DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 13     <-- 13 -->        PDF

OSNOVNI PRINCIPI UZGOJNIH ZAHVATA U POSAVSKIM
ŠUMAMA


Dr. Ivo Dekanić


ŠUMAR I KNJIŽEVNIK JOSIP KOZARAC opisao je s puno ljubavi i
umjetničke snage naše posavske šume u svome djelu «Slavenska šuma« koristeći
se poznavanjem bioloških svojstava glavnih vrsta drveća, koje ih sačinjavaju.
Evo, kako na početku toga djela zanosnim riječima govori o slavonskoj
šumi: »Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim
brazdama, koje teku duž cijelog 20 metara visokog debla sa snažnom širokom
krošnjom, koja ga je okrunila kao stasitog junaka kučma. Ponosito se oni redaju
jedan do drugoga, kao< negda kršni vojnici krajiški, a iz ciiele im .prikaze
čitaš, da su orijači snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji
u svom carstvu i plemenu . . . Gdje je tlo malo- vlažnije, tu se podigao viti,
svijetli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, ponešto vijugava stabla, komu
je na vršiki sjela prozirna krošnja, poput vela na licu krasotice . . . Mjestimice
se podigao- i crni brijest spravan kao prst. sa sitnim obješenim hvejama i ljušturastom
korom, uvijek nekako- mrk i zlovoljan, pravi pesimista i podrauklica
. . . Ta tri debla otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine;
ovdje nadjačava hrast, tamo- jasen i brijest. . . A pod njima i među njima utisnuli
se grabovi i klenovi, granati, kvrgavi i nakazni . . .. koji su samo zato tu,
da hrane i popravljaju tlo- visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se zato
pobrine . . .«


Nesamo kao književnik nego i kao šumar posvetio je J. Kozarae mnogo
pažnje proučavanju naših posavskih šuma. Nizom članaka u Šumarskom listu
potkraj 19-tog stoljeća udario- je temelje proučavanju tih šuma. S gospodarskog
gledišta još je i danas polazna osnovica njegova — možemo reći — klasična
podjela posavskih šuma na četiri skupine:


1. sastojine hrasta s primjesom graba;
2. sastojine hrasta, jasena i brijesta, gdje je hrast zastupan u smjesi sa 60
do 70%, a ostalo je jasen i brijest;
3. sastojine, u kojima je odnos jasena i hrasta podjednak ili je više jasena
nego hrasta, ali je hrast kvalitetno- slabiji od prve i druge skupine, a jasen zaostaje
i po kvalitetu i po- kvantitetu;
4. čiste jasenove sastojine s gdjekojirn hrastom.
Ovom podjelom, koja bazira na utjecaju vode, prikazane su
najbitnije značajke posavskih šuma.
Posavske šume proučavala je čitava plejada šumara, pedologa, entomologa,
fitopatologa, botaničara i fitocenologa (ANIC, ANDROIC. BABOGREDAC, BENIC,
CRNADAK, DEKANIC. EMROVIĆ, FUKAREK. GLAVAC. GRACANIN.
HORVAT. KLEPAC, KOZARAC. LEVAKOVlC, MANOJLOVIĆ. METLAš,
NENADIC, PETRACIĆ, PLAVŠIC. SEIWERT. SMILAJ. SPAlC, STEBUT,
STREPACKI, ŠENŠIN, ŠKORIC, VAJDA i drugi).


11




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Početkom 20-tog stoljeća doseglo je drvo slavonskog hrasta konjunkturu,
i stari hrastici su pomalo nestajali. Prema pcdacima iz 1925. godine imali smo
u Posavini svega 5.364 hektara starih hrastika s oko 193.000 stabala, tj. prosječno
oko 36 stabala po hektaru. Danas imamo u Posavini, na području NRH,
samo relikte u Prašniku i Ilijanskoj.


Prema dosadašnjim rezultatima istraživanja i poznavanja posavskih šuma
pridolazak vrsta drveća, kakvoća i struktura sastojina uvjetovani su uglavnom
mikroreljei´om i djelovanjem vode, kao jednoga od glavnih edafskih faktora.
Kod toga imaju vidnu ulogu poplavne vode, a izvan dohvata poplavnih voda
oborinske vode kao- i dubljina i oscilacije gravitacione podzemne vode.


