DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 52 <-- 52 --> PDF |
rišćenje pčelama znatnih danas neiskorišćenih površina. U okviru opće obnove Krša znatno će se i brzo pojačati proizvodnja nektara, odnosno prvorazrednoga meda i podizanjem agronomskih zaštitnih pojaseva, kombinirajući pošumljavanja s podizanjem voćnjaka i hortikulture. Zaštitni šumski pojasevi, izvedeni planski smanjuju opasnu snagu hladnih i toplih vjetrova, štite i vežu tlo, održavaju vlagu, sprečavajući s tim isušivanje tla, suzdržažavaju posolicu u primorskim krajevima i na otocima, ublažavaju ekstremne temperature, djeluju na tok voda, ublažavaju bujice, sklonište su mnogim životinjama, osobito korisnim pticama, ukrašavaju kraj, a daju korist čovjeku, jer povećavaju prinos neposrednoga poljoprivrednoga zemljišta. Kod podizanja pojaseva, s obzirom na pčelarstvo dolazi u obzir ovo drveće i grmlje: bagrem, razne vrste lipa, gledičija, amorfa, hrast, divlji kesten, pitomi kesten, vrba, iva, klen, drijen, japanska sofora, Paulownija, Koelreutheria, badem, višnja, trešnja, jabuka, kajsija, kruška, šljiva, oskoruša, suručica, tamarika, katalpa i dr. Izbor se obavlja prema vrsti i položaju tla, i klimi. Osobita je prednost pojaseva s gustim zimzelenim grmljem, jer su hladni, pogotovo jaki zimski vjetrovi (bura) štetni za zimovanje pčela. Vrste drveća treba kombinirati tako, kako bi razvijale što bolju krošnju. Kad drveće odraste, treba podsaditi podstojno šiblje, koje je medonosno (na pr. malinu ...). Kako se danas gotovo svuda posvećuje sve veća briga uređivanju parkova i drvoreda, mogu i u tomu sudjelovati i sa agronomima i šumari. Koliko mi je poznato šumarsko se osoblje u zapadnim zemljama bavi mnogo više s pčelarstvom nego naše, iako je ono po školskoj spremi, i po svojemu odnosu prema prirodi, upravo upućeno na bavljenje pčelarstvom. Zašto ne bi i mi iskoristili dobru priliku za korist svoju i naše narodne zajednice. Med je čista prirodna, snažna i zdrava hrana, koja istrošenu tjelesnu snagu nadoknađuje brže i bolje od svake druge slatke tvari, a poznato je dijetetsko i profilaktično terapeutsko djelovanje meda na čovječji organizam, a posebno povoljno djelovanje meda na funkcioniranje srčanoga mišičja. Već zato bi terensko šumarsko osoblje trebalo trošiti med, osobito poslije napornoga tjelesnoga rada. Konačno, šumarsko osoblje trebalo bi, u zajednici sa agronomima, poraditi na tomu, da se na njihovomu području osnuju poveći društveni pčelinjaci, čim bi se 50 mnogo boije iskoristila prirodna bogatstva naših šuma i podigli prinosi u poljoprivredi oprašivanjem bilja. LITERATURA: Adž;ć M. S.: Medonosno šiblje i drveća... Anić M.: Sociologija bilja i njezina važnost za hrvatsko šumarstvo. Šumarski list, g. 1943, br. 11—12. Bindseil N.: Waldbienenweide, Forstwirtschaft und Naturschutz, Leipzig, 1939. Geinitz B.: Die Honigtaufrage und die Honigtaulifernden Kleinlaüse. (Cinarini C. B.) Zeitschrift für angewandte Entomologie, 24, 1938. Grout A R.: The Hive and Honey Bee. Hamilton, 1954. Horvat I.: Biljni svijet u zemljopisu Hrvatske, II svezak, u izdanju Matice Hrvatske, 1942. KovačeviĆ 2.: Primijenjena entomologija. 1953, Zagreb. Perušić A.: Suma i pčela, Zagreb, 1944. Perušić A.: Pčelinji med, Zagreb, 1959. i akta XVII Internac. pčelarskog kongresa u Rimu, 19158. Pellet F. C: Sources of Nectar and Pollen, Hamilton, 1954. Wellenstein G.: Ein neuer Weg zum Steigerung der einheimischen Honigernte, Forstschutzstelle, Südwest, Wittenbal bei Freiburg, u časopisu Südwestdeutscher Imker, 1959, br. 11. Sčerbina — Bliznjuk: Pčelarstvo. Moskva. 1939. Ing. A. Perušić PETI SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES održan je u Seattlu, Washington (USA) u vremenu od 29. augusta do 10. septembra I960, na Washingtonskom Sveučilištu. Kongres je radio u plenumu i u sekcijama. Na prva dva generalna zasjedanja tretiran je problem višestrukog korišćenja šumskog zemljišta (»Multiple use of Forest Lands«). Glavni referat podnio je Richard E. Me. Ardle, šef američkog šumarstva, uz sedam koreferata iz različitih zemalja svijeta. U tom referatu Me. Ardle je iznio novu koncepciju višestrukog korišćenja šumskog zemljišta. Jedna šuma može imati glavni cilj proizvodnju drva za preradu,, no može istovremeno služiti za rekreaciju, za zaštitu vode i potoka, za pašu stoke i divljači i t. d. Druga šuma može služiti manje za proizvodnju drva, ali više za rekreaciju ili zaštitu voda. komunikacija^ naselja i si. Danas postoji bezbroj kombinacija korišćenja šumskog zemljišta. No krivo bi bilo tražiti, da se višestruko korišćenje postigne uvijek na svakom hektaru šume. |