DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Njemačke dopirala i do nas. To nije čudo, jer su ta shvaćanja bila dovoljnokritična prema feudalizmu i njegovim ostacima, a s druge strane i dovoljno u praksi pomirljiva prema njemu uz istovremeno zatvaranje očiju pred novim suprotnostima koje novi sistem rađa. Usprkos vulgarno-ekonomske (relativne) plitkosti tih shvaćanja, ona su kod nas u to doba odigrala vrlo pozitivnu ulogu(što na evropskom zapadu nisu), jer su ubrzavala već postojeće tendencijerazvoja. Institucije koje su ta shvaćanja dala nose i njihov biljeg. Tako i nastava o kojoj danas, govorimo ima odlučnu tendencu egzaktnosti, nije bezuvjetno suprotna feudalnom posjedu, ali ga bezuvjetno usmjeruje k tržištu i reformira, pokazuje i razvija razumijevanje seljačkog posjeda. O pozitivnom djelovanjutakvog smjera ne može biti sumnje. Prijelaz u novo stoljeće i proteklo vrijeme gotovo sve do drugog svjetskog rata ne označava veliki polet poljoprivrede u ovom starom dijelu svijeta. Naprotiv, tu se manjeviše izmjenjuju stagniranja s krizama. Na dnevnom su redu bila pitanja pomoći i održavanja sitnog seljačkog posjeda, jer drugi izlaz, revolucionarni izlaz, još nije bio »dozrio«. To je stvaralo i naučnom radu i nastavi teške probleme, ali nije davalo podstreka većim ni naučnim ni praktičnim zahvatima. Teoretske mogućnosti su daleko premašivale stvarne, materijalne i društvene. To je i stvaralo ideologe tipa Davida, Cajanova, Laura i drugih. . Nije čudo što se slična ideologija sve više provlačila i kroz nastavne planove naših učilišta. Ipak je u to vrijeme data vrlo solidna baza za proučavanje zbivanj´a na selu kod nas, kod čega ljudi vaših škola nisu igrali malu ulogu. Postavljeni su naučni temelji ispitivanja društvenog aspekta ili društvenih uslova primjene poljoprivrednih i šumarskih nauka. Sudbina svršenog og\ronoma ili šumara nije izgledala previše ružičasta. Izgledi su mu bili — u najboljem slučaju — kancelarijski posao, nešto opće prosvjete selu i, eventualno, rad u nekom laboratoriju. Ništa ga od toga nije stimuliralo na smjelije zahvate u proizvodnji — mada su i na tom polju data dobra ostvarenja — na jače vladanje snagom nauke. To tim više što su neke općenitokorisne, racionalne i dobre akcije uslijed skučenosti prilika propale. Oscilacije broja studenata nakon prvog svjetskog rata (i osnivanje fakulteta u Zagrebu) također s velikom točnošću odražavaju — da tako kažem — historijske momente našeg razvoja. Pad broja studenata oko 1925. godine baš odražava »pesimizam« toga doba u pogledu poljoprivrede, ili tačnije, pesimizamgornjih slojeva i međuslojeva društva. Nagli porast broja studenata koji počinje oko 1931. odraz je početka procesa buđenja seljaštva. To je početak dolaska »plebejskog«, seljačkog elementa, odnosno njegovih težnji na fakultet. Taj element ne želi priznati bezizlaznost situacije i traži izlaske. Traži ga i na selu, pa možda baš ondje u prvom redu. Zato je on pretežno lijevo i revolucionarno orijentiran, zato ne daje ništa na kompromise, i zato se ubrzo studenti agronomijeističu u redovima naprednih studenata i prvi legalno »osvajaju« svoj stručni klub. U skladu s tim oni daju velik broj boraca u toku rata i velik broj istaknutih rukovodilaca Revolucije. Sadašnji uvjeti djelovanja poljoprivrednih i šumarskih škola i fakulteta, a i njihovi zadaci, bitno su drugačiji. Međutim, sredina kojoj su u prošlosti bili upućeni napori tih ustanova, nestaje sve više pred našim očima. Seljak kojegaje bijeda tjerala da otkida od svojih ustiju i prodaje svoje proizvode praktičkiviše uopće ne postoji. Ali sve više prestaje postojati osnovnim vrelom prihoda 82 |