DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 52     <-- 52 -->        PDF

rišćenje pčelama znatnih danas neiskorišćenih
površina.


U okviru opće obnove Krša znatno će
se i brzo pojačati proizvodnja nektara, odnosno
prvorazrednoga meda i podizanjem
agronomskih zaštitnih pojaseva, kombinirajući
pošumljavanja s podizanjem voćnjaka
i hortikulture. Zaštitni šumski pojasevi,
izvedeni planski smanjuju opasnu
snagu hladnih i toplih vjetrova, štite
i vežu tlo, održavaju vlagu, sprečavajući
s tim isušivanje tla, suzdržažavaju
posolicu u primorskim krajevima i
na otocima, ublažavaju ekstremne temperature,
djeluju na tok voda, ublažavaju
bujice, sklonište su mnogim životinjama,
osobito korisnim pticama, ukrašavaju kraj,
a daju korist čovjeku, jer povećavaju prinos
neposrednoga poljoprivrednoga zemljišta.


Kod podizanja pojaseva, s obzirom na
pčelarstvo dolazi u obzir ovo drveće i grmlje:
bagrem, razne vrste lipa, gledičija, amorfa,
hrast, divlji kesten, pitomi kesten,
vrba, iva, klen, drijen, japanska sofora,
Paulownija, Koelreutheria, badem, višnja,
trešnja, jabuka, kajsija, kruška, šljiva, oskoruša,
suručica, tamarika, katalpa i dr.


Izbor se obavlja prema vrsti i položaju
tla, i klimi. Osobita je prednost pojaseva
s gustim zimzelenim grmljem, jer su hladni,
pogotovo jaki zimski vjetrovi (bura)
štetni za zimovanje pčela. Vrste drveća treba
kombinirati tako, kako bi razvijale što
bolju krošnju. Kad drveće odraste, treba
podsaditi podstojno šiblje, koje je medonosno
(na pr. malinu ...).


Kako se danas gotovo svuda posvećuje
sve veća briga uređivanju parkova i drvoreda,
mogu i u tomu sudjelovati i sa agronomima
i šumari. Koliko mi je poznato
šumarsko se osoblje u zapadnim zemljama
bavi mnogo više s pčelarstvom nego naše,
iako je ono po školskoj spremi, i po svojemu
odnosu prema prirodi, upravo upućeno
na bavljenje pčelarstvom. Zašto ne bi
i mi iskoristili dobru priliku za korist svoju
i naše narodne zajednice. Med je čista
prirodna, snažna i zdrava hrana,
koja istrošenu tjelesnu snagu nadoknađuje
brže i bolje od svake druge slatke tvari,
a poznato je dijetetsko i profilaktično
terapeutsko djelovanje meda na čovječji
organizam, a posebno povoljno djelovanje
meda na funkcioniranje srčanoga mišičja.
Već zato bi terensko šumarsko osoblje trebalo
trošiti med, osobito poslije napornoga
tjelesnoga rada.


Konačno, šumarsko osoblje trebalo bi,
u zajednici sa agronomima, poraditi na
tomu, da se na njihovomu području osnuju
poveći društveni pčelinjaci, čim bi se


50


mnogo boije iskoristila prirodna bogatstva
naših šuma i podigli prinosi u poljoprivredi
oprašivanjem bilja.


LITERATURA:


Adž;ć M. S.: Medonosno šiblje i drveća...
Anić M.: Sociologija bilja i njezina važnost
za hrvatsko šumarstvo. Šumarski list,


g. 1943, br. 11—12.
Bindseil N.: Waldbienenweide, Forstwirtschaft
und Naturschutz, Leipzig, 1939.
Geinitz B.: Die Honigtaufrage und die
Honigtaulifernden Kleinlaüse. (Cinarini
C. B.) Zeitschrift für angewandte
Entomologie, 24, 1938.


Grout A R.: The Hive and Honey Bee.
Hamilton, 1954.


Horvat I.: Biljni svijet u zemljopisu Hrvatske,
II svezak, u izdanju Matice Hrvatske,
1942.


KovačeviĆ 2.: Primijenjena entomologija.


1953, Zagreb.
Perušić A.: Suma i pčela, Zagreb, 1944.
Perušić A.: Pčelinji med, Zagreb, 1959. i


akta XVII Internac. pčelarskog kongresa
u Rimu, 19158.
Pellet F. C: Sources of Nectar and Pollen,
Hamilton, 1954.


Wellenstein G.: Ein neuer Weg zum Steigerung
der einheimischen Honigernte,
Forstschutzstelle, Südwest, Wittenbal
bei Freiburg, u časopisu Südwestdeutscher
Imker, 1959, br. 11.


Sčerbina
— Bliznjuk: Pčelarstvo. Moskva.
1939.
Ing. A. Perušić


PETI SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES
održan je u Seattlu, Washington
(USA) u vremenu od 29. augusta do 10.
septembra I960, na Washingtonskom Sveučilištu.


