DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 48 <-- 48 --> PDF |
SAOPĆENJA ŠUMA U PČELARSKOJ PRIVREDI Da bi se pojačao interes šumarskih, stručnjaka za pčelarstvo, u ovomu ću članku ukratko iznijeti, kakvog medonosnog bilja ima u našim šumama i kakvu vrstu slatkih sokova izlučuju, kako ih se is- i može li se i kako ona povisiti bez štete po šumsko gospodarstvo. Šuma je pradomovina pčele. U Srednjem vijeku postojalo je u Njemačkoj i Rusiji posebno šumsko pčelarstvo, koje se sastojalo u tom, da je čovjek tu pčele držao i iskorišćavao. U Njemačkoj Zeidleri, u Rusiji bortniki, čuvali su brižljivo šuplja stabla, nastanjena pčelama, a bušili su i zdrava i u njih smještali nove rojeve pčela. Pčele i danas žive slobodnim životom u šumskomu drveću. Kasnije je čovjek hvatao rojeve po šumi, izrezivao dijelove stabala sai šupljinama i živjm pčelama u njima i dopremao ih bliže svojoj nastambi. Šumsko medonosno bilje Broj toga bilja u šumama dosta je ograničen. Grmlja ima više, a najbrojnije je prizemno rašće u slobodnom prirodnom razvoju, gdje su šume isprepletene proplancima, prirodnim livadama, čistinama i potocima. S obzirom na vrstu izlučenog soka, možemo šumsku medonosnu floru podijeliti u 2, skupine; a) koje izlučuju medun, i b) nektar. Medun izlučuju: hrast kitnjak i lužnjak, razne vrbe, grab, topole, jela, smreka, bor, neke vrste javorova, jasen, joha, drijen, pajasen, divlji bagrem, razno šumsko voće i dr. U novije vrijeme počelo se unašanjem japanske sofore, eukalipta, paulownije, kelraiterije i dr. Od mnogobrojnoga grmlja spominjem važnije: biserak (Symphoricarpus racemosus), crvenkasti vrijesak (Erica carnea), drača (Paliurus vulgaris), glog, malina, kalina, divlja jagoda (Fragaria vesca), obični pasdrijen i trušljika,, likovac obični, divlja loza, suručica (Spiraea Bumaldi), crni trn, crvena vrbica (Epilobium angustifolium), zlatošipka (Solidago virga aurea), crna bazga i dr. To je bilje zastupano u većemu ili manjemu broju prema tomu, kakovoga je šuma biološkoga i tehničkoga sastava. Prirodne šume povoljnije su za opstanak raznih životinja, posebno za pčele, nego šume uzgojene i uređivane čovjekom. U NR Hrvatskoj ima ih 364.000 ha. U uređenim šumama, kojiJti ima 827.000 ha, ograničen je broj vrsta drveća, i mnoge su biljne vrste uklonjene, ili se ne uzgajaju, jer su manje vrijedne. Među njima ima medonosnoga drveća (lipe, topole, vrbe, divlje voće i dr.). Kako se svaki komadić zemljišta privodi šumskoj kulturi, nestaje mnogih cvjetnih oaza u šumama. Te su šume pristupačne čovjeku i u korišćenju pčelama. Prednost šume za pčelarstvo » Temperatura i vlaga u šumskomu tlu i povrh tla manje su kolebljivi nego na tlu izvan šuma, zimi je šuma toplija, ljeti hladnija, zrak se u šumi laganije grije i laganije hladi, zračno je strujanje slabo, insolacija nije odviše jaka i štetna, raspodjela oborina dosta je pravilna i režim voda stalniji, a zaštićeno bilje ne strada od mraza. Takva mikroklima djeluje povoljnije na život i razvoj bilja, dakle i na izlučivanje biljnih slatkih tvari, nego na tlima izvan šume. Za vrijeme poduže ljetne vrućine i suše, kad pčelarska privreda u bešumnim područjima dospije u kritično stanje, šume su pčelama dobro sklonište, jer u njima ne zamire život bilja. Zato pčelari iz vrućih i suhih krajeva sele u unutrašnje, hladnije i vlažnije krajeve. Pčele u šumi izložene su manjoj kolebljivosti hladnoće i manjemu štetnom djelovanju zimskih vjetrova. Suma je prvi i najveći proizvađač bjelančevinaste hrane za pčele, jer u šumi cvjeta prvo cvijeće. U šumi se pčele najprije i najviše množe i šire, a u povoljnim okolnostima najveći su proizvođači meduna (šumskoga meda). Šume su, zbog bjelančevinaste hrane