DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 69 <-- 69 --> PDF |
rističnih vrsta. To posebno važi za antropogeno uplivisane sastojine asocijacije, pa je tu, po našem mišljenju, i ključ za rješavanje niza neujednačenosti u našim shvatanjima tipova šuma i njihovim vezama sa »floristički« definiranim asocijacijama. Drugi dio ovoga eseja govori o višim sistematskim jedinicama vegetacije. Po mišljenju autora, one se mogu stvarati sa različitih polaznih stanovišta: prema njihovoj kompleksnosti, na osnovi dominirajućih životnih faktora, prema sociološkoj progresiji, od strukturalno jednostavnijih do potpunijih i td. Međutim, ipak se je pokazala kao najbolja — klasifikacija prema florističkoj srodnosti, jer ona omogućava i olakšava širok a upoređivanja. Takve više jedinice su i s t o v r e m e n o i ekološke, horološkeidinamogenetske v e 7. e, jer su karakteristični skupovi biljaka ujedno i odraz raspona staništa, širine geografskog prostranstva i razvojnog procesa. U novije vrijeme uvedena je kao viša sistematska jedinica »grupa klasa«, kojoj su podređene neke postojeće klase. Ove »grupe klasa« obuhvataju teritorijalno udaljene, ali klimatski slične životne prostore koji sadržavaju brojne vikarne vrste istih biljnih rodova a sasvim različite zajednice. Kao osobito´ jasan primjer je klasa evropskih smrčevih šuma (VACCINIO-PICEETEA) i klasa sjeveroameričkih, odnosno japanskih četinarskih šuma sastavljenih iz vrsta Abies balsamea, odnosno. Picea jezoensis, Abies sachalinensis i drugih vrsta koje se odlično podudaraju i u karakterističnim predstavnicima ostalih rodova. Osvrćući se na savremenu diskusiju oko biljnosocioioškog sistema autor ističe niz prednosti kojeg nam daje sistem florističkih veza — posebno za ekološke i druge komparacije, a naročito još za njegovu praktičnu primjenu u šumar stvu, poljoprivredi i u drugim privrednim granama. Međutim, autor je daleko od toga da ovaj sistem, kojemu je on sigurno jedan od najzaslužnijih interpretatora, proglasi jedino ispravnim i jedino upotrebljivim. Činjenica pak, da tom sistemu prilaze brojni novi istraživači biljnih zajednica, pa i oni koji istražuju niže biljke, pokazuje da je taj sistem opravdao svoje postojanje. Sve veće interesovanje zoologa za probleme kauzalne biocenologije daće uskoro vrijedne rezultate kojima će se taj sistem proširiti i upotpuniti. Posebni problemi koji se danas javljaju u razvoju teorije i prakse sociologije bilja nalaze se u pitanju mogućnosti upotrebe matematičko-statističkih metoda kod istraživanja biljnih zajednica. Isto tako ima još niz neriješenih pitanja kod tehnike ekoloških istraživanja korelacije pojedinih faktora, zatim kod metodike istraživanja razvoja (dinamike) zajednica, te pitanje i definicija klimatskih zajednica kao i pitanje areala i drugih geografskih karakteristika zajednica. Autor je osobito detaljno izložio metode i rezultate nekih istraživanja razvojne dinamike (primitivnih) zajednica i ovo pitanje ilustrirao nizom crteža. Sa zadovoljstvom se može konstatovati da je autor i sam evoluirao u shvatanju vrijednosti komparativnih izučavanja arealtipova pojedinih vrsta što mu je već ranije bilo predloženo prilikom studije o šumi sevenskog crnog bora. Naravno da ni problemi kartiranja biljnih zajednica nisu mogli izostati iz ovoga eseja, ali oni su prikazani nažalost u najkraćim crtama. Na kraju autor se upušta i u šira izlaganja o primijenjenoj biljnoj sociologiji, prvenstveno u poljoprivredi i u šumarstvu, i ističe da tu postoji bojazan da ne bi analitičko-statistička razmatranja prerasla kauzalna. Posebno ističe važnost biljnosocioloških istraživanja radi rekonstrukcije razbijene prirodne ravnoteže u predjelima antropogenih devastacija. Po njegovom mišljenju, sa 67 |