DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 42     <-- 42 -->        PDF

kod Loetscha [2], [5] za Zapadnu Njemačku. U oba slučaja primijenjeni su rezultati
fotogrametrije pojedinačnih snimaka i to kod prvog autora´ mozaik, kod
drugoga fotoplan. Oba su razmjerno jednostavni proizvodi fotogrametrijske
tehnike. Imaju tu slabu stranu da im je primjena praktički ograničena na ravne
ili uglavnom ravne terene. Visinske razlike terena izazivaju naime linearne deformacije
(pomake) na snimku: pojedini detalji terena nisu dobili svoj ortogonalni
tlocrt, koji je neophodan za normalne planove.


Druga je slaba strana mozaika odnosno fotoplana u tome što izostaje stereoskopski
efekat tretiranih terena i sastojina.


Spurr je za provedbu linearne taksacije (izvađači su ustvari bili Kramer i
Sturgeon) primijenio sistem paralelnih linija nanesenih na celuloidnu podlogu
u razmacima od jednog inča. Taksacione linije ostvario je zarezima na dvije
suprotne krajnje strane mozaika. Mjerenje dužina na tim taksacionim linijama
u cjelini i dužina d´ (si. 1.) duž tih linija, koje se odnose na pojedine stratume,
obavljeno je linealom.


Mozaik a priori nema neko »okruglo« mjerilo. Na uglavnom ravnom terenu,
kod dobro izvršene navigacije iz približno iste visine snimci imaju uglavnom
isto ali »neokruglo« mjerilo. Premda dužine linija (mjerene linealom s okruglim
mjerilom) ne dobivamo na takvim snimcima u naravnim dimenzijama, ipak odnos
djD dobivamo u ispravnom relativnom iznosu, jer su d\ i D mjerene istim
jedinicama. Dobiveni rezultati komparirani su sa površinama dobivenim planimetriranjem.
Površine predmetnih šuma (radilo se o šumama jednog poljoprivrednog
rajona) određene su sa točnosti 0,l°/o.


SI. 4. — Stereotop


Način, koji je primijenio Loetsch za površinsku inventarizaciju [3], [5], ne
uključuje taksacione linije nego kvadratične traktove nacrtane na prozirnom
crtaćem materijalu i stavljene nad centralne dijelove fotoplanova. Radi terenskog
reljefa Loetsch se morao ograničiti samo na centralne dijelove fotoplanova,
iako se radilo u njegovom konkretnom zadatku samo o brežuljkastom terenu.


Prednost što ga pružaju aerosnimci sastoji se u tome što se mjerenja mogu
obaviti u sobi, što gušći raspored taksacionih linija, koji doprinosi za veću toč