Promatrajući šumu kao golemu tvornicu, gdje se proizvodi drvna tvar,
šumarski stručnjak treba usmjeriti svoje uzgojne zahvate tako, da se što bolje
iskoriste proizvodne mogućnosti tla, i da se proizvede što kvalitetnija drvna
masa uključujući u to i obnovu sastojina. Prema osnovnim karakteristikama
sastojina moramo prilagoditi i različite uzgojne zahvate.


U Posavini možemo uglavnom razlikovati nekoliko gospodarskih tipova sastojina.
Sve su to pretežno regularne visoke sastojine. osnovane prirodnim ponalađenjem
na velikim površinama, kojima se većinom uniformno gospodarilo.


Sastojine lužnjaka i običnog graba. Prema Ani ću to je cenoza
Querceto roboris — Carpinetum betuli, a Horva t je spominje pod nazivom
Querceto — Carpinetum croaticum. Detaljno je ne opisuje, ali upućuje, da je
ta zadruga u uskoj vezi sa slavonskom šumom na vlažnim poplavnim staništima.


SI. — Fig 1.
Sastojina lužnjaka i običnog graba u Posavini. Starost 80 god. — An 80-year-old
stand of Peduculate Oak and Hornbeam in the Sava River Basin. Foto: I. Dekanić




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Te sastojine zauzimaju uglavnom predjele, koji su izvan djelovanja poplavnih,
kao i stagnantnih oborinskih voda. Dolaze na povišenim terenima, tzv. gredama.
U odraslim sastojinama je u dominantnoj etaži glavna vrsta lužnjak, a u
podstojnoj etaži obični grab. U dominantnoj etaži sastojine dolazi uz lužnjak
pojedinačno primiješano nešto poljskog jasena i nizinskog brijesta. Elementi,
koji diferenciraju ovu cenozu od ostalih cenosloju drveća obični grab, a u sloju niskog rašća Polygonatum multiflorum, Oxa~
lis acetosella, Asperula odorata, Symphytum tuberosum, Lamium purpureum,
Anemone nemorosa, Sanicula europaea, Lactuca muralis i dr.


Gospodarski su ovo vrlo vrijedne sastojine. Prirodno podmlađivanje ovih
sastojina otežano je prisustvom običnog graba, zbog njegova lakog i obilnog pomlađenja,
dok su u odraslijim sastojinama uzgojni zahvati olakšani upravo- zbog
njegova prisustva. Pomlađivanje tih sastojina treba vršiti tako, da se dade prioritet
lužnjaku. Kod pripremnoga, odnosno progalnoga sijeka treba sjeći grab.
Najpovoljnije je, da se takav sijek provede tokom ljeta zbog toga, da se umanji
izbojna snaga iz panja, i da eventualno neodrvenjeli izbojci tokom zime promrznu.
Poželjno je, da se takav sijek provede u godini, kada se očekuje dobar
urod hrasta. Godinu ili dvije iza naplođenja, ukoliko- sastojina nije već proga-
Ijena, posiječe se jedan dio lužnjakovih stabala (oko 1/2), da se pomlatku omogući
veći priliv svijetla. Ukoliko- cijela površina nije dovoljno- naplodena, ostavljaju
se sjemenjaci još oko 2—3 godine iza ponovnog uroda. Iako je lužnjak
heliofilna vrsta drveća, ipak je pomlatku potrebna rijetka zaštiti krošanja starijih
stabala u prvom godinama života. Već u toku pomladnog razdoblja treba
mladu sastojinu njegovati. Grab u mladosti brže raste od lužnjaka, otporan je
na mraz i radi tih svojih bioloških svojstava ima prednost pred lužnjakom. Radi
toga treba sve nadrasle grabove odstranjivati, odnosno prevršivati. Nakon maksimalnoga
visinskog prirasta lužnjaka — to je u dobi od oko- 20—30 godina —
treba grab uzgojnim zahvatima potisnuti u nuzgrednu i podstojnu etažu te prići
intenzivnim zahvatima u dominantnu etažu, tj. medu hrastova stabalca. Zbog
prisutnosti graba u donjim etažama sastojine olakšani su jači zahvati u sastojinu,
bez opasnosti za kvalitet hrastovine (tjeranje živica) i izlaganja tla negativnom
djelovanju sunca i atmosferelija. Kod intenzivnih zahvata — po- vremenu
i drvnoj masi, odnosno temeljnici — pospješuje se prirast u debljinu. Ukratko,
u kraćoj ophodnji postižu se dimenzije, koje bi se inače postigle tek u dužoj
ophodnji. S ekonomskog gledišta to je najpovoljniji oblik sastojina u posavskim
šumama.´ r | f


Sastojine lužnjaka i običnog graba uglavnom dolaze na pseudoglejnim odnosno
podzoliranim šumskim tlima.


