DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 64 <-- 64 --> PDF |
znati šumarski biokemičar i pedolog. Poslije svršenih studija kemije bio je asistent iz Kemijske tehnologije, agrokemije i proizvodnje bilja u Pragu. God. 1920. postao je predstojnik Biokemijskog odjela Instituta za biljnu proizvodnju u Pragu. Od 1923. bio je stalni ekspert u Institutu za šumarska istraživanja, a od 1935. šef Odjela za šumarsku biokemiju i pedologiju tog Instituta, gdje ga je zatekla smrt. Naučna djelatnost dra. Nemeca bila je vecma opsežna. On je mnogo doprinio rješavanju problema iz oblasti ishrane drveća, kao i odnosa šumskih sastojina i tla. Poznata su njegova proučavanja utjecaja jednodobnih monokultura na fizikalna i kemijska svojstva tla, kao i utjecaja gospodarskih mjera na hraniva u šumskim tlima. Osobitu pažnju poklonio je proučavanju humusa, aciditeta i mjestanca u šumskim tlima. Poznata su njegova proučavanja degradiranih šumskih tala, gdje je došao do vrlo uspješnih rezultata i pronašao najpovoljnije metode melioracije takvih tala gnojenjem. DCMACA STRUČNA LITERATURA Fukarek, P.: Prilog poznavanju crnog bora (Pinus nigra Arn. s. Lat.). Radovi poljoprivredno- šumarskog fakulteta. B. Šumarstvo. 3. pp. 1-92. Sarajevo, 1958. Autor u raspravi monografskog značenja »Prilog poznavanju crnog bora (Pinus nigra Arn. s. lat.) uhvatio s uspjehom u kcštac da se snađe, odnosno da napravi neki red u taksonomiji i horologiji crnog bora. Uz Predgovor i Pogovor — rasprava ima četiri poglavlja: I. Problemi nomenklature, II. Cjelokupni areal rasprostranjen ja i IV. Rasprostranjenje u Bosni i Hercegovini. U poglavlju o nomenklaturi crnog bora su iscrpno i pregledno obrađeni stari i novi izvori sistematike, odnosno dendrološke literature. Crni bor spada u biljne vrste, sa vrlo zamršenom i do danas nepreglednom taksonomijom. Autor navodi jedan eklaktantan primjer zbrke oko taksonomije crnog bora. U »Šumarskom priručniku « (1949) u tri članka od tri stručnjaka navode se za crn; bor slijedeći nazivi: Pinus nigra An., Pinus laricio Poir. i Pinus maritima Mili. U svojim izlaganjima o taksonomiji crnog bora autor počima s C. Clusius-om (Pinus Pinaster alter´a Clusinus 1576), te nastavlja s Mathiolijem (Pinus maritima Dr. Nemec objavio je 6 knjiga, i to: Gnojenje šumskih kultura (I. Šumski rasadnici; II. Melioracije zakržljalih kulturasastojina), Biokemija šumskog drveća, Analiza tresetnih gnojiva, Tipovi šumskih tala. U posljednjem djelu sadržani su vrlo značajni rezultati dugogodišnjeg rada na ovom problemu, kako je to istaknuto u recenziji te knjige u Šumarskom listu za god. 1958. (str. 71). Dr. Nemec napisao je preko 200 naučnih radova i oko stotinu praktičnih i popularnih članaka. Njegov naučni rad poznat je daleko izvan granica ČSR. To najbolje vidimo u. djelu »Forest Fertilisation«, internacionalnoj bibliografiji o gnojenju šumskih tala iz 1955. g., gdje je obuhvaćeno 699 naslova raznih radova i članaka i gdje je citirano 87 radova dra. Nemeca. Preranom smrću dra. Nemeca izgubilo je čehoslovačko šumarstvo, kao i šumarstvo cijele Evrope, vrijednog naučnog radnika, koji je svojim neumornim radom proširio djelokrug šumarske nauke u svjetske razmjere. Prof. dr. M. Anić altera Mathioli), Millerom (Pinus maritima Miller 1763), Arnoldom (Pinus nigra Arnold 1785) i t. d. Novija taksonomična shvaćanja o taksonomiji crnog bora je dao bečki florista Rcninger, koji je razlikovao istočno-mediteranske i zapadno-mediteranske svojte. U novije vrijeme belgijski dendrolog Delevoy je usvojio i nastavio Roningerovu taksonomiju crnog bora. On za Pinus nigra Arnd. razlikuje dvije podvrste: ssp. occidentalis Delevov i ssp. orientalis Delevov. Češki denromog Svoboda usvaja u principu Delevoy-ovu teksonomiju, ali ju proširuje (klimatipovi). Češki botaničar Novak razrađuje sistematiku crnog bora na bazi eko-tipova. Na osnovu iscrpne iznesene materije o sistematici crnog bora autor iznosi reviziju, usvajajući Delevoy-ovu podjelu na istočne i zapadne grupe svojti: A. ZAPADNE GRUPE SVOJTI I. Pinus Clusiana Clemente in Arias: 1. ssp. mauretanica Maire et Peyerinhof, 2 ssp. Salzmani Janchen: var: pyrenaica Gren. et Godr., 3 ssp. hispanica Cook. II. Pinus Laricio Poiret in L a m k : U ssp. corsicana Loud., 5 ssp. calabrica Delamare. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 65 <-- 65 --> PDF |
