DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 57     <-- 57 -->        PDF

PRILOG POŠUMLJAVANJU KONTINENTALNIH KRSKIH TERENA
IZL02ENIH UTJECAJU EKSTREMNE BURE


Inc. Halid Sarajlić


UVOD


OVAJ PRILOG RAZMATRA radove pošumljavanja u području zrmanjske
bure, gdje su klimatski faktori u svojim oprečnostima naročito izraženi. Bura
na liniji Plaše—Meja—Škrljevo zna da skida krovove vagona, međutim zrmanjska
bura je nešto što je daleko teže, tako da je ona postala pojam nesreće i za
narod i za saobraćajno osoblje na toj liniji. Ova bura, koju domaći ljudi zovu
i bosanska, najintenzivnija je na liniji: Vrelo Une, dolina Velike i Male Popine,
Vrelo Zrmanje. Iz ovog područja ona se razlijeva prema Bukovici i Ravnim
Kotarima, gdje postepeno slabi i nestaje.


Kroz ovaj teren prolazi željeznička pruga Oštarije—Split kao i cesta od
Gospića i Bihaća preko raskrsnice Sučevići na Knin, Zadar i Split. U zimsko
i sniježno doba ovdje dolazi redovno do prekida i cestovnog i željezničkog saobraćaja.
U izvještajima Uprave za ceste i puteve o prekidu saobraćaja, obično
je na prvom mjestu raskrsnica Sučevići. Sto se tiče željeznice, to je nevolja za
sebe. Osim velikih materijalnih gubitaka za privredu, vrlo je neugodna i neizvjesna
sudbina putnika koji se nađu zameteni u snijegu i na otvorenoj pruzi.
Izvještaj željezničke uprave za dio pruge Malovan—Zrmanja u periodu 1952.
do 1956. govori o prekidu saobraćaja od 42 dana, što u prosjeku iznosi 8,4 dana
godišnje. Materijalni troškovi održavanja i gubitaka na prometu iznose prema
ovom izvještaju preko 10 miliona dinara po jednom danu prekida ili oko 100
miliona godišnje. Osim toga kroz cijeli zimski period na ovom dijelu pruge drži
se znatan dio ljudstva u pripremi, što stvara posebno velike troškove za željeznicu.
Ovi prekidi se događaju i pored jednog velikog sistema stalnih željezobetonskih
snjegobrana i galerija, koji je postavljen na ovom terenu, a čije održavanje
iziskuje također znatne sume. Radi ovoga Željezničku upravu odavno
zanima uzgoj šumskih snjegozaštitnih pojaseva, koji su u svijetu, a na nekim
mjestima i kod nas, pokazali vrlo dobre rezultate u zaštiti željezničkih pruga
od smetova. Tako je na području željezničkih pruga A. O. Vojvodine zadnjih
godina podignuto oko 15 km šumskih snjegozaštitnih pojaseva, koji prema izjavama
tamošnjeg osoblja za održavanje pruga već sad vrše primjernu ulogu
zaštite od smetova. Osim toga prije kojih 50 godina podignuta je uz cestu na
izlazu doline Mala Popina prema kanjonu Vrela Zrmanje jedna sastojina crnog
bora, koja je riješila problem smetova na ovom dijelu puta. Na ovo upućuje
činjenica da na ulazu u ovaj kanjon nema smetova, a da je ova sastojina svake
sniježne zime napunjena snijegom takvog profila kako se oni redovno formiraju
u ovim šumskim snjegozaštitnim pojasevima. Uspjeh uzgoja ove sastojine pripisuje
se zemljištu koje je na ovom terenu više poljoprivredno nego šumsko.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Prema nekim izvorima i željeznička uprava je pokušala u par navrata uzgojiti
šumski snjegozaštitni pojas iznad same željezničke stanice Zrmanje ali bez
rezultata. Ovo je stvorilo uvjerenje, da na ovom području koje je pored jake
bure i izrazito krševito, nije moguć nikakav uzgoj šume. Međutim je željeznička
šumarska služba — koja je prije nekoliko godina osnovana radi stabilizacije
terena pored pruga, zatim rješavanja bujica i parkiranja željezničkih stanica —
postigla izvjesne rezultate na ovom zadatku, radi čega smatramo korisnim da
se oni i objave.


