DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Kako se vidi na šematskoj slici 3, nakon druge sječe platana ostale su na plantaži samo četinjače udaljene jedna od druge 4 m. Konačno, zadnja sječa svih stabala na našoj plantaži izvršiće se nakon četrdesete godine poslije prve sadnje. Ako zanemarimo´ izbojike topola i platana poslije njihove druge sječe, teoretski dobivenu drvnu masu sa 14 ha površine prikazuje slijedeća tabela uz pretpostavku da smo sadili smrču u redovima između topola i platana. Kako smo već naveli, platane nešto malo sporije u mladosti prirašćuju nego topole, a ipak smo uzeli za jedne i druge jednaku drvnu masu, a to je radi toga, što smo uzeli da topole ranije siječemo prvi put tri godine, a drugi put pet godina. Osim toga smo zanemarili eventualne izbojke i razvitak biljka poslije druge sječe jednih i drugih. Drvnu masu njegovane smrče iz prve sječe izračunali smo tako kao da smo je sjekli nakon 25 godina poslije sadnje, to jest kad je bila stara 28 godina. Računamo da bi njezina visina mogla iznositi oko 20 m, a prsni promjer oko 20 cm. Drvnu masu smrče iz druge sječe, stare preko 40 godina, izračunali smo tako kao da su u vrijeme sječe imale visinu 30 m, a prsni promjer 30 cm, a ti se podaci poprilici poklapaju, i ako su zapravo niži, sa stablima u zagrebačkim parkovima, gdje su smrče sađene kao stablašice, a osim toga su u mladosti bile vjerojatno katkad okopavane. Ukupna drvna masa bjelogoričnog i crnogoričnog drveta na 14 ha teoretski bi iznosila 31.250 m3 ili po 1 ha 2232 m3 za 40 godina. Ako podijelimo 2232 m3 sa 40 godina, dobivamo prosječni godišnji prirast po ha od 55,80 m3 drvne mase. Usporedimo li sadašnji prirast naših devastiranih nizinskih šuma, koji iznosi 2 m3 do 3 m3 po ha, sa teoretski dobivenim prirastom u plantažnom uzgoju šumskog drveća, dolazimo* do zaključka da je moguće dobrom obradom zemljišta i odgovarajućom sadnjom šumskog drveća postići dvadesetak puta veći prirast, nego što ga sada imamo u devastiranim nizinskim šumama. Ako pak spojimo drugu sječu topola sa prvom sječom, odnosno proredom smrče, onda smo u periodu od 40 godina imali pet sječa na našoj plantaži. Na nekim tlima umjesto* platane možda bi se mogla saditi divlja trešnja ili Lipa. Divlja trešnja traži mnogo svjetla, dok lipa podnosi zasjenu. Sječa lipe ili trešnje ne bi se vršila možda petnaeste, odnosno tridesete godine, kao što smatramo da će se trebati sjeći platane, nego bi se to vrijeme pomaklo na dvadesetu, odnosno četrdesetu godinu, samo je pitanje kako bi takav način sječe djelovao na četinjače koje su od topola, odnosno platana, udaljene samo dva metra u redu sjever-jug. Pa ipak, obzirom na vrlo vrijedno trešnjevo i lipovo drvo, te se vrste ne bi smjele zanemariti u plantažnom uzgoju, jer i one brzo rastu, a potreba za tim drvom je također jako velika. I ako ovaj članak nije rezultat već izvršenog pokusa na većoj plantaži, a podaci iz zagrebačkih parkova i iz rasadnika se ne mogu i ne moraju poklapati sa podacima koji će se dobiti plantažnim uzgojem šumskog drveća, ipak smatram da bi trebalo čim prije prići mješovitom plantažnom uzgoju šumskog drveća.. |