Kongres je radio u plenumu i u sekcijama.
Na prva dva generalna zasjedanja
tretiran je problem višestrukog korišćenja
šumskog zemljišta (»Multiple use of Forest
Lands«). Glavni referat podnio je Richard


E. Me. Ardle, šef američkog šumarstva,
uz sedam koreferata iz različitih zemalja
svijeta. U tom referatu Me. Ardle je iznio
novu koncepciju višestrukog korišćenja
šumskog zemljišta. Jedna šuma može imati
glavni cilj proizvodnju drva za preradu,,
no može istovremeno služiti za rekreaciju,
za zaštitu vode i potoka, za pašu stoke i
divljači i t. d. Druga šuma može služiti
manje za proizvodnju drva, ali više za rekreaciju
ili zaštitu voda. komunikacija^ naselja
i si. Danas postoji bezbroj kombinacija
korišćenja šumskog zemljišta. No krivo
bi bilo tražiti, da se višestruko korišćenje
postigne uvijek na svakom hektaru šume.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 53     <-- 53 -->        PDF

kao što bi bilo pogrešno svakom korištenju
dodjeliti jednaki dio šume. Šumar treba
da šumsko zemljište istovremeno svestrano
iskoristi za proizvodnju drva, za
rekreaciju, za zaštitu vođa, za lovstvo, za
stočarstvo i ostale svrhe. Njegova je dužnost,
da izgladi konflikte, koji se pojavljuju
između različitih ciljeva gospodarenja,
da ih tretira kompleksno i da tako
postigne najveću korist, koju šuma svojim
direktnim i indirektnim beneficijama pruža
čovjeku. U tom duhu odvijao se V.
Svjetski Šumarski kongres; na svakom se
izvještaju, na svakoj publikaciji, na svakoj
znački delegata kao i na poštanskoj
marki (koju je USA povodom toga izdala)
nalazio simbol mnogostrukih koristi, koje
šuma čovjeku pruža (drvo, rekreacija,
voda, lov i paša).


SI. 1


Na trećem generalnom zasjedanju tretiran
je problem »Progres u svjetskom šumarstvu
« (»Progress in World Forestry«).
Glavni referat podnio je Egon Glesinger,
direktor Šumarskog Odjela FAO u Rimu.
Uz taj referat bilo je sedam referata iz
različitih zemalja svijeta. Zbog važnosti i
interesantnosti uloge šuma u svjetskoj
privredi donosimo ovdje u cijelosti prijevod
referata Egona Glesingera.


ULOGA ŠUME U SVJETSKOM
EKONOMSKOM RAZVOJU


U 1960. godini bit će u šumama cijelog
svijeta proizvedeno oko 1.700 miliona kubnih
metara oblovine. Taj volumen, koji
teži oko 1.350 miliona tona, interesantno
je usporediti sa svjetskom proizvodnjom
cerealija od 800 miliona tona ili sa svjetskom
proizvodnjom čelika od 290 miliona
tona.


Vrijednost neprerađenih šumskih proizvoda
kreće se oko 35 milijardi dolara,
što spada u red veličina nacionalnih dohodaka
Francuske, Njemačke, Ujedinjenog
Kraljevstva ili grubo uzevši to je jedna
četvrtina procijenjene vrijednosti svjetske
prehrambene proizvodnje. Osnovna
šumska industrija zaposlit će oko 5 miliona
ljudi, a prerađivačka industrija po prilici
isto toliko. Pet do šest miliona ljudi
bit će angažirano oko sječe i izvoza, a oko
jedan i pol milijun ljudi angažirat će se
u gospodarenju sa šumama. Na taj će način
17 do 18 miliona ljudi naći zaposlenje
u šumarstvu i drvnoj industriji, ne računajući
koristi, koje će milioni seljaka, odnosno
zadruge izvući iz svojih malenih
šuma.


Nema sumnje, prema tome, da šumarstvo
predstavlja značajan elemenat u
svjetskoj privredi. No važno bi bilo znati,
da li će ono u budućnosti igrati veću ili
manju ulogu. Kako treba planirati gledajući
20 ili 40 godina unaprijed? Hoće li
šume i dalje igrati bitnu ulogu u privrednom
razvoju svijeta?


OPASNOSTI OD RAZVOJA
ČOVJEČANSTVA


U toku cijele historije šumska površina
zemlje nije se prestala smanjivati. To
smanjivanje bilo je u posljednjih sto godina
brže nego ikada prije. Pojedinci su
smatrali još pred nekoliko decenija, da je
taj fenomen nužno povezan uz socijalni i
ekonomski progres.


Šuma je opskrbljivala prve ljude hranom,
ogrjevom i davala im sklonište. Uslijed
razvoja poljoprivrede kao i uslijed demografske
ekspanzije goleme su površine
šuma bile iskrčene. Prvi stadiji industrijalizacije
prouzrokovali su novu presi ju
na šume — ponovni prekomjerni zahtjevi
za građevnim i ogrjevnim drvom, tako da
su se granice šuma još više pomaknule
kako je čovjek napredovao i kako se množio.


I danas se u svijetu šume uništavaju


— svjesno ili nesvjesno. Ali istovremeno
sve se više prihvaća ideja, da smanjenje
šumske površine može imati dalekosežne
posljedice, jer šuma ne daje samo drvo
51




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 54     <-- 54 -->        PDF

nego mnoštvo drugih koristi, koje su dragocjene
za čovjeka.