*?.<**


VCLIKA


V^OPINA / H


-ir «J»


%


VARA I/UITU.HA


U LASA HULTUHA,


SI. 1 — Područje zrmanjske bure


PRILIKE STANIŠTA I KLBME


Ploha, koja je obrađivana u ovom našem primjeru sastoji se od tri odvojene
parcele položene neposredno uz željezničku prugu. Najveća od njih nalazi se uz
samu željezničku stanicu Zrmanja, a druge dvije su oko 4 km dalje prema Gračacu.
Ukupna površina ovih parcela iznosi oko 15 ha. Nadmorska visina ovog
terena nalazi se između 650—700 m. Srednja količina godišnjih oborina iznosi
1600 mm, s tim da su ljetna tri mjeseca skoro svake godine potpuno suha. Za
ilustraciju niskih temperatura navest ćemo da je u zimi 1955. na 1956. najniža
temperatura iznosila —36° C. Smjer glavnih vjetrova dolazi sa sjeveroistoka, a
njihova jačina od 100—130 km/h je vrlo česta pojava. Tla su plitka, vapnenasta
i jako porozna. Suma se na ovom terenu nalazi u degradaciji, dok BU travni ele




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 59     <-- 59 -->        PDF

menti dosta dinamični. Od prizemnog karakterističnog rašća dolazi: Globularia
bellidifolia, Carex humilis, Fumana procumbens,. Satureia subspicata, te neke
vrste iz rodova Edraectnthus, Centaurea i HeUanthemum. Od grmlja i drveća
dolaze: crni grab, crni jasen, cer, glog, rašeljka i divlja ruža, a u uvalama i po
koja´ lijeska, drijen i crni tm. Karakteristično je, da se na ovom terenu koji ima
izrazito- hladne zime nađu i po neki termofilni elementi kao Acer monspessulanum,
Inula candida, ponegdje Salvia, a spominje se da je tu bilo i medunca.
Pedološka analiza pokazuje, da su ova tla bogata dušikom i fiziološki aktivnim
kalcijem, a vrk> siromašna kalijem, a naročito- fosforom, što je još jedan negativan
prilog uzgojnim mjerama.


TEHNIKA I REZULTATI POSUMLJAVANJA


Već smo spomenuli, da su tla o kojima ovdje govorimo plitka i jako porozna,
što znači da se brzo isušuju. Kad ovome dodamo, da su u zimsko doba radi bure
i stalno otkrivena, onda pored pojačanog isušivanja dolazi i do promrzavanja
i erozije. Ova situacija je diktirala sadnju jačeg materijala, radi što bržeg i
dubljeg zakorjenjivanja. Zbog navedenih razloga upotrebljen je sistem gnijezda
1 X 1 X 0,5 sa trogodišnjim crnim borom kao osnovnom vrstom. U svako gnijezdo
je sađeno po nekoliko sadnica jedne vrste, a ponegdje i miješano. Ovaj
način se po-kozao uspješan, sa rezultatom primanja oko 80%. Istovremeno je
izvršena sadnja u međugnijezdima sa mlađim materijalom i klasičnim jamama
ali se nije prihvatilo više od 20% tog materijala. Pored crnog bora pošumljavano
je još i sa crnim jasenom, crnim grabom, rašeljkom, brijestom, lipom i bagremom.
Glavna sadnja osim dopuna i popuna, izvedena je u proljeće 1955. godine.
Nakon dvije vegetacijske periode osim zakorjenjivanja cjelokupni sadni materijal
nije pokazivao skoro nikakvih znakova kretanja. Za ovo vrijeme se na
dubljini od 30—40 cm jako gusto razvilo korijenje crnog jasena, poljskog brijesta
i rašeljke, dok su piramidalna topola i bagrem svoje korijenje pustili i
preko jednog metra u dubljinu.


U ovo isto vrijeme napravljen je i jedan eksperimenat sa četverogodišnjim
bijelim borom. Jedna manja partija ovog materijala razdijeljena je na dva dijela
tako, da je jednoj polovini krošnja reducirana na Vs, dok je druga polovina
posađena normalno-. Ovaj tip redukcije koja je izvedena kako je prikazano na


A


i


»<* \


SI. 2 — Bijeli borovi sa reduciranom i punom krošnjom


skici, uzet je samo zato-, jer je gornji dio krošnje bio zdraviji, U gnijezdo je
sađena samo- po jedna sadnica. Rezultat je bio- takav da se od materijala sa reduciranom
krošnjom primilo oko 20%, dok onog drugog samo 2%. Danas su ovi
primljeni primjerci jednako visoki oko 1,5 m.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Svi ovi radovi vršeni su sa velikom njegom i kontrolom, što smatramo
osnovnim u uspjehu ovog pošumljavanja Kao prvo, nadzor nad sadnjom nije
prepušten ni polukvalifikovanom osoblju, a pogotovu ne nekvalifikovanom. Pored
brige o sadnicama cd njihova vađenja pa do sadnje, obavilo se je školovanje
ljudi koji su vršili samu sadnju. Nakon izvršenog pošumljavanja uvelo se je
dvogodišnje održavanje sadnog materijala uz popune i jednim oprašivanjem na
godinu.


