DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 14 <-- 14 --> PDF |
ULOGA I AKTIVIZACIJA INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVARSKE INDUSTRIJE HRVATSKE U IZVRŠENJU PETOGODIŠNJEG PLANA I SPROVOĐENJU NOVIH PRIVREDNIH MJERA Ing. Bogomil Cap U INDUSTRIJALIZACIJI ZEMLJE mi smo đasada postigli zavidne uspjehe i iz zaostale svrstali smo- se u red srednje razvijenih industrijskih zemalja. Novi petogodišnji plan, predviđa još brži porast industrijske proizvodnje i sa prosječnim godišnjim porastom od 13,2%, mi smo među prvima u svijetu. Jasno je da održavanje tako visokog tempa razvoja zahtijeva i odgovarajuće napore radnih ljudi koji izvršavaju te planove. U tom planu i privrednom kretanju pripada važna uloga i šumarstvu i drvarskoj industriji. Ove privredne grane upošljavaju desetine hiljada radnika, snabdijevaju sirovinom rastuću prerađivačku industriju i izvozom svojih proizvoda osiguravaju devize neophodne za daljnju industrijalizaciju zemlje. Industrijalizacija zemlje u cjelini izvršila je sa svoje strane značajan utjecaj na proizvodnju šumarstva i drvarske industrije,- mijenjajući strukturu proizvodnje i približavajući je strukturi industrijski razvijenih zemalja. To se s jedne strane odrazilo na povećanje šumskih proizvoda za industrijsku, poglavito kemijsku preradu, a s druge strane na naglo podizanje novih industrijskih kapaciteta, u prvom redu onih za proizvodnju drvnih ploča, celuloze i drvenjače. Najbolju sliku tih promjena daje za područje Hrvatske slijedeće upoređenje proizvodnje za neke karakteristične proizvode. 1950. g. 1960. g. 1965. g. Trupci za furnir i ljuštenje 26.000 m3 57.211 m3 121.000 m3 Celulozno drvo 127.000 prm 306.687 prm 547.000 prm Drvne ploče 11.600 m3 29.000 m3 156.000 m3 Celuloza — 5.242 t . 94.200 t Drvenjača — 843 t , , 4.600 t Iz ovoga se može lijepo uočiti, da do tako značajnih kvalitetnih i strukturnih promjena u proizvodnji dolazi manje uslijed naših stručnih zahvata, a više uslijed međusobnog djelovanja i materijalnih promjena nastalih u našim privrednim granama i industrijalizaciji zemlje, pa i promjena koje su se zbile u proizvodnji i trgovini u drugim zemljama. Posebno je uočljivo, da vrijednost proizvodnje šumarstva i mogućnost prodaje šumskih proizvoda zavisi o proširenju kapaciteta i asortimana u drvar 180 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 15 <-- 15 --> PDF |
skoj industriji i obratno: uspješno razvijanje i daljnje širenje drvarske industrije nemoguće je ak® šumarstvo ne osigura sve veći porast sirovina za preradu. Za ostvarenje strukturnih promjena u našoj proizvodnji uloženi su veliki napori svih onih koji su radili u šumarstvu i drvarskoj industriji. Za izvršenje povećanih zadataka koje predviđa novi petogodišnji plan, potrebni će biti još veći napori, još više plana i organizovanosti, još više inicijative i radnog oduševljenja. Naši napori s tim u vezi treba da budu uglavnom usmjereni na nekoliko glavnih zadataka: 1. da šumarstvo što potpunije iskoristi postojeće i uzgoji nove izvore sirovina za drvarsku industriju, s posebnim akcentom na plantažiranje; 2. da se drvarska industrija proširi sa takvim novim i perspektivnim kapacitetima koji će biti kadri da racionalno prerade svu onu sirovinu koju šumarstvo može proizvesti; 3. da se vidno poboljša ekonomičnost poslovanja u šumarstvu i drvarskoj industriji, uz stalno povećanje proizvodnosti rada; 4. da se razvija i proširi naučno istraživački rad, kako bi se osvijetlio put privrednom kretanju; 5. da se pripreme kadrovi za uspješno izvršavanje postavljenih zadataka. Pošto od rješavanja ovih zadataka zavisi izvršenje petogodišnjeg plana privrede i naš standard, Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije ne može ostati po strani i dozvoliti da se ti problemi rješavaju bez njega. Tim više kad inženjeri i tehničari, s obzirom na svoju visoku stručnu naobrazbu, predstavljaju snagu koja tu može izvanredno mnogo pomoći. Ovaj referat si je zato i postavio zadatak, da sa društvenog stanovišta razmotri mogućnosti i okolnosti pod kojima Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije može najviše doprinijeti u izvršenju petogodišnjeg plana šumarstva i drvarske industrije i ubrzati privredni razvitak. Težište je bačeno na ljudski faktor, smatrajući da je dobra organizacija društvenog rada plus radno oduševljenje članova društva najvažniji preduslov za uspješno utjecanje na privredna zbivanja. Naš se privredni sistem temelji na radničkom i društvenom upravljanju, na angažiranju i razvijanju svih onih društvenih snaga koje mogu razbuditi inicijativu ljudi i mobilisati ih. u prvom redu na rješavanje privrednih pitanja, polazeći od toga da će razvijena privreda omogućiti daljnje proširenje materijalne osnove za zadovoljenje životnih, društvenih i kulturnih potreba pojedinaca i čitave zajednice. Uloga društvenih