DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 45 <-- 45 --> PDF |
2. linearnu taksaciju i 3. za potrebe građevinskih pretprojektiranja mjerenje dužina i visina u uzdužnim i poprečnim profilima terena u granicama točnosti Stereotopa (srednja pogreška visina mv = + 0,4°/oo od visine leta: kod normalne kamere sa f — 20 cm i visine leta h = 2,000 m za M = 1 :10.000 mv = + 0,8 m; srednja pogreška dužine m,\ = ± 0,2 do ± 0,3 mm). Kućište (k) Stereotopa pomičemo rukama translatorno1. Ovo kretanje omogućuje tangiranje prostornom markicom svake točke optičkog modela. Pokrete kućišta prati pantograf (v. si. 4. i 6., koji na planšeti kartira ortogonalnim tlocrtom sve ono* što smo markicom obišli u modelu. Uključi li se igla pantografa u žlijeb Y- lineala Koolinte, koji nosi mm- podjelu, to se za prijeđene dužine d´ u optičkom modelu (smjer dužina isti kao i lineala Y) mogu na tom Y- linealu čitati odgovarajući iznosi. Na taj način dolazimo do mogućnosti da u određenom smjeru (koordinatograf je montiran na okretaljku D) pratimo pojedine stratume u modelu mjereći odgovarajuće dužine. Kod tog mjerenja vršimo potrebna opažanja u vezi sa: gospodarski važnijim vrstama drveća, odlikama staništa — koliko je to moguće — brojem stabala dominantne etaže, te visinama stabala. Pomoću tih kvantitativnih i kvalitativnih opažanja zaključujemo na cjelinu. Time je ustvari linearna taksacija — iako´ možda sa skromnijim mogućnostima — prenesena sa terena u laboratorij. Y- lineal Koolinte pomičan je po utorima X- lineala (si. 6.) u x- smjeru. U određenom postavu koči se uz X- lineal. Položaj se očitava noniusima N. I X- lineal nosi mm- podjelu. Planšeta K stavlja se u kvadratičnu udubinu Koolinte u nivo ispod okretaljke (v. si. 6.). Okretaljka D (nosač koordinatografa) i ploča L sa plitkom cilindričnom udubinom — koja daje ležište okretaljki — mogu se izvesti u linoleumu ili pertinaksu (kartofenu) debljine 10 do 12 mm. Radi ekstremnih položaja igle pantografa potreban je u utorima X- lineala još jedan — sa Y- linealom paralelan — lineal R, koji će služiti kao podloga za kretanje krakova pantografa (si. 5. lijevo). Stereofotogrametrijskoj linearnoj taksaciji prethodi projektiranje. Za određeno područje (si. 5. desno) nacrtani su na karti povoljnog mjerila redovi snimaka onako kako su realizirani a, b, c ... Iz skice redova se vide pojedini modeli što ih čine preklopljeni dijelovi po dvaju uzastopnih snimaka nekoga reda. Ta karta sadrži i orijentacione točke (signalizirane geodetske točke). Odabrani smjer taksacionih linija (T) siječe x- os koordinatnog zemaljskog sustava pod kutem ß (si. 5.). Planšeta K obuhvatit će neki broj modela. Planšeta K moći će imati relativno najveće dimenzije kad linije T teku u smjeru osi ^B snimaka. Stranice planšete paralelne su uglavnom sa stranicama snimaka ne samo u tom projektu nego i u Stereotopu. Planšetu ćemo uložiti i zaokretati u udubini Koolinte (si. 5. lijevo) tako, da i tu dođu njene stranice paralelno sa stranicama snimaka, odnosno< u smjer koji traže orijentacione točke. Snimci su uloženi i orijentirani po osnovnim zrakama (x-smjer snimaka) na pločama kućišta (si. 5.). Nakon izvršenog uključivanja računala 7, 8 i 9, priključka orijentacionih točaka snimaka preko pantografa na planšetu — na kojoj su te točke kartirane u nekom okruglom željenom mjerilu sličnom mjerilu snimaka — planšeta se učvrsti, a okretaljka sa koordinatografom okrene tako, da osi koordinatnog zemaljskog sustava na planšeti čine približno kut ß sa linealima Y odnosno X. Za to namještanje planšeta nosi križiće koordinatne mreže (si. 6.), okretaljka kutnu podjelu (5°—5°), ploča L (si. 6.) indeks. Stipaljkama G (si. 6.) okretaljka |