DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 73 <-- 73 --> PDF |
logiji, biologiji i mogućnosti uzgoja obične jele u južnom dijelu centralnih Apenina; — A. Messeri: O anatomskim promjenama u smolarenom pinjevu drvu; — A. Messeri i I. Saya: O smještaju smole u smolarenom drvu; — A. Pavari: Uzgojno-meliorativni zahvati sa gledišta genetike; — L. Masutti: O entcmofauni na Pinus nigra austriaca u Julijskim Predalpama; — I. Saya: Drugi prilog poznavanju drva važnijih mediteranskih grmova; — V. Marchesoni: Važnost histcrijsko-klimatskih faktora i utjecaja čovjeka na razvitak šumske vegetacije u Umbrc-Markiđanskim Apeninima; — R. Zocchi: Problem epidemiologije kod kukaca; — F. Mancini: O svojstvima terena u šumi Paneveggio (Trento). Dr. M. Anić CENTKO Dl STUDIO SUL CASTAGNO Talijanski Nacionalni savjet za naučni rad osnovao je početkom 1951. g. Centar za proučavanje pitomog kestena, koji je smješten pri Stanici za Šumarska istraživanja u Firenci. Direktor Centra bio je do nedavno njegov inicijator prof. dr. A. P a- v a r i. Zadaci su Centra da sistematski proučava probleme iz oblasti genetike, biologije, uzgajanja, oplemenjivanja i zaštite pitomog kestena u Italiji. Nacionalni savjet za naučni rad objavljuje naučne radove Centra u publikaciji »Centro di Studio sul Castagno«. Redaktor je bio prof. A. P a- v a r i. Na kraju radova nalazi se kratak sadržaj na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku. Dosad je objavljeno 5 svezaka, i to: Pubblicazione N. 1, 1951, s. 68. A. Pavari u uvodnoj riječi prikazao je na talijanskom, francuskom, engleskom i njemačkom jeziku historijat osnutka, te svrhu i djelokrug rada Centra za proučavanje kestena. U ovoj svesci objavljeni su radovi: N. Breviglieri Istraživanja o biologiji cvatnje i fruktifikacije evropskog i japanskog pitomog kestena na području Valombroze. Doneseni su rezultati 5-godišnjih istraživanja, gdje je osobita pažnja posvećena fenološkim fazama, oplodnji, križanju, karpokseniji i razvoju klijanaca; — A. Morettini i A. Saccardi: O varijetetama pitomog kestena u Monte Amiata. Detaljnije je prikazana važnost uzgoja kestenika za plod. Opisane su kultivirane sorte i stavljeno težište na sorte koje daju najviše priroda. Pubblicazione N. 2, 1955, s. 166, obuhvata radove: N. Breviglieri: Istraživanja o rasprostranjenju i klijanju polena pitomog kestena. Detaljno je opisana morfologija kestenovih cvjetova. Posebna pažnja poklonjena je oplodnji kukcima i vjetrom. Iznesene su autorove metode o ustanovljivanju rasprostranjenja polena vjetrom i izbrajanju polenovih zrnaca; — N. Breviglieri: Istraživanja i opažanja o najboljim varijetetama talijanskog pitomog kestena. Težište se stavlja na izbor varijeteta s obzirom na dotično stanište. Kritički su obrađene razne klasifikacije kestenovih plodova i obrađene posebne norme za odabiranje plodova podesne za razmnažanje. Navedeni su podaci o morfološkim, biološkim, uzgojnim i kvalitetnim osobinama pojedinih varijeteta, koji su prikupljeni na materijalu iz raznih krajeva Italije. Publicazione N. 3, 1956, s. 74, sadrži radove: U. Bagnaresi: Morfološko-biološka opažanja o provenijencama japanskog kestena uzgojenog u Italiji. Ovdje su prikazani rezultati opsežnih istraživanja na kulturama podignutim između 