organizacija će u budućnosti sve više rasti. Sa daljnjim razvijanjem samoupravljanja i još čvršćom orijentacijom na stalno smanjivanje administrativnih zahvata i mjera, neprestano će rasti potreba da sve više poslova, koji su se do sada rješavali administrativnim putem, postepeno preuzimaju društvene organizacije. Samo na taj način bit će moguće postići osnovni cilj socijalizma, da ljudi sami počnu svjesno upravljati svojim životom. II Nivo je proizvodnih snaga osnovno obilježje za razvijenost jedne zemlje. Jedan dio, i to vrlo važan dio tih proizvodnih snaga jesu inženjeri i tehničari i od njihove aktivnosti u velikoj mjeri ovisi uspješan razvitak privrede. Stotine inženjera i tehničara rade danas u šumarstvu i drvarskoj industriji i njihov |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 16 <-- 16 --> PDF |
doprinos privredi je veoma značajan. Sigurno je, da bi njihov doprinos bio još mnogo veći kad bi oni kroz društvenu organizaciju bili jače povezani a sam njihov rad bio više usmjeravan, kad bi u svom radu imali stalnu podršku i pomoć od svoje stručne organizacije. Tu se odmah postavlja pitanje da li je Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije uspjelo u dovoljnoj mjeri povezati inženjere i tehničare u Hrvatskoj, da li su na polju društvenog rada mogli biti polučeni bolji rezultati odnosno kakve bi mjere trebalo poduzeti da se rad Društva ojača i da bude efektivniji sa stanovišta uključivanja inženjera i tehničara na rješavanje pitanja važnih za napredak privrede. DIT-a je društvena organizacija čije djelovanje mora imati vidan odraz na unapređenje proizvodnje u šumarstvu i drvarskoj industriji. Sarmo kroz rješavanjeproizvodnih problema i kroz rad na unapređenju proizvodnje i podizanju proizvodnosti rada, kroz usmjerivanje naučno-istraživačkog rada na teme važne za privredu, kroz pripremanje stručnih kadrova za izvršenje privrednih zadataka, DIT-a nalazi smisao svog rada i postojanja. Bez povezivanja sa praktičnom privrednom problematikom naš društveni rad ne bi imao mnogO´ smisla, odnosno društveni rad bi postao sam sebi svrhom. Zato. se aktivnost našeg kao> i svakog drugog društva mora posmatrati sa stanovišta što je Društvo dalo i što daje da bi se ubrzao napredak privrede, u kojoj mjeri razvija proizvodne snage prije svega snage inženjera i tehničara i kakav utjecaj vrše te snage na privredu. Ako se osvrnemo na dosadašnji rad Društva, mora se priznati da je Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije Hrvatske pokazao veliku aktivnost i da je imao velikih uspjeha. Uspjeh ispada još veći ako. se uzme u obzir da Društvo nije dobivalo odgovarajuću podršku sa strane, pa su se sprovodile mimo Društva i mnoge akcije koje u najvećoj mjeri zadiru u naš društveni život i na kojima je trebalo da se u najvećoj mjeri angažira baš naša društvena organizacija. Može se slobodno reći da radu našeg Društva u republičkom centru nema ozbiljnijeg prigovora. Mora se međutim reći i to, da je ta aktivnost došla do izražaja uglavnom u centru, ovdje u Zagrebu, zahvaljujući požrtvovnom radu nekolicine društvenih funkcionera, na koje se je i svalio sav teret društvenog rada. Dolje, na terenu, u privrednim organizacijama i u komuni gdje se i rješavaju konkretna privredna pitanja, naša društvena aktivnost je bila nezadovoljavajuća, a klubovi inženjera i tehničara kao. terenske organizacije nisu u dovoljnoj mjeri utjecali na razvitak privrede u poduzeću, u komuni i kotaru. III Mnoge stvari koje su od životnog značaja i za struku i za privredu događaju se još uvijek mimo nas. Od nas kao društvene organizacije se ne traže stavovi ni o. pitanjima o kojima bismo mogli dati najobjektivnija i najkompetentnija mišljenja. A i onda kad nas se pita, naši stavovi se još uvijek nedovoljno respektuju. Zar ne bi bilo korisno, i neophodno da se pita na pr. za stav Društva o pitanju organizacije naučno-istraživačkog rada, o pitanju organizacije šumarstva i drvarske industrije, o tom kakve stručne kadrove trebamo i kako ih treba školovati? Zar ne bi bilo logično da se DIT sve jače angažira kod izbora ljudi u komisije za ocjenu investicionih programa i projekata, kao i u mnoge druge komisije koje se osnivaju pri organima vlasti, pri komorama i udruženjima? 