rano u proljeće raspoložive, najbolji prirodni stimulans za brz i zdrav proljetni razvoj pčelinjeg legla. To je važno u krajevima gdje osim glavne proljetne paše nema kasnijih pčelinjih paša, jer se glavna rana proljetna paša može iskoristiti samo s vrlo jakim, vrlo dobro razvijenim pčelinjim sabirnim jedinicama, pcelcima, Na velikim šumskim prostranstvima mogu se pčelci racionalnije razmjestiti i time izbjeći akumulaciji od više stotina pa i tisuća pčelaca na jednomu mjestu, što je često neizbieživo na poljima. Ulišta (pčelinje nastambe) su stalno u sjeni i zato daju veći prinos nego ulišta izložena suncu, jer se kod potonjih pčela |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 49 <-- 49 --> PDF |
život ne odvija normalno radi jake fluktuacije temperature i vlage u ulištu na gnijezdu. Pčela je danas nezamjenjiv, najbrži, najbolji i najjeftiniji oprašivač bilja i sabirač slatkih tvari. U mnogim, teže pristupačnim, prašumama živi redovito čisti soj naše kranjske pčele medarice (Apis mellifica car- n i c a), što je važno za selekciju i oplemenjivanje konkretne rase, jer prašumske pčele slabo dolaze u dodir s drugim rasama ili drugim linijama naše rase, koje su lošije. Izlučivanje bujnih slatkih sokova Suma proizvodi 2 vrsti slatkih tvari: nektar s bilja cvjetača i međun mednu rosu, sok s lišća, iglica, najmlađih izbojaka i najmađe kore. Medun — nepravilno u praksi nazvan medljika — mnogo je značajniji proizvod, jer šwne, u prosjeku, proizvode mnogo više meduna nego nektara. Medun se javlja, osim na šumskom drveću, grmlju i prizemnom rašću, i na različitim biljakama izvan šume. Razne vrsti biljnih i štitastih ušiju, osobito Lachnidae, pojavljuju se kao štetnici u šumama. Među lisnim ušima osobito se ističu kao proizvođači meduna: Phy Hapsiš fagi, Lachnus r oboris, L. exuccator, Cinara Pitt i, C. grossus, C. pichtae, P t erocoma šalici s, a od štitastih ušiju Kermes quercus, Eulecanium coryli, E. robiniarum, Physokermes abietis i neke druge. Biologija ušenaca u šumama još se istražuje. Zato je sadanje naše znanje o fauni tih parasita vrlo skromno. Ipak, opaženo je, da na hladnoću manje reagiraju, a više na kišu i tuču, ali, da se veći ili manji napad brzo pojavi, traje neko kraće ili duže vrijeme i još brže nestaje. Kod te plime i oseke mogu kukci iznenadno podleći kakvoj bolesti ili parasitima. Optimalna je temperatura kod 25" C i kod 60—60"/o vlage. Bolje se razvijaju u toploj i suhoj godini. Neispravno je mišljenje, da prekid temperature povoljno djeluje na izlučivanje. Kad se jeseni opazi u šumi »medenje« i na stablima ose, znak je. da će preko zime ostati dosta jaja na stablima, a u proljeću se može ustanoviti, da li će se ušenci pojaviti u većim ili manjim masama. Empirici tvrde, da se dobra paša očekuje kad zimi ima dosta vlage, obilno snijega, kad u ožujku i travnju ima kiše, kad su u lipnju topli dani a vlažne i hladne noći i kad je jaka rosa. Kod temperature niže od 1—2° C jelovi izbojci ozebu i uši uginu. Međutim, teško je predvidjeti pojavu meduna, što bi bilo od velikog privrednog interesa, sve dok se posve ne istraži biologija ušiju. Njihova pojava ovisi o vremenskim prilikama u pojedinoj godini, o genetskoj strukturi pojedinih generacija i o kvalitetu hrane. Najveće je izlučivanje oko ponoći, pa između 8 i 11 sati. Preko dana izluči ušenac oko 5 mg soka. Sok je bistar, vrlo vodenast (60´—70°/o vode), čist, a s vremenom postane smeđ i taman. Taj sok ližu pčele, a mravi ga uzimaju odmah na izvoru, iz zatka ušenca u času ispuštanja kapljice. Kad je obilje sladora u biljci, izgledaju spomenuti dijelovi biljke kao da su okupani u slatkomu soku, katkad u tolikoj mjeri, da sok kaplje sa stabla i na tlo. Kad pred