DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKK GODIŠTE 85 MAJ—JUNI GODINA 1961 NOVI ZAKON O SUMAMA*) Dr Slavko Komar, sekretar SUV-a za poljoprivredu i šumarstvo BRZ DRUSTVENO-EKONOMSKl RAZVOJ u posljednjoj deceniji naročito u periodu 1957. do 1960. godine, koji se pozitivno odrazio i u šumarstvu, otvarao je u ovoj oblasti privrede sve više aktuelnih problema. Od brzine rješavanja ovih problema, a tako i od načina njihovog zakonskog reguliranja zavisilo je da li će se privredni lanac šumarstvo-drvarska industrija osposobiti da održi korak sa sve bržim razvojem zemlje. Otuda je Savezno izvršno vijeće, proučivši po nalogu Društvenog plana za 1959. godinu stanje u šumarstvu i industriji drveta, između ostalih mjera koje je preduzelo, stavilo pred odgovarajuće organe i zadatak izrade prijedloga novog Zakona o šumama. Donošenje novog Zakona o šumama predstavljat će najkrupniju regulativnu mjeru u oblasti šumske privrede. Povoljna je okolnost da se vremenski poklapa sa reformom našeg privrednog sistema. To omogućuje da se ubrza sadašnja reorganizacija šumskih gazdinstava iz ustanova sa samostalnim firtansiranjem (osim NR Slovenije gdje je to ranije provedeno) u preduzeća sa radničkim upravljanjem. U isto vrijeme reorganizacija je povezana sa uklapanjem eksploatacije šuma u domen djelatnosti šumskih gazdinstava. Dosada je eksploatacija bila odvojena, što je upravo onemogućavalo formiranje gazdinstava kao privrednih organizacija. Donošenjem Zakona i reorganizacijom šumskih gazdinstava u preduzeća tipa integralne šumsko-privredne organizacije treba praktično da se otvori nova razvojna faza u oblasti šumske i drvarsko-industrijske proizvodnje. Materija koju regulira zakon vezana je za racionalno i sa općedruštvenom interesima usaglašeno korišćenje šuma kao prirodnog bogatstva od izuzetne važnosti ne samo za šumsku privredu i radne kolektive u njoj, nego i posredno za mnoge druge privredne i neprivredne djelatnosti. Poznati su vitalni interesi naše društvene zajednice koji su vezani za šume. Stanje, struktura, prinosni potencijal i sječivi prinos šuma su zavisni od vrlo promjenljivih prirodnih uslova sredine i od različitih uslova privređivanja kao posljedice ekonomske razvijenosti pojedinih širih ili užih područja. Jedinstvo privrednog sistema i stvaranje istih ekonomskih uslova za privređivanje zahtijevali su da se utvrde i kroz Zakon sprovedu određene društvene norme i u šumarstvu, jedinstvene za cijelu teritoriju i cjelokupni šumski fond. *) Ekspoze podnesen zajedničkoj sjednici Saveznog vijeća i Vijeća proizvođača Savezne narodne skupštine 18. aprila 1961. godine prilikom pretresa nacrta osnovnog Zakona o šumama koji je tom prilikom i usvojen. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Te norme sprovedene su prije svega kroz definiciju pojmova nekih osnovnih kategorija kao što su: gazdovanja šumama, vrste šuma, šumsko-privredno područje, šumsko-privredna osnova, subjekti gazdovanja šumama i si. Dalje se ove norme ispoljavaju u jedinstvu općih ciljeva gospodarenja šumama i u jednakoj nadležnosti organa vlasti i uprave odgovarajućeg stupnja. Osnovni principi sprovedeni u Zakonu jesu: 1. Princip trajnosti prinosa. Regenerativna sposobnost šuma omogućuje neprekidnost gazdovanja uz stalan porast godišnjeg obima iskorišćavanja šuma na određenoj površini. Zaštitne i rekreacione funkcije šuma mogu da se ispolje postojano- samo ako se bude stalno održavala .šuma na istom prostranstvu. Zato mora svaki postupak, svaka mjera dobrog domaćina u šumi da vodi računa o tome da se nikada ne prekida ovo stalno priticanje neposrednih i posrednih koristi od šuma. Težnja radnog kolektiva ili individualnog proizvođača da obezbijedi stalnu korist ispoljava se u principu trajnosti prinosa kao osnovnom principu poslovanja u šumskoj privredi. Princip trajnosti provejava manje-više kroz sve odredbe Zakona pa je prema tome osnovni princip na kome počiva Zakon. Smisao- njegovog ostvarenja jeste da se kontinuirano- proizvodi, da sjeeivi prinosi budu u stalnom većem ili manjem porastu po volumenu a sve bolji po strukturi šumske proizvodnje, da se stanje i struktura šuma stalno poboljšava a time i potencijalna vrijednost šumske proizvodnje. Princip trajnosti u praksi trebalo bi da se ispolji tako da šumsko gazdinstvo treba da osigura društvu ne samo- sadašnji minimum prinosa