182 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Ako nekome treba stručno mišljenje i stručni stav, onda se obično ne obraća na šumarsko društvo-, već na pojedince, i to prema kriteriju koji često nije sasma objektivan. A poznato je da i najbolji stručnjaci mogu izaći sa pogrešnim i neprovjerenim stavovima, da su njihova gledanja često jednostrana i da mogu dovesti do zaključaka štetnih po našu privredu. Sigurno je da bi kriterij stručne organizacije bio- objektivniji od kriterija pojedinca, ali usprkos toga ispada nekako: ima se povjerenje u pojedinca, a nema se povjerenje u stručnu organizaciju. Pojedinac je na neki način uspio izboriti svoj stručni autoritet, dok društvenoj organizaciji to još nije uspjelo-. Sve to znači da si nismo još izborili pravo- mjesto i ulogu u našem privrednom sistemu, da se nismo dovoljno afirmirali kao- priznata snaga koja može ubrzati privredno kretanje. A iz svega našeg dosadašnjeg zbivanja jasno proizlazi, da je upravo- našoj vlasti, više nego- i jednoj drugoj, stalo- do- toga da se naša tehnička inteligencija što- slobodnije i s-vestranije razvija, da u sve većoj mjeri raste njen utjecaj na razvitak privrede. Naš privredni sistem ide upravo- zatim da se svaki građanin pita za sud o- stvarima koje su značajne za njegov život, da svaki i najmanje naobraženi radnik učestvuje svjesno u upravljanju svojim poduzećem i da odlučuje o< društvenom i privrednom zbivanju. I politički rad i sistem škola i tečajeva je upravljen između ostaloga ka to-me da svakog građanina osposobi za uspješno samoupravljanje. Kad je tome tako, o-nda je apsurdno i nespojivo sa našim privrednim sistemom podcjenjivanje društvenih organizacija šumarstva i drvarske industrije. Te organizacije okupljaju u svojim redovima ljude sa najvišom stručnom spremom, koji — ako je njihov rad dobro usmjeren — mogu dati izvanredne rezultate i na privrednom i na društvenom polju. Bila bi neoprostiva griješka kad te snage ne bi aktivirali i iskoristili za napredak privrede. Mora se voditi računa i o- tome da neangažiranje društvenih organizacija vrši negativan utjecaj na naše stručnjake, na njihovu volju za rad, na njihovu aktivnost. Ako se tvoja struka ne cijeni, ako tvoja društvena organizacija ne uživa odgovarajući ugled, srazmjeran objektivnom doprinosu njenih članova privrednom kretanju, ako- angažiranje inženjera i tehničara ovisi o- subjektivnim i slučajnim okolnostima, onda nekako ispada da si promašio poziv, da tvoj rad nema onaj značaj koji si očekivao-, da našoj privredi nisi neophodno potreban itd. U situaciji kad trebamo sve više stručnih kadrova, taj moment može utjecati na smanjenje priliva đaka u naše stručne škole. Takva situacija rađa također nepovjerenje prema našoj vlasti, našoj poilitici gubi se perspektiva i slabi vjera u uspješan- privredni razvitak. Raspoloženja koja iz toga izviru mogu ozbiljnoutjecati na naš rad i na naše privredne rezultate. Ali kad mi konstatujemo ovakvo stanje stvari, koje nas smeta, koje nagriza i ugrožava prestiž naše struke, mi moramo da proanaliziramo uzroke koji su izazvali takvo- stanje, da otvoreno preispitamo našu ulogu u tome, da najprije vidimo da li smo mi kao društvo i članovi društva učinili svoje, da očistimo najprije pred svojim vratima a onda da idemo dalje. Ako tako postupimo, onda ćemo morati priznati da su u tom odigrale krupnu ulogu subjektivne okolnosti, da mnogo puta mi kao članovi društva nismo imali dovoljno snage da razradimo i nametnemo naše stavove i iskoristimo sve mogućnosti koje nam dajenaš društveni i privredni sistem za našu vlastitu afirmaciju, da nismo pokazalidovoljno upornosti da se kroz sudjelovanje u privrednim i političko-ekonomskim akcijama afirmiramo ne samo kao važna već i odlučujuća snaga po svom uticaju na razvitak šumarstva i drvarske industrije. 183 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Naravno, mnogo fei bilo lakše tražiti krivca van nas. Ali se time ništa ne rješava, već samo produžuje postojeće stanje. Zato je bolje da mi sami vidimo što možemo učiniti vlastitim snagama. Neće biti drugog puta nego da si kroz aktivizaciju članstva na riješavanju privrednih zadataka izborimo povjerenje i ugled u sredinama u kojima djelujemo. Ako budemo čekali da nam neko drugi izvojuje afirmaciju, onda od toga neće biti ništa. Jednako tako kao što se danas radnici borie za svoju afirmaciju ne samo na svom radnom mjestu već i kroz učestvovanja u radničkom i društvenom upravljanju, kroz aktivan rad u političkim i društvenim organizacijama, mora i tehnička inteligencija na jednak način da izbori svoje priznanje i svoj položaj u društvu. IV Mi se često žalimo da nismo dobro primljeni u poduzeću, da nas ne uvažavaju u komuni, da smo zapostavljeni, da se naša struka ne cijeni itd. Neki su zbog toga upravo nesretni, gube perspektivu ili bježe iz organizacije u organizaciju u nadi da će drugdje naći bolji prihvat, ili se gube u jalovom kritizerstvu, tražeći krivca svuda samo ne u nama samima. U pogledu prihvata stručnjaka istina je da kod nas ima još zaostalih shvatanja i da tu treba još mnogo toga ispravljati, i Međutim, ne treba zaboraviti i drugu stranu, da oni koji nas prihvataju, predstavnici radnika u poduzeću i predstavnici komune, gledaju na stručnjaka s praktične strane, sa gledišta koliko daješ i koliko možeš dati da se riješe gorući privredni i politički problemi i popravi situacija u poduzeću i komuni. To je potpuno razumljivo i nerealno je za očekivati, da