Sastojine lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta.
Prema Anić u te sastojine pripadaju ceno-zi Querceto-Ulmeto-Fraxinetum
angustifoliae. Tu je šumu opisao H o r v a t pod imenom Querceto rcfooris —
Genistetum elatae (Slavonska šuma-lužnjaka sa velikom žutilovkom). U sloju
drveća značajne su vrste Quercus robur, Fraxinus angustifolia i Ulmus-carpinifolia.
U sloju grmlja je Genista elata, a u sloju niskog rašća Carex remota, Cerastium
silvaticum i dr. Ove sastojine dolaze, obzirom na tlo i djelovanje vode,
u širo-koj amplitudi. Uspijevaju na tlima počev od vlažnih pseudogleja. odnosno
podzoliranih šumskih tala pa sve do mineralno močvarnih šumskih tala. To su
sastojine poplavnog područja Posavine, gdje se voda iza poplava ne zadržava,
o-dno-sno njeno je zadržavanje kratkotrajno. Dolaze na ocjeditim zaravnima, na




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 16     <-- 16 -->        PDF

prijelazima grede u nizu i djelomično u nizama. To su ekonomski vrlo vrijedne
sastojine i tipični »producenti« čuvene slavonske hrastovine. U ovim sastojinama
često pridolazi uz nizinski brijest i vez. U stablimičnoj pi´imjesi česta je
bijela i siva topola, trepetljika, crna topola, bijela vrba i crna joha. Podstojna
etaža sastojine nije izražena, a pogotovu ne sada nakon masovnog sušenja brijesta
uslijed holands´ke bolesti.


SI. — Fig. 2.
Sastcjina lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta u Posavini. Starost 80 god.
An 80-year-old stand of Pedunculate Oak, Narrow-leaved Ash and Lowland Elm in
the Sava River Basin. Foto: I. Dekanić


Oplodnu sječu u tim sastojinama treba voditi tako, da pogodujemo pomlađenju
lužnjaka, koji je u uzgojnom pogledu najslabiji. Poljski jasen i nizinski
brijest se u takvim sastojinama lako> i obilno´ pomlađuju, a u mladosti su bržeg
rasta od lužnjaka. Kod pomlađenja poljskog jasena u tim sastojinama mnogo
pomaže poplavna voda, koja raznosi plodove poljskog jasena. Obzirom da nema
izrazite podstojne etaže, zahvati kod njegovanja trebaju biti po vremenu intenzivni,
a po masi odnosno temeljnici umjereni, tako> da se spriječi izbijanje živica,
jer bi se njima umanjila kvaliteta deblovine. Te su sastojine pogodne za proizvodnju
lužnjaka fine strukture, tj. drva uskih godova. To se naročito odnosi
na one sastojine, gdje u smjesi prevladava lužnjak. Tamo, gdje u smjesi prevladava
poljski jasen, glavna pažnja uzgojnih zahvata treba biti usmjerena
prema poljskom jasenu. Istraživanjima je utvrđeno, da je drvo´ poljskog jasena
to kvalitetnije, što su mu godovi širi. Prema tome u takvim sastojinama uzgojne




