DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 85 JANUAR — FEBRUAR GODINA 1961 RASPROSTRANJENOST I PROŠIRIVANJE ČETINJAČA U AREALU BUKOVIH ŠUMA HRVATSKE J. Safar KADGOD SE U NAŠOJ ZEMLJI, prije a pogotovu danas, kompleksno razmatralo pitanje unapređivanja šumske privrede i opskrbe industrije, tržišta i potrošišta drvnom sirovinom, uvijek se pojavio problem četinjača; naročito otkad su naglo smanjene tzv. drvne zalihe hrastovih šuma i mnogo iskorištene »zalihe« četinjača. Ovaj gospodarski problem je postepeno sve zaoštreniji, napose nakon g. 1950. a pogotovu od g. 1959. kad su se za nj dublje zainteresirali predstavnici najviših organa naše privrede. U vezi s rješavanjem navedenog problema Institut za šumarska i lovna istraživanja Hrvatske već oko deset godina nastoji da, u skladu s postojećim objektivnim uvjetima rada i subjektivnim mogućnostima, pomogne operativi stručnim člancima, naučnim radovima, elaboratima, seminarima, instruktazama i savjetima (također i li nekim drugim republikama, neposredno na njihovom terenu). I ovaj rad odraz je navedenih nastojanja: 1. problem pomanjkanja četinjača, 2. prirodni areali četinjača na dinarskim planinama i panonskom sredogorju, 3. staništa za unošenje četinjača, 4. planiranje očetin javan ja. PROBLEM POMANJKANJA ČETINJAČA U odnosu na Evropu u našoj zemlji imamo malo drvne mase četinjača. Čitava Evropa, u prosjeku, ima oko 56´% mase četinjača, i to: sjeverna i srednja Evropa 78%, sjeverozapadna Evropa 45% i južna i jugoistočna Evropa 27%. A u Jugoslaviji je postotak drvne mase četinjača daleko ispod evropskog prosjeka — samo 29%, i to po republikama: Slovenija 56%, BiH 36% i Crna Gora 40%, a Hrvatska 18%, Makedonija 12% i Srbija 10%. Najviše imamo drvne mase bukovih šuma: oko 51%, ili od drvne mase listača 71%. Iznad jugoslavenskog prosjeka imamo bukve u Makedoniji 69%, Srbiji 62% i BiH 54%, a ispod navedenog prosjeka u Hrvatskoj 46%, Crnoj Gori 45% i Sloveniji 34%. Areal bukve u Hrvatskoj zauzima velik dio dinarskih planina i više ispone međurječja Save, Drave i njihovih pritoka. Usporedimo li gospodarsku vrijednost i privredno značenje bukv e u odnosu na naše najrasprostranjenije četinjače, jelu i smreku, vidimo da su četinjače gospodarski mnogo važnije: 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 4 <-- 4 --> PDF |
1. Razlika ukupno proizvedene drvne mase u 100-godišnjoj ophodnji jednodobne šume (prema njemačkim prihodno-prirasnim tablicama), je između četinjača i bukve po bonitetima staništa oko: I II III IV bonitet 600 m3450 m3 450 ms 350 m3 350 m3 2.50 m3 250 m3 200 m3 za za jelu smreku Prirast bukve u jednodobnim i prebornim šumama je i do 40a/o manji nego prirast jele. Prema podacima edicije »Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945 do 1996« volumni prirast bukve u našoj se zemlji kreće u granicama l,ll°/o i 2,42´°/o ili prosječno l,Wo, a jele i smreke 1,74 i 4,03´V<> ili prosječno 2,7®/o. Na najboljim staništima u našim prebornim šumama vertikalnog sklopa i s kratkim ophodnjicama (do 5 godina) može se proizvoditi prirast jele i do 13—15 m3 po ha i godini. 2. Jelova i smrekova okorana zdrava stabla imaju do 90!3/o tehničkog drveta; bukova deblja stabla samo 20—40l0/o, najviše do 6ö"/o, u nenjegovanim i nedovoljno njegovanim sastojinama mnogo manje. 3. Njegovanje sastojina bukve treba započeti mnogo ranije i mora se obavljati češće nego za jelu i smreku koje gotovo uvijek imaju pravno stablo inače se mnogo bukovih vrijednih stabala izobliči ili posuši. Zato su troškovi njegovanja za bukvu veći. U prvim proredama mnogo je manji prihod u sastojinama bukve, uglavnom ogrevno drvo, dok isti gospodarski zahvati u sastojinama četinjača daju vrijedno tehničko drvo. Manipulacija s bukovinom je mnogo teža nego s čamovinom, zahtijeva i veće stručno znanje i veću savjesnost. 4. Prosječna cijena čamovine je veća; tek od 50 cm pr. pr. vrijednost bukovine naglo raste, zbog povećanja postotka furnirskog drveta. Trajno je velika potražnja za drvetom četinjača. Zbog većeg prirasta, većeg postotka tehničkog drveta, kraće sječne zrelosti za proizvodnju pojedinih vrlo vrijednih sortimenata i velike potražnje brže je i pouzdanije obrtanje kapitala u šumama četinjača. 