će nam neko iskazivati priznanje prije nego što smo se iskazali na radu. S tog stanovišta, mi mora da se navikavamo da na problem prihvatanja gledamo sa više strpljenja i da si unapred ne svojatamo neka prava koja zapravo još nismo stekli. Praksa je međutim pokazala, da kroz predan i uspješan rad sigurno nailazi i povjerenje i priznanje sredine u kojoj radimo. S tim u vezi mi trebamo da se borimo također protiv pogrešnog shvatanja da je diploma ta koja nam osigurava cijenu i ugled. Mi moramo biti na čistu s tim, da sa stanovišta prihvatanja nema nikakve razlike između svjedodžbe o kvalifikaciji radnika i inženjerske diplome. Radnika ne cijene u poduzeću po svjedodžbi već po radu kojeg obavlja, po rezultatima koje daje na svom radnom mjestu, po utjecaju koji vrši na poslovanje poduzeća. Na radu i kroz rad stiče on i priznanje i ugled. I taj kriterij kao normalan svi prihvatamo. Nikakav drugi kriterij ne važi i za inženjera i tehničara. Njihova afirmacija, njihov ugled i njihova cijena mora da je odraz onog što oni poduzeću, privredi i društvu daju i mogu dati. Diploma je samo papir bar tako dugo dok se radom ne dokaže spremnost i dobra volja za i-ad u privredi, dok se na djelu ne dokaže da je naš rad koristan za kolektiv, dok se ne dokaže sposobnost za rješavanje problema pred kojima se nalazi privredna organizacija. I svaki drugi kriterij bio bi u našim uslovima nepravedan. Jer, u krajnjoj liniji, u našim uslovima to što je neko stekao inženjersku diplomu nije samo njegova lična zasluga, već u prvom redu zasluga Zajednice koja i snosi najveći trošak školovanja. To je potrebno sagledati zbog toga da bi se realno ocijenio naš položaj u društvu i vrijednost našeg rada, da bi se izbjegla pretjerivanja u zahtjevima inženjera i tehničara prilikom uposlenja i traženja privilegija, čime se produbljuje jaz između radnika i tehničke inteligencije i stvara nezdrava atmosfera u proizvodnji. Potrebno je to i zato da bi se usvojio način djelovanja naše |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 19 <-- 19 --> PDF |
struke koji će biti najkorisniji i najefikasniji kako za nas inženjere i tehničare tako i za zajednicu. Kod toga je veoma važno da u našim redovima prevladavashvatanje da smo mi dužni da se prilagodimo sredini u kojoj živimo i radimo, onakvoj kakva jeste; da mi inženjeri i tehničari ne predstavljamo sami po sebi neku odlučujuću snagu, već da ta snaga ovisi u odlučujućoj mjeri o tome u kojoj mjeri nas prihvaća sredina u kojoj živimo, u kojoj mjeri nam daje materijalna sredstva i u kojoj mjeri nas angažira za izvršene privrednih zadataka. Samo na bazi takvih shvatanja i kroz izbjegavanje svakog naglašavanja da smo mi neki izuzetak, mogu se razviti skladni odnosi u kolektivu i drugarska saradnja između radnika i tehničke inteligencije, bez čega se više ne može ni zamisliti uspješno funkcioniranje našeg privrednog sistema. Mi danas vidimo kako veoma brzo raste ugled i utjecaj direktnih proizvođača na privredni razvitak. Moramo, međutim, reći da paralelno sa time ne raste ugled i utjecaj tehničke inteligencije na privredni razvitak, odnosno da inicijativa i stvaralaštvo inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije zaostaje za našim industrijskim razvitkom. Naša je društvena obaveza da tu unesemo potreban sklad. Ne radi toga da bi se afirmirali i podigli ugled našoj struci iz nekih stialeških obzira, već zato da bi stvorili povoljnije uslove za uključivanje inženjera i tehničara u privredna zbivanja, da bi ostvarili povoljniju atmosferu između inženjera i tehničara i ostalih faktora u poduzeću i komuni, olakšali kroz to sagledavanje problematike i perspektivu razvitka i ubrzali razvitak privrede s najmanje ulaganja i sa najmanje žrtava. U tom pogledu DIT-a može odigrati vrlo važnu ulogu. V Postavlja se sada pitanje, što trebamo poduzeti u sadašnjim uslovima u eilju afirmacije naše struke. Naša društvena organizacija ima veliku tradiciju, postigla je lijepe uspjehe i uživa veliki ugled, ali za nju se zna i nju se uvažava uglavnom samo ovdje u centru. Terenske organizacije inženjera i tehničara nisu sebi svagdje izborile odgovarajući položaj i utjecaj u društvu i privredi. I u tome je najveći nedostatak u našem radu. Radnici u privrednim organizacijama, a i ostali ljudi van naše struke u komuni, ne znaju u najviše slučajeva što mi kao organizacija radimo, mnogi čak i ne znaju da mi postojimo. Znači da naša aktivnost na terenu ne zadovoljava. A sve dotle dok se za nas ne bude znalo upravo dolje na terenu, dok nas ljudi ne budu poznavali po radu, tako dugo mi sa našim društvenim radom ne možemo biti zadovoljni. Jasno je, međutim, da društvo nemože ispuniti svoju dužnost prema zajednici, prema privredi samo kroz uspješan rad u republičkom centru, pa imali mi ovdje najsavršenije rukovodstvo, najbolje ljude. Ako društvo ne uspije da na