DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 39 <-- 39 --> PDF |
O CILJU GOSPODARENJA U SUMAMA NA NI2IM POLOŽAJIMA EUMEDITERANSKE ZONE DALMACIJE I O NJEGOVOM OSTVARENJU Ing. Branko Bićanić ZA ŠUMSKA PODRUČJA DALMACIJE uopće, a ni za šume njene mediteranske zone posebno, nema izrađenih gospodarskih osnova, osim malih iznimaka (otok Šćedro i Mljet), te zasada nema jasno utvrđenih smjernica za gospodarenje s tim šumama, koje bi bile općenito poznate i prihvaćene. Vrlo često, čak nije ni jasno, koje su površine na tom području šumsko, a koje poljoprivredno zemljište. Ni među samim šumarskim stručnjacima nema o tome zajedničkog mišljenja. Radi toga podaci o površinama šuma i šumskog zemljišta na ovom području nisu tačni. Cesto se, naime, neobraštene površine (kamenjare, pa čak i makije i garige) uvrštavaju u pašnjake (9). To nije čudo, kad sam Pravilnik o katastarskom klasiranju i bonitiranju zemljišta (Služb. list FNRJ br. 10/61.) propisuje, da se zemljišta obraštena šikarama, makijom itd, degradirane ili opustošene šume i druge slične šume, u kojima nije zabranjena paša i brst, smatraju pašnjacima. Pošto je riječ o srazmjerno velikim površinama (preko 80% cijele površine ovog područja), potrebno je, da izvjesni pojmovi o šumama ovog područja budu razibistreni, a potom općenito prihvaćeni. Isto je tako potrebno, da se na šume i šumska zemljišta ovog područja obraća veća pažnja, nego se to dosada činilo. Niži položaji eumediteranske zone Dalmacije po svojim klimatskim i pedološkim osobinama imaju uglavnom vrlo slične uvjete za podizanje i uzgoj šuma, a oni se, međutim, jako razlikuju od uvjeta koji vladaju u drugim našim krajevima. Ovo je prouzročilo, da šume ovog područja imaju druga obilježja, a moraju imati i druge gospodarske ciljeve nego šume u drugim našim krajevima. Svrha je ovog članka, da dade podstrek za pravilnije uočavanje važnosti šumarstva za ekonomsko podizanje Dalmacije, kao i da bi se dao jedan prilog za što bolje utvrđivanje smjernica za gospodarenje sa šumama na ovom području, na nižim položajima. Osim toga, namjera nam je, da izvjesne ustaljene pojmove o šumama prilagodimo prilikama šuma ovog kraja, da bi se tako mogle što točnije odrediti granice između poljoprivrede i šumarstva, koje su sada dosta neodređene i teško uočljive. No uza sve to, ostaje očito, da su poljoprivreda i šumarstvo na cijelom području međusobno jako isprepleteni i da će tako trajno ostati, što je posebno obilježje cijelog Krša. I Niži položaji eumediteranske zone Dalmacije obuhvataju sve dalmatinske otoke i priobalni pojas Dalmacije, isključujući neke najviše dijelove srednjedalmatinskih otoka (Brača i Hvara) i obalnog pojasa (Pelješca) — (8). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Cijelo ovo područje tipični su kraški tereni, kako po svojim geografskim, tako i morfološko-genetskim karakteristikama. Geološku podlogu čine uglavnom jurske i kredne naslage (vapnenačko-dolomitni sedimenti), koji su zapravo nosilac svih morfoloških i hidroloških obilježja ovog kraškog područja. Ovo se područje odlikuje dugim, toplim i sušnim ljetima i blagom zimom, koja obiluje oborinama. Oborina imade prosječno 700—1000 mm godišnje. Po svojoj količini ovo bi bilo dovoljno, da su te borine tokom godine ravnomjerno raspoređene. Međutim, maksimum oborina pada u X mjesecu, a sporedni je maksimum krajem zime ili početkom proljeća. Za to vrijeme (od kraja IX do kraja IV mjeseca) srednja temperatura kreće se u granicama od cea 19° C na kraju IX mjeseca do 7,5°C u I. mjesecu, osim kraćih zahlađenja u I i II mjesecu koje donosi bura, a tada može biti i mrazeva. Ovo uvjetuje bujni rast vegetacije ujesen i u proljeće. Uslijed ljetne suše (relat. vlaga zraka 30.—60%, a sred. temperatura u mjes. VII i VIII iznosi oko 25°C) zamire vegetacija preko ljeta (od VII do sredine IX mjes.). Ovo naročito štetno djeluje na travni pokrivač i na zeljasto bilje. Drvenaste kulture većinom samo za vrijeme sušnih godina prekidaju svoju vegetaciju preko ljeta. Za vrijeme hladnih zima također dolazi do zamiranja vegetacije. Insolacija je znatna (2200—2500 sati godišnje), a to povoljno djeluje na zametanje cvjetnih pupova, odnosno na dobivanje sjemena ratarskog i drugog bilja. Dobiveno* sjeme ima veću energiju klijavosti. Pod šumo m u ovom članku smatra se zajednica šumskog drveća ili šumskog grmlja, koje služi bilo za proizvodnju drveta, bilo za proizvodnju smole, eteričnog ulja, lišća, plodova, kore, korijena, tanina ili drugih šumskih proizvoda. Od brojnih sastavnih elemenata, koji dolaze u ovoj biljnoj zajednici, glavni elementi