DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 77     <-- 77 -->        PDF

sijeca u sve grane šumarske nauke. Suradnik
je 1880—1915 i urednik 1880—1886
te 190&—1908 Šumarskog Lista. Uređuje
bogate zbirke na Križevačkom zavodu iŠumarskoj akademiji. Razvija veliku aktivnost
u Hrvatsko-slavonskom šumarskom
društvu: dugi je niz godina odbornik,
tajnik, potpredsjednik. Organizator je
šumarskih izložaba, osnivač Hrvatskog
društva za gajenje lova i ribarstva i 1892—
—1910 urednik njegova glasila. Radeći u
šumsko-upravnoj službi pokrenuo je pitanje
uređenja urbarskih općina i reorganizacije
šumske uprave. Bio je -čovjek snažna
intelekta, neobično radin i neslomljivog
značaja, što je pokazao za vrijeme
Khuenova i Rauchova režima.


PETRAClC ANDRIJA rođen u Petrinji
22. X 1879. Šumarske nauke završio je
1901. u Zagrebu. U vezi s Malinovim planom
za obrazovanje šumarskog nastavničkog
podmlatka 1905—1907 je na univerzitetu
u Munchenu, gdje specijalizira i doktorira
iz šumsko-uzgojne i šumsko-botaničke
skupine. God. 1911. je suplent Šumarske
akademije, predaje 7 predmeta,
god. 1912. je profesor, 1919. fundator i prvi
dekan Gospodarsko-šumarskog fakulteta.
Odgojio je preko 4-0 generacija šumarskih
stručniaka. Na Akademiji i Fakultetu razvija
opsežan i raznovrstan istraživački rad.
Proučava izlučivanje stabala u sastojinama,
probleme sušenja hrasta, izbojne snage
drveća, biljke kod pošumljavanja,
strukture mješovitih sastojina, pomlađivanje
lužnjaka uslijed štetnog uoliva
amorfe, listinac raznih vrsta drveća itd. a
napose i naše mediteranske šume. Napisao
je vrijedne udžbenike Uzgajanja šuma.
Opetovano je bio odbornik i predsjednik
Šumarskog društva i urednik Šumarskog
Lista.


Kao dabar rodoljub zalagao se za učvršćivanie
bratstva i jedinstva naših naroda.
Za nrošlog rata materijalno i moralno pomaže
NOB. God. 1967. odlikovan je Ordenom
rada I reda. Umro je god. 1958. Ime
prof. dr Petračića usko je povezano s
historijom razvitka našeg šumarstva i šumarske
fakultetske nastave.´)


Dr N. N.


TJEDAN ŠUMARSTVA U MUNDENU
(Zap. Njemačka)


Na Šumarskom fakultetu u Hana. Miinden-
u, Univerziteta Gottingen, održan je
»Tjedan šumarstva« u vremenu od 7. no


´> Anić: Prof. dr A. Petračić, Sum. list 1958
broj 10.


vembra do zaključno 11. novembra 1960.
godine. Program zasjedanja obuhvaćao je
referate iz raznih grana šumske privrede
i nastave.


U ovom izvještaju osvrnut ćemo se na
najmarkantnija predavanja u toku zasjedanja,
kojih bi se rezultati ili metode rada
mogle primijeniti akomodirane na naše
prilike. Napominjemo, da su ekološke razlike
između njihovih šuma i naših često
bitne, te rezultate njihovih istraživanja
često moramo primati s rezervom.


Uvodne govore održali su dekan Šumarskog
fakulteta prof. dr VIETINGHOFF
—RIESCH i rektor Univerziteta prof. dr
PLESNER. Rektor je istakao, da se nekada
smatrao naučnim radnikom onaj, koji
je pretežno čitao i predavao, dok današnji
naučni radnik pretežno eksperimentira, da
bi mogao rezultate naučnih istraživanja
primijeniti na praksu.


Cijelu materiju tokom zasjedanja možemo
uglavnom podijeliti na nekoliko grana
šumarstva:


1. Osnivanje sastojina, 2. Sjemenarstvo
i genetika, 3. Tehnika uzgajanja šuma,
4. Ekologija šuma i šum. fitocenologija,
5. Eksploatacija šuma, 6. Organizacija rada,
7. Ekskurzije i pokusne plohe.
OSNIVANJE SASTOJINA (BONNEMAN).
Vještačka pošumljavanja u Zap.
Njemačkoj izvršena su poslije rata uglavnom
primjenom totalne ili djelomične obrade
tla (na pruge) i unošenjem četinjača
na površine gdje su bile šume lišćara. To
su danas kulture stare 7—11 godina. Dosadašnji
rezultati uspijevania pokazuju, da
je uspjeh po broju stabala na jedinici površine
bolji kod totalne obrade tla, ali se
visine vrsta drveća do spomenute dobi
izjednačuju. Za obradu tla upotrebljavan
je šumski plug i frezer. Po hektaru je sađeno
10.000—35.000 sadnica. Od upotrebljenih
vrsta drveća za pošumljavanje ispitivan
je odnos visinorasta kitnjaka, crvenog
hrasta, bukve graba, srrirče, evropskog i
japanskog ariša, zelene duglazije, borovca,
te jele prema običnom boru ko´i je u tim
predjelima (istočni dio Zap. Njemačke) bio
najviše rasprostranjen. Primjesa lišćara je
povoljno djelovala na uspijevanje četinjača
i kvalitet deblovine. Na nekim pošumljenim
površinama hrastom i bukvom, te
su vrste propale, ali su se naletom sjemena
trepetljike, breze i bora popunile. Uspijevanje
spomenutih vrsta pokazuje, da su
bolje rezultate od običnog bora pokazale
zelena duglazija, borovac i ariš, dok je
smrča dala približno iste rezultate kao i
obični bor, a listače su ispod visine bora.
Napominje se, da je na kulturama velike


155




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 78     <-- 78 -->        PDF

štete počinila divljač (srne i jeleni), tako
da je zelena duglazija negdje i do W/auništena.


(BURSCHEL) Prirodna regeneracija
bukovih sastojina na različitim matičnim
supstratima (bazalt, pješčenjak i vapnenac)
uz primjenu obrade tla i bez prethodne
obrade, dala je slijedeće rezultate. Uspjeh
prirodne obnove, bez obzira na podlogu,
kod primjene prethodne obrade tla
skoro je četverostruko veći, nego na neobrađenim
površinama. Broj proklijalih
plodova bukve je najveći na vapnencu, a
najmanji na bazaltu. Opadanje broja, odnosno
nestajanje ponika na jedinici površine
najintenzivnije je od oktobra do
januara, a dalje biljčice propadaju slabijim
tempom.


SJEMENARSTVO I GENETIKA (KLEINSCHMIT)
Odabiranje i razvrstavanje
plus stabala evropskog ariša vršeno je po
obliku krošnje i položaju grana. Plus stabla
su razvrstavana u tri grupe. Stabla sa
uspravljenim granama na gore i paraboloidnom
krošnjom, stabla s obješenim granama
i ovalnom krošnjom i stabla s horizontalnim
granama, ovalnom krošnjom
i izrazijim vrhom. U koliko se radi o genotipovima
tih stabala, potomstvo ima iste
karakteristike kao njihov roditelj. Kod
fenotipova to nije uvjek slučaj. Hibridizacijom
plus stabala genotipova. potomstvo
je vrlo dobrih osobina, ali ako se radi
o fenotipovima često je vrlo loše.


TEHNIKA UZGAJANJA ŠUMA (ROHRIG)
Štete od suše u bukovim sastojinama
i opadanje vrijednosti bukovine dalo
je poticaj, da se u bukove sastojine primiješaju
vrednije vrste listača, kao što
je gorski javor, javor mlječ obični jasen,
gorski brijest i trešnja. Pokazalo se, da ove
plemenite vrste listača do 60-te godine
brže rastu, a onda ih dostiže i pretiče bukva.
Spomenute vrste bolje podnose sušu
nego bukva. S obzirom da su navedene
vrste heliofilnije, u gustim m´adicima, kao
i kod drugog pomladnog razdoblja, ne izdrže
pritisak bukve i zato se često viđaju
samo uz prosjeke i na rubovima čistina.
Na kamenitom tlu gorski brijest bolje
uspijeva od bukve. Takve mješovite sastojine
jače su po masi za 20°/o. nego čiste
bukove sastojine, a vrijednost sortimenata
je veća. Kod njege takvih mješovitih sastojina
treba primjenjivati visoke prorede
i kresanje grana da bi oslobodili plemenite
listače od potiskivanja bukve.