taj rad pokrene i stručnjake sa terena, ako ne uspije da okupi, poveže i usmjeri rad stotine inženjera i tehničara na izvršenje planova i unapređenje proizvodnje i da njihovu radu dade određeni smisao, onda će to biti više rad na riječima dok pravih djela neće biti, onda će naš uticaj biti ograničen a naša organizacija neće biti društveno neophodna. Naša je društvena afirmacija važan preduslov za mogućnost konkretne saradnje sa organima vlasti i privrednim organizacijama za unapređenje proizvodnje i društvenog života, jer se u nekoga mora najprije imati povjerenje da bi ga se moglo angažirati. Ta afirmacija može izrasti samo u dnevnim akcijamadolje u općinama i poduzećima, i to ne samo kroz rad na radnom mjestu, već 185 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 20 <-- 20 --> PDF |
isto tako kroz rad u socijalističkom savezu i sindikata kroz aktivno učešće U radničkom i društvenom upravljanju, jer je društveno i radničko upravljanjesastavni dio našeg privrednog sistema. Samo kroz kontakt i svakodnevni rad s ljudima poduzeća i komune može izrasti lična afirmacija inženjera i tehničara kao i društva u cjelini. Ako nama uspije da se kao organizacija ukopčamo na rješavanju privrednih i društvenih pitanja u općini i poduzeću i ako> tu postignemo zadovoljavajuće rezultate, onda smo ispunili svoju društvenu dužnost i riješili pitanje naše afirmacije. To treba da imamo u vidu kod razmatranja organizacije društvenog rada i načina našeg poslovanja. Gledajući problem rada našeg društva sa tog stanovišta, pred organizacijom stoje ovi glavni zadaci: 1. Naći pogodne organizacione forme koje će pomoći okupljanje i aktivizaciju inženje,ra i tehničara na terenu; 2. Analizirati ekonomsku situaciju, problematiku i perspektivni razvitak u svakom poduzeću i komuni i postaviti si plan za uključivanje u konkretne akcije; 3. Povezati sve te akcije stručnih podružnica i društva u jedinstvenu cjelinu, najprije u okviru kotara a zatim u okviru republike. VI Sto se organizacije rada tiče, kao1 organe društva mi smo do> sada na terenu imali kotarske šumarske klubove. S obzirom na veličinu i raznoliku problematiku kotareva, područje djelovanja je bilo suviše glomazno^ za konkretne akcije, teško je bilo naći pogodan sadržaj rada, pa je djelovanje klubova bilo suviše uopćeno bez prave veze sa konkretnim privrednim problemima vezanim na komunu i poduzeće. Uslijed toga je i interes za takav društveni rad bio slab. S druge strane, mi smo imali općenitu pojavu, da su u našim organizacijama bili slabo´ zastupljeni stručnjaci iz drvarske industrije. Njihov se utjecaj i rad gotovo nije osjećao usprkos mnogo pokušaja i apela koji su s tim u vezi upućeni od strane Društva na teren. Osim pomanjkanja volje za saradnju i subjektivnih i pogrešnih gledanja na pitanje prestiža s jedne i s druge strane, uzrok pasivizaciji stručnjaka drvarske industrije su i neodgovarajuće forme rada koje su omogućile da se tretiraju u našim organizacijama pretežno šumarski problemi, za koje ljudi iz drvarske industrije nisu imali interesa. Kod razmatranja tog pitanja za nas uopće nije bitno< da ulazimo podrobnije u uzroke tog stanja. Interesantno je to samo u toliko u koliko nam to može pomoći da ispravimo griješke. Važno« je samo to, da je pasivizacija stotina inženjera i tehničara drvarske struke u DIT-u štetna po našu privredu i da smo´ obavezni da to ispravimo. Nema sumnje, da inženjeri i tehničari drvarske struke takođe teže da budu društveno aktivni. Međutim, ta aktivnost može da cvate samo onda kada stručnjaci drvarske struke mogu biti u društvenom radu ravnopravni, kad oni ne budu tretirani kao gosti i kad se u društvu bude problematici drvarske industrije priznavala ona pažnja koju ona po svom doprinosu privredi Hrvatske i zaslužuje. Činjenica je međutim i to, da si inženjeri i tehničari drvarske struke, moguizboriti odgovarajući uticaj u DIT-u ne kroz pasivizaciju već samo kroz aktivan i što masovniji rad u društvu, kroz stavljanje na dnevni red i rješavanje proble 186 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ma drvarske industrije, kroz iznalaženje takvih formi društvenog rada kojeneće sputavati slobodno djelovanje inženjera i tehničara drvarske struke. Pri tom treba posebnu pažnju posvetiti privlačenju u društveni rad i stručne organizacije onih stručnjaka drvarske struke koji doduše nemaju formalnu kvalifikaciju tehničara, ali koji po svom stečenom iskustvu, položaju koji zauzimaju, uticaju koji vrše na proizvodnju i ljude, imaju mogućnost, u Smislu pravilačlruštva, da postanu njegovi članovi. Sa svoje strane, upravo* ti kadrovi će najviše utjecati na to da se rad društva kreće u okviru praktičnih problema proizvodnje, a struka kao cjelina usko poveže s praksom. Neaktivnost terenskih organizacija imala je sa svoje strane za posljedicu, da smo se silom prilika suviše orijentirali