5. Bukva je u našoj zemlji vrlo plastična i agresivna vrsta drveća. Osvojila je i osvaja mnoge sastojine hrasta i četinjača (također i grab!). Snažnim generativnim i vegetativnim razmnažanjem, velikom krošnjom prosječno dva puta većom nego u četinjača, žilavim granama i gustim sklopom uspješno konkurira četinjačama i vrednijim listačama i potiskuje ih u mnogim sastojinama. Posredno je bukvu proširila i privreda jakom eksploatacijom četinjača i loše provedenim oplodnim sječama u ponekim mješovitim šumama hrasta, te je tako na pojedinim staništima ona postala favorizirana vrsta drveća. To sve su razlozi, da naša privreda u toku posljednjih nekoliko godina nastoji povećati postojeći areal četinjača, naročito u području bukovih šuma, i da se problem bukve i bukovine vrlo intenzivno proučava. U godini 1958., kad su jela i smreka vrlo obilno urodile sjemenom (od Makedonije do Poljske!), na području Hrvatske sakupile su se i zasijale ogromne količine sjemena jele i smreke, oko osam vagona; najviše u Gorskom Kotaru, napose vrlo mnogo na području šumarije Vrbovsko. PRIRODNI AREALI ČETINJAČA Glavno područje .prirodnog rasprostranjenja četinjača na području Hrvatske nalazi se u dinarskom gorju. Najviše imamo jele, možda oko 90% (kad se obavljala stablimična inventarizacija šuma, nažalost, većinom se nisu posebno razvrstavala stabla jele i smreke); ostalo je smreka i posve neznatno je učešće borova. Vrlo malo četinjača imamo od prirode na području između Save i Drave, i to samo jelu. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Dinarske planine Područje dinarskih planina čini veliku orografsku, klimatsku i hidrografsku barijeru, i nekad je razdvajalo* dva mora: jadransko od panonskog, koje se kasnije povuklo prema istoku i čini Crno more. Glavni masivi Dinarida, u kojima imamo četinjača, su ovi: Risnjak (1528 m n. m.), V. i M. Kapela (1533, 1280), Velebit (1758) i Lička Plješivica (1658). Jela se na risnjačkom masivu mjestimice spušta do 250 m in. v. (u dolini Kupe), u Lici do 450 m n. v., a prema Primorju najniže do oko 700 m n. v. Areal smreke je uži nego areal jele. — Prema statističkim podacima za sadašnje kotare prosječan odnos četinjača i listača po drvnoj masi je približno ovaj: Rijeka 53´% četinjača i 47% listača, Ogulin 42% četinjača i 58% listača, Gospić 26% četinjača i 74% listača. Od sjevera prema jugu Dinarida učešće četinjača je prosječno sve manje. Smreka je jeli malo primiješana, ali čini i čiste sastojine u dubljim depresijama na višim polažajima; najviše se održala na staništima koja nisu mnogo izložena suhim i toplim vjetrovima. Smreke imamo danas mnogo manje, jer se više iskorišćavala, na mnogim staništima teško* podnosi zasjenu jele i bukve, više je napadaju štetnici i teže se oporavlja od mehaničkih povreda nego jela. Borove sastojine (uglavnom crni bor, manje bijeli) nalaze se na sušim i toplijim staništima: na čitavom Kršu Hrvatske oko* 7.150 ha, od toga u kontinentalnom području oko 75%, a ostalo u području zimskih listača (na otocima Braču i Hvaru i poluotoku Pelješcu). Ekološk e značajke . Područje dinarskih planina izgrađeno je najviše od raznih taložnih stijena Jure i Krede, ponegdje prevladava Trijas, vrlo malo su razvijene starije geološke formacije Perma i Karbona. Dominiraju vapnenci i zatim dolomiti. Osim ovih petrografskih sedimenata značajni su ponegdje konglomerati, pješčani, laporasti i glinenasti škriljevci. — Tla su uglavnom skeletoidna do skeletna, prosječno većinom plitka do srednje duboka, smeđa; proces acidifikacije neutraliziran, a adsorpcijski kompleks dobro zasićen bazama. Tok p´odzolizacije većinom je u početnoj fazi, izuzev na dubljim tlima. Ponegdje su se razvile rendzine, tj. skeletna humusno-karbonatna tla, ili mineralno-karbonatna, većinom s termokserofitnijom vegetacijom. Na dubljim tlima iznad vapnenaca i iznad silikatne petrografske podloge tlo je kiselo i kamenitim strminama, razvilo se humozno skeletno tlo, koje se u dubljim profilima opodzoljuje, a na zaravancima razvija u