DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Sjetva treba da se obavi najkasnije u II. mjesecu ili u prvoj polovini III.
mjeseca. Proljetne kiše zbiju sjeme u gustoj travi do tla, klijanje uslijedi zbog
vlage dosta brzo i klice se brzo zakorijene. Ukoliko padne snijeg, on je dobrodošao,
kako pred sjetvu (omogućuje jednomjernu preglednu sjetvu po čitavoj
površini) tako i poslije sjetve (jer pokrije i pritisne sjeme k tlu). Gusta trava
pruža i zaštitu od ptica.


Za uspjelu sjetvu najpogodnije su ekspozicije NE, N i E, nadmorskih
visina 400—800 m, u biljnoj asociaciji Seslerieto autumnalis-Ostryetum carpinifoliae.
U ovim predjelima vodeni taloži iznose prosječno 1200—1500 mm,
suše znaju da traju do 2 mjeseca, skoro bez taloga. Nadmorske visine ovog
područja iznad 800 m nisu više podesne za sjetvu radi smrzavanja i opasnosti
sriježi.


Preporuča se gustu travu grabljama ili branom prodrljati, bilo prije bilo
poslije sjetve (jedamputa), da bi sjeme moglo lakše da padne na tlo, kako je
te praksa pokazala. Za zaštitu sjemena od ptica i miševa na golom tlu preporuča
se miniziranje sjemena.


Na hektar površine troši se 3—4 kg sjemena i 4—8 radnih sati (ili 1 radni
dan za 1—2 ha). Za izvođenje što jednomjernije sjetve potrebno je podijeliti


SI. 3 — Sjetva crnog bora iz g. 1254, obavljena na isti način kao 1952 g. Objekt Reber.
Snimak: L, Šmid, 1960 g.


površinu po mogućnosti u pravougaonike, koje treba ograničiti kamenim piramidama
radi orijenteacije kod rada. Najpodesnija je skupina 4—5 radnika, od
kojih svaki uzima pred sebe prugu širine 5—8 m, koju će zasijati iz ruke. Susjednom
prugom do njega ide drugi radnik, ali nekoliko koraka u zakašnjenju,
i prati prvog radnika te baca sjeme do granice prvog radnika. Sličan poredak
3, 4 i 5 radnika osiguravaju jednomjernu sjetvu po čitavoj površini.