nego-, s obzirom na potrebe, a primjenom novih tehničkih mjera, količine drvne mase i za povećane potrebe u bližoj budućnosti. Ostvarenje principa trajnosti Zako-n obezbeđuje naročito odredbama o- šumsko- privrednoj osnovi, ograničavanjima u iskorišćavanju šuma i obavezama u obnovi, unapređenju i zaštiti šuma. 2. Šumsko privredno područje kao ekonomsko-organizacioni instrumenat. Zakon predviđa obrazovanje šumsko-privrednih područja koje treba da omogući »provođenje principa savremenog gazdovanja šumama. Teškoće pri vođenju šumarskih poslova na principu privrednog računa su naročito u to-me što se troškovi regeneracije šuma vremenski ne po-klapaju sa troško-vima iskorišćavanja šuma. Uslijed toga praktično je vrlo teško- uporediti troškove regeneracije šuma sa njihovim rezultatima u rokovima ko-ji su uobičajeni u privredi. Da bi se savladala ova teškoća, a koristeći činjenicu da su troškovi regeneracije u uređenom šumskom gaszdinstvu godišnje manje-više isti, odnosno ispoljavaju ravnomjernu tendenciju porasta, Zakon je utvrdio šumsko-privredno područje kao područje rada šumskog gazdinstva. U tom okviru treba u principu osigurati da se troškovi regeneracije šuma mogu podmiriti iz ukupnog prihoda, a da pri tome gazdinstvo ostvari dohodak i izvrši raspodjelu u uslo-vima samoupravljanja proizvođača. Ovakva sadržina šumsko- privrednog područja čini ga ekonomskim i organizacionim instrumentom privređivanja šumom. Pri to-me ima se za pretpostavku da će šumsko-privrednim područjem biti obuhvaćene uglavnom ekonomske šume tj. šume koje po svojoj strukturi i stanju dozvoljavaju takav obim sječa na osnovu koga će vrijednost šumske proizvodnje moći da podmiri ´) Princip trajnosti prinosa podrazumijeva njegov kontinuitet i stalno povećavanje. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 5 <-- 5 --> PDF |
troškove regeneracije šuma. Iz takve postavke proizilazi i princip da jednim šumsko-privrednim područjem gazduje uvijek jedna privredna organizacija. Ukoliko se prilikom stvaranja šumsko-privrednih područja bude pod uticajem administrativno-birokratskih rješenja znatno odstupalo- od njihove svrhe, dovešće se u pitanje poslovanje organizacija na principu formiranja i raspodjele dohotka. U tome slučaju onemogućilo bi se formiranje radnog kolektiva koji bi normalno poslovao uz sve posljedice koje iz toga proizilaze. Šumsko-privredno područje moći će da obuhvati ili isključivo žurne u društvenoj svojini ili sve šume bez obzira na svojinu, ili će se formirati posebna šumsko-privredna područja za šume u društvenoj svojini a posebno za šume u građanskoj .Sve ovo- zavisi od zakona o šumama koje će donijeti narodne republike. Smatra se da gornja granica veličine gazdinstva ne bi trebalo da pređe 60.000 ha. Na većoj površini teško- bi bilo- intenzivno gazdovanje i radničko upravljanje. Takva ogromna gazdinstva mogu se održati privremeno-, dok još nema ni stalnih radnika, ni stručnjaka, ni materijalno-tehničkih uslo-va za intenzivnije gazdovanje. Ali nezavisno od toga ostaje da se pitanju o-brazovanja šumsko-privrednih područja ima da obrati specijalna pažnja jer bi se pri većim griješkama mogao kompro-mito-vati smisao Zakona da se stvore ekonomske samostalne i jake šumsko- privredne organizacije. Velike povezane površine šikara, degradiranih šuma i goleti treba isključiti iz šumsko-privrednih područja2). Za djelatnosti koje su vezane za takve šume treba osnovati posebna uslužna poduzeća ili ustanove koji bi poslovali sa dugoročnim kreditima ili dotacijama. 3. Poslovanje na principu formiranja i raspodjele dohotka, jeste jedan od najznačajnijih principa novog Zakona o šumama, principa koji daje novi kvalitet odnosima u šumskoj privredi. Do sredine prošle godine jedino- su šumska gazdinstva Slovenije bila preduzeća, ali ni ona nisu raspolagala šumama kao sredstvima za proizvodnju, jer je njima upravljala državna uprava. Sva ostala gazdinstva bila su samostalne ustanove. Ona su vršila, formalno raspodjelu ukupnog prihoda i dohotka, sve do čistog prihoda, po važećim propisima, ali raspodjela dohotka nije se zasnivala na samoodlučivanju radnog kolektiva o raspolaganju sredstvima čistog prihoda i uspjehu poslovanja gazdinstava odnosno- zalaganju pojedinaca jer za to nisu bili stvoreni elementarni uslovi. 