DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 29 <-- 29 --> PDF |
NEKE SMJERNICE ZA PLANTAZNI UZGOJ ŠUMSKOG DRVEĆA Ing. Đuro Zmijanac — Zagreb Mehanička i kemijska prerada drva zahtijeva iz dana u dan sve više drvne mase. Prirodne šume povlače se sve više u planinske predjele, a nizinske šume sve se više devastiraju i uništavaju tako, da sa svojih površina ne daju ni onu minimalnu količinu drvne mase koju bi one mogle davati, da se s njima gospodari na stari klasični način. Mnoge šumske površine su potpuno devastirane, a neke od njih zauzele su poljoprivredne kulture ili su jednostavni neuređeni i nerentabilni šumski, odnosno poljoprivredni pašnjaci, pa tako´ imamo´ prilično nenormalno stanje: s jedne strane traže se velike količine raznovrsne drvne mase, koju ne možemo na dosadašnji način proizvesti, pa prijeti sve veća devastacija postojećih šuma, a time još manja proizvodnja drveta, dok s druge strane postoje površine devastiranih šuma, pašnjaka i nerentabilne poljoprivredne proizvodnje na apsolutnom šumskom tlu. Da se te> nenormalno stanje popravi, svakako bi trebalo čim prije prići potpunom razgraničenju šumskog i poljoprivrednog zemljišta. Ali pred šumarske stručnjake se postavljaju i drugi hitni i teški zadaci; traži se velika količina drvne mase koju naše šume već sada jedva podmiruju, a za vrk> kratko vrijeme nećemo moći proizvesti potrebnu količinu drva i toliko raznih drvnih sortimenata, ako> budemo gospodarili sa šumama kao do sada. Eto, zato< se u nas i u incstranstvu nastoji proizvesti što veće količine drvne mase raznih potrebnih drvnih sortimenata posebnim načinom uzgoja. Nemamo vremena čekati na razgraničenje šumskih i poljoprivrednih površina, pa moramo nastojati da ne sadašnjim šumskim površinama proizvedemo- za što kraće vrijeme što više najrazličiti]ih drvnih sortimenata. Svakako, da kod te proizvodnje moramo voditi računa o rentabilnosti, to jest da sa što manje uloženog rada i materijala proizvedemo što veću i vredniju drvnu masu, a taj zadatak ćemo riješiti plantažnim uzgojem šumskog drveća. IZBOR I OBRADA ZEMLjrŠTA Već kod samog izbora zemljišta za plantažnu proizvodnju šumskog drveća moramo paziti da ta površina ne bude premalena, jer ćemo zemljište morati obrađivati strojevima, a doprema i otprema strojeva iz garaža za obradu male površine biće nerentabilna. Budući da mi tek počimamo> sa plantažnim uzgojem šumskog drveća, a zemljišta imamo> jako- mnogo, pa smo u mogućnosti da biramo, zato smatramo da za sada svako problematično zemljište treba odbaciti i ostaviti ga za kasniju upotrebu. Za prvi momenat trebamo se pozabaviti s najboljim zemljištima, a takovih imamo dosta. Ta dobra zemljišta nalazimo uz naše rijeke. To su duboke aluvijalne naplavine na kojima se na mnogim mjestima sada nalaze devastirane nizinske šume, a baš su ta zemljišta i najpogodnija za plantažni uzgoj šumskog drveća. Obično su u tim nizinskim devastiranim šumama vrednije vrste drveća već posjećene, a ostao je u većini slučajeva samo grab koji se tu zadržao radi velike izbojne snage iz panja. Takovu grabovu panjaču nema smisla podržavati, jer je u toj šumi kvantitativni, a osobito kvali 371 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 30 <-- 30 --> PDF |
tativni prirast jako malen. Tamo gdje nema tehničkih drvnih sortimenata, možemo šumu sjeći preko ljeta da zemljište pripremimo´ za slijedeću proljetnu sadnju. Radi toga treba iskoristiti lipanj i srpanj tako, da se šuma posiječe i panjevi povade. Radi vjetrova i zaštite zemljišta treba ostaviti neiskrčeni pojas deset do petnaest metara oko krčevine. Taj neposječeni pojas će služiti kao zaštitni pojas ne samo protiv vjetrova, nego i protiv divljači. Lako će nam ´biti između ostavljenih stabala popribijati prečke duge četiri do pet metara ili isplesti žicu i tako ograditi krčevinu da do nje ne može doći