DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 31 <-- 31 --> PDF |
tana, pa i četinjača kao podstojne kulture, ako teren ne poplavljuje voda kao što smo to već naveli. Prvu jamu iskopaćemo 3,5 m od zapadne međe i četiri metra od sjeverne duboko 70 cm, a široko prema korijenovom sistemu biljaka koje sadimo, obično 40 X 40 cm ili možda 50 X 50 cm. Slijedeće jame iskopaćemo četiri metra daleko od ove u pravcu prema jugu i 7 m daleko od prve jame u pravcu prema istoku. Jama od jame u pravcu sjever-jug biće četiri metra daleko jedna od druge, a u pravcu zapad-istok 7 m. Ako1 u prvu jamu metnemo najprije oko 20 cm humusa izmiješanog sa sitnom zemljom, a zatim topolu i zaspemo je razrahljenom zemljom, onda u drugu jamu bilo na jug ili na istok sadimo platanu na isti način kako smo sadili i topolu. U treću jamu u pravcu prema jugu i u pravcu prema istoku sadimo opet topole, a u četvrte jame u oba pravca opet platane i tako stalno se vrši izmjenična sadnja. Na taj način dobićemo pedeset topola i pedeset platana u redu sjever-jug i 25 topola i 25 platana u redu zapadistok, ili ukupno´ pet hiljada biljaka na 14 ha. Iza toga između topola i platana u redovima sjever-jug treba saditi četinjače i to tako> da između svake topole i platane u sredini dođe po jedna četinjača, a od te u daljini od 1 m na sjever jedna i na jug jedna. Na taj način posadićemo na 14 ha i petnaest hiljada komada četinjača. Najbolje je saditi topolove i platanine sadnice 2/3 godine stare, to jest dvije godine star nadzemni dio, a tri godine korijen. Sadnice četinjača trebaju biti barem tri godine stare, jer su mlađe sadnice još nježne, a sadnja starijih sadnica mnogo je skuplja. Osim toga će se za šest godina nakon sadnje dvije trećine tih biljaka presađivati, pa treba voditi računa o tome da tih prvih šest godina sadnice četinjača jedna drugoj ne smetaju, a što bi se moglo´ dogoditi, kad bi ih sadili na početku plantažiranja prejake. Od svih četinjača u našim krajevima raste najbrže golema sekvoja, ali jer njih nemamo, možemo saditi i smrče, zelenu duglaziju, borovac, Lavzonov pačempres, a i golemu tuju. Koju ćemo vrstu četinjača saditi, zavisi od vrste sadnica koje ćemo imati na raspolaganju i od zemljišta na kome ćemo saditi. Najbolje bi bilo saditi golemu sekvoju u predjelima gdje je zračna vlaga veća i gdje oborine iznose barem 900 mm godišnje, zatim dolazi u obzir duglazija, pa smrča, borovac, a u predjelima manje zračne vlage i gdje su oborine manje cd 600 mm može se saditi obični bor, pa čak i crni bor. U rasadniku u Zagrebu sadili smo između topola goleme sekvoje, goleme tuje i Lavzonov pačempres. I ako su topole bile jedna od druge oko 80 cm, a navedene četinjače među njima, ipak su se u tako gustome sklopu četinjače kroz pet godina među topolama bolje razvijale, nego one koje su bile na metar jedna od druge posađene bez topola. Neke smo topole svake godine između četinjača vadili, a neke smo metali na čep, ali uvijek ih je ostalo među četinjačama više, nego što će ih biti u plantažama. Na taj način, je topola od topole, kao i platana od platane,, u redu sjeverjug udaljena jedna od druge 8 m, a četinjače su udaljene međusobno i od ostalih sadnica metar. Red od reda je razmaknut 7 m daleko radi toga da se između redova može lako orati i na taj način uzgajati poljoprivredne biljke. Prve dvije godine se sadi krumpir, druge dvije godine kukuruz sa grahom i bundevama, a treće dvije godine samo grah i bundeve. Krumpir se sadi među redovima u prvoj polovini travnja,, a kukuruz u drugoj polovini, dok grah i budeve treba saditi zajedno sa kukuruzom, odnosno zadnje dvije -godine radi veće zasjene treba saditi sam grah i bundeve u prvoj polovini svibnja. Nakon sadnje poljo |