4. Razvijanje radničkog samoupravljanja. Dosada je veći dio šumskih radnika bio delimično lišen osnovnog prava radnih ljudi u našoj zemlji da neposredno upravljaju sredstvima za proizvodnju, proizvodom i viškom proizvoda kao rezultatom korišćenja tih sredstava. Ta prava bila su skučena zbog pretežno administrativnog upravljanja šumama i budžetskog načina poslovanja. Pitanje razvijanja radničkog samoupravljanja kao- uslo-va za brži razvoj šumske privrede na bazi novih društvenih odnosa postavlja se vrlo oštro jer je u odnosu na druge privredne grane u zaostatku koji treba što prije nadoknaditi. Stvaranjem šumsko-privrednih područja, integriranjem eksploatacije sa njegom i uzgojem i uvođenjem principa formiranja i raspodjele dohotka, Zakon 2) Ovo važi za slučajeve kada bi troškovi melioracije šikara degradiranih šuma ugrožavali sa vremenu regeneraeiju t. zv. očuvanih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 6 <-- 6 --> PDF |
stavlja radnike u šumskoj privredi u jednak ekonomski i društveni položaj sa kolektivima ostalih privrednih oblasti i oslobađa njihovu stvaralačku inicijativu za razvijanje proizvodnih snaga i socijalističkih proizvodnih odnosa. Otuda je prijedlog Zakona gdje god je to po samoj prirodi te pravne materije moguće, išao na stvaranje mogućnosti za razvoj radničkog samoupravljanja. Ove mogućnosti proizilaze, na primer, iz prava gazdovanja šumom (samostalno i slobodno odlučivanje o vrstama šumarskih djelatnosti, organizaciji poslovanja), iz prava šumsko-privredne organizacije na vlastito šumsko-privredno područje, prava formiranja i raspodjele dohotka, prava prvenstva kupovine i zakupa šuma u građanskoj svojmi, prava donošenja šumsko-privredne osnove, prava arondacije šuma s kojim gazdinstvo raspolaže, prava obilježavanja sječe šuma, prava na nadoknadu za korištenje šumskih puteva koji su osnovna sredstva gazdinstva itd. Radni kolektivi biće sada u stanju da sami razvijaju materijalne uslove za privređivanje. Šumski radnik koji će se tek sada u većem dijelu gazdinstava formirati kao stalni radnik, moći će kao i u drugim privrednim organizacijama da samostalno ostvaruje i raspodjeljuje svoj dohodak, pa će prema tome imati i mogućnosti da sam doprinosi razvoju svog kolektiva. Dosljedno sprovođenje radničkog samoupravljanja oslobodiće široku inicijativu za otkrivanje krupnih rezervi u sječivom potencijalu šuma, za racionalno iskorištavanje sječive mase i proizvodnih sredstava, intenzivno gajenje šuma i uvođenje novih oblika proizvodnje drvne mase (plantaže). 5. Pravo korišćenja i gazdovanja šumama. U Zakonu je sproveden princip da se šume u društvenoj svojini mogu dati na koriš tj. svima organizacijama kojima su šume potrebne da bi mogli izvršiti svoje opće ili specifične zadatke. Ovim se principom ukida ostatak administrativnog upravljanja šumama, izlazi se iz dosadašnje prakse isključivosti i omogućava organizaciono povezivanje šumsko-privrednih djelatnosti sa drugim djelatnostima koje predstavljaju organski odnosno tehnološki kontinuitet u proizvodnji i preradi drveta ili korištenju šume u druge svrhe. Organizacije koje su dobile šume na korišćenje imaju pravo da s njima gazduju i od njihove volje isključivo će zavisiti koje ´djelatnosti i poslove iz gazdovanja šumama i u kojoj mjeri mogu povjeriti drugima organizacijama. Ovim principom je isključeno i administrativno nametanje oblika organizacije što je dosada bio jedan od glavnih razloga zaostajanja šumske privrede. 6. Širenje osnove za uključivanje individualnih vlasnika u socijalistički sektor šumske proizvodnje. U privatnoj građanskoj svojini ima 3(P/o ukupnih šumskih površina. Kako zbog zaštitno-rekreacionih funkcija tako i zbog znatnog učešća na tržištu (danas 1,2 mil. m3 industrijskog drveta) potrebno je posvetiti posebnu brigu šumama u građanskoj svojini. Zakon u pogledu sprovođenja princiza trajnosti prinosa i održavanja i unapređenju tretira šume u građanskoj svojini jednako kao i šume u društvenoj svojini. Najznačajnije su posebne odredbe, i to prije svega odredba člana 5. Zakona koja daje prava vlasnicima da gazdovanje sa njihovim šumama povjere zadruzi odnosno privrednoj organizaciji na bazi ugovornih odnosa. Ali pored toga predviđeno je da narodna republika može, pod određenim uslovima u općem interesu i interesu samih vlasnika, gazdovanje šuma u građanskoj svojini |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 7 <-- 7 --> PDF |