barem visoka divljač. Možda će kod većih krčevina zaštitni pojas morati biti i širi od 10—15 m, a kod osobito velikih krčevina trebaće ostavljati i unutar krčevine pojedine zaštitne pojaseve. Sve to zavisi o smjeru i jačini vjetra pojedinog kraja, a i o visini, gustoći i širini zaštitnog pojasa. Nakon povađenih panjenja zemljište treba uzorati početkom kolovoza oko trideset centimetara duboko. Sve korijenje treba pokupiti i maknuti sa zemljišta, pa iza toga odmah treba zemljište podrljati. Koncem rujna treba opet zemljište preorati barem pedeset centimetara duboko*, opet korijenje pokupiti i zemljište odmah podrljati i, konačno, u studenom treba ponovo zemljište preorati sedamdeset centimetara duboko i tek u veljači ili ožujku ga treba podrljati. Iza toga treba zemljište pognojiti sa stajskim gnojem, pa gnoj oko trideset centimetara duboko zaorati i odmah oranje podrljati. U koliko nemamo stajskog gnoja ili umjesto njega dovoljnu količinu humusa, onda zemljište trebamo pognojiti umjetnim gnojivom. Kakovo ćemo umjetno gnojivo* upotrebiti i koju količinu, treba nam reći poljoprivredni ili šumarski institut nakon analize zemljišta. Eto, tako smo pripremili zemljište za sadnju nakon krčenja, četiri oranja i drljanja (branjanja), gnojenja i ograđivanja. Ovako duboko oranje je potrebno radi toga, što razrahljeno zemljište može preko zime primiti veću količinu vode i sačuvati je za ljetne sušne mjesece. Osim toga jake sadnice listača treba saditi barem pola metra duboke, a ispod njih treba oko 20 cm metnuti razrahljene zemlje izmiješane sa humusom. Svako oranje je dublje za dvadeset centimetara od prethodnog radi toga što će drljače (brane) razdrobiti upravo tih dvadesetak cm tvrde nerazrahljene zemlje. SADNJA I VRSTE SADNICA Radi lakšeg pregleda uzećemo idealnu površinu na ravnom ili gotovo ravnom zemljištu koju voda ne poplavi u normalnim godinama. Neka ta površina ima oblik pravokutnika čije stranice iznose 400 m i 350 m i to tako, da se dulja stranica od 400 m proteže točno od sjevera prema jugu, a kraća od 350 m ide od zapada prema istoku. Tako omeđena površina iznosi točno 14 ha. U praksi ćemo imati posla vjerojatno´ sa većim površinama, ali ovu idealnu površinu uzimamo radi lakšeg pregleda načina sadnje i utjecaja svjetlosti. Hranu i vlagu možemo po potrebi zemljištu dodavati, međutim na toplinu i svjetlost možemo´ utjecati samo načinom sadnje. Radi toga smo i izabrali ovako* idealno´ smještenu površinu prema kojoj ćemo na ravnom terenu lako moći prilagoditi naše površine s kojima ćemo´ se susresti u praksi. Problem sadnje na nagnutim terenima treba prilagoditi samome terenu, otjecanju vode, kao i raznim drugim uvjetima koji se moraju riješiti specijalno za svaki nagnuti teren posebno. Zato se za takove terene i ne može dati neka općenita šablona kao što se može to odrediti za ravan ili približno ravan teren. Takav ravni teren biće podesan za sadnju topola i pla 372 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 31 <-- 31 --> PDF |
tana, pa i četinjača kao podstojne kulture, ako teren ne poplavljuje voda kao što smo to već naveli. Prvu jamu iskopaćemo 3,5 m od zapadne međe i četiri metra od sjeverne duboko 70 cm, a široko prema korijenovom sistemu biljaka koje sadimo, obično 40 X 40 cm ili možda 50 X 50 cm. Slijedeće jame iskopaćemo četiri metra daleko od ove u pravcu prema jugu i 7 m daleko od prve jame u pravcu prema istoku. Jama od jame u pravcu sjever-jug biće četiri metra daleko jedna od druge, a u pravcu zapad-istok 7 m. Ako1 u prvu jamu metnemo najprije oko 20 cm humusa izmiješanog sa sitnom zemljom, a zatim topolu i zaspemo je razrahljenom zemljom, onda u drugu jamu bilo na jug ili na istok sadimo platanu na isti način kako smo sadili i topolu. U treću jamu u pravcu prema jugu i u pravcu prema istoku sadimo opet topole, a u četvrte jame u oba pravca opet