Kako i u daljnjim vegetacijskim periodama sadni materijal, izuzev crnog
bora, nije pokazivao nekog znatnijeg, odnosno normalnijeg prirašćivanja, poduzet
je na jednoj manjoj površini unutar ovog pošumljavanja jedan meliorativni
zahvat, koji je dao vrlo zanimljive rezultate. U proljeće 1958. godine prekopana
je ova pokusna površina tako., da su trava i korov među gnijezdima potpuno
eliminirani. U jesen iste godine cijeli sadni materijal ove površine osjetno se


SI. 3a — Topola na melioriranoj plohi


razlikovao od ostalih sadnica izvan nje. Iako se nisu pokazivale neke znatnije
razlike u prirastu, krošnje su bile potpunije, površina lišća veća, a boja mnogo
življa. U proljeće iduće godine dodano je ovoj površini oko 3 kg umjetnog gnojiva
po aru (superfosfat i KAS), nakon čega se je u jesen iste godine potpuno
izmijenila, slika u prilog ovog malog melioriranog otočića prema njegovoj okolini.
Piramidalne i kanadske topole su se razbuktale toliko kao da nisu na teškom
terenu, a crni jasen je krenuo kao da nije vrsta sporog rasta. Ovdje treba napomenuti
da se kanadska topola izvan meliorirane plohe nije mogla održati i ako
je brižljivo- u gnijezdima sađena. Crni bor je i ovc.m prilikom dokazao da ima
najminimalnije zahtjeve na fosforna i kalijeva gnojiva, te nije pokazivao nekog
naročitog napretka prema borovima koji su sađeni u gnijezda izvan meliorirane
plohe.


Što se tiče uspjeha uzgoja na površinama koje nisu meliorirane, možemo
reći da se jedino, crni bor vrlo dobro udomio. Njegov prirast u zadnje tri vegetacijske
periode iznosio je u prosjeku 20—25 cm godišnje, sa pravilnim postranim
rastom i vrlo zdravom bojom iglica. I dok su skromni zahtjevi na hranji




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Tabela odnosa razvitka sadnica iste starosti (sađeno 1955. S) u melioriranoj plohi
i van nje u gnijezdima (mjere u cm)


mjer
ratu
niče


Topola piramidalna Bagrem
VL melior. plohi van melior. plohe u melior. plohi van melior. plohe


0) 0)


Š33 &3 o


a «9j cs to c rt lf^ ´3 c c


s lU


O f» Ti O > T3 tyj TI .-, T—1 TI


._ .-< *u5 S-. op> o >


D. 3 w 0. 3 Ci 3 w O. 3 w i> w
> > a 3 t» r. 3 a 3 a 3


375 7 160 170 3,5 44 275 5 63 200 3,5 50
Crni jasen Crni bor
170 2,5 62 100 1,5 23 90 3,5 40 75 2 29


vima i otpornost prema nepogodama kod crnog bora došli do izražaja, dotle su
druge vrste uglavnom samo vegetirale. Manjak na kaliju i fosforu (pedološka
analiza tla: K2O slabo zasićeno, a P2O5 nema ni u tragovima), te promrzavanje
slabih i nedovoljno´ odrvenjelih izbojaka uzrok su da ove druge vrste nisu davale
normalan prirast. Radi dubljeg zakorjenjivanja donekle su se izdvajali bagrem
i piramidalna topola ali sa oskudnim krošnjama i slabom veličinom i bojom
lišća. Sto se tiče prcmrzavanja nedovoljno odrvenjelih izbojaka, napomenut


SI 3b — Topola izvan meliorirane plohe SI. 4 — Crni jasen na melioriranoj ploh;


ćemo da u ovom području postoji i jesenski (prilično izrazit) prirast. Pretpostavljamo
da je rita mprirasta nekih unesenih vrsta preko sušnog ljetnog perioda
prekinut, te se nastavlja u ranoj jeseni. Kako ovo područje ima nagle
klimatske skokove, dolazi i do spomenutog promrzavanja. Tako na primjer:




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 62     <-- 62 -->        PDF

brijest, javor gluhi i gorski, amer. jasen, karagana i amorfa su vrste koje već
pet godina žive u ovom području, a da se nisu skoro ni pomakle. Na melioriranoj
površini prirast se odvija normalno u cijeloj vegetacijskoj periodi kod, svih
vrsta, a pojave promrzavanja izbojaka nema.