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 17     <-- 17 -->        PDF

zahvate trebamo vršiti intenzivnije i po vremenu i po- drvnoj masi, da bismo
jasenu omogućili što veći debljinski prirast. Znači, da bismo u ophodnji od 60
do 80 godina mogli kod jasenovih stabala postići dimenzije oko 50 cm u prsnoj
visini. Sada se postavlja interesantno pitanje, da li bi trebalo gospodariti i sa
lužnjakom u tim sastojinama u istoj ophodnji. Smatramo, da bi to bila ekonomska
šteta, i da bi hrast u takvim sastojinama trebao imati dvostruku ophodnju,
nego što bi je imao poljski jasen. Na to nas upućuju i podaci o broju stabala u
našim starim hrasticima, kulminacija volumnog prirasta, vrijednost njegova
drva i vitalnost. Nizinski brijest propada od holandske bolesti, i na njega ne
možemo računati, a poljski jasen kvalitetno opada u kasnijoj dobi, jer u većoj
mjeri dolazi do stvaranja smeđeg srca. Zbog toga moramo u takvim sastojinama
prići elastičnijem gospodarenju, kako u pogledu prirodne obnove sastojina, tako
i u daljim uzgojnim zahvatima, a ne da se kao dosada jednako tretiraju poljski
jasen i lužnjak.


U nizama, gdje je tlo kroz duži period godine prekomjerno mokro, i gdje
su oscilacije nivoa gravitacione podzemne vode u kratkim vremenskim intervalima
znatne, te su sastojine daleko manje vrijedne. Stabla su manjih visina,
granata i češće kriva. Lužnjak se u srednoj dobi često´ počinje sušiti od vrha,
a unutrag nekoliko desetaka godina počeo je propadati i poljski jasen. U tim
sastojinama vidi se mnogo suhovrhih jasena, a naročito- u sastojinama iznad 60
do 80 godina starosti. Moramo napomenuti, da je lužnjak tu vitalniji od poljskog
jasena. Sastojine su rijetkog sklopa, bez podstojne etaže, tako- da prizemno rašće
gotovo posvuda pokriva tlo-. Predmijeva se. da je uzrok lo-šem stanju takvih sastojina
velika oscilacija podzemne vode, naročito- u kratkim vremenskim intervalima.
U takvim je sastojinama otežano- prirodno pomlađivanje zbog zakorovljenja
tla i slabog obrasta. Slabi obrast prouzrokuje zamočvarivanje tla zbog
smanjenog broja stabala, koje služi kao prirodna crpka za vodu iz tla. Za vrijeme
ljeta u tim se sastojinama tla isušuju i raspucavaju. Na takvim terenima
bile bi mjere za poboljšanje životnih uvjeta sastojina površinska odvodnja i
omogućivanje — već od mladosti — razvoja jakih krošanja stabala lužnjaka,
a napose poljskog jasena. Opservacijama je konstatirano, da se uglavnom suše
vrhovi onih stabala — to vrijedi naročito- za poljski jasen — koja imaju uske i
male krošnje. Ta zapažanja ukazuju nam, da moramo takve sastojine intenzivno
njegovti već od mladosti, tj. uzgojni zahvati mo-raju biti jaki, da se što prije
formiraju jake krošnje.


Sastojine poljskog jasena. Prema An i ću to je ceno-za Fraxinetum
angustifo-liae, a Glava č ju je opisao pod imenom Leucoieto-— Fraxinetum
angustifoliae. Od prethodno spomenutih cenoza ovdje se kao različite vrste
pojavljuju u sloju niskog rašća Leucoium aestivum, Teucrium scordium, Cardamine
pratensis ssp. dentata i Carex vesicaria. Kao- elementi bare dolaze još
Clyceria fluitans, Lemna minor, Elatine sp. i dr.


Te se sastojine nalaze na relativno- najnižim terenima Posavine, gdje duže
vrijeme stagnira poplavna ili oborinska voda. Poljski jasen uspijeva gotovo bez
konkurencije ostalih vrsta drveća, koje rastu u Posavini, jer podnosi najbolje
vodu koja stagnira,


Tla su redovito mineralno-o-rganogeno-močvarna. Tipične sastojine poljskog
jasena po vrijednosti su na zadnjem mjestu u Posavini. Ekonomsku vrijednost
umanjila je i jelenska divljač, koja o-grizanjem kore redovito naljepših stabala
oštećuje kambij. Zbog toga dolazi do- defo-rmacije stabalaca, a vjerojatno i do


15




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ranijeg osrživanja, te prodiranja gljivica. Takva oštećenja redovito nastaju u
mladim sastojinama, dok jasenova stabalca imaju još glatku koru.