platane i tako stalno se vrši izmjenična sadnja. Na taj način dobićemo pedeset topola i pedeset platana u redu sjever-jug i 25 topola i 25 platana u redu zapadistok, ili ukupno´ pet hiljada biljaka na 14 ha. Iza toga između topola i platana u redovima sjever-jug treba saditi četinjače i to tako> da između svake topole i platane u sredini dođe po jedna četinjača, a od te u daljini od 1 m na sjever jedna i na jug jedna. Na taj način posadićemo na 14 ha i petnaest hiljada komada četinjača. Najbolje je saditi topolove i platanine sadnice 2/3 godine stare, to jest dvije godine star nadzemni dio, a tri godine korijen. Sadnice četinjača trebaju biti barem tri godine stare, jer su mlađe sadnice još nježne, a sadnja starijih sadnica mnogo je skuplja. Osim toga će se za šest godina nakon sadnje dvije trećine tih biljaka presađivati, pa treba voditi računa o tome da tih prvih šest godina sadnice četinjača jedna drugoj ne smetaju, a što bi se moglo´ dogoditi, kad bi ih sadili na početku plantažiranja prejake. Od svih četinjača u našim krajevima raste najbrže golema sekvoja, ali jer njih nemamo, možemo saditi i smrče, zelenu duglaziju, borovac, Lavzonov pačempres, a i golemu tuju. Koju ćemo vrstu četinjača saditi, zavisi od vrste sadnica koje ćemo imati na raspolaganju i od zemljišta na kome ćemo saditi. Najbolje bi bilo saditi golemu sekvoju u predjelima gdje je zračna vlaga veća i gdje oborine iznose barem 900 mm godišnje, zatim dolazi u obzir duglazija, pa smrča, borovac, a u predjelima manje zračne vlage i gdje su oborine manje cd 600 mm može se saditi obični bor, pa čak i crni bor. U rasadniku u Zagrebu sadili smo između topola goleme sekvoje, goleme tuje i Lavzonov pačempres. I ako su topole bile jedna od druge oko 80 cm, a navedene četinjače među njima, ipak su se u tako gustome sklopu četinjače kroz pet godina među topolama bolje razvijale, nego one koje su bile na metar jedna od druge posađene bez topola. Neke smo topole svake godine između četinjača vadili, a neke smo metali na čep, ali uvijek ih je ostalo među četinjačama više, nego što će ih biti u plantažama. Na taj način, je topola od topole, kao i platana od platane,, u redu sjeverjug udaljena jedna od druge 8 m, a četinjače su udaljene međusobno i od ostalih sadnica metar. Red od reda je razmaknut 7 m daleko radi toga da se između redova može lako orati i na taj način uzgajati poljoprivredne biljke. Prve dvije godine se sadi krumpir, druge dvije godine kukuruz sa grahom i bundevama, a treće dvije godine samo grah i bundeve. Krumpir se sadi među redovima u prvoj polovini travnja,, a kukuruz u drugoj polovini, dok grah i budeve treba saditi zajedno sa kukuruzom, odnosno zadnje dvije -godine radi veće zasjene treba saditi sam grah i bundeve u prvoj polovini svibnja. Nakon sadnje poljo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 32 <-- 32 --> PDF |
privrednih biljaka za tjedan dana treba između redova sadnica zemljište blago podrljati, a kod okopavanja poljoprivrednih biljaka treba okopati i šumske sadnice. To će se okopavanje vršiti u drugoj polovini svibnja ili u prvoj polovini lipnja. Koncem lipnja treba poljoprivredne biljke prvi put ogrtati, a drugi put početkom druge polovine srpnja. Kad se poljoprivredne biljke orgću, šumske sadnice treba okopavati. Dakako da svake godine zemljište treba gnojiti bilo stajskim bilo odgovarajućim umjetnim gnojivom, a ponekad i jednim i drugim. Sjever i Jug Šema 1 — T = topola, P = platana, C = tri četinjače Sematska slika 1. prikazuje stanje nakon izvršene sadnje. Ovakav način sadnje sjever-jug ima tu prednost, što sve šumske sadnice mogu uživati istočno svjetlo, a poljoprivredne biljke dofoiće dosta svjetla kad ih sunce bude obasjavalo s južne strane. Od podnevnog sunca četinjače će biti donekle zaklonjene od topola i platana, a to je upravo i potrebno, jer sve četinjače, barem