smeđi karbonatni pedosupstrat s procesom acidifikacije. Na najvišim položajima s niskim temperaturama i plitkim tlom nalaze se planinske crnice. Ponegdje tlo čine degradirane crvenice, koje se ili podzoliraju ili se razvijaju u smjeru smeđih crvenica — Klima je umjereno kontinentalna, humidna do perhumidna (god. oborina 2.600—3.500 mm i više, na najvišim grebenima Velebita i 4.000 mm) s raznim prelazima, koji se mnogo očituju u razlikama šumske vegetacije, odnosno u šumskim zajednicama. Ipak su mnoga kraška tla ljeti nedovoljno vlažna, pa se jela i smreka ne mogu dovoljno pođmlađivati. Šumske zajednice. Zahvaljujući radovima I. Horvata i njegovih suradnika, područje naših dinarskih planina je razmjerno temeljito istraženo. U području četinjača najviše je (preko 80"/o površine) rasprostranjena zajednica bukve i jele Fagetum abietetosum ili, po Tregubovu, Abieto-Fagetum đinaricum. Ova bazifilno- neutrofilna zajednica razvija se na raznim tipovima karbonatnih tala. Bukva je ovdje većinom biološki jača od četinjača, izuzevši u zatvorenijim položajima s vlažnijim i hladnijim staništima, koja bolje odgovaraju jeli i smreki, i u toplijim i sušim položajima, koje su zauzele termofilnije i kserofilnije zajednice crnog graba, crnog jasena, crnog bora i dr. — Na silikatnim tlima i ponegdje na dubljim tlima iznad vapnenaca razvija se (na oko 10% površine) zajednica jele s nešto smreke (Blechno-Abietetum); postoji vlažnija i hladnija varijanta ove zajednice, u kojoj je bukva uglavnom subdominantna ili je gotovo nema, i suša varijanta, u kojoj je bukva kodominantna i nakon neracionalnih sječa može prevladati u mladom nara 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 6 <-- 6 --> PDF |
staju, ali ipak kasnije jela i smreka osvajaju njihov životni prostor. — Male površine pokriva zajednica Calamagrosteto-Abietetum na blokovima vapnenačkih stijena s vlažnim i razmjerno toplim staništem i s početnim fazama acidifikacije, u dubljim profilima s procesom podzolizacije; ima dvije varijante: piceetosum i tilietosum. — Jela prodire i na pojedina staništa acidofilne bukove zajednice Blechno-Fagetum i bazifilno-neutrofilne zajednice Fagetum montanum. Jelu možemo naći i u području primorske šume bukve (Fagetum seslerietosum), ali ovdje na većini staništa stagnira: na toplijim i sušim već u doba neodraslog mladika a na svježijim u srednje doba. — Smreka na većini staništa prati jelu, i to pojedinačno i, manje, u grupama i većim skupinama, ali svoju zajednicu izgrađuje samo u dubljim depresijama, gdje zbog stalnih pozeba druge vrste ne mogu uspijevati (Piceetum montanum). — Crni bor ima vrlo disjungiran areal; zauzeo je toplija i suša staništa, iz kojih ga ne mogu istisnuti skiofiti_ U području naših bukovih šuma istražena su dva veća nalazišta bora: na Maloj Kapeli u Lici zajednica Helleboreto-Pinetum Horv. i na! primorskim padinama sjevernog Velebita Pinetum nigrae submeđiteraneum Anić. Na pojedina staništa, koja je bor popravio, prodrla je smreka, ali većinom neće moći u dogledno doba postići velike dimenzije, makar se bor tu uglavnom ne podmlađuje. Sredogorje Iznad valovite uvale hrvatskog međurjećja, što se uz Savu. Dravu i njihove pritoke u dva glavna kraka razvila na nadm. visini 80—120 m, nalaze se talasasti isponi i brežuljci, a iznad njih su osamljeni bregovi i gore na nad. visini do 800—1000 m: u produženju Fruške gore Dilj gora (471 m), koja zajedno s Požeškom gorom (618), Krndijom (792), Papukom (953) i Psunjom (989) zatvara od davnine poznatu i plodnu Požešku kotlinu. Na ovu skupinu nastavlja se dug i nizak brdski lanac Bilo gora (258 i 307), pa Kalnik (643) i zatim na zapadnom rubu Panonije i jugoistočnom rubu Alpa Ivančica (1061), Macelj gora (620). Ravna gora (680) i odvojena Strahinjčica (847), prema jugozapadu Zagrebačka gora ili Medvednica (1035) i konačno Žumberačka gora (na slovenskoj strani Gorjanci, 1181), koja djelomice pripada dinarskom sistemu a djelomice alpskom. Posve je odvojena Moslovačka gora ili Garjevica (489 m). Između Save, Kupe i Une, istočno od obronaka Dinarida, nalaze se dva veća ispona: Petrova gora (507) i