DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1960 str. 74     <-- 74 -->        PDF

izražaja: hladni Lauretum. topli Castanetum.
te topli i hladni Fagetum; — R. Morandini,
O. Borelli i A. Pattina opisali su
terene koje pokriva pitomi kesten, a koji
zapremaju 41.000 ha. Tu se raspravlja i o
ekološkim prilikama kestenika; — R. Moranđini
opisao je u daljnjem članku pojedine
lokalitete kestena; — C. A. Cecconi
prikazao je pedološke karakteristike, a


C. Ciampi floristički sastav; — N. Breviglieri
iznio je rezultate istraživanja 35 kultivara
pitomog kestena, koja se odnose na
uzrast, mladice, listove, pupove, cvjetove
i plodove. Podaci su dokumentirani mnogim
crtežima i fotogrifijama; — O. Borelli
i A. Pettina opisali su strukturu kestenovih
kultura s obzirom na gustoću, sastav
i prirast sastojina, te u vezi s time izradili
taksacijske tabele; — O. Borelli i A. Pettina
opisali su i proizvode iz kestenovih šuma.
Prikazali su važnost kestenika u ekonomici
tamošnjih gorskih predjela. Isti autori
opisali su i važnije bolesti na kestenu.
Publicazione N. 5, 1959, s. 163, sadrži radove:
A. Pavari: Zona Castanetum i areal
kestena u Italiji. Na osnovi većeg broja
ekoloških podataka u graničnim područjima
areala kestena dokazao je autor da njegova
klasifikacija posve dobro odgovara.
Da bi se što bolje shvatili razni oblici evropskih
kestenovih šuma, autor predlaže
da se luče atlanski, kontinentalni i srednjoevropski
tip kestenovih šuma; — A. Pavari:
Bilješke iz oblasti ekologije pitomog kestena.
Proučavanje klimatskih podataka graničnih
lokaliteta kestena u Francuskoj koristi
autor za tumačenje specifičnih klimatskih
prilika s obzirom na kesten u unutrašnjem
dijelu Evrope; — E, Baldini: Prilog
proučavanju kultivara u provinciji Arezzo.
Autor obrađuje najvažnija pitanja iz oblasti
kultiviranja kestenovih sorata. Specijalnu
pažnju obraća na 13 odabranih sorata,
čija je morfološka, biološka i uzgojna
svojstva opisao N. Breviglieri 1955. Na
kraju rasprave dodano su norme za izbor
sorata, koje dolaze u obzir pod raznim
ekološkim uvjetima; — G. Valle: Opažanja


o morfologiji jednogodišnjih mladica na
nekoliko kultivara kestena. Posebna pažnja
poklonjena je morfologiji pupa. Razlike
kcd pupova prikazane su vrlo uspjelim
makrofotografijama; — R. Giuliaai: Istraživanja
o upotrebi kestenova brašna u ishrani
stoke. Autor je vršio pokuse u nekoliko
naučnih ustanova za ishranu stoke
na Sveučilištu u Firenci, te došao do interesantnih
zaključaka obzirom na mogućnost
primjene kestenovog brašna kod
ishrane domaćih živo:inja; — A. Meregalli:
Pokusi o upotrebi kestenova brašna u ishrani
kopunova. Pokusi su pokazal; da je
ishrana kopunova vrlo povoljna u fiziološkom
i ekonomskom pogledu, ako primjesa
kestenova brašna iznosi oko 207« —


G. Geri: Pokusi u ishrani teladi uz dodatak
kestenova brašna. Pokusi su pokazali
da je primjesa od 20—3C,:7o kestenova brašna
vrlo povoljna obzirom na uzrast i tovljenje
teladi; — G. Geri: Pokusi o ishrani
odojaka uz dodatak kestenova brašna.
Primjesa kestenova brašna od 35—40-Vo
povoljno je djelovala na rano odbijanje
odojaka od sisanja i njihov brzi razvitak.
Dr. M. Anić


Weymar H.: Buch der Farne, Barlappe
und Schachtelhafme, II. izdanje, Radebeul
und Berlin 1958., 135 str. ob´čnog oktava,
sa 66 običnih i koloriranih crteža.


Literatura o papratnjačama (Pteridophvta)
dosta je oskudna. Ovim djelom dobro
je ispunjena ta praznina. U njem su prikazani:
povijest razvoja paprati, crvotočina
i preslica, njihove stanišne osobine i sistematska
razdioba. Obrađene su papratnjače,
koje su autohtone u Njemačkoj.


U prikazu historijskog razvitka zaslužuju
pažnju crteži o razvojnom ciklusu jednog
monecičnog maha, jedne paprati, jedne selaginele
i jedne golosjemenjače.


Sistematski prikaz papratnjača izvršen
je ovako: Razred Lvcopsida obuhvata redove:
Lvcopodiales i Selaginellales. U porodici
Lvcopodiaceae obrađen je rod Lycopodium,
a u por. SelaginellaCeae rod
Selaginella. U razred Ir;oetopsida pripada
red Isoetales sa por Iscetaceae i rodom
Isoetes. Razred Sphenopsida obuhvata red
Equisetales s por Equisetaceae i rodom
Equisetum. Razred Pteropsida dijeli se na
redove: Ophioglossales, Filicales i Hydropteridales.
U por. Ophioglossaceae pripadaju
rodovi: Botrychium i Ophioglossum,
u por. Osmundaceae rod Osmunda, a u por.
Hymenophyllaceae rod Hymenophyllum.
Pcr. Polypodiaceae obuhvata redove: Pteridium,
Cryptogramma. Struthiopteris,
Blechnum, Phvllitis, Asplenium, Ceterach,
Athyrium, Cystopteris, Woodsia, Lastrea,
Dryopteris, Polystichum i Polypodium. U
por. Marsileaceae pripadaju rodovi Marsilea
i Pilularia, u por Salviniaceae rod Salvinia
i u por Ascllaceae rod Asolla.


U posebnoj tabeli prikazan je vsgetacijski
odnos papratnjača. Tu su navedene pojedine
vrste s obzirom na pridolazak u
važnijim cenozama.


U knjizi se koristi veći broj novih imena.
Snalaženje je u tome pogledu oteščano,
jer sinonimi nisu navedeni u tekstu,
nego istom u popisu latinskih naziva.


Dr. M. Anić