podne prigrije sunce, tad se medun zgusne i ukruti, a pčele ga tad ne mogu lizati, dok ne poraste vlaga u zraku. Uzimajući medun, pčele ga nastavljaju prerađivati, kao i nektarski sok i odlažu na gnijezdu u saće. Medun od četinjače je tamniji, od listača svjetliji. Šumski je med za čovjeka najvredniji, osobito onaj iz planinskih šuma, u kojima ima livada s mnogobrojnim medonosnim i ljekovitim biljem. U Austriji smatraju alpski med najboljim, jer u njemu ima više baktericidnih, bakteristatičkih i mikrobicidnih tvari nego u nizinskim šumama. Dok naši neupućeni potrošači daju prednost samo poljskomu svjetlijemu među, u ostalim srednjeevropskim zemljama Zapada troši se u prvomu redu šumski med, jer je njegovo dijetetsko i profilaktičko terapeutsko djelovanje na čovjeka povoljnije. U Sloveniji i Bosni proizvodi se mnogo više šumskoga nego poljskoga meda. Tako je i u Njemačkoj i Švicarskoj, kojima je šuma glavni dobavljač meda. Neke su vrste Lachniđa specijalno adaptirane na proizvodnju melecitoze, vrste sladora, koja katkad stvrdne na samomu drvetu. Pčele je skupljaju samo u likvidnom stanju. Takav med obično granulira u saću, što je štetno za zimovanje pčela. Pošto je utvrđena zavisnost između biljke, ušenaca i mravi, osvrnut ću se ukratko na funkciju mravi u napadnutim šumama, o čemu se počelo pisati u najnovije vrijeme. U čemu je korist mravi u šumama prikazao nam je prof, dr ing. M. A n d r o i ć. Evo i jedne i druge koristi od mravi za pčelarsku privredu. Pokusima je utvrđeno, da postoji neki biološki odnos između gustoće mravinjaka i pojave ušenaca, i da je populacija mravi u šumama jedan od pouzdanih znakova za 47 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 50 <-- 50 --> PDF |
»medenje« šume. U kojoj mjeri mravi obilaze drveće može se kontrolirati brojenjem mravi na stazi dugoj 1 metar. Na lagani pritisak zatka mrav izluči sok meduna. Opazi li se tokom vegetacijskog perioda, da mravi obilaze šumsko drveće, to ukazuje na prisutnost ušenaca. Pretpostavlja se, ali to još nije utvrđeno, da promjenljivi sadržaj bjelančevina u granama upravlja populacijom ušenaca. Na vrbi i na hrastu javlja se obilje ušenaca 2 puta, i to na svibanjskim i na ivanjskim izbojcima. Jaki napad ušenaca redovita je pretpostavka za masovnu proizvodnju meduna. Ali ta se pretpostavka ostvaruje samo kad se u blizini stabala nalaze jake kolonije šumskih mravi. Pokusima je utvrđeno, da je pojava L a c h n i d a mnogo veća u blizini mravinjaka, u uporedbi sa šumskim područjima, gdje nema mravi, a kraj istih ostalih bioloških i ekoloških uvjeta. Uzrok tomu leži u zaštitnoj funkciji, koju mravi pružaju ušencima. U ranomu proljeću i u kasnomu ljetu mravi trebaju znatnu količinu meduna. H. Miler je izračunao, da 3 jaka mravinja gnijezda šumskih mravi golih leđa (F o r- mica polyctena) trebaju po ha 4.500 litara meduna za vrijeme vegetacionog perioda ili kojih 900 kg suhe slatke tvari tako, da pčelama malo ili ništa ne preostane. Po podacima Wallensteina zadnjih su godina u šumama s mravinjacima iznosili prihodi u medu za 150´°/o više nego u šumama bez mravinjaka. Drugo je pitanje za praksu najvažnije, kad se isplati s pčelama seliti u šumu. Po svršenom cvjetanju voća u travnju i svibnju, a livada od sredine do konca lipnja, pada sabiranje slatkih sokova na pčelarskim pogonima izvan šuma tako naglo, da se pčelarima redovito isplati seliti u šume, u kojima ima mravinjaka. Tad se može očekivati prosječno 10 kg meda po ulištu više nego na području izvan dohvata šuma. U šumarstvu igraju važnu ulogu ne samo mravi, nego i pčele, koje skidaju slat» ku prevlaku s lišća i iglica, kad se preko podneva u vrućini i suši ukruti. otežava disanje. U šumama, gdje kod