U svom kapitalnom govoru Me Arđle
je govorio vrlo kompletno o koncepciji
»mnogostrukog korišćenja šuma«, a M.
Sen, generalni direktor FAO, je insistirao,
da se očuvaju šume i tla, što je osnovica
mnogih naših ideja u FAO.


Ja ću se ograničiti ovdje na to, da potsjetim,
da su koristi od šuma uglavnom
dvovrsne. To je, s jedne strane drvo, a s
druge strane različiti fizički i socijalni
učinci, koje često nazivaju »utjecaji šume«
(indirektne koristi). U mnogim slučajevima
ove posljednje koristi nađmašuju po
svojoj važnosti koristi od drva. U stvari,
na jednom velikom dijelu kugle Zemljine
šume i vegetacija, koja je uz njih vezana,
čine zaštitni pokrov, koji do maksimuma
apsorbira kišu, regulira tokove voda, sprečava
poplave i bujice i tako poboljšava
efikasnost vođenih izvora za gotovo sve
ljudske aktivnosti od kojih spominjemo
samo neke, kao što su navodnjavanja, kućna
potrošnja vode, industrija, hidroelektrični
radovi i t. d. Moderni gradovi i industrija
trebaju svakog dana golemu količinu
vode, no čovjek je rijetko kada svjestan
toga kako velik udio imaju šume u
tom kompliciranom procesu, koji osigurava
redovnu opskrbu vodom.


Pored toga šume zaštićuju tlo od erozije
i tvore zaštitu za poljoprivredne kulture
na susjednim površinama. Sume igraju
ulogu barijere protiv klizanja terena
i lavina. One daju hranu za stoku i pružaju
prebivalište za divljač; šume nam
pružaju mjesta za rekreaciju, za odmor i
oporavak a istovremeno uljepšavaju pejsaže.


Poteškoća ipak leži u tome, što gotovo
svatko prihvaća teoretski neophodnu ulogu
šuma u svim tim aspektima, no vlade
pojedinih zemalja, ekonomisti i planeri to
zaboravljaju i pripisuju investicijama u
šumarstvu mnogo manji značaj nego što
bi to zasluživalo, jer šumari nisu dosada
uspjeli da izraze u novcu vrijednost »utjecaja
šume« (indirektnih koristi). Studije,
koje smo izradili u okviru Projekta mediteranskog
razvoja, dale su mnogobrojne
ilustracije katastrofalnih djelovanja, koja
ugrožavaju veliki broj zemalja uslijed nedovoljnih
materijalnih sredstava i nedovoljnih
prioriteta u restauraciji i konzervaciji
šumskog pokrova u zaštitne svrhe.


Dopustite mi, da ponovo istaknem mnogobrojne
uloge šume i da naglasim, da
koncepcija višestrukog korišćenja šuma
(»multiple use«) ne znači, da sva korišćenja
moraju biti izražena na svakom hektaru
šume ili da svakom korišćenju treba


dodijeliti jednaki dio šume. Time želimo
reći, da braneći šumske kapacitete od povećanih
zahtjeva za zemljom ili upotrebom
zemlje, mi treba da odvagnemo svako ekskluzivno
korišćenje prema drugoj mogućoj
kombinaciji korišćenja, imajući pred
očima ideju postizavanja optimalne kombinacije
korišćenja u određenoj gospodarskoj
jedinici. Šuma neće dati najveću produkciju,
ako se tretira svaka korist zasebno,
ali suma koristi bit će vjerojatno
veća od one, koja bi slijedila iz ekskluzivnog
korišćenja samo u jednom cilju.


Mi svi vrlo dobro znamo, da bi se teško
našla zemlja na svijetu, gdje čovjek ne bi
mogao nabrojiti goleme površine, koje bi
morale biti pokrivene šumama, a sada ih
koristi poljoprivreda ili stočarstvo ili su
ogoljene i neproduktivne. Osim toga, razvojem
pučanstva u svijetu i neizbježnim
porastom životnog standarda, specijalno u
nerazvijenim zemljama, površine, koje se
imaju čuvati kao šumski pokrov ili na kojima
produktivne šume treba rekonstruirati,
moraju se povećati. Jedan od najvažnijih
zadataka šumara, ekonomista i državnih
organa jest, da bdiju nad tim, da
u nacionalnim programima ekonomskog i
socijalnog razvoja održanje, odnosno obnova
šuma na kritičnim površinama bude
usvojena kao neophodni aspekt tih programa.
Taj proces mora ići paralelno s
povećanom prehrambenom proizvodnjom
i treba da bude njezina dopuna.


TENDENCE U POTROŠNJI -DRVA


Pogledajmo sada drugi aspekt našeg
pitanja o budućoj ulozi šume i ispitajmo
svjetske tendence potrošnje i proizvodnje
drva. Jedna od prvih činjenica, koja udara
u oči jest, da tehnički razvoj stalno eliminira
drvo iz nekih upotreba za koje je
ono bilo jedini prikladni materijal. U Evropi
je potrošnja ogrjeva po glavi pala od
0,42 m3 u 1913. na 0,24 u 1955. godini; ta se
tendencija nastavila, jer je ona izraz progresa.
Prije posljednjeg rata, za jedan prosječni
veći stan trebalo je u Evropi oko
15 m3 drva. U 1950. godini bilo je dovoljno
10,5, a u 1955. samo 7,5 m3 U SAD između
1940. i 1953. volumen drva, potreban
za jedan stan, pao je od 33 na ispod 25 m3.