(SCHULZ) Poznato je da granatost
stabala jako utječe na kvalitet drva. Taj
problem se može riješiti uzgojnim mjerama,
kao što je osnivanje sastojina s


velikim brojem stabala po jedinici površine,
načinom obrade tretmana sastojina
i kresanjem grana. Kod odumrlih, odnosno
obrezanih grana promjera do 3 cm
urašćivanje postaje potpuno kod običnog
bora tokom 27, hrasta 20, a bukve 17 godina.
To su rezultati dobiveni ispitivanjem


1.100 trupaca. Za kvalitetnu oblovinu traži
se da kod lišćara urasle grane budu unutar
cilindra od 12 cm, a kod bora unutar
15 cm. Postoji mišljenje da kresanje treba
početi provoditi tek u stadiju letvenjaka,
jer bi inače mlada stabalca, ako
su okresana, stradala od divljači.
EKOLOGIJA ŠUMA I ŠUM. FITOCENOLOGIJA
(WITTICH) Utjecaj vrsta drveća
na stanište očituje se najviše u rastvaranju
listinca, odnosno četinjaka na
određenom supstratu. Najbrže se rastvara
stelja na tlima bogatim vapnom, odnosno
bazama. Rastvaranje stelje zavisi također


o aktivnostima makro- i mikro-faune. Stelja
bogata vapnom također povoljnije djeluje
na rastvaranje humusa. Stelju bogatu
bjelančevinama radije žderu kišne gliste.
Dinamika razvoja tla i promjena u
njemu jedva se zapaža i za 10 godina.
Podzoliranje tla je brže u smrčevim sastojinama
nego u bukovim. Jedna generacija
sastojine je malo razdoblje, da se
nešto sigurno konstatira. Tvrdnja da dvije
generacije smrčevih sastojina na istom
mjestu znače i nemogućnost daljeg uzgoja
smrče ne stoji. U Hartz-u na dobrom tlu
i treća generacija dobro uspijeva. Uzroci
su neispitani. Melioracijom i gnojidbom
može se poboljšati stanje tla i raspadanje
stelje i stvaranje povoljnog humusa.
(HARTMANN) U svom izlaganju opisao
je biljne zajednice u Schwarzwald-u,
Hartz-u i Rhon-u.


(SCHOBER) Prirodni areal sitkanske
smrče nalazi se uz pacifičku obalu SAD
od Aljaske do Kalifornije. Uspijeva u području
bogatom oborinama. Na Aljasci iznose
oko 3.000 mm godišnje i prema jugu
opadaju tako, da u Kaliforniji padne oko


1.000 mm. Gdje su oborine manje nema
sitkanske smrče. U Zap. Njemačkoj su
rezultati uzgoja sitkanske smrče pokazali,
da je najbolja provenijencija sjemena
iz države »Vašington«. Sjeme iz Kalifornije
nije dalo uspjeha, jer su kulture propale.
Otpornija je na vjetroizvale od obične
smrče. radi vertikalnog i srednje dubokog
zakorjenjivanja. Zato kulture sitkanske
smrče treba osnivati na dubljim
tlima. Na plitkim tlima je osobito osjetljiva
na ljetne suše. Na suhim tlima i u
sušnim godinama fiziološka aktivnost slabi
i napada .je »Dendroctonus« i »Lasio


ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 79     <-- 79 -->        PDF

monas«. Od divljači sitkanska smrča općenito
manje strada od obične smrče.
Osjetljiva je na mraz i često stvara rašlje.
U Njemačkim uslovima 50—70 godišnje
kulture imaju oko 32 m prosječnu visinu
i 18—20 rcvVha prirasta. U usporedbi sa
zelenom duglazijom ima veći prirast za
5´—lO´/u. a od obične smrče za 50—60°/o.
Kod osnivanja kultura na podzoliranim
tlima potrebna je totalna obrada tla, a
za potpuni uspjeh i visoki nivo podzemne
vode. Najpovoljniji je razmak sadnje
1,6 x 1.5 do 2 x 2 metra.


EKSPLOATACIJA ŠUMA (KNIGGE)
Upotrebljivost drva ovisi o njegovim fizikalnim
svojstvima. Na ta svojstva najveći
utjecaj ima stanište, socijalni položaj
stabla u sastojini i uzgojni zahvati u sastojim.
Na dobrim staništima drvo iste
vrste je manje specifične težine, a time
i slabijih fizikalnih svojstava. Starost stabala
uvećava kvalitet drva. Na kvalitet
drva vrlo veliki utjecaj imaju i genetska
svojstva. Bolja kvaliteta drva je iz gustih
sastojina i zato su, prema gledanju eksploatatora
i korisnika drva, bolje umjerene
prorede kod njege sastojina. S obzirom
na socijalnost pojedinog stabla u sastojini,
veće kolebanje kvaliteta drva imaju
dominantna stabla.