obilnoga izlučivanja »pada medna rosa« na tlo, a ne bude kroz duže vrijeme kiše, tad se na površini tla sprečava izmjena tvari. Prema tomu pčele su dobar suradnik šumara. U slučaju obilnoga izlučivanja meduna njemački šumarski organi nastoie privući pčelare u šume. olakšati im dopremu i smieštaj pčelp. Kod nas se, obratno, do nedavno od pčelara tražilo pašarinu i od štetu ZP sakupljeno zemljište za smještaj pčelinjaka. Istraživači meduna s obzirom na pčelarsku privredu manje su se bavili pitanjem štetnosti ušiju za šumsko gospodarstvo. Šumarski stručnjaci tvrde, da lisnate uši ne izazivaju većih šteta u šumama, dok se pojavljuju u manjoj mjeri, ali kod masovne pojave izazivaju djelomično sušenje kod starijih biljaka, a u kulturama i biljevištima mogu biti i vrlo štetne. Njihovo oštećivanje je utvrđeno u starijim sastojinama kod prirasta, a kod bukve Lachnus exsiccator može izazvati veće štete. Međutim, ne treba zaboraviti, da ima biljaka, koje izlučuju medun, a da ih pčele ne obilaze (u zagrebačkim drvoredima javora). Po Zander u nije poznat medun na bukvi. Proizvodnja slatkih sokova Po Ščer.bini — Bliznjuk hektar šume ive, bijele vrbe, rakite, daje do 150 kg cvjetnoga meda, lipe u istočnom ruskom Primorju 1.000 kg, gledičije 350 kg, kadulje 650 kg. Po prof. Ho hl ovu travnasto bilje daje prosječno 32 kg po ha, grmlje i šiblje 110 kg, drveće 240 kg. Po prof. B. Geinitzu jako jelovo stablo granato i visoko 25-30 m, izlučilo je preko noći 10—15! lit. meduna. Na 1 ha visoke četinjaste šume sa 1.000 visokih stabala, izluceno je u danu 100—150 lit. Na jednom lipovom stablu sa 24.000 listova izluceno je 24 kg meduna, ili po listu 1 g (Bürge n). Koliki je »medni kapacitet« u šumama hrvatskim ne može se odgovoriti, jer istraživanja na tomu nisu ni otpočela, ali približno se može pretpostaviti da na sadanjoj šumskoj površini od kojih 2,400.000 ha može oko 150.000 pčelaca sabirati slatke sokove, ako računamo, da se grupe od 30 pčelaca porazmjeste na 50 ha površine obrasle šumom. Ako bi svako ulište proizvelo prosječno najmanje 15 kg meda, to iznosi preko 2 miliiuna kg, u sadanjoj vrijednosti od cea 675 milijuna dinara. Dodamo li tomu proizvodnju sadanjih 120.000 pčelaca s prosjekom od 15 ka po pčelcu, iznosila bi ukupna vrijednost proizvodnje kojih 1,.215,000.000 din. Međutim, posredna korist od pčela u oprašivanju mnogobrojnog bilja, osobito voća i raznog krmnog i industrijskog bilja mnogostruko je veća. Zaštita i obogaćivanje šuma medonosnim biljem Akcija se može podijeliti u 2 dijela: na naučno istraživački i na praktični rad. U zadatke istraživačkoga rada spada: istra |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 51 <-- 51 --> PDF |
živanje medonosne flore u šumama i izradba fenoloških karata; ispitivanje medonosnosti pojedinog drveta; djelovanje mikroklime na izlučivanje slatkih tvari u šumama uopće; istraživanje pojava meduna u šumama odnosno proučavanje biologije parasita. Također treba ispitati, nije li rentabilnije podizati i uzgajati kulture pitomog kestena, bagrema, vrbe, lipe i drugoga, domaćega i stranoga medonosnoga drveća i grmlja, a tako i genetska svojstva naše pčele u prašumama radi ev. uzgoja što boljih matica i djelovanja pčele oprašivanjem na količinu i kakvoću plodova šumskoga drveća i grmlja. Koordinacija rađa Danas se narodno šumarstvo povezuje sve više s potrebama poljoprivrede. Između šumarstva i pčelarstva može se naći više dodirnih tačaka i s tim znatno proširiti iskorišćavanje biljnih slatkih sokova i cvjetnoga praška. Kako sve šume danas još nisu na dohvatu, treba se ograničiti na ona šumska područja, koja su na dohvatu naseljima, odnosno do kojih vode transportna sredstva. Šumska se pčelinja paša