Zrinjska gora ili Šamarica (615), poznate po obilju kestena. Od četinjača imamo samo jelu zajedno´ s bukvom, i to na ovim gorama: Zagrebačka gora 5.200 ha, Macelj gora i dr. 1.500 ha, Ravna gora i Ivančica 300 ha, Papuk gora 6.000 ha; svega oko 13.000 ha. Jela se spušta na sjevernim stranama do 250—300 m n. v. (također i na bosanskoj Kozari, koja kod Une graniči sa spomenutom Zrinjskom gorom), a u vlažnim i zasjenjenim uvalama nalazi se na navedenoj visini i na južnim siranama nekih gora, kao npr. u Macelj gori i kod Trakošćanskog jezera, gdje je čak ispod pojasa hrasta kitnjaka i graba. Na južnim padinama navedenih gora pojas jele je prosječno za oko< 200—400 m visinske razlike niži, nego na sjevernim. Visinska amplituda areala jele ovisi, dakako, ne samo-o klimatskim faktorima nego i o pedološkim, pa se ova vrsta drveća spušta mnogo niže na silikatnim tlima nego´ na plićim vapnenačkim, jer su silikatna tla prosječno hladnija i vlažnija nego karbonatna. Na silikatima je i veći omjer smjese jele prema bukvi. Ekološke značajke. Ravnice su na diluvijalnim naslagama, a obale rijeka na aluvijalnim taložinama. Niži isponi izgrađeni su od mekanih mladotercijarnih stijena, a visoki od tvrđeg mezozojskog i paleozojskog kamenja. Petrografsku podlogu sredogorja čine vapnenci, dolomiti, kristalinski i drugi škriljevci, pješčenjaci, lapori, gnajsevi, graniti i dr. — Klima je umjereno kontinentalna s razmjerno dobro raspoređenim oborinama (800—1.200 mm godišnje; na pr. Zagreb Grič na 157 m n. v. god. oborina 900 mm i temp. 11,7° C, Zagreb Sljeme na 999 m n. v. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 7 <-- 7 --> PDF |
gcd. oborina 1.250 mm i temp. 6,4° C); postoje jesenski i proljetni maksimumi oborina ali mnogo manji nego na dinarskom području. Na sjevernom dijelu jak je utjecaj subpanonske klime. — Pod dominantnim utjecajem klime na raznim starijim petrografskim supstratima razvijaju se umjereno do jako podzolirana tla, a na rahlim vapnenim sedimentima ilovastog do glinastog sastava izgrađuju se toplija mineralno-karbonatna smeđa do žuto-siva tla, alkalična do slabo kisela. Šumsk e zajednice . Područje jele fitocenološki nije istraženo (čak ni na Zagrebačkoj gori!). Ne možemo ga svrstati u zajednicu Fagetum abietetosum, jer se nalazim uglavnom na silikatnim tlima, pa je bliže acidofilnoj zajednici jele i rebrače (Slechno-Abietietum), ali vjerojatno ni u ovu zajednicu jer nema smreke. Jela mjesimice prodire u zajednice Fagetum montanum, Blechno-Fagetum, QuereetoCer-| 5inet´.im i Quercetc-Castanetum. — U zatvorenim uvalama s kraćom dnevnom fotoperiodom, hladnijim, mirnijim i vlažnijim zrakom, dubljim i vlažnijim tlom postoji inverzija klime, pa se razvila i inverzija vegetacije: ispod zone hrasta kitnjaka razvila se zajednica bukve i zajednica jele i bukve (slično kao na dinarskim planinama: ispod zone crnog graba bukva, ispod zone bukve i jele smreka, ispod zone smreke ili subalpske bukve klekovina bora, ispod zone klekovine vegetacija planinskih trava i grmlja); v. u pril. profilu zonaciju šumskog drveća. — hrast kitnjak — kitnjak s grabom ili bukvom — bukva s nešto kitnjaka i graba — bukva s jelom — jela i bukva — jela s bukvom Shematski prikaz inverzije vegetacije negdje na Macelj gori kod Krapine blizu Zagreba: od suhog i tcplog grebena do hladne i vlažne uvale Pod utjecajem antropogenih faktora (krčenje, jake sječe, stalna paša stoke, povećavanje brojnog stanja divljači, požari) čitav areal četinjača u Hrvatskoj je smanjen. Jakom eksploatacijom jele neposredno je favorizirana bukva. Bukva se razmnaža i generativno, pa se može odlično održati i kao panjača (mnoge bukove šikare!). Eksploatacija prejakim i naglim otvaranjem sklopa stvara sušu i topliju sastojinsku klimu, koja (i u vezi s toplijom i sušom makroklimom našeg stoljeća) onemogućuje dobrO´ pomlađivanje i održavanje skiofilnije, higrofilnije i termofobnije jele, a pogoduje širenju manje skiofilne, termofilnije i donekle kserofilnije bukve. Stalna šumska paša i velik broj srneće divljači štetnije su četinjačama nego listačama, napose jeli. Izvršena pošumljavanja