DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 42 <-- 42 --> PDF |
kod Loetscha [2], [5] za Zapadnu Njemačku. U oba slučaja primijenjeni su rezultati fotogrametrije pojedinačnih snimaka i to kod prvog autora´ mozaik, kod drugoga fotoplan. Oba su razmjerno jednostavni proizvodi fotogrametrijske tehnike. Imaju tu slabu stranu da im je primjena praktički ograničena na ravne ili uglavnom ravne terene. Visinske razlike terena izazivaju naime linearne deformacije (pomake) na snimku: pojedini detalji terena nisu dobili svoj ortogonalni tlocrt, koji je neophodan za normalne planove. Druga je slaba strana mozaika odnosno fotoplana u tome što izostaje stereoskopski efekat tretiranih terena i sastojina. Spurr je za provedbu linearne taksacije (izvađači su ustvari bili Kramer i Sturgeon) primijenio sistem paralelnih linija nanesenih na celuloidnu podlogu u razmacima od jednog inča. Taksacione linije ostvario je zarezima na dvije suprotne krajnje strane mozaika. Mjerenje dužina na tim taksacionim linijama u cjelini i dužina d´ (si. 1.) duž tih linija, koje se odnose na pojedine stratume, obavljeno je linealom. Mozaik a priori nema neko »okruglo« mjerilo. Na uglavnom ravnom terenu, kod dobro izvršene navigacije iz približno iste visine snimci imaju uglavnom isto ali »neokruglo« mjerilo. Premda dužine linija (mjerene linealom s okruglim mjerilom) ne dobivamo na takvim snimcima u naravnim dimenzijama, ipak odnos djD dobivamo u ispravnom relativnom iznosu, jer su d\ i D mjerene istim jedinicama. Dobiveni rezultati komparirani su sa površinama dobivenim planimetriranjem. Površine predmetnih šuma (radilo se o šumama jednog poljoprivrednog rajona) određene su sa točnosti 0,l°/o. SI. 4. — Stereotop Način, koji je primijenio Loetsch za površinsku inventarizaciju [3], [5], ne uključuje taksacione linije nego kvadratične traktove nacrtane na prozirnom crtaćem materijalu i stavljene nad centralne dijelove fotoplanova. Radi terenskog reljefa Loetsch se morao ograničiti samo na centralne dijelove fotoplanova, iako se radilo u njegovom konkretnom zadatku samo o brežuljkastom terenu. Prednost što ga pružaju aerosnimci sastoji se u tome što se mjerenja mogu obaviti u sobi, što gušći raspored taksacionih linija, koji doprinosi za veću toč |