može obogatiti primjenom uobičajenih uzgojnih, uređainih i eksploatacionih mjera, koordinacijom rada organa šumarstva sa organizacijama pčelarskih privrednika. Postepenim vraćanjem šuma prijašnjem njihovom prirodnijem sastavu pojavit će se u njima mnogo više i medonosnoga bilja. Šuplja stabla treba poštedjeti od sječe, jer se u njima rado udomi koji roj, a takva su stabla prirodne nastambe u njihovom praiskonskom prirodnom stanju. Šumsko gospodarstvo ne bi s tim trpjelo osjetljiviju štetu. Kod proređivanja ili drugih glavnih sječa bilo koje vrste uzgoja, može se od sječe poštedjeti i medonosno drveće i grmlje, osobito divlje voće, hrana mnogim šumskim životinjama. Kod pomlađivanja, u branjevinama, ima često u prvim godinama pomlađivanja toliko slobodnog zemljišnog prostora, da se taj prostor može kroz nekoliko godina upotrebljavati i za povremenu pčelinju pašu, dok šumsko bilje ne ojača i ne po tisne medonosno grmlje i prizemno rašće. S tim niukoliko ne bi bio ugrožen uzgoj planirane šumske kulture. U šumama ima dovoljno nepošumljenoga tla, svjetlih pruga, šumskih i lovnih prosjeka, šumskih puteva, cesta, željezničkih pruga, šumskih potoka, jezera, kanala, u kojima se bez štete po šumsko gospo darstvo može uzgajati prizemno rašće, pa i divlje i pitomo voće, hrana za divljač i mnoge druge korisne životinje. Takva mjesta imala bi i ljepši estetski izgled. U pčelarske svrhe mogu se vrlo dobro upotrebiti osobito rubovi šuma, kojih ima mnogo u šumama ne samo na granici šuma, već i u nutrini, u dugodolinama, uz potoke, rijeke, jezera, kanale, uz puteve, ceste, željeznice. Uređeni rubovi bili bi sklonište divljači i raznim drugim životinjama, pticama i kukcima Današnji rubovi izgledaju kao ukočeni, visoki, tamniji ili svjetliji zidovi. Rubovi se, zbog veće izloženosti suncu i zračnomu strujanju, razlikuju po sastavu od šuma u nutrini. U pčelarske svrhe mogu se rubovi u širini od kojih 10—15 metara preurediti biološki tako. da se na njima uzgaja i drži razno medonosno i plodonosno drveće, grmlje i prizemno rašće. Prilikom redovite ili vanredne sječe dotičnoga šumskoga okružja ukloni se na rubu šume jedan dio starih, nadstojnih stabala tako, da se formiraju s vremenom tri etaže: visoko drveće sa širokom krošnjom, podstojno drveće i grmlje, zatim prizemno rašće postepenim uklanjanjem nepotrebnog, a umetanrem plodonosnoga i medonosnoga drveća i grmlja. Kod podizanja novih šuma može se uzeti u obzir, osim glavnog šumskog drveća i medonosno drveće uzgajaniem takvih staništu odgovarajućih bilmih zajednica, u kojima će imati većega sudjelovanja: vrbe, kanadska topola, bagrem, lipa. pitomi kesten, japanska sofora, javor, Koelreutheria. Pawlovnia, Eucaliptus i dr. U šumskim i poljonrivređnim biljev:štima moglo bi se uzgajati i medonosno bilje za one pčelarske organizacije, ko^e u tomu radu sudjeluju. Pri izboru bilja pčelari će osobito paziti na redosljeđ cvjetanja pojedine biljke tako da se nastoji omogućiti cvjetanje i kroz ljetne mjesece, u neaktivnom periodu. Na Kršu trebalo bi, u prvomu redu, zaštititi postojeću medonosnu floru od uništavanja čovjekom i domaćom stokom. Nestajanjem koza, što je bila 100-ljetna želja šumara, zeleni će se biljni pokrov kroz izvjesno vrijeme obnoviti, ojačati i podići, a s tim i obogatiti medonosnom flo rom domaćom i stranom, osobito onom iz južnih krajeva, koje mogu lakše podnositi žegu i sušu. čestu pojavu na našemu Me diteranu. U dalekoj budućnosti nestat će, istina, podizanjem šuma na Kršu i nekoje vrlo dobre medonosnice (kadulja, čubar, Salvia i Saturea), ali će ti gubici biti obil no nadoknađeni na drugoj strani. Proši renjem cestovne mreže i boljom opskrbom vodom omogućit će se intenzivnije isko 49 |