Znači li to, da važnost šume postepeno
opada?


Odgovor je kategorički: »Ne«. To nije
samo moje vlastito uvjerenje, kao autora
knjige, koja ima tendencu, da pokaže kako
će drvo i šume biti pozvane da odigraju
veću ulogu. Odgovor se osniva na važnijim
dokazima.


U prvom redu, usprkos činjenici, što
su drugi materijali zamijenili drvo, po




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 55     <-- 55 -->        PDF

trošnja industrijskog drva po glavi se povećala
u toku posljednjeg decenija u gotovo
svim regijama svijeta. To pokazuju
sljedeće cifre, izražene u kubnim metrima
za hiljadu stanovnika: u Evropi od
390 na 500; u Južnoj Americi od 150 na
240; u Africi od 40 na 50; u Aziji od 50 na
90; u Oceaniji od 930 na 1.170" Jedino u
Sjevernoj Americi povećanje nije sasvim
jasno. Svjetski prosjek se povećao za jednu
četvrtinu od 350 na 440. Dok se čovječanstvo
svijeta povećalo za 2-2´y/o. sveukupna
svjetska potrošnja drva povećala se od
690 miliona na 920 miliona m3, tj. za 35P/o
u toku decenija.


U drugom redu, između potrošnje industrijskog
drva i nacionalnog dohotka
postoji pozitivna korelacija. Ta korelacija
nije jako visoka.


Istraživanja organizacije FAO su pokazala,
da je prirast potrošnje drva jače
izražen kod nižeg nego kod v;šfg nacionalnog
dohotka. U zemljama, gđie je nacionalni
dohodak manji od 100 dolara po
glavi, elasticitet potražnje za novinskim
papirom se kreće na primjer između 2,5
i 3: on pada na iznos od po prilici 1.5, kad
se nacionalni dohoci kreću od 400 do 600
dolara po glavi, a približava se jedinici
pri dohocima od preko 1.000 dolara po gla


vi. Za druge vrste papira i kartona, opadanje
je strmije i za najveće nacionalne
dohotke, kao što ih imaju SAD i skandinavske
zemlje, čini se, da je spomenuti
elasticitet pao za neke kategorije ispod 1.
Ukratko, jedan posto prirasta nacionalnog
dohotka povlači za sobom prirast potreba,
koji nije proporcionalan sa porastom nacionalnog
dohotka nego je nešto manji.
Ipak, usprkos sploštenosti te krivulje,
korelacija između povećanja nacionalnog
dohotka i potrošnje industrijskog drva
ostaje kao osnovna činjenica od velike
važnosti.


Od 11 zemalja s najvećim dohotkom po
glavi nijedna zemlja ne troši manje od
500 m3 industrijskog drva na 1.000 stanovnika.
Šest od tih zemalja troše više od
1 500 m3 na 1.000 stanovnika. Ali s druge
strane od dvadesetak zemalja s niskim
dohotkom — za koje su procjene vjerodostojne
— gdje je dohodak po glavi manji
od 100 dolara, nijedna zemlja ne troši
100 m3, a samo 5 zemalja troše više od
50 m3 na hiljadu stanovnika.


No iz toga, naravno, ne smijemo zaključiti,
da će zemlje, sada s malenim dohotkom,
kad postignu nivo najnaprednijih zemalja,
trošiti isto toliko industrijskog drva
kao što ga troši Japan, Kanada, SAD danas.
Međutim, može se reći općenito, da
nijedna zemlja s niskim dohotkom ne će


dostići viši nivo uz slabu potrošnju drva.
Drugim riječima, nijedna nerazvijena zemlja,
koja je odlučila da razvije svoju privredu
nema izgleda za postignućem srednjeg
nivoa — da ne govorimo o visokom
nivou — ako se njena potrošnja na industrijskom
drvu po stanovniku ne digne
na jedan izdašan način u odnosu na malene
količine drva, koje se sada troše u tim
zemljama. Jedan od glavnih razloga za to
leži u porastu prosvjetnih potreba, koje su
osnovica privrednog progresa; potražnja
bit će povećana porastom pučanstva (demografskom
ekspenzijom).


Taj je zaključak uveliko potvrđen studijama,
koje je FAO upravo dovršio o budućim
potrebama na drvu u Aziji i u Pacifičkoj
regiji. Profesor Streyffert iz Švedske
u svojoj knjizi »World Timber Trends
and Prospects« (Svjetske tenđence i perspektiva
za drvo«) dao je isti odgovor.


Ne želim odugovlačiti s tom temom, a
još manje želim, da vas uspavam nabrajanjem
cifara. Mislim, da sam dosta rekao,
da bi objasnio svoje uvjerenje, da će svijet
u vremenu od danas pa do konca ovog stoljeća
tražiti od svojih šuma mnogo veće
količine industrijskog drva. Reći o tome
nešto više bilo bi preuranjeno, prije nego
što budu završene studije, koje FAO vrši


o razvoju i perspektivama potrošnje, produkcije
i trgovine drvom. Nadamo se, da
će te studije biti dovršene za sve regije
svijeta, tako da bi na slijedećem Svjetskom
Šumarskom Kongresu mogao biti
podnesen dobro fundiran odgovor.
Smatram međutim, da će svijet na
koncu ovog stoljeća, a možda već između
19-80. i 1900, imati potrebu barem za dva
puta većom količinom industrijskog drva
od one, koju troši danas. Na temelju sadašnjeg
znanja u FAO možemo također
zaključiti, da će se potrebe za šumskim
proizvodima relativno brzo povećati u najslabije
razvijenim regijama svijeta; u zemljama
niskog dohotka, a to vrijedi za više
od polovicu pučanstva svijeta, snažan porast
u potrošnji drva bit će glavni pratilac
i istiniti uvjet privrednog razvoja.