četinjačama neznatno su pokrila manjak stvoren jakim sječama četinjača i nadiranjem i širenjem bukve. STANIŠTA ZA UNOŠENJE ČETINJAČA Kad se razmatra i rješava problem proširivanja i introdukcije određenih vrsta drveća, osnovni je uvjet da se dobro poznaju njihovi ekološki zahtjevi, prirodan i umjetno proširen areal, plastičnost prilagodbe na novu okolinu (stanište, zajednica, konkurentska snaga) i, naročito, otpornost prema prosječnim i ekstremno lošim utjecajima abiotskih i biotskih faktora. A upravo ove okolnosti ili se nedovoljno uvažuju ih su premalo istražene. Razlog tomu, i ne samo tomu, je uglavnom taj, što su se mnoga istraživanja u šumarstvu naše zemlje često obavljala na liniji iz malog u veliko, umjesto obratno: iz velikog u malo, iz grubog u finije i iz jednostavnijeg u kompliciranije. .., i što smo previše svaštarili ili, bolje rečeno, morali svaštariti, odnosno što se pojedini kompleksni 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 8 <-- 8 --> PDF |
problemi, koji najviše interesiraju našu privredu, nisu rješavali kompleksno, to jest zajedničkom suradnjom nekoliko užih specijalista i njihovih tehničkih pomagača. Jela Od svih naših glavnih vrsta drveća jela ima u Evropi najmanji areal, njena je ekološka amplituda uska, gotovo i nema poznatih rasa (na području Hrvatske vierovatno imame» tri rase jele: dvije, na hladnijim — vlažnijim staništima i toplijim — sušim u dinarskim planinama, i, treću, jače diferenciranu na panonskom sredogorju). Zato kad povećavamo područje njenog prirodnog rasprostranjenja, moramo* to» činiti vrlo obzirno», tj. birajući prvenstveno» ona staništa koja što potpunije odgovaraju njenim ekološkim zahtjevima i maloj prilagodljivosti na druga staništa. Jela ne po»dnosi vruća i suha ljeta, vrlo» studene zime, jake mrazove, tople i suhe vjetrove. Zahtijeva mnogo oborina ili mnogo zračne vlage, ili bar obilno vlage u tlu, nadasve što mirniji i vlažniji zrak. Na mineralan sastav tla nema naročite zahtjeve, pa do»bro uspijeva i na karbonatnim i na silikatnim tlima; na silikatima i na dubljim profilima iznad vapnenaca u toplijoj klimi bolje, jer ,si; ova tla vlažnija i hladnija. Mnogi primjeri pokazuju, da se jela na istočnom rubu areala (Macelj gora i dr., silikat) bc»Ije podmlađuje i održava u borbi s bukvom nego na pojedinim staništima Krša gdje je tri puta više oborina i klima hladnija. Zato neki klimatski indeksi, kojima su neki istraživači nastojali pokazati na staništa za unošenje jele (Rol u Francuskoj na temelju Martonneovog indeksa ariditeta) ne vrijede za nas, jer osim klime vrlo» važnu ulogu ima hladnoća odn. toplina tla i njegova vlažnost; npr. na uzanom području o»ko Brušana i Lešća u Lici i drugdje na silikatima i dubljim profilima iznad vapnenaca imamo obilno» jele, a nedaleko na plićim vapnenačkim tlima uopće je nemamo i ne mo»že je mno»go» biti u. termokserofilnijim zajednicama. Zato je konkurentska snaga jele na mnogim staništima silikata veća nego» prosječno» na vapnencima s mnogo više oborina: na svježim staništima silikata probija se u krošnju bukve, a na vapnencima čeka razvijajući širo»k (difuzan) oblik kro»šnje sve do»k joj se ne po»mo»gne o»slo»bađanjem. Prema tomu jelu mo»žemo proširiti prvenstveno u području njenog areala i na hladnijim i vlažnijim rubovima areala. Izvan njenog areala možemo je unositi u zatvorenije po»lc»žaje, napose na hladnijim i vlažnijim tlima, gdje je kraća ljetna i dnevna termo»perioda, manja prosječna toplina, manje strujanje zraka, manja evaporacija tla i transpiracija krošanja. To su prvenstveno uvale, zatim sjeverne strane koje nisu mnogo» strme i pod utjecajem su vlažnijih i hladnijih vjetrova, ali i južni svježi zatvoreni po»ložaji. Omjer smjese jele na novim staništima može biti 5—40%; veći u zatvorenijim svježim uvalama, manji na vapnencima i položajima izloženim nedo-voljno svježim zračnim strujama. Ne smije se unositi na položaje izložene toplim ili sušim vjetrovima, na padine i grebene s plitkim i ispranim tlom, ni na teška slabo drenirana tla. Dok imamo boljih staništa ne smiju se birati lošija. Smreka Ogromna rasprostranjenost i razmjerno do»bra prilagodljivost novoj okolini, velik broj ekotipova i forma, velika i dugo»trajna klijavost sjemena, jednostavna proizvodnja sadnica i jeftina sadnja — sve to i mno»go drugo utjecalo 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 9 <-- 9 --> PDF |