povjeriti privrednim organizacijama. U tom slučaju treba obavezno osigurati prava vlasnika šume na sječu i drugo korištenje šume8 za vlastite potrebe kao i pravo na jedan dio rente. Ovim odredbama stvaraju se vrlo povoljni uslovi za uključivanje individualnih proizvođača šumskih proizvoda u društveni sektor proizvodnje i povećanje tržišnosti šumske proizvodnje uopšte, što sve u krajnjoj liniji ima kao rezultat jačanje socijalističkih društvenih odnosa u šumskoj privredi. Briga zajednice za šume u građanskoj svojini ispoljava se također u odredbama člana 14. Zakona koji predviđa pravo narodne republike da može ustanoviti poseban obavezan doprinos od sopstvenika šume. Zakon omogućava također slobodan promet i davanje u zakup šuma u građanskoj svojini, s tim što pri tome daje prioritet privrednim organizacijama. 7. Uloga komuna. Činjenica je da se šumska privreda manje-više razvijala bez povezanosti i mimo razvoja komunalnog sistema. Predloženi Zakon je na liniji smanjenja do krajnjih mogućnosti administrativnih mjera koje su bile vrlo jake u šumarstvu uopće, a posebno u upravljanu šumama. Smanuje se uloga administrativno-upravnih faktora u šumskoj privredi uopće, a ukoliko ostaje, težište društvene intervencije prenosi se na osnovnu društvenu ćeliju, na komunu. Federaciji je Zakon dao nadležnost skoro isključivo na donošenju dopunskih propisa a narodnim republikama propisa kojima se prema konkretnim uslovima i mogućnostima razrađuju postavke Zakona o šumama. Nadležnost sreskih narodnih odbora je svedena još na manju mjeru. Zainteresiranost komuna za šumsku privredu znatno se mijenja: — prije svega zakon daje komuni daleko veću nadležnost u poslovima šumarstva; — znatno veći fondovi kojima prema novom sistemu raspodjele raspolažu sama šumska preduzeća a napose veći doprinos preduzeća komuni povećavaju interes komuna za razvoj šumske privrede; — Zakon daje veliku ulogu komuni u organiziranom vezivanju individualnih šumskih proizvođača za društveni sektor; — participacija u renti koja se ostvaruje u šumskoj privredi a koja će se verovatno iduće godine uvesti, također će povećati interes komune. 8. Unošenje savremene tehnologije u šumske djelatnosti. S obzirom na reguliranje mjera u gazdovanju šumama. Zakon se morao da dotiče tehnologije u šumskoj privredi. Kada je već bilo neophodno regulirati i jedan dio ove materije, Zakon je išao na to da svojim odredbama osigura uvođenje savremenih metoda i mjera tj. da daje podstrek za novu, savremenu tehnologiju u svim granama šumske djelatnosti i poslova. U tom smislu Zakon obavezuje sva pravna i fizička lica koja gazduju šumama da primjenjuju mjere za unapređenje šuma i šumske proizvodnje, da unose u šumsko- privredne osnove obavezne šumsko kulturne mjere za unapređenje gazdo van ja šumama; daje pravo općini da ovakve mjere propisuje i za šume koje ne moraju imati šumske privredne osnove i dr. 3) Ukoliko ove šume mogu, prema odabranim metodama šumsko* gaiđovanja, đa daj« prinose odnosno koristi. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 8 <-- 8 --> PDF |
PROBLEMI I MJERE RAZVOJA ŠUMARSTVA Razmatranjem uslova i mogućnosti razvoja šumarstva na dugoročnom planu i u bližoj perspektivi, očigledno´ je da postoji niz ozbiljnih problema. Neki od njih stvoreni su i postoje u blažoj ili oštrijoj formi kroz cio poslijeratni period, dok su se drugi rađali kasnije. Svi ovi problemi proisitiču iz: — prvo, nedovoljno razvijene materi jalno-tehničke proizvodnje (slaba otvorenost šuma, primitivna oruđa rada i dr.); — drugo, stalno nedovoljnih financijskih sredstava; — treće, nesređenih organizaciono-proizvcdnih odnosa između šumarstva i industrije drveta kao< i stalno mijenjanih oblika unutarnje organizacije šumarstva kroz cio poslijeratni period. U otklanjanju nastalih problema i teškoća preduzimane su, naročito od 1954. godine, razne manje ili krupnije mjere. Među ovim posljednjim naročito se ističu: — propisivanje šumskih taksa kao maksimalnih dozvoljenih cijena drveta na panju; — osnivanje fonda za unapređenje šumarstva; — kreditiranje investicija u šumarstvu iz Općeg investicionog fonda, i — promjene u režimu cijena šumskih i drvarsko industrijskih proizvoda. Navedene kao i druge poduzete mjere nisu bile ni približno dovoljne da se likvidiraju problemi i otklone teškoće u razvoju šumarstva. a) Problemi proizvodnje. U