DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 62     <-- 62 -->        PDF

se bude mijenjala površina zrelih sastojina
do onog časa dok ne dozriju najmlađe
sastojine gospodarstva. Radi toga za svako
šumsko gospodarstvo prema tablicama
dobnih razreda načini se grafikon (poligon)
izmjene površina zrelih sastojina.
(Taj je način opisan u publikaciji: »Tezisi
dokladov naučno-tehničeskoj konferenciji
po ekonomičeskim voprosam lesohozjajstvenogo
proizvodstva«, Minsk, 1959.). Autor
je načinio obračun za orijentaciju prema
toj grafičkoj metodi za sve oblasti i
republike SSSR i došao do zaključka, da
bi pri punom iskorišćenju zaliha zrelih šuma
bilo moguće iz onog dijela šuma II.
grupe koje se iskorišćuju, dobiti u periodi
1961—1905 i dalje 15—20 mil. kub. m zrelih
drv. masa više nego je obračunati etat.


Treba naročito istaći, da je uvećanje
sječa zrelih šuma moguće bez ikakvog
»prethvata« i traženja žrtava od budućih
generacija. Štaviše. to je put intenzifikacije
šumoprivrede. Ali uporedo s pojačanim
sječama treba pojačati i obnovu, njegu
šuma i ostale gospodarske mjere. Svako
povećanje doznake drva za sječu (u
mogućim granicama) u II. grupi, uštedjet
će dosta sredstava i rada koji su potrebni
za dopremu drvnih masa iz dalekih područja
i osjetljivo će koristiti izvršavanju
zadataka sedmogodišnjeg plana u mnogim
granama narodnog gospodarstva.


Đuro Knežević


ŠUME NR ALBANIJE


U ovogodišnjem septembarskom broju
Lesnoe hozjajstvo donosi napis naučnog
saradnika Državnog univerziteta Albanije


S. Lamboršaja pod gornjim naslovom
s kojim namjeravamo ukratko upoznati i
naše stručnjake.
Albanija (Shkipnija) čitava zaprema


28.000 kv. km (ili polovinu površine NR
Hrvatske). Stanovnika ima cea 1,3 miliona,
a ubraja se u najšumovitije zemlje
Evrope (dolazi odmah iza Finske i Švedske).
Gotovo polovina njezina teritorija
pokrivena je šumom i grmljem tj. oko 1,3
miliona hektara, ali nažalost tek se trećina
te površine može ubrajati u visokoproduktivne
šume, a ostale dvije trećine gotovo
i nemaju ekonomske važnosti. (Kako je do
toga došlo mislimo da ne treba objašnjavati).
Zahvaljujući svom geografskom položaju,
raznolikosti reljefa i blagoj klimi Albanija
je postala prirodni botanički vrt s
velikim brojem biljnih vrsta (oko 3.000)
od kojih je 10—12% stablašica i grmova.
Na obali Jadrana raste ricinus (skočac)


ko;i naraste do 5 m sa 15—20 cm u prsnom
premjeru, zatim su tu banane i naranče,
a u visokim planinama na sjeveru nalazimo
brezu i bor.


Prolazimo li Albanijom sa zapada na
istok ili s juga na sjever dižući se postepeno
u planine, zamijetit ćemo četiri fitoklimatske
zone, koje su oštro ograničene.


Prva fitoklimatska zona je
područje makije i šikare koje sižu u južnoj
Albaniji 900—1000 m, a na sjeveru do
300 m nadm. vis.


U toj su zoni slijedeće biljke: planika,
drvoliki vrijesak, mastiks, divlja maslina,
hrast hermesovac. čempres, judino drvce,
lovorika, oleander, diraka, smrdljika, mirta,
jasen, španskj hrast, koprivić, platana
azijska i ruj talijanski. Umjerena klima
ravnice i niski brežuljci pogoduju voćarstvu,
pa se tu uzgajaju naranče, masline,
smokve, japanska jabuka ili dragun (Diospiros
lotus), mušmula, breskva. šipak
(Punica granatum), mandarin, orah, badem,
kruška, dunja, trešnja, oskoruša, jabuka,
kajsija, dud i vinova loza.


Druga fitoklimatska zona to
je zona hrasta, koja siže na jugu 900´—1250
m, a na sjeveru 300—1000 m nadm. vis. Tu
je orah, kruška, dunja, kesten, grožđe,
šljiva, jabuka, višnja, trešnja, dud, lešnjak
i dr. Prevladavaju mješovite šume lišćara.


Dominiraju hrastovi: sladun, macedonski,
medunac i španski. Često se susreće obični
i bijeli grab, bijeli brijest (vez), brekinja,
šimšir, božikovina, klen. javor gorski (bijeli),
divlji kesten, velelisna (rana) lipa,
jasen obični i crni, borovica, bijela vrba,
mukinja, drijen i dr. Od četinara nalazi se
crni bor.


Zona bukve dolazi na 1800 m nadm.
vis. na jugu, a 1600 m na sjeveru. Značajne
su za tu zonu mješovite i čiste bukove
šume velikog prirasta, a još dalje u brdima
rastu četinari, od kojih su tipični: jela
macedonska i grčka, molika, obični bor,
borovac. crni bor, zatim bukva, grab obični
i crni, macedonski hrast, medunac i dr.,
vez, božikovina, razni klenovi, divlji kesten,
jasen, šimšir, floridska tisa, borovica,
razne vrbe, grozdići, amurska mukinja,
crni glog i dr.


Od gore Tomore smjerom spram Leskovika
a tako i po brdovitim područjima
južne Albanije u bukovoj zoni mjesto bukovih
šuma dominira formacija sredozemnih
jela. Niže položaje zauzeli su hrastici,
grabići. Formaciju sredozemne jele prate:
trepetljika. lipa, mukinja, crni jasenklen, a od voćajaka: šljive, orasi, trešnje,
višnje i jabuke.