DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 69     <-- 69 -->        PDF

rističnih vrsta. To posebno važi za antropogeno
uplivisane sastojine asocijacije,
pa je tu, po našem mišljenju, i ključ
za rješavanje niza neujednačenosti u našim
shvatanjima tipova šuma i njihovim
vezama sa »floristički« definiranim
asocijacijama.


Drugi dio ovoga eseja govori o višim
sistematskim jedinicama vegetacije. Po
mišljenju autora, one se mogu stvarati
sa različitih polaznih stanovišta: prema
njihovoj kompleksnosti, na osnovi dominirajućih
životnih faktora, prema sociološkoj
progresiji, od strukturalno jednostavnijih
do potpunijih i td. Međutim,
ipak se je pokazala kao najbolja — klasifikacija
prema florističkoj srodnosti,
jer ona omogućava i olakšava širok a
upoređivanja. Takve više jedinice
su i s t o v r e m e n o i ekološke, horološkeidinamogenetske
v e


7. e, jer su karakteristični skupovi biljaka
ujedno i odraz raspona
staništa, širine geografskog
prostranstva i razvojnog
procesa.
U novije vrijeme uvedena je kao viša
sistematska jedinica »grupa klasa«, kojoj
su podređene neke postojeće klase.
Ove »grupe klasa« obuhvataju teritorijalno
udaljene, ali klimatski slične životne
prostore koji sadržavaju brojne
vikarne vrste istih biljnih rodova a sasvim
različite zajednice. Kao osobito´
jasan primjer je klasa evropskih smrčevih
šuma (VACCINIO-PICEETEA) i
klasa sjeveroameričkih, odnosno japanskih
četinarskih šuma sastavljenih iz
vrsta Abies balsamea, odnosno.
Picea jezoensis, Abies sachalinensis
i drugih vrsta koje se
odlično podudaraju i u karakterističnim
predstavnicima ostalih rodova.


Osvrćući se na savremenu diskusiju
oko biljnosocioioškog sistema autor ističe
niz prednosti kojeg nam daje sistem
florističkih veza — posebno za ekološke
i druge komparacije, a naročito još za
njegovu praktičnu primjenu u šumar


stvu, poljoprivredi i u drugim privrednim
granama. Međutim, autor je daleko
od toga da ovaj sistem, kojemu je on
sigurno jedan od najzaslužnijih interpretatora,
proglasi jedino ispravnim i
jedino upotrebljivim. Činjenica pak, da
tom sistemu prilaze brojni novi istraživači
biljnih zajednica, pa i oni koji istražuju
niže biljke, pokazuje da je taj sistem
opravdao svoje postojanje. Sve veće
interesovanje zoologa za probleme
kauzalne biocenologije daće uskoro vrijedne
rezultate kojima će se taj sistem
proširiti i upotpuniti.


Posebni problemi koji se danas javljaju
u razvoju teorije i prakse sociologije
bilja nalaze se u pitanju mogućnosti
upotrebe matematičko-statističkih metoda
kod istraživanja biljnih zajednica.
Isto tako ima još niz neriješenih pitanja
kod tehnike ekoloških istraživanja korelacije
pojedinih faktora, zatim kod
metodike istraživanja razvoja (dinamike)
zajednica, te pitanje i definicija klimatskih
zajednica kao i pitanje areala
i drugih geografskih karakteristika zajednica.
Autor je osobito detaljno izložio
metode i rezultate nekih istraživanja
razvojne dinamike (primitivnih) zajednica
i ovo pitanje ilustrirao nizom crteža.
Sa zadovoljstvom se može konstatovati
da je autor i sam evoluirao u shvatanju
vrijednosti komparativnih izučavanja
arealtipova pojedinih vrsta što mu
je već ranije bilo predloženo prilikom
studije o šumi sevenskog crnog bora.


Naravno da ni problemi kartiranja
biljnih zajednica nisu mogli izostati iz
ovoga eseja, ali oni su prikazani nažalost
u najkraćim crtama.


Na kraju autor se upušta i u šira izlaganja
o primijenjenoj biljnoj sociologiji,
prvenstveno u poljoprivredi i u šumarstvu,
i ističe da tu postoji bojazan
da ne bi analitičko-statistička razmatranja
prerasla kauzalna. Posebno ističe
važnost biljnosocioloških istraživanja
radi rekonstrukcije razbijene prirodne
ravnoteže u predjelima antropogenih
devastacija. Po njegovom mišljenju, sa


67