prosjeku naša šumsko-privredna tehnologija stoji na dosta niskom stepenu. Međutim, postoje velike razlike po područjima, tako da se tehnologija u jednima nalazi na evropskom nivou, dok u drugima tek izlazi na puteve savremenog gajenja i iskorišćavanja šuma. U kompleksu proizvodne problematike izdvajaju se na prvom mjestu slabosti u gajenju i zaštiti i čuvanju šuma. Ove slabosti praktički se ogledaju u relativno uskom frontu radova na njezi šuma (prorede, čišćenja i dr.) i stalno nedovoljnoj odbrani šuma cd požara, insekata, biljnih bolesti i prirodnih nepogoda. One su posljedica niza faktora, ali naročito nedostatka novčanih sredstava (oni se često »ne isplaćuju«) šumskih gazdinstava i inercije i zaostalosti dijela šumarskih stručnjaka zbog odsustva tradicije primjene savremenih metoda i nedovoljnog poznavanja tehnike radova. Dalje, u grupi ovih problema ističe se i spor razvoj aktivnosti na poboljšanjušuma unošenjem novih, ekonomičnijih vrsta drveća u stare sastojine, naročito četinara u planinske i topola u ravničarske šume. Iako je to najbrži i najbolji put rekonstrukcije šumskog fonda, obim radova je vrlo ograničen. Siri rad u ovom pravcu zahtjevaće da se napravi program izdvajanja šuma za rekonstrukciju, zatim treba organizirati masovnu proizvodnju četinarskog sjemena i sadnica; osposobiti stručne kadrove na bazi stečenih iskustava i pozitivnih rezultata u zemlji i inostranstvu itd. U ovom pravcu treba organizirati i specifičan naučno-istraživački rad. Posebno se u proizvodnoj problematici otvaraju i problemi u radu na podizanju plantažnih i drugih visokointenzivnih šumskim nasada topola i četinara. Naime, i pored široke propagande u stručnoj i širokoj javnosti i nesumnjivo pozitivnih, iako skromnih, rezultata koji su već postignuti, pokret plantažne proizvodnje drveta ne širi se kako* se očekivalo i kako bi objektivno trebalo. Raz |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 9 <-- 9 --> PDF |
lozi ovome su prije svega u ograničenim financijskim sredstvima (a to su relativnu visoke investicije) a isto tako i u otsustvu jedinstvenog nacionalnog programa radova i još uvijek nedovoljno rasčišćenim problemima; tehnologije i ekonomike ovakve proizvodnje drveta. U podizanju četinarskih plantažnih nasada javljaju se i posebne teškoće, prije svega pitanje izbora vrste drveća, a zatim i sporost u organiziranju sjemenske i rasadničke baze za masovnu proizvodnju sadnog materijala. Najzad kad je riječ o problemima podizanja plantažnih šumskih nasada, treba ukazati na neke probleme čije pravilno rješavanje može mnogo da utječe na čitav problem rada u ovom pravcu. Naime, ideja šumske plantažne proizvodnje nije se rodila samo na liniji borbe za uravnoteženi nacionalni bilans drveta; ona je isto tako, ako ne i više, važna i sa savremeno najracionalnije korišćenje zemljišta. Otuda je u praksi došlo do vrlo različitih organizacionih formi kombinirane, združene šumsko-poljoprivredne proizvodnje. Tako: — osnivaju se posebni kombinati za trajno kombinirano poljoprivrednošumsko korišćenje zemljišta (na primjer na području sreza Sremska Mitrovica i Vinkovci); — objedinjavaju se poljoprivredna dobra i šumska gazdinstva u jedinstvene organizacije (primjer sreza Koprivnica); — osnivaju se posebni pogoni za plantažnu proizvodnju drveta u drvnoindustrijskim kombinatima (primjer Maglaj), i — osnivaju se posebni pogoni za združenu poljoprivredno-šumsku proizvodnju dobara i za šumsko-poljsko korišćenje zemljišta kod šumskih gazdinstava (najčešći oblik i karakterističan za cijelu zemlju). Nema sumnje da su ovi organizacioni oblici u osnovu zdravi jer se u svakom od njih ide na najrentabilnije korišćenje zemljišta i drugih prirodnih uslova. Hitnim obezbjeđenjem potrebnih sredstava treba osigurati kako »planove plantažiranja«, tako, i još više, pokret za kombinirano korišćenje zemljišta. Aktuelnost problematike šumarstva u oblasti regeneracije, obnove i podizanja šuma izražava se u zakašnjavanju i podbacivanju skoro svih vrsta šumsko kulturnih radova. To se vidi iz ovog pregleda: Planirano Izvršeno % 1957—1961. 