1920. i 1930. g. Svojstva pojedinih tipova analizirana su i upoređena s najnovijim opisima japanskog, kineskog i evropskog kestena. Na kraju studije autor svrstava japanski kesten u tipove i grupe koji dolazi u obzir za daljnji uzgoj; — A. Pavari, A. Biraghi i N. Breviglieri: Rad Internacionalne komisije za pitomi kesten. Poslije Internacionalnog tjedna pitomog kestena održanog u Francuskoj 1950. obrazovana je Internacionalna grupa stručnjaka za kesten. Grupa je održala 1951. g. sastanak u Italiji i Švicarskoj. Kasnije se ona pretvorila u Internacionalnu komisiju za pitomi kesten pri FAO, koja je održala dva sastanka, i to 1953. u Španjolskoj i Portugalu i 1955. u Italiji. Ovdje je prikazan rad Komisije. Objavljen je statut Komisije, a ujedno su izneseni i problemi, o kojima je Komisija dosad raspravljala. To su: izrada karte o rasprostranjenosti kestena, u Evropi, statistički podaci o oblicima kestenovih šuma, ekološke osobine kestena, borba protiv kestenovih bolestiju, a naročito protiv crne truleži i raka kestenove kore, morfološke i biološke osobine unutar pojedinih varijeteta pitomog kestena, spremanje kestenova ploda, upotreba kestenovine u industriji tanina i papira, opći i specijalni studij o ekonomskoj važnosti kestena i dr. Publicazione N. 4, 1958, s. 175, sadrži opsežan rad pod naslovom: »Monografijska studija o pitomom kestenu u provinciji Di Lucca«. Najprije je R. Moranđini opisao geografski smještaj i klimatske prilike, te iznio geološke i hidrografske podatke, kao i podatke o oborinama i temperaturama. U fitoklimatskom pogledu ondje dolaze do 343 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 74 <-- 74 --> PDF |
izražaja: hladni Lauretum. topli Castanetum. te topli i hladni Fagetum; — R. Morandini, O. Borelli i A. Pattina opisali su terene koje pokriva pitomi kesten, a koji zapremaju 41.000 ha. Tu se raspravlja i o ekološkim prilikama kestenika; — R. Moranđini opisao je u daljnjem članku pojedine lokalitete kestena; — C. A. Cecconi prikazao je pedološke karakteristike, a C. Ciampi floristički sastav; — N. Breviglieri iznio je rezultate istraživanja 35 kultivara pitomog kestena, koja se odnose na uzrast, mladice, listove, pupove, cvjetove i plodove. Podaci su dokumentirani mnogim crtežima i fotogrifijama; — O. Borelli i A. Pettina opisali su strukturu kestenovih kultura s obzirom na gustoću, sastav i prirast sastojina, te u vezi s time izradili taksacijske tabele; — O. Borelli i A. Pettina opisali su i proizvode iz kestenovih šuma. Prikazali su važnost kestenika u ekonomici tamošnjih gorskih predjela. Isti autori opisali su i važnije bolesti na kestenu. Publicazione N. 5, 1959, s. 163, sadrži radove: A. Pavari: Zona Castanetum i areal kestena u Italiji. Na osnovi većeg broja ekoloških podataka u graničnim područjima areala kestena dokazao je autor da njegova klasifikacija posve dobro odgovara. Da bi se što bolje shvatili razni oblici evropskih kestenovih šuma, autor predlaže da se luče atlanski, kontinentalni i srednjoevropski tip kestenovih šuma; — A. Pavari: Bilješke iz oblasti ekologije pitomog kestena. Proučavanje klimatskih podataka graničnih lokaliteta kestena u Francuskoj koristi autor za tumačenje specifičnih klimatskih prilika s obzirom na kesten u unutrašnjem dijelu