DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Te sastojine zauzimaju uglavnom predjele, koji su izvan djelovanja poplavnih,
kao i stagnantnih oborinskih voda. Dolaze na povišenim terenima, tzv. gredama.
U odraslim sastojinama je u dominantnoj etaži glavna vrsta lužnjak, a u
podstojnoj etaži obični grab. U dominantnoj etaži sastojine dolazi uz lužnjak
pojedinačno primiješano nešto poljskog jasena i nizinskog brijesta. Elementi,
koji diferenciraju ovu cenozu od ostalih cenosloju drveća obični grab, a u sloju niskog rašća Polygonatum multiflorum, Oxa~
lis acetosella, Asperula odorata, Symphytum tuberosum, Lamium purpureum,
Anemone nemorosa, Sanicula europaea, Lactuca muralis i dr.


Gospodarski su ovo vrlo vrijedne sastojine. Prirodno podmlađivanje ovih
sastojina otežano je prisustvom običnog graba, zbog njegova lakog i obilnog pomlađenja,
dok su u odraslijim sastojinama uzgojni zahvati olakšani upravo- zbog
njegova prisustva. Pomlađivanje tih sastojina treba vršiti tako, da se dade prioritet
lužnjaku. Kod pripremnoga, odnosno progalnoga sijeka treba sjeći grab.
Najpovoljnije je, da se takav sijek provede tokom ljeta zbog toga, da se umanji
izbojna snaga iz panja, i da eventualno neodrvenjeli izbojci tokom zime promrznu.
Poželjno je, da se takav sijek provede u godini, kada se očekuje dobar
urod hrasta. Godinu ili dvije iza naplođenja, ukoliko- sastojina nije već proga-
Ijena, posiječe se jedan dio lužnjakovih stabala (oko 1/2), da se pomlatku omogući
veći priliv svijetla. Ukoliko- cijela površina nije dovoljno- naplodena, ostavljaju
se sjemenjaci još oko 2—3 godine iza ponovnog uroda. Iako je lužnjak
heliofilna vrsta drveća, ipak je pomlatku potrebna rijetka zaštiti krošanja starijih
stabala u prvom godinama života. Već u toku pomladnog razdoblja treba
mladu sastojinu njegovati. Grab u mladosti brže raste od lužnjaka, otporan je
na mraz i radi tih svojih bioloških svojstava ima prednost pred lužnjakom. Radi
toga treba sve nadrasle grabove odstranjivati, odnosno prevršivati. Nakon maksimalnoga
visinskog prirasta lužnjaka — to je u dobi od oko- 20—30 godina —
treba grab uzgojnim zahvatima potisnuti u nuzgrednu i podstojnu etažu te prići
intenzivnim zahvatima u dominantnu etažu, tj. medu hrastova stabalca. Zbog
prisutnosti graba u donjim etažama sastojine olakšani su jači zahvati u sastojinu,
bez opasnosti za kvalitet hrastovine (tjeranje živica) i izlaganja tla negativnom
djelovanju sunca i atmosferelija. Kod intenzivnih zahvata — po- vremenu
i drvnoj masi, odnosno temeljnici — pospješuje se prirast u debljinu. Ukratko,
u kraćoj ophodnji postižu se dimenzije, koje bi se inače postigle tek u dužoj
ophodnji. S ekonomskog gledišta to je najpovoljniji oblik sastojina u posavskim
šumama.´ r | f


Sastojine lužnjaka i običnog graba uglavnom dolaze na pseudoglejnim odnosno
podzoliranim šumskim tlima.


Sastojine lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta.
Prema Anić u te sastojine pripadaju ceno-zi Querceto-Ulmeto-Fraxinetum
angustifoliae. Tu je šumu opisao H o r v a t pod imenom Querceto rcfooris —
Genistetum elatae (Slavonska šuma-lužnjaka sa velikom žutilovkom). U sloju
drveća značajne su vrste Quercus robur, Fraxinus angustifolia i Ulmus-carpinifolia.
U sloju grmlja je Genista elata, a u sloju niskog rašća Carex remota, Cerastium
silvaticum i dr. Ove sastojine dolaze, obzirom na tlo i djelovanje vode,
u širo-koj amplitudi. Uspijevaju na tlima počev od vlažnih pseudogleja. odnosno
podzoliranih šumskih tala pa sve do mineralno močvarnih šumskih tala. To su
sastojine poplavnog područja Posavine, gdje se voda iza poplava ne zadržava,
o-dno-sno njeno je zadržavanje kratkotrajno. Dolaze na ocjeditim zaravnima, na