je. da je čovjek smreku mnogo proširio u području bukve i hrasta kitnjaka; u našoj zemlji najviše na području Slovenije. Stvaranje monokultura, često po nekoliko generacija na alohtonim staništima, nikakav ili loš izbor rasa, velik broj neprijatelja među kukcima i parazitamim gljivama utjecalo je, da su mnoge kulture zaražene, pa se »fihtomanija« u Evropi mnogo ohladila, napose nakon II svjetskog rata kad se, na greškama, bolje upoznala važnost biogeocenologije i genetike. Smreku unositi prvenstveno u hladnija područja jele; pod smrekom se jela naletom sjemena prosječno bolje podmlađuje nego pod jelom ili pod jelom i bukvom, pa tako posredno proširujemo´ jelu. Smreka još manje nego jela pod-, nosi topla-suha staništa, tople i suhe vjetrove; bolje joj odgovara surova kontinentalna klima, pa dobro podnosi veću studen i mrazove, kraću vegetacijsku periodu. Ipak ona je ekološki plastičnija nego jela; ali ako se slučajno (a »-slučajevi- « su u pošumljavanjima često bili pravilo) unese loša ili neodgovarajuća rasa. tada je u mlađoj ili srednoj dobi mogu uništiti ili bar onesposobiti razni abiotski i biotski štetnici. U toplijem klimatskom području s dugim vegetacijskim razdobljem razvija široke godove, ali upravo* zato gdjekad može biti vrlo neotporna lošim utjecajima insekata i gljiva (crvena trulež), pogotovu u većim monokulturama. Tlo mora biti prozračno´ i svježe, aktivnost bakterija jaka, a vrijednost pH ne bi smjela prosječno biti ispod 4. Izvan njenog areala smreku možemo proširiti na najhladnije položaje s dubljim, svježim i hladnim tlom; najbolje u neizložena staništa s hladnim zrakom i plodnim tlom i gdje se na drveću ne razvija mnogo´ lišaja. Omjer smjese može biti prosječno 10 do- 30%; manji na karbonatnim tlima i otvorenijim položajima, više na silikatnim tlima i zatvoremjim položajima. Druge vrste četinjača U područje bukovih šuma možemo unositi bijeli i crni bor, borovac i ariš, sve u skladu s njihovim ekološkim zahtjevima i staništem, ali prosječno za sve: na otvorenije čistine u koje ne možemo* uspješnije unositi jelu. Bijel i bo r na području Hrvatske ima posve neznatan prirodni areal. Nalazi se na Dinaridima, i to uglavnom na Maloj Kapeli u Lici, nedaleko Plitvičkih jezera, i u dolini Kupe, na položajima koji su na rubu ekoloških zahtjeva bijelog i crnog bora (po tim staništima jedva se i mogu razlikovati njihove tipične ekološke karakteristike). Bijeli bor ne podnosi toliko suha i topla staništa kao crni bor: u posve istoj lokalnoj klimi i na podjednakom petrografskom supstratu u dubljim tlima i zatvorenijim položajima nalazi se bijeli bor a na toplijim položajima prosječno s plićim tlom je crni bo>r. — Prema dosadašnjim opažanjima, najbolje mu u Hrvatskoj mogu odgovarati osrednje plodna silikatna tla na položajima gdje nisu česti mokri snjegovi. Crn i bo r je termokserofilniji i u Hrvatskoj mnogo´ više prirodno rasprostranjen nego bijeli bor. Zato ima velik broj rasa, ali one su često i na podjednakom staništu međusobno izmiješane. On od svih borova razmjerno najviše podnosi zasjenu, bar na boljim staništima; kad popravi tlo, slabo se prirodno podmlađuje i na njegova staništa nadiru skiofiti, polaganije i manje prodorno nego u sastojinama bijelog bora. — Možemo ga unositi na toplija i suša staništa bukovih šuma (napose tamo gdje su se naselili crni grab i crni jasen, tupolisni javor i mukinja); on prosječno nešto´ polaganije raste nego bijeli bor ali |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 10 <-- 10 --> PDF |