na centar u Zagrebu i nehotice podcijenili snage koje rade na terenu. Dalje podržavanje takvog stanja moglo bi samo još više produbiti odvojenost struke od privrednih problema, izazvati još veću pasivizaciju inženjera i tehničara i još jače nevjerojanije u nove mlade snage koje rastu i mogu izrasti na terenu, čime bi došli u suprotnost sa našim društvenim i privrednim razvitkom. Kod toga je potrebno uvažiti da bi bilo pogrešno kad bi se pomirili s tim, da ljudi u centru budu uvijek ti koji nose inicijativu i daju recepte, koje oni dolje treba da izvršavaju, mjesto da Savez bude organ i izraz volje i težnje terena. Da bi našli izlaz iz tih organizacionih teškoća i u cilju aktivizacije svih inženjera i tehničara šumarstva i drvarske industrije najvažnije je da naše terenske organizacije vežemo na teritorij komune. Naš organizacioni status nam omogućuje da u tom pogledu nađemo rješenja koja su pogodnija za određenu situaciju. Najpogodnija organizaciona forma za okupljanje, inženjera i tehničara jeste stručna podružnica općine. Općinske su podružnice naročito pogodne za okupljanje stručnjaka iz drvarske industrije, s tim da se mogu unutar podružnice osnivati sekcije posebno za šumarstvo* i posebno za drv. industriju. Gdje nema uslova da se osnivaju podružnice i sekcije, treba osnivati stručne aktive. S obzirom na slabo- učešće u društvenom radu inženjera i tehničara drvarske struke, najvažnije je da se podružnice osnivaju u onim općinama gdje ima dovoljno* inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije. Ako mi uspijemo da te podružnice aktiviramo u Delnicama, Čabru, Senju, N. Vinodolu, Gospiću, Ogulinu, Vrginmostu, D. Lapcu, Dvoru na Uni, Novoselcu, Garešnici, Pakracu, N. Gradiški, Đurđenovcu, Belišću, Virovitici, Koprivnici, Križevcima, Krapini i Varaždinu, onda ćemo učiniti najkrupniji korak ka aktivizaciji inženjera i tehničara drv. struke i afirmaciji našeg društva uopće. ´ Da li će se podružnice osnivati samo u jednoj ih će obuhvatiti dvije ili više općina unutar kotara, to je stvar koju treba riješiti na terenu, vodeći računa o mogućnosti što uspješnijeg rada, o terenskim prilikama, problematici koju treba rješavati itd. U onim slučajevima kad nema uslova da se osnivaju stručne podružnice po općinama, potrebno je osnivati stručne aktive i vezati ih na kotarska stručna društva. Pošto rješavanje tih organizacionih pitanja vodi značajnom proširenju našeg društvenog djelovanja i ima veliko značenje za ubrzani razvoj šumarstva i drv. industrije smatramo da ne bi trebalo žaliti snage i sredstva, da se to što prije sprovede u život. Za preporučiti je da se zaduži republički Savez da organizuje odgovarajuće sastanke u kotarevima, da se tamo pretrese društveni |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 22 <-- 22 --> PDF |
rad, donesu zaključci i oforme aktivi za organizovanje podružnica na području komuna. Svuda gdje za to postoje uslovi s obzirom na brojno stanje za drv. industriju unutar stručnih podružnica općina, stručnih društava kotara, kako bi se inženjeri i tehničari drv. struke mogli što više aktivizirati na zadacima koji su važni za drv. industriju. VII Sto se tiče sadržaja rada stručnih podružnica u komuni, tu su mogućnosti veoma široke. U situaciji kada su komune životno zainteresirane za što bolje i što racionalnije korištenje i proširenje izvora sirovina i šumskog bogatstva, kao i za usavršavanje postojećih i podizanje perspektivnih drvarsko-industrijskih kapaciteta, pomoć koju mogu pružiti stručne podružnice, stručna društva i Savez šumarskih društava bit će dragocjena i dobro došla. Ta pomoć može doći do izražaja na razne načine i to: 1. Kroz učešće stručne organizacije u izradbi planova privrednog razvitka poduzeća, općine i kotara i investicionih programa šumarstva i drv. industrije. 2. Kroz davanje predloga za korištenje postojećih i podizanje novih izvora šumskih sirovina u cilju proširenja industrijske djelatnosti u općini; 3. Kroz poticanje i predlaganje mjera za unapređenje proizvodnje, poboljšanje tehnološkog procesa i organizacije, kao i podizanje proizvodnosti rada; kroz saradnju na rekonstrukcijama i podizanju novih prerađivačkih kapaciteta: 4. Kroz održavanje predavanja i stručnih savjetovanja u cilju podizanja stručne izobrazbe članova društva, kao i njihove pripreme za izvršavanje privrednih zadataka. U tom pogledu stručna organizacija može mnogo više učiniti od pojedinca. Ona ima legitimaciju da može svuda intervenirati po svim privrednim pitanjima, i to sa mnogo većim autoritetom nego što može učiniti pojedinac. Stručna podružnica i stručno društvo ima široku mogućnost da pokaže mnogo više inicijative upravo u rješavanju onih privrednih zahvata koji se inače, zbog konzervatizma teško prihvaćaju i još teže sprovode u život, i(kao što su na pr. promjene u organizaciji rada i tehnološkom procesu