SDABO POVEĆANJE PROIZVODNJE


I RAZLOZI ZA TO


S obzirom na ono što sam rekao o razvoju
potrošnje drva pitamo se, možemo li
se zadovoljiti progresom, koji je ostvaren
u šumarstvu u toku posljednjih deset godina.


Nažalost mislim, da ne možemo. Proizvodnja
šuma nije ni iz daleka slijedila progres
nacionalnih dohodaka. U vremenskom
intervalu između 1950. i 1957. godine globalni
nacionalni produkt industrijalizira




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 56     <-- 56 -->        PDF

nih i nerazvijenih zemalja povećao se za
skoro 30°/o, dok se svjetska proizvodnja
šuma istovremeno nije povećala više od
15%>. Jedino za drvo. namijenjeno industriji,
situacija je nešto bolja. Tu je konstatirano
povećanje produkcije od 30´%,
ali jedan dio tog povećanja proizlazi odatle,
što je smanjen otpadak kod prerade
i što je jedan d:o ogrjeva iskorišćen za
celulozno drvo. Međutim i tu postoji jedna
granica, koja je već u mnogim zemljama
postignuta. Osjeća se slična situacija kao
i u poljoprivedi, a sastoji se u tome. da
su najveći prirasti postignuti u već razvijenim
zemljama i u SSSE, dok su u nerazvijenim
zemljama prirasti ostali na istom
nivou, tako da bi čovjek skoro mogao
reći. da je u tim zemljama proizvodnja
ostala na istom nivou. Taj je manjak utoliko
markantniji, što je razvoj industriie
pulpe i papira sjajan. U dvadeset posljednjih
godina svjetski je kapacitet prešao od
25 na 60 miliona tona papira. Taj je prirast
bio izrazito brži od istodobnog prirasta
svjetske industrijske proizvodnje, te je
učinio od pulpe i papira industriju, koja
se po svojoj vrijednosti (15 miliiarđi dolara),
po svojim dimenzijama i svohm kapacitetima
svrstava u red tradicionalno
moćnih industrija, kao što su industrija
čelika, tekstila i ulja. Ipak, usprkos nekih
nedavnih uspjeha u Latinskoj Amer´ci i
Dalekom Istoku. 9pulpo oir^đa na Evropu i Sjevernu
Ameriku Porast potrošnje napija
za prosvjetne svrhe i za ambalažu u siromašnim
zemljama bio je zaustavljen zbog
nedovoljnog lokalno? opskrbljivanja i nemogućnosti
nerazvijenih zemalja da izdvoje
veća devizna sredstva za uvoz papira.


Mnogobrojni razlozi objašnjavaju taj
razvoj, koji nije ružičast, jer bi čovjek
normalno očekivao, da bi velike rezerve
nepos ečenih šuma mogle lako omogućiti
povećanje šumske orodukcije. Mnogi od
tih razloga su dobro poznati. Zato bih želio
da se osvrnem samo m neke aspekte,
koji su se pokg-aM naročito značajni u toku
naših sistematskih isokHvania sličnih
razvoja u nekih 80 do 100 zemalja u svijetu.


1. Ne može se P"eći preko č:n*enice, da
vlade zakonodavna i un-ravn-- tijela još
uvijek dovolino ne ckene važnost šuma;
iz toga rezultira, da su investiere u šumarstvu
nedovoline. da ^e šnmar~ka služba
slabo saturirana : politički slaba, a da
privatni kapital niie dovoljno angažiran
ni ondje, gdje h´< ?""">arstvo bno unosio.
2. Naše nas je iskustvo u FAO nažalost
naučilo, da planeri i ekonomisti pridaju
razvoju šumarstva slabi prioritet.
Oni smatraju da stabla rastu stotinu godina
i predstavljaju dugoročno investirani*5
slabog ukamaćenja. Oni ne vide, da brzorastuće
plantaže mogu smanjiti ophodnju
na 10 i 20 godina i to specijalno u
proizvodnji pulpe i ogrjeva; oni zaboravljaju
da razvoj šumarstva obično počinje
s prirodnim šumama, koje za razliku od
pol´oprivređnih usjeva, nisu morale biti
zasađene, nego. je dovoljno da postanu
pristupačne, da budu uređene i onda iskorištene.