manje ga lomi snijeg i u rpršljenima ima manji broj grana, pa je kakvoća nje govog debla bolja; to je rezultat dosadašnjih naših opažanja na području između Save i Drave. Borova c na toplijem kontinentalnom rubu bukovih šuma u mineralno bogatom i svježem tlu raste brže nego bijeli i crni bor, razmjerno je bolje otporan mokrim snjegovima, ali vrlo polagano se čisti od suhih grana. Na na vedena staništa treba u prvom redu unositi borovac (i duglaziju), a bijeli i crni bor saditi na lošija staništa. Ari š ima vrlo disjungiran areal: Alpe, Sudeti, Poljska, Karpati, pa ima mnogo »velikih« i »malih« rasa. On nije isključivo visinsko-planinska vrsta, jer se proteže od oko 400 do 2.400 m n. v. Od prirode imamo gä samo u Sloveniji. U Alpama je zajedno, sa smrekom, borom, bukvom i klekovinom, limbom a i s crnim grabom, uglavnom na otvorenijim položajima i rebrima u raznim tipovima rahlih i svježih tala. Zbog velike transpiracije lišća treba mnogo vlage u tlu. Ali ne podnosi veliku zračnu vlagu ni teška tla, a zahtijeva sunčanije položaje i stalno strujanje zraka. Dobro se prirodno podmlađuje na mlađim tlima. Za područje našeg međurječja mogu biti dobre rase iz nižih položaja Alpa, Tatra i Sudeta, ali i sjeme dobrih biotipova iz uspjelih naših kultura, koji su se održali i morfološki dobro, razvili nakon selekcije i eliminacije ekološki nerezistentnih. Možemo, ga unositi samo na čistine, jer je vrlo heliofilan; u jako zakorovljena tla samo nakon odstranjenja korova, jer mu korov mnogo konkurira oduzimanjem vlage. PLANIRANJE OCETINJAVANJA Plan očetivanjanja treba da predvidi izvršenje ovih pet zadataka: 1. utvrđivanje šumsko-gospodarskih cjelina za unošenje četinjača, 2. izbor odgovarajućih vrsta drveća, 3. približan postotak buduće smjese drveća, 4. izbor sjemenskih baza i 5. način introdukcije. Šumsko-gospodarske cjeline odn. rajonizacija očetinjavanja treba da se oslanja prvenstveno, na sjemenarsku rajonizaciju. U području bukovih šuma imamo tri osnovna sjemenarska rajona: planinska i brdska oblast i. na istočnom rubu Dinarida i zapadnom rubu Panonske zavale, kordunsko-banijska podoblast. U svakom sjemenarskom rajonu treba izvršiti rajonizaciju očetinjavanja po pojedinim šumsko-gospcdarskim cjelinama i vrstama drveća. Vrst e drveć a unositi prema njihovim ekološkim karakteristikama i staništima. U grubom prosjeku: na dinarskim planinama u područje areala jele smreku i jelu, u arealu čistih bukovih sastojina više jelu, na sušim staništima silikata bijeli bor, na suhim i toplim staništima vapnenaca i dolomita crni bor; na graničnom području areala bukve i hrasta kitnjaka u najboljim staništima silikata borovac i duglaziju. Ariš ne, jer prema rezultatima dosad osnovanih starijih nasada evropski ariš ne podnosi humidnu klimu Dinarida i, naročito, mokar snijeg. U brdskoj oblasti i kordunsko-banijskoj mogu se proširiti sve navedene vrste drveća prema njihovim ekološkim zahtjevima: jelu i smreku na svježije položaje u zrelije sastojine, crni i bijeli bor na toplije i suše, a borovac i duglaziju uglavnom na granici Fagetuma i Quercetuma u silikatna plodna tla, ariš u plodna svježa tla na staništima sa stalnim strujanjem sušeg zraka. Postotak smjese. Na temelju sastojinske karte i, još bolje, na temelju fitocenološke karte najprije treba posve grubo (iz velikog u malo i iz grubog u finije!) odrediti skupine predjela, u koje bi se mogle unositi pojedine 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 11 <-- 11 --> PDF |
četinjače po grubim prosjecima omjera smjese. Staništa, u kojima može biti više od 40—50% četinjača, u arealu su četinjača i ostala, s manjim postotkom četinjača, u arealu čistih i mješovitih sađtojina bukve. Zatim se prelazi na finiji rad za pojedine predjele, odjele, odsjeke i njihove dijelove. Plan širokog okvira sastavlja planer-uzgajač, a zatim detaljniji raspored omjera smjese obavlja upravitelj šumarije. Tako´ npr. na hladnijim i vlažnijim staništima sa sili katnim tlom u zajednici Blećhno-Fagetum može biti jele i smreke do> 10—40´% a u zajednici Fagetum montanum (na vapnencima) 5—30%. Sjemensk e baz e treba da izlučuje institut, uglavnom u okvirima sjemenarskih rajona, na temelju prijedloga određenih organa operative. Dok to nije učinjeno´, treba sjemenske baze odrediti grubo ali što više u skladu s načelima ekologije, fitoeenolcgije i genetike. Na Dinaridima birati zasad najbliže dobro oblikovane i zdrave sastojine jele i smreke na staništima