B. ISTOČNE GRUPE III. Pinus nigricans Host:6 ssp, austriaca (H, Oss.) Novak, 7 ssp. illvrica Vidaković: var. Gočensis Đorđ., 8 ssp. dalmatica Visiani, 9 ssp. pindica Formanek, 10 ssp. italica Hochtett. IV. Pinus Pallasiana Lambert: 11 ssp. banatica Georg. et Ion.: 12 ssp. tatarica; 13. ssp. Caramanica Loud.: var Zhukcvskiana Palibin i 14 ssp. Fenzlii Ant. et Kotschy. Uz navedenu reviziju sistematike izradio i taksonomićnu sinonimiku. Drugo poglavlje obrađuje materiju horologije, odnosno geografskog rasprostranjenja crnog bora. Na deset geografskih karata kritički iznaša areale crnog bora od Nvmana (1879). Olzabala (1915), Giacobbe (1937). Schwarza (1936), Schmuckera (1942), Riklija (1942). Meyera (1952), Rubnera (1954), Svobođe (1955), i Novaka (1953). Na 11 geografskoj karti iznaša u smislu naprijed iznesene revizije, svoje shvaćanje o sadanjem stanju rasprostranjenosti crnog bora u Evropi i sjevernoj Africi. Ovdje napominje na interesantan problem. Pinus Pallasiana Lamb. zahvaća Malu Aziju, Pont i Istočni dio Balkanskog Poluotoka. Ona graniči s P. nigricaus. Na graničnim linijama sigurno ima prelaznih vrsti, kao i podvrsta. U četvrtom poglavlju obrađena je materija rasprostranjenosti crnog bora u Sloveniji, Rumuniji, Hrvatskoj s Dalmacijom, Srbiji. Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Grčkoj i Bugarskoj. Ovdje je dana detaljnija geografska karta rasprostranjen) a crnog bora. DOMAĆI STRUČNI ČASOPISI (Nastavak na S. L. 3/4 — 1960.) ŠUMARSTVO — Beograd 1/2 — 1960. — Ing. Stevan J o v a n ović: Značaj linealnih zasada topola brzog rasta u sklopu poljezaštitnih pojaseva i pantaža. — Ing. Dragoljub Trifuno v i ć : Racionalni metod izrade tablica prinosa i prirasta za jednodobne sastojine kratke ophodnje. — Dr. ing. Milan D u- d ić: Oplemenjivanje crnog bora kalemljenjem. — Ing. Pavle Kosonogov: Tekući prirast i način njegovog određivanja. — Ing. Slobodan Stilinović: Razmatranja o primeni nekih metoda za procenjivanje kvaliteta sadnog materijala u našim U zadnjem petom poglavlju već u priličnim detaljima je obrađena materija rasprostranjenosti crnog bora u Bosni i Hercegovini Uz tekst je donesena geografska karta rasprostranjenosti crnog bora u Bosni i Crnoj Gori U NR Bosni i Hercegovini autor razlikuje osam najvažnijih područja rasprostranjenosti crnog bora: I. Zapadno-bosansko (dalmatinsko) — dolomiti, II. Srednje- vrbasko-dolomiti i krečnjaci, III. Usorsko - serpentini, IV. Ozrensko-krivajskoserpentini, V. Istočno-bosansko-srbijanskoserpentini, VI. Istočno-bosansko-hercegovačko - crnogorsko - dolomiti i dolomitski krečnjaci, VII. Srednje i gornje-neretvansko- dolomiti i VIII. Orjen i Bijela Gora. U Bosni i Hercegovini, kao i većinom uopće crni bor pretežno nastava dolomitna i serpentinska staništa, rjeđe silikatna gabra ili melafira. U pogledu visinske rasprostranjenosti zaprema pojas od niže brdske zone do predplaninske. Autor ostavlja otvoreno pitanje, da li postoje asocijacije crnog bora ili su to niže fitotaksonomične jedinice. Svrha autorovog suptilnog izlaganja o sistematici crnog bora na osnovu pristupnih izvora je bila ta, da osvijetli samo neka pitanja iz tog područja. U biogeografiji stručnjaci trebaju imati na raspolaganju jasno definirani sistematski materijal. Autor najavljuje proširenje istraživanja sistematike crnog bora, kao i šumskih zajednica. Dr. Josip Kovačević uslovima. — Ing. Zvonimir Tomac : Razmatranja o određivanju etata u prebornim šumama. — Dr. ing. Milovan G a j i ć Sadanja i nekadašnja staništa bukovo-jelovih šuma u Šumadiji. — Ing. Sreten N ikolić : Dinamika curenja smole. — Ing. Jeremija J e v t i ć: Neka zapažanja o urodu semena Pančićeve omorike na Tari. 3/4 — 1960. — Dr. ing. Branislav J o v anović j ing. Aleksandar Tucović: Novi hibridi topola dobijeni u 1959 godini. — Dr. ing. Slobodan Gavrilović: Nova otkrića u borbi sa erozijom. — Ing. Milivoje Simunović : Poljezaštitni pojasevi na mediteranskom i submediteranskom kršu. — Ing. Mustafa Mehić : Analiza 335 |