proizvodnje). Pojedinci na terenu imaju često odlične zamisli o poboljšanju rada, ali te ideje ostaju neostvarene pošto ih pojedinac ne može iznijeti pred odgovarajuće forume u općini i poduzeću i jer ne nalazi odgovarajuću podršku. Tu može da priskoči u pomoć stručna organizacija i da ona iznese odgovarajući predlog pred radnički savjet, vijeće proizvođača itd. i na taj način ubrza sprovođenje jedne korisne ideje, pomogne privredi a ujedno i afirmaciji stručnjaka o čijoj se zamisli radi. Kod nas u drvarskog industriji ima pojava da se kod rekonstrukcija i podizanja novih tvornica podižu preskupi građevni objekti u odnosu na vrijednost opreme, što u velikoj mjeri utječe na rentabilnost poslovanja. Ne bi li i tu moglo društvo poduzeti odgovarajuću akciju i pomoć da se nađe zadovoljavajuće rješenje. Za očekivati je da bi upravo ovakove akcije veoma povoljno utjecale na sigurnost u radu i inicij ativnost stručnjaka u poduzeću i komuni. Na takvim akcijama ujedno izrašćuje povjerenje u stručnjaka i stručnu organizaciju i sazrijeva uvjerenje da je ta organizacija neophodna. Kad se dođe dotle, onda se neće dešavati da se problemi naše struke u općini i kotaru rješavaju bez konzultiranja naše društvene organizacije. 188 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 23 <-- 23 --> PDF |
VIII Kad se jednom aktiviraju organizacije na terenu i ukopčaju u rješavanje konkretnih problema komune i poduzeća, kad društveni rad dobije širinu koja nam je dosada manjkala, onda će biti manje problema oko povezivanja svih terenskih organizacija inženjera i tehničara u jednu cjelinu, koja će djelovati u smislu jednog jedinstvenog programa. Tu treba da dođe do izražaja dvostruko povezivanje. Jedno po širini na društva inženjera i tehničara općine i kotara radi sagledavanja kompleksne problematike i uklapanja u nju našeg stručnog rada. Drugo kroz vertikalno povezivanje na stručno društvo kotara i republički savez stručnih društava. Za razliku od dosadašnjeg stanja kad je sva inicijativa i sva aktivnost ležala u republičkom centru, dakle na relativno malom broju ljudi, oživljavanjem terenskih organizacija težište društvene inicijative prebaciti će se na teren uz angažiranje mnogo većeg broja ljudi. Savez društava će biti taj koji će povezivati terenske organizacije, razrađivati pitanja i probleme koji budu postavljeni odozdo* i usmjeravati u republičkim okvirima čitavu djelatnost društva inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije. Pojedinci i stručne organizacije na terenu prosto će nametati Savezu da se bavi i rješava probleme koji tište one dolje i koji su od neposrednog značaja za proizvodnju. Tako će naizmjenično i međusobno djelovanje onih u centru i onih na terenu doprinijeti da se poboljša rad u cjelini i da taj rad bude pretežno* okrenut privredi. To praćenje i povezivanje društvenog rada za čitavu Hrvatsku ima veliki značaj u prvom redu za izdizanje i afirmaciju mladih stručnjaka. U uslovima kad društvo ne funkcionira u punoj širini i kad ne obuhvata sav teren, pojedini stručnjaci se gube u svakodnevnom poslu i ne osjećaju se kao dio* organizovane cjeline, nesigurni su u radu, ne nalaze pravu radost u svom pozivu, teže da napuste staru i nađu novu sredinu koja će im omogućiti bolji razvitak itd. Na toj liniji presječen je dalji razvoj ne malog broja talenata na terenu, jer njihove inicijative nisu bile prihvaćene niti je ko imao da ih ohrabri i usmjeri. Naša privreda ne može uspješno napredovati samo kroz razvijanje centara, razvijati se mora i provincija. Za našu struku to je upravo karakteristično. A za to nam trebaju kadrovi koji neće bježati samo u centre i koji neće smatrati rad na terenu nekom žrtvom ili nesrećom, a svoj položaj besperspektivnim. Upravo kroz aktiviranje stručnih organizacija na terenu na rješavanje vitalnih pitanja općina i poduzeća, kroz povezivanje svih tih napora i rezultata u jednucjelinu u okviru kotara i republike, kroz organizovanje odgovarajućih savjetovanja, mi ćemo unijeti u svakodnevni rad svakog inženjera i tehničara više plana i smisla, više zadovoljstva i više mogućnosti za stručan razvoj i afirmaciju. U tako razgranatom radu stručne organizacije će biti te koje će moči u sve većem opsegu i sp sve većom sigurnošću uticati na to da se izdižu na sve odgovornije poslove u privredi i drugim organizacijama oni kadrovi koji su se svojim radom istakli dolje na terenu, u konkretnim akcijama na unapređenjuprivrede. Tako će svaki inženjer i tehničar i u dalekoj pozadini imati određenu perspektivu bez koje ne može biti pravog zadovoljstva u radu, a u svom djelovanju bit će podržan uvjerenjem, da radi kao član jedne smišljene organizacije na časnom i korisnom poslu ne samo lokalnog već i općeg značaja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 24 <-- 24 --> PDF |