dok su mlade, podnose i trebaju zasjenu. Poslije branja poljoprivrednih plodova u jeseni treba svake godine izvršiti duboko oranje, a u proljeću gnojenje zemljišta i potrebno oranje za sadnju poljoprivrednih usjeva. Nakon šest godina više nećemo moći uzgajati okopavine radi prevelike zasjene, pa ćemo u proljeću zemlju nagnojiti, gnoj zaorati, zemljište podrljati, a između redova sjever-jug posadićemo četinjače dva metra jednu od druge daleko. Potrebni sadni materijali imaćemo´ na našoj plantaži. Zate ćemo iskopati sa busenom oko svake topole i platane po dvije četinjače i presaditi ih tri i po metra daleko i to tako da nasuprot svake topole, platane i nepresađivane četinjače posadimo jednu četinjaču. Iza toga ćemo posijati djetelinu po cijeloj površini. Do sada smo imali šumsko poljsko gospodarenje, a od presadnje četinjača pa nadalje imaćemo samo šumsko gospodarenje izuzev košnje djeteline i trave koja se još eventualno bude mogla dvije godine kositi. ´Još ćemo uvijek svake godine morati zemljište gnojiti umjetnim gnojivom, a nakon 8. godine, poslije snimljene djeteline, svake ćemo godine kultivatorom morati zemljište razrahliti više puta da što više gnojiva i vlage može doći do korijenja biljaka. 374 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Možda još nakon treće ili četvrte godine poslije prve sadnje trebaće nekim topolama ili platanama obrezivati poneke grane, koje se budu nepravilno razvijale i smetale drugim biljkama, ali nakon šeste godine sigurno ćemo morati obrezivati i topole i platane. Kako i na koji način, to> će sama praksa pokazati. Osobito će se stalno morati voditi računa o zdravstvenom stanju biljaka, pa svaku bolest, koja se eventualno pojavi, moraće se odmah u početku suzbiti sa odgovarajućim sredstvima. Prvo stanje će se izmijeniti i izgledaće nakon šeste godine kao što prikazuje šematska slika 2. U redovima sjever-jug biljke će biti međusobno udaljene 2 m jedna od tiruge, a u redovima zapad-istok 3,5 m. Sjever . C . T 3,5 m . C . P . C . T . C i t. d. . c . c . c , c . c . c .P . C . T . C .P . C T, . c . c . c . c . c . c |.T . C . P . C . T . Č M N . c . c . c . c . c . c | .P . č . T . C .P . C .c . c .c . c . c . c . T . C . P . C . T . C .c . c . c .c . c . c Jug Sema 2 — T = topola, P = platana, Č = četinjača Na taj način, pored posađenih biljaka prije šest godina, nakon šeste godine presađujemo sa busenom deset hiljada sadnica četinjača na istoj površini od 14 ha. Ako smo prije šest godina sadili trogodišnje četinjače, presadnju devetogodišnjih četinjača sa busenom na ovako maloj udaljenosti i u istoj sredini neće biljke niti osjetiti, pa će njihov daljnji razvitak teći potpuno normalno. VRIJEME I NACM SJECK Od svih posađenih vrsta topole u mladosti najbrže prirašćuju i u debljinu i u visinu. Prosječni godišnji prirast njegovanih topola iznosi 0,16 m8 po jednom stablu za prvih desetak godina. Kako topole nešto brže rastu u mladosti nego platane, neće platane smetati topolama, jer će njihove krošnje biti iznad krošanja plataninih. Platane podnose poluzasjenu i razvijaće se bolje među topolama, negO´ da su same posađene. Jedne i druge zasjenjivaće četinjače koje također ne samo da podnose, nego u mladosti i trebaju prilično zasjene, a kad ta zasjena bude prevelika nakon 10 ili 12 godina poslije sadnje, topole će se morati vaditi van. Tako će četinjače dobiti opet dovoljno svjetla. Topole će trebati sjeći u zemlji tako, da iz korjenovog sistema mogu izbijati izbojci od kojih ćemo, kad budu stari dvije ili tri godine, ostaviti najbolji, a ostale sasjeći. U koliko na nekome mjestu ne bude izbojaka, posadićemo novu topolovu sadnicu 2/3 godine staru. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Platane ćemo vaditi kad budu stare 15 godina i na taj način opet dati mnogo više svjetla četinjačama. U to vrijeme već će i trogodišnji topolovi izbojci biti prekc šest metara visoki, pa će četinjače i od njih dobivati malu zasjenu. I platane treba sjeći u zemlji, a kako one imaju veliku izbojnu snagu iz panja i korjenovog sistema, ne trebamo se bojati niti za jedan primjerak da će izostati izbojci između kojih ćemo opet nakon dvije ili tri godine poslije sječe platana ostaviti najbolji, a ostale sasjeći. Prva sječa topola provešće se nakon 12 godina poslije sadnje, a druga nakon 25 godina. Prva sječa platana provešće se nakon 15 godina poslije sadnje, a druga nakon 30 godina. Sjever c .c ,TC y ´ *c ", ´ ´ 0-C ´ f. TI i i t a rC N v , l, ´ *-L c t c c c #C #c Jug Šema 3 — C = četinjača Četinjače, koje su presađene na dva metra jedna od druge, trebaće prorijediti nakon dvadesetak godina, pa će se morati sjeći svaka, druga možda iste godine kada se bude vršila druga sječa topola ili druga sjeća platana. Praksa će pokazati vrijeme sječe. Šematska slika 3. prikazuje stanje nakon prorede smrča i druge sječe platana. a ini ti 14 ha i Topola Platana co CO T3 [-. c S S w a > rt ts S S m a i n a ti > SS c/5 a ocl a3M Broj stabla Drvna masa m3 Drvna masa m3/ha Prva sječa Druga sječa Ukupno: 9600 685,71 2500 2500 9000 Prva sječa Druga sječa Ukupno: 9600 685,71 2500 2500 5000 5QO0´ 1650 117,85, 5000 5200 371,31 6000 5200 371,42 20000 31250 2232 Prosječni godišnji prirast m-Vna 17,14 17,14 2,9,5 9,28 9,29 55,80 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Kako se vidi na šematskoj slici 3, nakon druge sječe platana ostale su na plantaži samo četinjače udaljene jedna od druge 4 m. Konačno, zadnja sječa svih stabala na našoj plantaži izvršiće se nakon četrdesete godine poslije prve sadnje. Ako zanemarimo´ izbojike topola i platana poslije njihove druge sječe, teoretski dobivenu drvnu masu sa 14 ha površine prikazuje slijedeća tabela uz pretpostavku da smo sadili smrču u redovima između topola i platana. Kako smo već naveli, platane nešto malo sporije u mladosti prirašćuju nego topole, a ipak smo uzeli za jedne i druge jednaku drvnu masu, a to je radi toga, što smo uzeli da topole ranije siječemo prvi put tri godine, a drugi put pet godina. Osim toga smo zanemarili eventualne izbojke i razvitak biljka poslije druge sječe jednih i drugih. Drvnu masu njegovane smrče iz prve sječe izračunali smo tako kao da smo je sjekli nakon 25 godina poslije sadnje, to jest kad je bila stara 28 godina. Računamo da bi njezina visina mogla iznositi oko 20 m, a prsni promjer oko 20 cm. Drvnu masu smrče iz druge sječe, stare preko 40 godina, izračunali smo tako kao da su u vrijeme sječe imale visinu 30 m, a prsni promjer 30 cm, a ti se podaci poprilici poklapaju, i ako su zapravo niži, sa stablima u zagrebačkim parkovima, gdje su smrče sađene kao stablašice, a osim toga su u mladosti bile vjerojatno katkad okopavane. Ukupna drvna masa bjelogoričnog i crnogoričnog drveta na 14 ha teoretski bi iznosila 31.250 m3 ili po 1 ha 2232 m3 za 40 godina. Ako podijelimo 2232 m3 sa 40 godina, dobivamo prosječni godišnji prirast po ha od 55,80 m3 drvne mase. Usporedimo li sadašnji prirast naših devastiranih nizinskih šuma, koji iznosi 2 m3 do 3 m3 po ha, sa teoretski dobivenim prirastom u plantažnom uzgoju šumskog drveća, dolazimo* do zaključka da je moguće dobrom obradom zemljišta i odgovarajućom sadnjom šumskog drveća postići dvadesetak puta veći prirast, nego što ga sada imamo u devastiranim nizinskim šumama. Ako pak spojimo drugu sječu topola sa prvom sječom, odnosno proredom smrče, onda smo u periodu od 40 godina imali pet sječa na našoj plantaži. Na nekim tlima umjesto* platane možda bi se mogla saditi divlja trešnja ili Lipa. Divlja trešnja traži mnogo svjetla, dok lipa podnosi zasjenu. Sječa lipe ili trešnje ne bi se vršila možda petnaeste, odnosno tridesete godine, kao što smatramo da će se trebati sjeći platane, nego bi se to