S.*


— C"ni bor na melioriranoj
plohi
Troškovi ovakovog načina pošumljavanja, kakvog smo prikazali na našoj
melioriranoj plohi iznose prema kalkulacijama iz 1958. godine oko 400.000 dinara
po hektaru, odnosno 2—3 puta više nego pošumljavanje na istom terenu u gnijezda.
Ipak kada se radi o šumama zaštitnog tipa, kao i pitanju sigurnosti i brzini
pošumljavanja, smatramo da je ovakav postupak uzgoja opravdan i tehnički i
ekonomski.


SI. 56 — Crni bor izvan meliorirane
plohe u gnijezdu


ZAKLJUČAK


U stručnoj, a i u dnevnoj redovnoj štampi često se čita o planovima pošumljavanja
na kršu ali vrlo malo o njegovim uspjesima. Pored objektivnihsubjektivnih razloga o neuspjehu pošumljavanja, postoji na nekim našim terenima
još uvijek dilema o prioritetu kvantitativnih ili kvalitativnih radova. Ima




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 63     <-- 63 -->        PDF

pojava da se u krškim terenima biraju radije pašnjačke partije za pošumljavanje
samo da se što sigurnije postigne planski zadatak i smanje njegovi troškovi.
Pod ovim dojmom su i neka šumarska savjetovanja počela pitanje pošumljavanja
krša stavljati u drugi plan i ako je nedvojbeno da je svaki komad pošumljenog
krša toliko vrijedan da gotovo i nema cijene.


Zelja nam je, da u prilog ovome navedemo i odno>s mjesnog stanovništva
prema pošumljavanju željezničkih snjegozaštitnih pojaseva u području Zrmanje.
I ako ovaj izrazito pašnjački kraj zna u nekim ljetnim mjesecima biti potpuno
suh, ipak se nije dogodilo, da je bilo kad puštano blago u ovaj ograđeni prostor,
koji je podignut još prije pet godina. Napominjemo, da se na drugim mjestima
gdje ima više šume u okolici i mnogo boljih uvjeta za pašarenje ovo redovno
događa.


Cilj nam je da ovim jednostavnim primjerom i postupcima koji su u njemu
prikazani stvorimo više i raspoloženja i povjerenja prema pošumljavanju teških
krševitih terena, pa se nadamo da će ovaj prikaz u tom smislu biti od koristi.


LITERATURA:


Afanasije v D.: Pošumljavanje krša — Š. L. 1952.
Bale n J.: Naš goli krš — Zagreb 1931.
Horva t I.: Nauka o biljnim zajednicama — Zagreb 1949. N
Horva t A.: Osvrt na rezultate pošumljavanja u krškom području NRH u periodu


petogodišnjeg plana — Š. L. 1954.
Zian i P.: Tehnika na krasu — Gozd. vestnik 1954.


A CONTRIBUTION TO THE AFFOEESTATION OF CONTINENTAL KARST
TERRAINS EXPOSED TO THE INFLUENCE OF EXTREME NE-WINDS (BORA)


SUMMARY


The source of the Zrmanja River is situated roughlv the border of the provinces
of Lika and Dalmatia lying in a tvpical´ continental Karst region. In this area
the climatic conditions of great extremes are prevalent. Besides the summer droughts,
which last 2—3 months also a temperature of —36° C was noticed there. The NE-wind
is here an almost daily phenomenon, reaching very often a speed of 100—130 km./h.
The soils are degraded, shallovv and very porous, with a deeply leached mineral
component of potassium and phosphorus.


Throughout this region there passes the railway line Ogulin—Split, and here are
also the cross-roads of the higvvays Gospić—Zadar—Split and Bihać—Zadar—Split.
During the vvinter snow periods there occurs regularly an interruption in railway
and road traffic because of heavy snow-drifts brought by the north winds.


In order to protect the traffic against the snow-drifts the Railwa;y Administration
undertook in this district to establish snow shelter belts by means of the following
tree species: Pinus nigra, Fraxinus Ornus, Ostrya carpinifolia, Ulmus campestris,
Tilia parvifolia, Acer obtusatum, Populus nigra v. pyramidalis, and Populus
canadensis. The succes of this afforestation work performed in »nests« spaced
1 X 1 X 1,5 m was complete only with the Austrian Pine while the other species
showed a tendency to stuntedness.


In order to improve the conditions in this silvicultural undertaking, the following
trial was carried out on an experimental plot: the plot was dug in the manner that
ali grasses and weeds between the »nests« were removed, and thereafter manured
with artificial fertilizers (superphosphate and KAS) in quantities of ca. 3 kg. per are.


This trial showed such promising results that in spite - of the adverse climatic
and soil conditions ali species on the plot started already in the year of planting
their normal growth.