1957—1961. plan — Pošumljavanja 110.000 80.000 72 — melioracija degradiranihi šikara šuma 200.000 135.000 68 — unošenješume četinara u lišćarske 150.000 30.000 20 — podizanje topolovih plantaža i šuma 30.000 22.000 73 — radovi njege i zaštite šuma 750.000 580.000 77 — uređivanje šuma 2,000.000 1,850.000 92 Kao što se vidi, koncem 1960. godine ni kod jedne vrste šumsko-kultumih radova nije bio postignut cilj postavljen Petogodišnjim planom što nije slučaj ni sa jednom drugom privrednom oblasti. Naročito su zaostajali radovi na melioracijama i unošenju četinara u lišćarske šume. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Problemi materijalno-tehničke baze šumske proizvodnje zauzimaju posebno i vrlo značajno mjesto u kompleksu proizvodne problematike šumarstva. Uska materijalno-tehnička baza šumske privrede izraz je njene opće teh ničke i ekonomske zaostalosti. U poređenju sa drugim privrednim oblastima i granama šumska privreda je, u ovom pogledu na posljednjem mjestu. Pri tome se naročito ističu nedovoljna kornunikativnost šuma i slaba tehnička opremlje nost proizvodnje. Iako je u posljeratnom investiranju prioritet bio u izgradnji šumskih komu nikacija, stepen otvorenosti šuma (oko 4 km na 1.000 ha ekonomskih šuma) još uvijek je daleko ispod nivoa koji odgovara intenzivnom gazdovanju šuma (15—20 km na 1.000 ha). Ovako slaba prosječna otvorenost šuma odražava se negativno na gazdovanje šumama i šumsku proizvodnju. I pored toga što savremena šumska proizvodnja uopće, naročito šumska eksploatacija i podizanje novih šuma i plantaža, zahtijeva primjenu mehanizirane tehnike — čijom upotrebom je jedino moguće smanjiti visoke troškove i izbjeći vanredno naporan fizički rad — tehnička opremljenost šumske proizvodnje stoji vrlo nisko<. Prema podacima iz 1955. godine — a do danas se situacija nije u tom pogledu znatnije promijenila — u eksploataciji šuma je na 100 zaposlenih radnika bilo svega 30 HP (u građevinarstvu 89, u ribarstvu 350, na poljoprivrednim dobrima 252). Pošto su i prosječno slaba kornunikativnost šuma i niska tehnička opremljenost šumske privrede posljedica, na prvom mjestu, nedovoljnih ulaganja — problem se, naravno ´može riješavati, prije svega višim ulaganjima u izgradnju šumskih puteva i za nabavku mehaniziranih oruđa rada. Dosadašnje usmjeravanje ulaganja na dva ova sektora šumsko-privrednih investicija treba još više pojačati. b) Problemi odnosa šumarstva i industrije drveta. U razmatranju ovih problema treba, pre svega, podvući: — prvo, da oblast šumarstva i industrije drveta, po prirodi, pretstavljaju jedinstven, organski lanac privređivanja u tehnološkom i ekonomskom smislu riječi; **-drugo, da industrija drveta pretstavlja tipično »bazensku« privredu, gde je bazen odlučujuće opredeljen njenom šumskom sirovinskom bazom, i — treće, da se vijek trajanja drvno-industrijskih postrojenja približno poklapa sa periodom u kome je moguće postići bitne promjene u strukturi šumske proizvodnje. Zbog ovakve prirode lanca — s jedne strane, i oblika dosadašnjeg praktičnog riješavanja odnosa šumske i drvarsko-industrijske proizvodnje u sklopu našeg sistema lokalne uprave — s druge strane, pojavio se niz problema, čije otklanjanje treba da otvori i olakša puteve za ekonomsku integraciju šumarstva i industrije drveta. Praktički, riješavanjem ovih problema obezbijedit će se: — da se šumarstvo što jače orijentira na proizvodnju sortimenata koji se traže u savremenoj visokorentabilnoj industrijskoj tehnologiji; — da se industrija brzo prilagodi šumskoj sirovinskoj bazi, odnosno izgradi prvenstveno u pravcu kompleksnog korišćenja lišćarskbg drveta; — da se drvno-industrijska preduzeća sektora primarne prerade izgrade na tačno projektiranim sirovinskim zaleđima; pri tome paralelno treba da se riješi i problem lokacije i veličine kapaciteta fabrika primarne prerade. / |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— da se primarna industrija razvija isključivo u pravcu korišćenja onih proizvoda primarne prerade, čija se proizvodnja prirodno organizira na datoj šumskoj sirovinskoj bazi. Karakter izloženih puteva integracije šumske i drvarsko»-industrijske proizvodnje, naročito njihov »bazenski« karakter, otvara problem usklađivanja odnosno i interesa: — šumskih gazdinstava sa drvarsko-industrijskim preduzećima i — šumskih gazdinstava i drvarsko-industrijskih preduzeća (zajedno i pojedinačno) sa političko-teri tori jalnim jedinicama. Odnosi i interesi šumskih gazdinstava i drvarsko-industrijskih preduzeća mogu i treba da se reguliraju u okvirima stalne, organizirane kooperacije, naročito na planu međusobnog