3. Presija stanovništva, koja je često
kombinirana s razlozima političkog oportunizma,
drugi je veliki razlog zbog kojeg
se pridaje slabiji prioritet uređenju
postojećih šuma ili osnivanju novih. Nemogućnost,
đa se cifarski izrazi zaštitna
funkcija šuma, mnogo otežava to nepovoljno
stanje. Čovjek ne može očekivati
od polovice svjetskog pučanstva, koje nije
dovoljno ishranjeno, da dovede u odnos
proizvodnju hrane i šumarstva, ako to njihovi
predstavnici i mnogi specijalisti ne
razumiju ili nisu sposobni da tu vezu pokažu.
Jedan od glavnih ciljeva Projekta
o razvoju Mediterana, koga je izradio
FAO. bio je. da se demonstrira kako je
pogrešno graditi nacionalnu ekonomsku
politiku ; rrograrne razvoja jedino na
kratkoročnim razmatranjima, i na potrebi
osiguranja brzih profita. Programi, koji
su bili detaljno izgrađeni za deset mediteranskih
zemalja i za tu regiju, kao cjelinu,
čine jedan promišljeni pokušaj, da
se kombiniraju dugoročne investicije s
kratkoročnim akcijama i da se pokaže, da
takva politika može dati odgovor, koga
očekuje toliko nerazvijenih zemalja u njihovim
pokušajima za ostvarenjem njihova
razvoja pomoću vlastitih sredstava.
4. Druga teškoća, koju susrećemo često
u nekim dijelovima svijeta, sastoji se u
tome. što vlade pojedinih zemalja pokazuju
tendencu, da idu iz jednog ekstrema
u drugi — od pomanjkanja bilo kakve
kontrole do potpune zabrane sječe i industrijske
g razvoja. Ne treba isticati, da
su takve mjere loše. Smatram jednim od
najvažnij;h zadataka, da se postigne razumijevanje
o potrebi, da se na nekim
površinama kombinira čuvanje šuma i
ograničen;e sječa, a da se na drugim površinama
obavljaju komercijalne sječe s
razvojem šumarstva na njima.
5. Činjenica jest, da se dobar dio tropskih
šuma u nerazvijenim zemljama, gdje
bi trebalo podignuti proizvodnju, smatrao
nepristupačnim. Iskustvo je FAO u
svom programu tehničke pomoći (na pr.
u Amazoni) pokazalo, da te šume n:su ta


ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 57     <-- 57 -->        PDF

ko nepristupačne kako se obično smatralo,
premda su uglavnom siromašne na vrstama,
koje su komercijalno interesantne. Ali
njihov razvoj mora često čekati kolonizaciju
i poljoprivredno naseljavanje, koje vrlo
slabo napreduje, tako da ima malo privlačnosti
za investiranje kapitala u toku
tog procesa. Drugu sliku, što se može dogoditi,
pružaju istočne četinjave šume Rusije,
koje su također, teško pristupačne ;.
udaljene. Njihov nagli razvoj se moždt,
može usporediti s onim, što se dogodilo u
Sjevernoj Americi pred jedno stoljeće. Nijedan
od tih slučajeva ne daje nam rješenje
u potrebi za transformiranjem tropskih
šuma u istinske i eksploatacijske i
drvno-industrijske centre.


6. Ja lično smatram, da najveća teškoća
rezultira iz činjenice, što su u većem
dijelu svijeta šumari naučeni, da organiziraju
produkciju šuma gotovo isključivo
prema svojim idejama o kapacitetu šuma,
ne misleći mnogo na sadašnje ili buduće
nacionalne potrebe. Cesto sam bio iznenađen,
kad sam konstatirao, da je u vrlo
malo zemalja šumska proizvodnja planski
organizirana, iako je planiranje nužni elemenat
svakog uređivanja šuma i moralo
bi biti široko razvijeno kod šumara. Dok
je osnivanje jedne željezare, kao i svake
druge industrije, izvedeno kao funkcija
potražnje proizvoda, šumari još uvijek nisu
usvojili taj način rada i još uvijek ih
ima mnogo, koji se smatraju samo upraviteljima
(čuvarima) šuma. Nema sumnje,
da ie iedan od osnovnih zadataka šumara
održavanje i popravljanje plodnosti i produktivnosti
tla, ali taj zadatak sa principom
trajnosti ne bi smjeli kruto uzeti (naročito
ne u tropima, gdje je produkcija
često vrlo polagana), da on sprečava prihvaćanje
uređajnih planova, koji su tako
zamišljeni, da bi opskrbili industriju i potrošače
i po količini, i po kvaliteti onim,
što oni trebaju. »Uzgajanje šuma treba da
je sluškinja, a ne skupa metresa uređivanja
šuma« kako je to rekao nedavno jedan
uvaženi evropski šumar.
Tako smo došli do zaključka, da zbog
određenih razloga šumska produkcija —
specijalno u slabo razvijenim regijama —
ne napreduje brzinom, koja nam se čini
poželjna i dapače nužna. Ako se situacija
ne promijeni i ako tempo šumarske ekspanziie
ne bude jače napredovao, mnoge
će zemlje svijeta biti osuđene, da u toku
svog razvoja iskuse tri ozbiljne teškoće.
Prvo, nedovoljna opskrba na papiru,; građevnom
drvu i ostalim šumskim nrozvodlma
dielovat će kao u´ko grlo u post:zavaniu
bolieg životnog standarda i povećanje
nacionalnog dohotka; drugo, umjetno


smanjenje količine papira, drva i drugih
proizvoda, koji će ipak morati biti importirani,
znatno će smanjiti devizna sredstva,
koja bi morala biti iskorišćena za
kupnju dobara prvorazrednih potreba; i
konačno, treće, nestašica na šumskim proizvodima
dovest će do povećavanja prekonverne
eksploatacije i uništenja pristupačnih
šuma.