U tim sastojinama stabla su loše kvalitete. Redovito su slabog uzrasta, kriva
i velikog smeđeg srca. Pored edafskih faktora utječu na kvalitet kasni mrazevi,
na koje je jasen osjetljiv, studen i led, koji svojim pritiskom iskrivljuje i lomi
mlada jasenova stabalca. Stabla su redovito zadebljalog pridanka.


Na prvi pogled izgleda da je pomlađivanje ovih sastojina teško zbog negativnog
utjecaja vode. Međutim se pokazalo, da poljski jasen uspješno osvaja
bare. Svojim brzim rastom u mladosti može izbjeći negativan utjecaj vode. Kod
prirodne obnove tih sastojina, obzirom da je od glavnih vrsta drveća Posavine


SI. — Fig. 3.
Sastojina poljskog jasena u Posavini. Starost 80 god. — An 80-year-old stand of
Narrow-leaved Ash in the Sava River Basin. Foto: I. Dekanić


jasen najheliofilniji, provodimo oplodnu sječu u dva sijeka, tj. vršimo samo
naplodni i dovršni sijek. Tamo, gdje u većoj mjeri postoji opasnost od leda i
zamočvarenja, trebale´ bi između naplodnog i dovršnog sijeka provesti naknadni
sijek. U tom bi slučaju stabla, ostavljena za dovršni sijek, imala funkciju prirodne
crpke za vodu, sprečavala bi u većoj mjeri zamočvarenja i podnosila bi
glavni teret leda. Na taj bi se način olakšao razvoj mladika u mlađoj dobi.


Većinom su takve sastojine redovito guste, budući da u mladosti nisu njegovane,
vjerojatno zbog mokrog terena i poplava, koje otežavaju eksploataciju
posječenoga i izrađenog drvnog materijala, ili se ta njega provodila slabim intenzitetom.
U takvim je sastojinama potrebno već od mladosit provoditi inten




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 19     <-- 19 -->        PDF

živne zahvate, da jasenova stabalca formiraju što ljepšu i bolju krošnju. Na taj
način pospješujemo debljinski prirast i u kraćoj ophodnji uzgajamo stabla
krupnijih dimenzija. To ne možemo postići intenzivnim zahvatima u srednjodobnim
i starijim sastojinama, jer jasenova stabla više gotovo nikako ne reagiraju
na svijetlo.


To bi uglavnom bile osnovne smjernice, koje treba poznavati uzgajivač kod
tretiranja sastojina u Posavini.


ESSENTIALS OF SILVICULTURAL TREATMENT IN THE FORESTS
OF THE SAVA RIVER BASIN


SUMMARY


The author describes the basic principles of silvicultural treatment in the most
typical stands of the lowland region of the middle and lower courses of the river
Sava. This is the most important area of growing of Pedunculate Oak, Narrow-
leaved Ash and Lowland Elm in Croatia and also Jugoslavia.


The distribution and the productive capacity of these stands depend to a great
extent on the water whick represents a very important edaphic factor of this region
as in the form of preecipitation — and flooding — water coming to these areas as
a flow-of from the beds of water courses, so in the form of the gravitational underground
water. In this a conspicuous role is playder by the topography of the locality,


i.
e. microelevations and microdepressions.
The author gives directions for the treatment of the stands of Pedunculate Oak
and Hornbeam, stands of Pedunculate Oak, Narrow-leaved Ash and Lowland Elm,
as well as the stands of Narrow-leaved Ash with respect to the natural reproduction
of these stands so with respect to the tending of these stands in the course of rotation.
The stands of Pedunculate Oak and Hornbeam are the mo^t favourable silvicultural
systems. The stands of Pedunculate Oak, Narrow-leaved Ash and Lowland
Elm are the most suitable for the production of fine Oakwood. The stands of Narrow-
leaved Ash come last with respect to their economic value. The intensities of
the silvicultural treatments in the stands of Pedunculate Oak and Hornbeam should
be frequent with respect to time and heavy with respect to volume with the aim to
produce in as short time as possible stems of large dimensions. In the stands of
Pedunculate Oak, Narrow-leaver Ash and Lowland Elm the intensities of the treatments
as to time should be frequent and as to volume weak in order to produce an
Oakwood of fine structure. In pure Ash stands the intensities of treatments should
be very heavy with respect to volume and time in order to raise wide-rouged stems
yielding a high-grade Ashwood.


L3