kreditiranja i drugih oblika finansijske pomoći (izgradnja komunikacija i razvoj sirovinske baze, izgradnja industrijskih kapaciteta za preradu slabijeg drveta i dr.). Problemi odnosa šumskih gazdinstava i drvarsko-industrijskih kombinata, s jedne strane, i političko-administrativnih jedinica, s druge strane, otvaraju se najčešće na teritorijalnim pitanjima (neslaganje područja), pa će morati da se otklanjaju ne samo dogovaranjem privrednih organizacija i srezova odnosno komuna nego´ i samih srezova i komuna međusobno.. c) Problemi ekonomike šumskih gazdinstava. Problem cijena šumskih proizvoda postavlja se praktički, a prije svega, kao problem odnosa između šumarstva i industrije drveta. To je i problem odnosa između šumsko-privrednih organizacija i zajednice koji se otvara kao pitanje sredstava za proširenu reprodukciju u šumskoj privredi. Zadaci koje postavlja Petogodišnji plan i program dugoročnog razvoja zahtijevaju velika sredstva. Otuda, a pošto šumarstvo treba da se razvija na bazi vlastitih snaga, probleme cijena šumskih proizvoda treba riješavati u pravcu: — što slobodnijeg formiranja cijena, i — ekonomskog odmjeravanja instrumenata u privrednom sistemu, koji utječu na nivo cijena šumskih proizvoda (porez na promet, renta itd.). Prelaz šumskih gazdinstava na poslovanje po privrednom računu i dosljedna primjena privrednog sistema na šumsko-privredne organizacije, pri jednoj pravilnoj politici cijena šumskih proizvoda, omogućiće stvaranje njihovih vlastitih sredstava. Međutim, ona će biti nedovoljna za predviđeni razvoj. Da bi se dobila sredstva koja nedostaju, šumskim gazdinstvima treba osigurati ne samo´ za izgradnju komunikacija i plantaža već i sa druge investicione zahvate poseban kreditni režim koji diktira priroda proizvodnje (dug proizvodni ciklus, niska renta). d) Problemi radne snage. Mali broj stalnih i loša kvalifikaciona struktura šumskih radnika, velika fluktuacija i slab priliv mladih radnika, nedostatak specijalizovanih stručno tehničkih kadrova i njihova loša struktura — glavni su problemi u oblasti šumarskih kadrova. Od oko 67.000 radnika na šumskim poslovima — najviše 10.000 su stalni od čega u Sloveniji oko 7 hiljada. Ovo je zato što´ su uslovi u šumarstvu objektivno vrlo teški (rad na otvorenom, velika pokretljivost, težak teren, rad na kabastim proizvodima, velika opasnost od povreda, slabi, uslovi za ishranu i kulturni život itd.). Brizi za stručnu naobrazbu i bolje uslove smještaja stalnih šumskih radnika ne posvjećuje se ni približino dovoljna pažnja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Glavni uzroci ovakvom stanju jesu: — do oslobođenja korišćenja šumskog bogatstva bilo je u rukama privatnog, posebno stranog kapitala, koji je bic potpuno neinteresiran na rješavanju problema kadrova; — do nedavnih prelomnih uspjeha u privredi i poljoprivredi bilo je uvijek dovoljno radne snage na selu koja je tražila dopunsku zaradu u šumarstvu; — poslije rata dato je premalo sredstava za stvaranje boljih uslo-va rada šumskih radnika, a organizacione promjene destimulirale su stvaranje kadra stalnih radnika i njihovo stručno osposobljavanje; Posljedice ovakvog stanja odrazile su se naročito u teškoćama razvijanja radničkog samoupravljanja u šumskoj privredi (nedostatak stalnih radnika) i u niskoj produktivnosti svih vrsta šumskih radova. Najvažnije mjere za rješavanje problema kadrova bile bi u sistemu nagrađivanja po učinku, u stvaranju boljih uslova rada i života šumskih radnika, i njihovom stručnom osposobljavanju i u uvođenju sistema stručnog školovanja koje odgovara potrebama šumske privrede. SPROVOĐENJE ZAKONA S obzirom na relativno vrlo usku materijalnu bazu šumske privrede danas, biće svakako vrlo mnogo teškoća u sprovođenju Zakona. Međutim, opće privredne mjere koje su u posljednje vrijeme preduzete za dalje razvijanje našeg privrednog sistema, o posebno* sistema raspodjele dohotka, imaće povolan uticaj na ostvarenje principa koji su postavljeni ovim Zakonom. Može se s pravom očekivati da će početi da se razvija jedno sasvim novo* šumarstvo, kvalitetno drukčije od dosadašnjeg u kome će lični interes šumskih proizvođača i njihovih radnih kolektiva biti skladno povezan sa interesima društvene zajednice. To će biti pokretač mjera i metoda intenzivnog gazdovanja i proizvodnje drvne mase na savremenoj osnovi. Sa donošenjem