ZNAKOVI NADE


Na sreću te teškoće nisu nerješive. Neke
cd tih osnovnih zapreka, koje su zaustavilo
progres šumarstva počinju se uklanjati.


1. Generalna tendenca osnivanja plantaža
vrsta drveća brzog rasta možda je
najvažniji progres. Ako se on i dalje nastavi
na dovoljno širokoj osnovi, moći ćemo
ga usporediti s naprednim voćarstvom,
koje ie prešlo od skupljanja divljih voćaka
na kulture. Na taj je način moguće
postignuti po hektaru 3.5 i 10 puta veću
proizvodnju od one u prirodnim šumama.
To su razlozi, koji mnoge ljude navode na
to, da zastupaju ideju radikalne zamjene
mješovitih listopadnih šuma u tropskim
regijama s novim šumama, što je predmet
stalne teme među šumarskim stručnjacima.
2. Progres na polju moderne eksploatacije
od slične je važnosti, naročito u razvijenim
zemljama, gdje je radna snaga
skupa i gdje je nema. Mehanizaciju radova
u šumi mogli bismo usporediti s revoluciiom.
koju su u poljoprivredi izazvali
traktori i ostali strojevi u toku prošle
generacije. U nerazvijenim zemljama te
nove metode mogu potpuno izmiieniti
shvaćanje o pristupačnosti šume te mogu
pomoći, da se smanje golemi, nepodnošljivi
troškovi, koje primitivne metode eksploatacije
danas nameću.
3. Tehnički progres svakog dana pruža
novp praktične demonstracije o tome kako
je drvo sirovina za svestranu preradu.
Drvna industrija upotrebliava svu svoiu
sno^obnost i smjelost, da izvuče najboliu
korist od sveffa onoga što đrvn pruža. Ali
na tom području bi se moglo učiniti mnogo
više ne samo u poboljšavaniu novih upotreba
drva u poboljšaniu tehnike fabrika-
c,;iP nego također u »umjetnosti prodati«
i) č°mu mi šumari — ja sam o tome često
mislio — zaostajemo daleko za drugim in-
d.iKtr´:ama. Kanua drva se nalazi još u
novonma. no na vidiku je unotreba lignina.
š+o žeunc nčeku;emo. ier u tež:ni suhno-
drva lienin učestvuje sa oko 30%. Kannte
t nro´zvodnje pulpe i papira razvija
so veMk´m tempom i nrogresi se osjećaju
u svim dijelovima svijeta.
55




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 58     <-- 58 -->        PDF

4. Usprkos teškoća, koje se susreću u
najvišim forumima, našto sam već aludirao
u ovom referatu, neki rukovodioci, kao
i neki upravni organi počinju razumijevati,
da šumarstvo može pružiti dobru bazu
za ekonomski i industrijski razvoj. Pro*gres
je polagan zbog pomanjkanja iskustva
u izradi planova i pomanjkanja tehničke
službe, (premda se situacija u šumarskoj
službi u posljednjih 10 godina mnogo
popravila) i pomanjkanja materijalnih
sredstava. Ali ima svijetlih znakova, koji
ukazuju na to, da će razvoj šumarstva, integriran
s industrijskim i poljoprivrednim
razvojem, postati glavni dio mjera određenih
da promaknu nezavisni ekonomski
razvoj i da će postati jedna forma javnih
radova, naročito korisna za absorbiranje
neiskorišćene seljačke radne snage.


5. Odjek tih ohrabrujućih razvoja dosegnuo
je točku s koje se može jasno prosuđivati.
Možda je najmarkantniji primjer
dala Evropa, gdje su prve regionalne studije
o tendencama drva (»Timber trends
Study«, publicirano po FAO u 1953) pokazale
opasnost velikog deficita na celuloznom
drvu i uvjetovale prihvaćanje neposrednih
mjera za povećanje šumske proizvodnje.
Usprkos izraženih sumnja U to
vrijeme, šumari su prihvatili borbu za veću
proizvodnju, tako da ne samo da su
brojke o proizvodnji u 1960. godini na nivou
naših najoptimističkijih predviđanja,
nego u mnogim zemljama znaci pokazuju,
da se čovjek može nadati naknadnoj progresiji
proizvodnje. Međutim, Evropa je
jedna od regija, gdje se kao u SAD-u i u
kontinentalnoj Kini, površina šuma očigledno
povećava. Također se možemo nadati,
da će intenziviranje šumarskih aktivnosti,
stimulirane Projektom FAO-a o razvoju
Mediterana, dovesti do restauracije
šuma ne samo na jugu Evrope nego također
na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi.
6. Konačno, premda u FAO nismo suviše
zadovoljni s praktičnim rezultatima
danas, mi smo ipak dosta ponosni, što je
osnovano sedam regionalnih šumarskih
komisija, koje obuhvaćaju sve zemlje, članice
FAO, i čine mehanizam za organiziranje
koncentrirane akcije, koja ima za
cilj da izvrši promjene koje su po našem
mišljenju nameću.
BUDUĆI ZADACI