Evrope; — E, Baldini: Prilog proučavanju kultivara u provinciji Arezzo. Autor obrađuje najvažnija pitanja iz oblasti kultiviranja kestenovih sorata. Specijalnu pažnju obraća na 13 odabranih sorata, čija je morfološka, biološka i uzgojna svojstva opisao N. Breviglieri 1955. Na kraju rasprave dodano su norme za izbor sorata, koje dolaze u obzir pod raznim ekološkim uvjetima; — G. Valle: Opažanja o morfologiji jednogodišnjih mladica na nekoliko kultivara kestena. Posebna pažnja poklonjena je morfologiji pupa. Razlike kcd pupova prikazane su vrlo uspjelim makrofotografijama; — R. Giuliaai: Istraživanja o upotrebi kestenova brašna u ishrani stoke. Autor je vršio pokuse u nekoliko naučnih ustanova za ishranu stoke na Sveučilištu u Firenci, te došao do interesantnih zaključaka obzirom na mogućnost primjene kestenovog brašna kod ishrane domaćih živo:inja; — A. Meregalli: Pokusi o upotrebi kestenova brašna u ishrani kopunova. Pokusi su pokazal; da je ishrana kopunova vrlo povoljna u fiziološkom i ekonomskom pogledu, ako primjesa kestenova brašna iznosi oko 207« — G. Geri: Pokusi u ishrani teladi uz dodatak kestenova brašna. Pokusi su pokazali da je primjesa od 20—3C,:7o kestenova brašna vrlo povoljna obzirom na uzrast i tovljenje teladi; — G. Geri: Pokusi o ishrani odojaka uz dodatak kestenova brašna. Primjesa kestenova brašna od 35—40-Vo povoljno je djelovala na rano odbijanje odojaka od sisanja i njihov brzi razvitak. Dr. M. Anić Weymar H.: Buch der Farne, Barlappe und Schachtelhafme, II. izdanje, Radebeul und Berlin 1958., 135 str. ob´čnog oktava, sa 66 običnih i koloriranih crteža. Literatura o papratnjačama (Pteridophvta) dosta je oskudna. Ovim djelom dobro je ispunjena ta praznina. U njem su prikazani: povijest razvoja paprati, crvotočina i preslica, njihove stanišne osobine i sistematska razdioba. Obrađene su papratnjače, koje su autohtone u Njemačkoj. U prikazu historijskog razvitka zaslužuju pažnju crteži o razvojnom ciklusu jednog monecičnog maha, jedne paprati, jedne selaginele i jedne golosjemenjače. Sistematski prikaz papratnjača izvršen je ovako: Razred Lvcopsida obuhvata redove: Lvcopodiales i Selaginellales. U porodici Lvcopodiaceae obrađen je rod Lycopodium, a u por. SelaginellaCeae rod Selaginella. U razred Ir;oetopsida pripada red Isoetales sa por Iscetaceae i rodom Isoetes. Razred Sphenopsida obuhvata red Equisetales s por Equisetaceae i rodom Equisetum. Razred Pteropsida dijeli se na redove: Ophioglossales, Filicales i Hydropteridales. U por. Ophioglossaceae pripadaju rodovi: Botrychium i Ophioglossum, u por. Osmundaceae rod Osmunda, a u por. Hymenophyllaceae rod Hymenophyllum. Pcr. Polypodiaceae obuhvata redove: Pteridium, Cryptogramma. Struthiopteris, Blechnum, Phvllitis, Asplenium, Ceterach, Athyrium, Cystopteris, Woodsia, Lastrea, Dryopteris, Polystichum i Polypodium. U por. Marsileaceae pripadaju rodovi Marsilea i Pilularia, u por Salviniaceae rod Salvinia i u por Ascllaceae rod Asolla. U posebnoj tabeli prikazan je vsgetacijski odnos papratnjača. Tu su navedene pojedine vrste s obzirom na pridolazak u važnijim cenozama. U knjizi se koristi veći broj novih imena. Snalaženje je u tome pogledu oteščano, jer sinonimi nisu navedeni u tekstu, nego istom u popisu latinskih naziva. Dr. M. Anić |