DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 55     <-- 55 -->        PDF

trošnja industrijskog drva po glavi se povećala
u toku posljednjeg decenija u gotovo
svim regijama svijeta. To pokazuju
sljedeće cifre, izražene u kubnim metrima
za hiljadu stanovnika: u Evropi od
390 na 500; u Južnoj Americi od 150 na
240; u Africi od 40 na 50; u Aziji od 50 na
90; u Oceaniji od 930 na 1.170" Jedino u
Sjevernoj Americi povećanje nije sasvim
jasno. Svjetski prosjek se povećao za jednu
četvrtinu od 350 na 440. Dok se čovječanstvo
svijeta povećalo za 2-2´y/o. sveukupna
svjetska potrošnja drva povećala se od
690 miliona na 920 miliona m3, tj. za 35P/o
u toku decenija.


U drugom redu, između potrošnje industrijskog
drva i nacionalnog dohotka
postoji pozitivna korelacija. Ta korelacija
nije jako visoka.


Istraživanja organizacije FAO su pokazala,
da je prirast potrošnje drva jače
izražen kod nižeg nego kod v;šfg nacionalnog
dohotka. U zemljama, gđie je nacionalni
dohodak manji od 100 dolara po
glavi, elasticitet potražnje za novinskim
papirom se kreće na primjer između 2,5
i 3: on pada na iznos od po prilici 1.5, kad
se nacionalni dohoci kreću od 400 do 600
dolara po glavi, a približava se jedinici
pri dohocima od preko 1.000 dolara po gla


vi. Za druge vrste papira i kartona, opadanje
je strmije i za najveće nacionalne
dohotke, kao što ih imaju SAD i skandinavske
zemlje, čini se, da je spomenuti
elasticitet pao za neke kategorije ispod 1.
Ukratko, jedan posto prirasta nacionalnog
dohotka povlači za sobom prirast potreba,
koji nije proporcionalan sa porastom nacionalnog
dohotka nego je nešto manji.
Ipak, usprkos sploštenosti te krivulje,
korelacija između povećanja nacionalnog
dohotka i potrošnje industrijskog drva
ostaje kao osnovna činjenica od velike
važnosti.


Od 11 zemalja s najvećim dohotkom po
glavi nijedna zemlja ne troši manje od
500 m3 industrijskog drva na 1.000 stanovnika.
Šest od tih zemalja troše više od
1 500 m3 na 1.000 stanovnika. Ali s druge
strane od dvadesetak zemalja s niskim
dohotkom — za koje su procjene vjerodostojne
— gdje je dohodak po glavi manji
od 100 dolara, nijedna zemlja ne troši
100 m3, a samo 5 zemalja troše više od
50 m3 na hiljadu stanovnika.


No iz toga, naravno, ne smijemo zaključiti,
da će zemlje, sada s malenim dohotkom,
kad postignu nivo najnaprednijih zemalja,
trošiti isto toliko industrijskog drva
kao što ga troši Japan, Kanada, SAD danas.
Međutim, može se reći općenito, da
nijedna zemlja s niskim dohotkom ne će


dostići viši nivo uz slabu potrošnju drva.
Drugim riječima, nijedna nerazvijena zemlja,
koja je odlučila da razvije svoju privredu
nema izgleda za postignućem srednjeg
nivoa — da ne govorimo o visokom
nivou — ako se njena potrošnja na industrijskom
drvu po stanovniku ne digne
na jedan izdašan način u odnosu na malene
količine drva, koje se sada troše u tim
zemljama. Jedan od glavnih razloga za to
leži u porastu prosvjetnih potreba, koje su
osnovica privrednog progresa; potražnja
bit će povećana porastom pučanstva (demografskom
ekspenzijom).


Taj je zaključak uveliko potvrđen studijama,
koje je FAO upravo dovršio o budućim
potrebama na drvu u Aziji i u Pacifičkoj
regiji. Profesor Streyffert iz Švedske
u svojoj knjizi »World Timber Trends
and Prospects« (Svjetske tenđence i perspektiva
za drvo«) dao je isti odgovor.


Ne želim odugovlačiti s tom temom, a
još manje želim, da vas uspavam nabrajanjem
cifara. Mislim, da sam dosta rekao,
da bi objasnio svoje uvjerenje, da će svijet
u vremenu od danas pa do konca ovog stoljeća
tražiti od svojih šuma mnogo veće
količine industrijskog drva. Reći o tome
nešto više bilo bi preuranjeno, prije nego
što budu završene studije, koje FAO vrši


o razvoju i perspektivama potrošnje, produkcije
i trgovine drvom. Nadamo se, da
će te studije biti dovršene za sve regije
svijeta, tako da bi na slijedećem Svjetskom
Šumarskom Kongresu mogao biti
podnesen dobro fundiran odgovor.
Smatram međutim, da će svijet na
koncu ovog stoljeća, a možda već između
19-80. i 1900, imati potrebu barem za dva
puta većom količinom industrijskog drva
od one, koju troši danas. Na temelju sadašnjeg
znanja u FAO možemo također
zaključiti, da će se potrebe za šumskim
proizvodima relativno brzo povećati u najslabije
razvijenim regijama svijeta; u zemljama
niskog dohotka, a to vrijedi za više
od polovicu pučanstva svijeta, snažan porast
u potrošnji drva bit će glavni pratilac
i istiniti uvjet privrednog razvoja.


SDABO POVEĆANJE PROIZVODNJE


I RAZLOZI ZA TO


S obzirom na ono što sam rekao o razvoju
potrošnje drva pitamo se, možemo li
se zadovoljiti progresom, koji je ostvaren
u šumarstvu u toku posljednjih deset godina.


Nažalost mislim, da ne možemo. Proizvodnja
šuma nije ni iz daleka slijedila progres
nacionalnih dohodaka. U vremenskom
intervalu između 1950. i 1957. godine globalni
nacionalni produkt industrijalizira