U toku tog ekspozea pokušao sam dotaknuti
neke od problema s kojima treba
da se bavimo. Želio bih da izvjestim ovaj
uvaženi Kongres, da postoji vrlo prešna
potreba, da se temeljito i kontinuirano
ubrza ritam kojim se razvija svjetska šu


marska proizvodnja i da se poveća površina
na kojima šume treba obnoviti ili održati
u cilju njihove zaštitne funkcije. Ti
ciljevi mogu i moraju biti postignuti. Smatram,
da bi ovaj Kongres mogao učiniti
veliki doprinos, kad bi privukao pažnju
javnosti na četiri glavna zadatka kojima bi
šumari trebali poklonit; svoj interes. To
su:


1. Sistematske studije za razradu ekonomskih
metoda, koje bi omogućile, da se
»utjecaji šume« (indirektne koristi šume)
mogu kvantitativno izraziti. Vjerujem, da
bi numerička procjena vrijednosti »utjecaja
šume« pružila šumarima uporišta u traženju
investicionih sredstava.
2. Istraživanja i pokusi o vrstama drveća
brzog rasta za sve klimate sa specijalnim
osvrtom na plantaže u tropskim zonama,
koje bi konačno omogućile iskorišćeri
e golemih rezervi u tropskim šumskim
područjima.
3. Progresivna ekspanzija industrije
pulpe i drugih drvnih industrija u cilju,
da se u nerazvijenim glavnim regijama
kreiraju eksploatacijski i drvno-industrijski
centri na osnovu bogatstva njihovih
šuma, imajući pred očima potrebe na šum-
Slika 2
Zelena dugiazija u fakultetskoj šumi
Pack-Forest




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 59     <-- 59 -->        PDF

skim proizvodima, koje iz dana u dan
rastu.


4. Sistematska izrada nacionalnih planova
za šumsku proizvodnju i njezin razvoj
u vezi s predviđenim potrebama na
šumskim proizvodima. Ta bi studija trebala
biti osnovica za šumarsku politiku svake
zemlje.
U svemu je bilo preko 200 referata s
mnoštvom koreferata.


Prije Kongresa organizirane su dvije
ekskurzije: jedna u istočnom dijelu USA.
druga u šumama na obali Pacifika. Poslije
Kongresa organizirano je pet različitih
ekskurzija u pojedine dijelove USA. Za
vrijeme Kongresa održan je cijeli n:´z jed


,».,


Slika 3


Transport drva u
fakultetskoj šumi
Pack-Forest


Zaključujući svoj ekspoze, obraćam se
na Vas, gospođe i gospodo, da pomognete
svim nacijama svijeta, da izvuku iz svojih
šuma koristi, koje su svakog dana sve veće
i veće. Drvo treba da odigra zamašnu ulogu
u brzoj ekspanzivnoj svjetskoj privredi;
svijet će biti siromašniji, ako šume ne
budu pripremljene da zadovolje potrebe
na papiru, ambalaži, građevnom materijalu
i drugim mnogobrojnim stvarima, koje
drvo može dati.


Šuma, koja producira drvo i pruža
sklonište, podignut će ljepotu svijeta, a
egzistencija onih, koji žive u šumi, koji od
nje žive, koji prerađuju njezine produkte,
bit će sretnija i zdravija.


Ostala šumarska problematika tretirala
se u ovim sekcijama:


1. Uzgajanje i uređivanje šuma,
2. Genetika i oplemenjivanje šumskog
drveća,
3. Zaštita šuma,
4. Šumarska ekonomika i politika,
5. Nastava,
6. Šumski proizvodi,
7. Konzervacija tla i bujičarstvo,
8. Šume za rekreaciju i lovstvo,
9. Eksploatacija,
10. Tropsko šumarstvo.
nodnevnih ekskurzija na području države
Washington (Nacionalni park Mount Rainier,
Hidrografski bazen Cedar River, Državna
šuma Snoqualnie, pilane u okolici
Tacome, fakultetska šuma Pack — forest,
rasadnici i trušnice, Weyerhauserove pilane,
Lee-forest i t. d. Svakog dana održavala
se ekskurzija u fakultetski Arboretum.,
što je bilo od velike koristi za učesnike
Kongresa, jer su se mogli upoznati s
autohtonim i stranim vrstama drveća,
koje rastu u Americi. Vrlo je zanimljiva
bila ekskurzija u fakultetsku šumu
»Pack forest«, koja ima oko 2.300 akri, a
sastoji se uglavnom od prirodnih šuma zslene
duglazije golemih dimenzija. Šumarski
fakultet u Washingtonu iskorišVuiJe tu
šumu kao objekt za nastavu i naučna istraživanja,
koja su mnogobrojna (naročito
su intenzivna istraživan4a iz oblasti fertillzatora,
fotosinteze, oplemenjivanja, mehanizacije
i t. d.). Studentske nastambe u
šumi su jednostavne, ali mnogobrojne i
vrlo praktične, a dobro su opskrbljene tehničkim
pomagalima za radove u šumi.


Za vrijeme Kongresa bilo je niz aktivnosti:
svakodnevno su se davali šumarski
f:lmovi iz svih zemalja svi´eta stalno
je bila otvorena izložba strojeva u šumcx


57