(STREHLKE) Veliki troškovi izrade celuloznog
drva traže što veću upotrebu mehanizacije
da bi se smanjili troškovi. Danas
se već upotrebljavaju mašine za guljenje
kore, posebno slaganje celuloznog
drva u kolute promjera 1 m. Ti koturi složenog
drva vežu se čeličnom vrpcom pa
se lakše i brže utovarivaju i istovarivaju
pomoću dizalica montiranih na motornim
vozilima. Za preradu drva potrebne su
nove mašine (na primjer za Ijuštenje, piljenje
itd.), jer se sve više iskorišćuju
stabla sitnijih dimenzija.


ORGANIZACIJA RADA (SPEIDEL)
Karakteristično je za njemačko šumarstvo,
da je stepen povećanja produktivnosti rada
u vremenu 1950.—1960´. god. gotovo jednak
u šumarstvu kao i u industriji i poljoprivredi.
Te tri grane su s najvećim povećanjem
produktivnosti rada, dok su
ostale grane ispod njihovog nivoa. Satnica
šumskog radnika povećana je skoro 4 puta
u razdoblju od 1952.—1958. god. Produktivnost
rada u istom razdoblju povećana
je svega za 5´0´Vo, tj. godišnje cea T°/o.
U isto vrijeme, dok su plaće radnika i
namještenika rasle, dobici šumovlasnika
su opadali. Ako bi se snizile zarade radnika,
to bi se negativno odrazilo u šumskoj
privredi, jer bi šumski radnici odlazili
na rad u druge privredne grane.


EKSKURZIJA I POKUSNE PLOHE
(KRAHL — URBAN) U toku ekskurzije,
upoznali smo se s metodama na pokusnim
plohama u »Lehrforstamtu« u Bramwaldu.
Na plohama je ispitivano uspijevanje
lužnjaka, kitnjaka i bukve s obzirom na
razne provenijencije sjemena. Plohe su
vrlo lijepo komparativno postavljene tako,
da se za 10 god. otkad su osnovane
vide već prvi rezultati. Pokusi s reznicama
lužnjaka i kitnjaka pokazali su, da
je zakorjenjivanje kitnjaka lakše nego
lužnjaka. Tehnika rada već sada je tako
usavršena, da se u budućnosti može na
ovaj način naveliko razmnožavati hrastove.
Najvažnije je kod toga, da se prethodno
plus stabla ispitaju da li su genotip
ili fenotip. Za nas je interesantno mišljenje
Krahl — Urbana, da u dolini Save ima
lužnjaka tri rase. Zapadno od Nove Gradiške,
lužnjak tjera kasnije u tu rasu smatra
povoljnu za introdukciju u njihove šume.
Najčišćom rasom kitnjaka smatra se
sredogorje u Slavoniji.


Ispitivanje potomaka bukovih stabala,
koja su ostala kao sjemenjaci, a imaju
razne mane. kao što je usukanost, rašljatost
i rano listanje. Pokazalo se na potomstvu
(pokusne eplohe), da se te loše osobine
nasljeđuju i to usukanost 46´°/o, rašljatost
52!|)/o, dok biljke uzgojeje iz sjemena
od stabala koja rano listaju gotovo
u potpunosti nasljeđuju to svojstvo. Slabog
su uzrasta, jer često stradavaju od
kasnog mraza. KarAio listajuća rasa je
bolja, jer brže raste i stabalca su ljepšeg
habitusa.


Naš boravak u Hann. Miindenu iskoristili
smo. da pogledamo neke pokusne plohe
Zavoda za tehniku uzgajanja šuma.
Docent dr Rohrig pokazao nam je u okolici
GSttingena:


1. Pokusna ploha u sastojini bukve, gorskog
javora i običnog jasena. Starost 99
godina. Drvna masa oko 360 rnVha. Tečajni
prirast 5—6 m3/ha. Kod tretmana sastojina
išlo se za tim, da se tokom ophodnje
poveća učešće po drvnoj masi tzv. plemenitih
lišćara, tj. gorskog javora i običnog
jasena. S obzirom da su to heliofilne
vrste, naročito obični jasen, njega sastojina
provođena je jakim visokim proredama.
Tim načinom njege sastojina postiglo
se. da na toj pokusnoj plohi danas ima
preko WVo plemenitih lišćara. To je jedan
od načina obogaćivanja sastojina, koji se
postiže intenzivnom njegom.
2. Pokusna ploha bukve, trešnje (Prunus
avium x P. domestica) s nešto gorskog
brijesta, običnog jasena i gorskog javora.
Starost 40 godina. Broj stabala po hektaru
oko 750. Tečajni prirast oko 7 m3/ha. Svrha
157