DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Na poprečnom presjeku pomodrelcg drva vide se klinaste mrlje, koje u početku teku u smjeru radija, a kasnije zahvate čitavu bijel (si. 2). Na uzdužnom presjeku ističu se bojom naročito sržni traci i smolnjaci, dakle dijelovi koje gljiva napada radi njihove hranjivosti. Mikroskopska istraživanja pomodrelog drva pokazala su, da se većina gljiva uzročnika modrenja razvija u parenhimskom staničju i to najvećma onom u sržnim tracima i smolnjacima. Hife nekih gljiva uzročnika modrenja mogu se naći i u trahejidama u koje prodiru putem jažica ili pak što je mnogo rijeđe direktnim prodorom kroz staničnu stijenku. Način na koji hife vrše ovo direktno prodiranje kroz staničnu stijenku nije još potpuno objašnjen. Sposobnost prodiranja kroz stijenku stanice tumači se na razne načine. Huber t (6) smatra, da prodiranje kroz staničnu stijenku vrše mlade hife. One na vršku u točki dodira sa staničnom stijenkom proizvode fermente koji razgrade staničnu stijenku. Kroz nastali otvor hifa pređe u susjednu trahejidu nakon čega odeblja (si. 1, A). Neki pak smatraju, da se ovo prodiranje vrši pomoću zrelih hifa koje se stisnu na mjestu prolaza kroz stijenku, a po izlasku ponovo odebljaju, te da je to posljedica mehaničkog, a ne encimatskog djelovanja hife (7). Modrenje, pojava koju tako često susrećemo na drvu četinjača, ne mora se uvijek ukazivati na površini svojim karakterističnim modrim tonom. Cesto se događa da površinski slojevi drva zadržavaju svoju prirodnu boju, dok su unutrašnji dijelovi potpuno pomodreli. Do ove pojave unutarnjeg modrenja dolazi zbog toga, što uslovi za razvoj gljive u površinskim slojevima drva postaju nepovoljni izvjesno vrijeme nakon infekcije. Hife koje su prodrle dublje u drvo i dalje se razvijaju, jer su uslovi u unutrašnjosti ostali i dalje povoljni. Od faktora, koji omogućavaju intenzivan razvitak gljiva uzročnika modrenja ističu se — temperatura, kisik, vlaga drva i vrsta drva. Istraživanja su pokazala da se donja granica temperature, kod koje prestaje rast gljive, nalazi između 0° —10° C, maksimalna temperatura kod koje se razvoj gljive zaustavlja nalazi se oko 35° C, dok je letalna temperatura različita za pojedine vrste gljiva i kreće se u grF,nicama od 35° —,55° C. Optimalna temperatura nalazi se između 22.5° C — 29i0 C. Što se tiče vlage drva ustanovljeno je, da ona mora biti iznad točke zasićenosti žice. Prema tome za razvoj gljiva uzročnika modrenja, drvo treba da sadrži izvjesnu količinu slobodne vode. Minimalna, optimalna i maksimalna količina vode. potrebna za razvoj uzročnika modrenja različita je za pojedine vrste. Općenito se može reći, da je minimalna vlažnost oko 24%, optimalna između 33—821)/o, a maksimalni sadržaj vode kod kojega se gljive još mogu razvijati oko 145% (11). Ta gornja granica ovisi i o količini zraka kojega drvo kod određene vlažnosti može sadržavati, a koji je također jedan od važnih faktora za razvoj gljiva. Količina zraka u drvu manja od 18% u odnosu na volumen drva smatra se minimalno potrebnom količinom (14). Općenito se smatra da je ista vrsta drva s većim učešćem bijeli, sa manjom volumnom težinom, sa širim godovima, češće napadnuta gljivama uzročnicima modrenja, nego drvo s manje bijeli, većom volumnom težinom i užim godovima. Kod piljenog materijala bočnice su više izložene napadu gljiva, nego blistače. Drvo jednom osušeno (prirodnim ili umjetnim putem), nakon ponovnog navlaživanja može opet biti napadnuto uzročnicima modrenja, ali u daleko manjoj mjeri, nego drvo koje uopće nije bilo sušeno (10). |