vrijeme pomaklo na dvadesetu, odnosno četrdesetu godinu, samo je pitanje kako bi takav način sječe djelovao na četinjače koje su od topola, odnosno platana, udaljene samo dva metra u redu sjever-jug. Pa ipak, obzirom na vrlo vrijedno trešnjevo i lipovo drvo, te se vrste ne bi smjele zanemariti u plantažnom uzgoju, jer i one brzo rastu, a potreba za tim drvom je također jako velika. I ako ovaj članak nije rezultat već izvršenog pokusa na većoj plantaži, a podaci iz zagrebačkih parkova i iz rasadnika se ne mogu i ne moraju poklapati sa podacima koji će se dobiti plantažnim uzgojem šumskog drveća, ipak smatram da bi trebalo čim prije prići mješovitom plantažnom uzgoju šumskog drveća.. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 36 <-- 36 --> PDF |
SOME DIRECTIONS FOR THE CULTIVATION OF FOREST TREE SPECIES IN PLANTATIONS SUMMARY In the article is recommended cultivation of Conifers among Poplars and Sycamores in the manner that within the N-S-rows are alternately planted Poplars and Sycamores and between them within the row Conifer plants. If the first plant within the N-S-row is a Sycamore, then at a 4 m,-distance comes a Poplar, and thereafter alternatel:y Sycamore etc. Between every two plants (Poplar and Sycamore) are to be set in three Conifers. In this way the plants within a N-S-row are at 1 m.-distance from one another. The following N-S-row đhould be 7 m. apart (east- or westwards), and the first plant to be set in is a Sycamore, then at 4 m.-distance a Poplar and so on, while between every two plants (Poplar and S,ycamore) are put again three Conifers. The N-S-rows are at a 7 m.-distance apart in order to make possible the grovving of hoed crops in the between-area during a 6-year-period. After 6 years every two Conifer plants around each Poplar or Sycamore tree are lifted and transplanted into a new ;N-S-row 3.5 m. apart, so that in this manner we have on a 14-ha.-area a plantation consisting´ of 2,500 Poplars, 2,500 Sycamores, and 15,000 Conifer trees. After a 6-year-period farm crop´s are no more grown. The author recommends to cut Poplars for the first time after 12 years. and Sycamores after 16 years. For the second time Poplars are cut after 25 years and Sycamores after 30 years as thinning material. After 30 years there remain only Conifer trees at a 4 m.-distance from one another. For these Conifer trees the author recommends to be cut after 40 years following the establishment of the plantation. Assuming that the Spruce ´has been planted between the Poplars and Sycamores the author has theoretically calculated that under such a mode of planting and a good working of soil together with the necessary manuring and watering an average annual volume increment of 55.80 cu. m./ha. could have been achieved. The author considers that the Sycamores could not interfere with the Poplars because Poplars grow faster While Sycaniores are semiskiophilous species. Both of them would give the necessary shade to Conifers. Through the first cutting of Poplars after 12 years the Conifers would obtain again enough light and when the second- growth Poplars from the roots or stools should achieve a 6 m.-height then the Sycamores will be cut which means 15 years after the planting took place or 3 years following the first cutting of Poplars. Thus the Conifers would receive again enough light, and the Sycamores would briskly sprout from the root system. After the second cutting of Poplars, i. e. after 25 years, both the Sycamores and Conifers would obtain again enough light for their further development, while after the 30th year, i. e. after the second cutting of Sycamores there would remain in the plantation only Conifers. which should then be cut 10 years thereafter. In this manner within a period of 40 years there would be carried out five cuttings in the plantation. |