DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 10 <-- 10 --> PDF |
manje ga lomi snijeg i u rpršljenima ima manji broj grana, pa je kakvoća nje govog debla bolja; to je rezultat dosadašnjih naših opažanja na području između Save i Drave. Borova c na toplijem kontinentalnom rubu bukovih šuma u mineralno bogatom i svježem tlu raste brže nego bijeli i crni bor, razmjerno je bolje otporan mokrim snjegovima, ali vrlo polagano se čisti od suhih grana. Na na vedena staništa treba u prvom redu unositi borovac (i duglaziju), a bijeli i crni bor saditi na lošija staništa. Ari š ima vrlo disjungiran areal: Alpe, Sudeti, Poljska, Karpati, pa ima mnogo »velikih« i »malih« rasa. On nije isključivo visinsko-planinska vrsta, jer se proteže od oko 400 do 2.400 m n. v. Od prirode imamo gä samo u Sloveniji. U Alpama je zajedno, sa smrekom, borom, bukvom i klekovinom, limbom a i s crnim grabom, uglavnom na otvorenijim položajima i rebrima u raznim tipovima rahlih i svježih tala. Zbog velike transpiracije lišća treba mnogo vlage u tlu. Ali ne podnosi veliku zračnu vlagu ni teška tla, a zahtijeva sunčanije položaje i stalno strujanje zraka. Dobro se prirodno podmlađuje na mlađim tlima. Za područje našeg međurječja mogu biti dobre rase iz nižih položaja Alpa, Tatra i Sudeta, ali i sjeme dobrih biotipova iz uspjelih naših kultura, koji su se održali i morfološki dobro, razvili nakon selekcije i eliminacije ekološki nerezistentnih. Možemo, ga unositi samo na čistine, jer je vrlo heliofilan; u jako zakorovljena tla samo nakon odstranjenja korova, jer mu korov mnogo konkurira oduzimanjem vlage. PLANIRANJE OCETINJAVANJA Plan očetivanjanja treba da predvidi izvršenje ovih pet zadataka: 1. utvrđivanje šumsko-gospodarskih cjelina za unošenje četinjača, 2. izbor odgovarajućih vrsta drveća, 3. približan postotak buduće smjese drveća, 4. izbor sjemenskih baza i 5. način introdukcije. Šumsko-gospodarske cjeline odn. rajonizacija očetinjavanja treba da se oslanja prvenstveno, na sjemenarsku rajonizaciju. U području bukovih šuma imamo tri osnovna sjemenarska rajona: planinska i brdska oblast i. na istočnom rubu Dinarida i zapadnom rubu Panonske zavale, kordunsko-banijska podoblast. U svakom sjemenarskom rajonu treba izvršiti rajonizaciju očetinjavanja po pojedinim šumsko-gospcdarskim cjelinama i vrstama drveća. Vrst e drveć a unositi prema njihovim ekološkim karakteristikama i staništima. U grubom prosjeku: na dinarskim planinama u područje areala jele smreku i jelu, u arealu čistih bukovih sastojina više jelu, na sušim staništima silikata bijeli bor, na suhim i toplim staništima vapnenaca i dolomita crni bor; na graničnom području areala bukve i hrasta kitnjaka u najboljim staništima silikata borovac i duglaziju. Ariš ne, jer prema rezultatima dosad osnovanih starijih nasada evropski ariš ne podnosi humidnu klimu Dinarida i, naročito, mokar snijeg. U brdskoj oblasti i kordunsko-banijskoj mogu se proširiti sve navedene vrste drveća prema njihovim ekološkim zahtjevima: jelu i smreku na svježije položaje u zrelije sastojine, crni i bijeli bor na toplije i suše, a borovac i duglaziju uglavnom na granici Fagetuma i Quercetuma u silikatna plodna tla, ariš u plodna svježa tla na staništima sa stalnim strujanjem sušeg zraka. Postotak smjese. Na temelju sastojinske karte i, još bolje, na temelju fitocenološke karte najprije treba posve grubo (iz velikog u malo i iz grubog u finije!) odrediti skupine predjela, u koje bi se mogle unositi pojedine 8 |