IX Ova razmatranja o organizaciji rada i načinu djelovanja Društva inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije neka budu osnova i poticaj za širu diskusiju ovdje i kasnije na terenu u cilju pronalaženja: — najefikasnije organizacije rada koja će biti u stanju da na rješavanjeprivrednih pitanja okupi inženjere i tehničare kako šumarstva tako i drvarske industrije; — takvog povezivanja društvenog rada ozdo do gore koje će sačuvati slobodu akcije i inicijativu svakog pojedinca, a opet svu aktivnost povezati u jednuorganizovanu cjelinu sposobnu da osigura sprovodenje jedne jedinstvene privredne politike i organizira konkretne akcije usmjerene ka jednom cilju: unapređenju šumarstva i drvarske industrije. Kod toga je važno> da usvojimo predhodno jedinstveno stanovište, da je samo onaj društveni rad u našim redovima pravilan koji će aktivirati i usmjeriti rad stotina inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije, koji će osloboditi njihovu inicijativu i razviti njihove sposbbnosti, uliti im povjerenje u vlastite snage, osvjetliti im ciljeve i povezati ih u zajedničkoj akciji na stalno unapređivanje naše socijalističke privrede. U ovoj godini uvodi se u život nov privredni sistem, .koji unosi mnogo više slobode u privređivanje, proširuje materijalnu bazu samoupravljanja i stavlja visinu zarada radnika potpuno u zavisnost od proizvodnosti rada i postignutog financijskog rezultata u poslovanju privredne organizacije. Taj sistem posebno potiče sve privredne organizacije na što racionalnije korištenje sredstava primljenih na upravljanje od strane zajednice, na što bolje ekonomisanje sa troškovima poslovanja. Nema sumnje da će novi privredni sistem još više ubrzati razvitak proizvodnih snaga i privrede uopće. Ne treba međutim zaboraviti na to, da novi privredni instrumenti dovode u teži položaj nego što je bilo dosada ona poduzeća koja imaju nisku proizvodnost rada. To pogađa i znatan dio privrednih organizacija šumarstva i drvarske industrije. U takvoj situaciji nužna je aktivizacija svih snaga u komuni, da bi se naše privredne organizacije izbavile iz privremenih teškoća u koje dovodi novi sistem, da bi se preorjentirala proizvodnja, poboljšala organizacija, snizili troškovi i povisila proizvodnost rada. Kod toga će biti poseban problem da se pronađe mogućnost zaposlenja viškova radne snage, koji su nastali poboljšanjem organizacije i tehnološkog procesa proizvodnje, bilo kroz proširenje postojeće proizvodnje, bilo kroz uvođenje novih djelatnosti. Eto prilike da se već u ovoj godini iskušaju naše društvene organizacije u akciji na prilagođavanju privrednih organizacija novom privrednom sistemu i svladavanju teškoća u poslovanju nisko produktivnih poduzeća! Ako na tom praktičnom zadatku položimo s uspjehom ispit, onda će naše mogućnosti za daljnji rad u komuni biti još povoljnije. Međutim, da bi naš društveni rad mogao- dati rezultate već sada nužno je hitno sprovesti organizacione mjere i aktivizaciju našeg članstva. To je sada najvažniji zadatak koji stoji pred nama. Poslovi koji nas čekaju su toliko značajni za našu privredu i afirmaciju nas kao društva, da je organizirana akcija postala prava nužda. Ako ovaj plenum učini svoje i pripremi uspješno izvršenje ovog zadatka, bit će učinjen najznačajniji doprinos našoj struci i našoj društvenoj afirmaciji. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 25 <-- 25 --> PDF |
THE ROLE AND ACTIVATION OF ENGINEERS AND TECHNITIANS OF THE FORESTRY AND TIMBER INDUSTRY IN THE FULFILMENT OF THE 5-YEAR PLAN AND CARRYING OUT OF THE NEW ECONOMIC MEASURES SUMMARY The author reviews the successes achieved thus far in the industrialization of the country, which has been incorporated into the moderately developed industrial countries. The new S-year plan foreseas a still taster increase of the industry by 13!°/o yearly. This represents now the highest rate of industrialization in the world. For maintaining such a high tempo of development there are needed adequate efforts of the vvorking people. In this plan of development an important role belongs to forest economy, whose further efforts ought to be directed towards the following main tasks: 1. tha´t the forestry utilizes as completeIy as possible the existing sources of raw materials as well as raises the new ones for the timber industry with special stress on plantations; 2. that the timber industry be expanded with such new and promising production units whioh will be able to process rationall!y those raw materials which can be produced by the forestry; 3. that the business economics of the forestry and timber industry should be conspicuously improved along with an ever increasing productivity of work; 4. that the research work should be developed and exjpanded in order to pave the way for the trends in economy. 3. to educate cadres for a successful performance of the tasks set tip. |