sličnima pošumljavačkim objektima. Sjeme bijelog bora sabirati u M. Kapeli. Sjeme crnog bora za Liku i Gorski Kotar uzimati na M. Kapeli i Lič. Plješivici; za više položaje Dalmacije u predjelima Krivajica—Crni Tavani i za niže u Surdupu, sve na Dinari; za zapadne padine Velebita prvenstveno u V. i M. Paklenici (nacionalni park), a na Borovom Vrhu, Visibabi i dr. za područje sjevernog Velebita. U panonskom sredogorju sjeverno< od Save i Kupe sjemenske baze za jelu su Zagrebačka gora, Macelj gora, Trakošćan, Ravna Gora i Papuk, za južni dio bosanska Kozara; jedino^ kad jela ovdje ne urodi, jelovo sjeme se može nabaviti u Gorskom Kotaru, Lici i južnim dijelovima Slovenije. Sjeme stranih vrsta drveća (smreka, borovi, ariš) sabirati prvenstveno u zrelijim dobrim kulturama na području hrvatskog međurječja, jer su tu pojedine manje rezistentne i neprilagodljive jedinke propale; a zatim sjeme nabavljati drugdje. Način introdukcije. Sjetvu i sadnju obavljati samo´ u većim grupama, međusobno odvojenim, da se tako postigne bolja kakvoća stabala i bar donekle ograniči širenje event, epidemije. Jelu unositi sjemenom, ostale vrste sadnjom; u zakorovljena tla saditi jače biljke. U rahla plodna tla domaći borovi mogu se saditi u zasjek, kao> žir pod motiku: uzimaju se jače jednogodišnje sadnice. Za smreku jamica treba biti u obliku obrnutog plitkog slova M. U rjeđim bukovim šikarama introdukcija se vrši podsjetvom, na lošijim staništima samo podsadnjom; u gušćima panjačama prethodno se otvori sklop ljetnom sječom na grupe ili skupine širine 2—3 m i zatim sade jače biljke. Na području prebornih tipova šuma u planinskoj i brdskoj oblasti treba u gospodarenju i napose u vezi s unapređenjem razvitka četinjača obavljati deset uzgojnih zadataka, koje smo zbcg boljeg pregleda svrstali u četiri grupe: a) stvaranje novog naraštaja (priprema za očetinjavanje, očetinjavanje. zaštita i oslobađanje četinjača), b) njegovanje (obrana podmlatka od korova i dr., čišćenje mladika i pro~ redno odabiranje zajedno s njegom izabranog drveća), c) prebor (prebomo čišćenje i preborno odabiranje), d) oblikovanje sastojina. Unošenje četinjača obavljati samo u većim grupama, i to iz ovih razloga: bolja im je konkurentska snaga u borbi s korovom i listačama, brže je visinsko prirašćivanje, veća vitkost debla i čišćenje od grana, kraće je vrijeme prelaza iz podmlatka u mladik, manja je zastarčencst i okružljivost stabala, bolja je prirodna selekcija i lakše se provodi umjetna selekcija. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 12 <-- 12 --> PDF |
VERBREITUNG UND AUSBREITUNG DER NADELHÖLZER IM AREAL DER BUCHENWÄLDER KROATIENS ZUSAMMENFASSUNG Es gibt in Jugoslawien verhältnismässig wenig Nadelhölzer (29%), besonders in Kroatien (18D/o). Die Holzmasse der Buche beläuft sich auf 51´°/o für Jugoslawien, und auf 46:l/o für Kroatien. In Bezug auf die immer grössere Industrialisierung des Landes wird das Problem einer systematischen Ausbreitung der Nadelhölzer in Buchenwälder immer wichtiger. Auf Grund angegebener Angaben befasst sich der Verfasser mit den folgenden Fragen: dem Problem des Mangels der Nadelhölzer, den Naturarealen der Nadelhölzer (Tanne, Fichte, Föhre und Sohwarzkiefer), den Standorten für die Introduktion der Nadelhölzer, der Planierung der Nadelholzbeimischung und Saatbasis. Das Hauptareal der Nadelhölzer befindet sich in den sich entlang der adriatischen Küste erstreckenden Dinarischen Gebirgen; ein sehr geringes disjungiertes Areal kommt im Panonischen Mittelgebirge zwischen den Flüssen Save und Drave vor. (13.000 Ha samt der Buche). Auf Grund der ausschlaggebenden ökologischen Merkmale von einzelnen Nadelholzarten macht der Verfasser je nach den Standorten und Pflanzengesellschaften Vorschläge für die Einführung der einheimischen und fremden Nadelholzarten. Er macht besonders darauf aufmerksam, dass man die Beimischung der Nadelhölzer in untereinander abgesonderten Gruppen durchführen soll, um eine bessere Stammqualität, eine Verminderung der Konkurrenz der Laubhölzer und die Bekämpfung der Verbreitung eventueller Infektionen zu erreichen. |