predloženog Zakona o šumama razumije se, neće biti završen posao oko reorganizacije šumarstva, njegovog uvođenja u privredni sistem i uklapanja u komunalni sistem. Naprotiv, to je samo početak jednog novog načina prilaženja u riješavanju svih problema šumske privrede i njenog unapređenja. Novi metod u radu biće potreban ne samo šumskim organizacijama nego i državnoj upravi, komorama i svim drugim ustanovama zaduženim za određene probleme šumarstva kako bi se do krajnjih konsekvencija ostvarile sve intencije ovog Zakona. U tom pogledu očekuje i savezne organe uprave nadležne za poslove šumarstva a naročito narodne republike vrlo* obiman i odgovoran posao. Savezno izvršno vijeće treba da, donese više bližih propisa i pravilnika a naredne republike treba što prije da donesu svoje zakone o šumama. Principi Zakona, dopunski propisi i sve druge ekonomske mjere za njegovo sprovođenje otvaraju jasnu i široku perspektivu razvoja šumarstva naše zemlje u skladu sa cjelokupnim našim privrednim i društvenim razvitkom i omogućavaju brži tempo razvoja šumarstva koji je nužan da bi šumska privreda što prije došla u korak sa ostalim privrednim oblastima. 178 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 13 <-- 13 --> PDF |
THE NEW FOREST LAW SUMARRY In his statement submitted on April 18, 1960, to the joint session of the Federal Executive Council and the Producers´ Council of the Federal National Assembly the author stated: Owing to a rapid social-economic developrnent there appear in our coutry a number of actual problems in ali fields and thus also in the field of forest economy, which must keep pače with the faster and faster developrnent. Therefore, the Federal Ex.ecutive Council — after having studied the state of the forestry economy — has instructed the competent authorities to elaborate a proposal for a New Forest Law. It is a favourable coincidence that the passing of this Law occurs parallel with the reform of our economic system. This makes possible to speed up the present reorganization of the forest managements, i. e. their transformation as organizations with autonomous budgetting into enterprises with workes´ management. Simultaneously the exploitation of forests is being integrated into the forest enterprise as one of its business activities. Thus far the logging was separated, and just this .rendered impossible the formation of forest managements as economic organizations. The fundamental principles of the Law are the following: 1. Sustained-yield management. 2. Forest-economic regions as an economic-organizational entity. It is supposed that this region will comprise the economic forests, i . e. those which according to their structure and condition will allow such an extent of fellings on the basis of which the value of forest production will cover the costs of regeneration. It is considered that the upper limit of the region ought not to exoeed an area of 60.000 ha. (so long as there are no conditions for a more intensive management). 3. To run business on the basis of formation and distribution of the revenue. 4. Developrnent of the workers´ self-management. The Law places the workers in the forest industry on an equal footing (as to the economic and social position) with the workers´ collectives of other economic branches and frees their creative incentive for the developrnent of production and socialistic production relations. 5. The right for the exploitation and management of forests. There has been carried out the principle that the forests in socialistic ovvnership may be given for utilization to the forest, industrial, agricultural and other economic organizations, institutions, as well as to the state bodies, i. e. to ali those organizations to which .the forests are necessary fo the fulfilment of their public and specific tasks. 6. Expansion of the basis for including the individual owners into the socialistic sector of forest production. 7. The role of the communes. The proposed Law is on the line to minimize the administrative measures which were verystrong in the forestrv. The interest on the part of the communes for the forest economy is considerably stimulated. 8. Introduction of an up-to-date technology into the forest economy. In conclusion the author. discusses the problems and measures for the develop^ ment of forestry. |