koji čine prirodnu zajednicu »šuma« jesu slijedeći: Quercus ilex, Qu. lanuginoša, Pinus halepensis, Cupressus sempervirens, Arbutus unedo, Viburnum tinus, Pistacia lentiscus, P. terebinthus, Erioa arborea, E. multiflora, Olea oleaster, Lonicera etrusca, Coronilla errheroides, Fruxinus ornus, Carpinus orientalis, Ostrya carpinifolia, Crataegus mk>nogyna, Juniperus oxycedrus, J. phoenicea, Laurus nobilis, Cistus monspeliensis, C. salviaefolius, C. Villosus, Myrtuscommunis, Rosmarinus officinalis, Phillyrea latifolia, Ph. rrvedia i dr. Kao glavni šumski proizvod u pojedinoj konkretnoj šumi (gospodarskoj jedinici) ima se smatrati onaj šumski proizvod, koji u vrijednosti prosječnog godišnjeg prihoda te šume učestvuje s najvećim postotkom. To može biti drvo, smola, eterično ulje, stočna krma, kora ili drugo. Na ovom području Dalmacije postojeće »šume« možemo razvrstati u tri grupe: — visoke šume, — zimzelene niske šume, poznate pod imenom makija, i — zimzelene šikare, zvane garig. Visok e šum e ovog područja imaju sva obilježja visokih šuma u ostalim krajevima, a uglavnom ih sačinjava Pinus halepensis, Cupressus sempervirens i Quercus ilex. U većini slučajeva kao podstojni dio sastojine, naročito u šumama P. halepensis-a, pojavljuju se elementi makije, odnosno´ elementi gariga. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 41 <-- 41 --> PDF |
; Visokih šuma Qu. ilex-a ima (osim na Brionskim otocima i na Rabu) na Mljetu, a šuma alepskog bora ima dosta u široj okolici Dubrovnika i oko Makarske, te na otocima Mljetu, Korčuli, Hvaru, Braču i drugim. Cupressus sempervirens sam ne čini visoke šume, nego većinom dolazi pojedinačno ili grupimično, ili dolazi zajedno sa alepskim borom. Makij a je zimzelena niska šuma, koja u cijelosti pripada asocijaciji Ometo-Quercetum ilicis (8). Ima dosta jednoličan floristički sastav, koji je karakteriziran prevladavanjem zimzelenog drveća i grmlja, naročito česmine. Većinom ima oblik gustih, dosta visokih i teško prohodnih zemzelenih šikara. Prema stručnom shvaćanju u šumarstvu (za razliku od mišljenja Stj. Horvatića), treba da ima obrast najmanje 0,5. U pojedinim predjelima namjesto česmine prevladava planika, lovor, bijeli ili crni grab, dalmatinski crni bor ili, pak, hrast oštrika, a prevladavanje ove pojedine vrste uvjetovano je bilo geografskim položajem odnosno nadmorskom visinom, bilo svojstvima podloge ili drugim faktorima. Radi nepravilnih sječa i brsta stoke mnoge makije su degradirane. G a r i g je zimzelena šikara, izgrađena većinom cd heliotrofnih biljaka, u kojoj je Quercus ilex ili neka druga gospodarski vrijedna vrsta zastupljena sa manje od 30%, ili joj je obrast manji od 0,5. Uglavnom raste na umjereno degradiranim zemljištima. Garizi su nastali degradacijom šuma česmine ili makija razornim djelovanjem čovjeka ili stoke kroz vijekove. Ova biljna zajednica u okviru crnikinih šuma i šikara (Quercetea ilicis) predstavlja zaseban red (Cisto-Ericetalia) i svezu (Cisto-Ericvon) jadranskih gariga (8). Ograničenje učešća Quercus ilex-a i drugih gospodarski vrijednih vrsta, kao karakteristika ove grupe mediteranskih šuma (»gariga«), uvjetovano je iz šumsko-go&podarskih razloga, pri čemu je pretpostavljeno, da će naročito Qu. ilex biti sastavni dio i buduće sastojine nakon melioriranja i eventualnog očetinjavanja ovih površina. Pod šumskim zemljištem u ovom članku smatra se svako ono zemljište, na kojem se može. uzgojem šume trajno proizvoditi veća vrijednost nego uzgojem ma koje druge kulture. Tijekom vremena, uslijed promjene vrijednosti (tržne cijene) i troškova proizvodnje poljoprivrednih i šumskih proizvoda, kao i uslijed djelovanja elementarnih nepogoda, te biljnih štetočina i bolesti, pojedina poljoprivredna zemljišta mogu postati šumska zemljišta ili obratno. Kao primjer navodi se iznenadni i veliki pad cijene buhača pred cea 20 godina, nakon čega su u Dalmaciji propale sve kulture buhača, a ova poljoprivredna zemljišta su se tada uglavnom pretvorila u šumska zemljišta. Tako isto, nakon pojave peronospore i filoksere koncem prošlog stoljeća, mnoga zemljišta zasađena vinovom lozom, pretvorila su se u šumska zemljišta. Sve do nedavno kulture lavandinih hibrida osvajale -su šumska zemljišta, a u najnovije vrijeme kulture brzorastućeg šumskog drveća (topole i dr.) proširuju se na dosadašnja poljoprivredna zemljišta. Ovo je jedan od glavnih razloga, da je vrlo teško tačno razgraničiti šumska od poljoprivrednih zemljišta, naročito za vrijeme čestih promjena vrijednosti poljoprivrednih i šumskih proizvoda, koja na dotičnom području mogu doći u obzir za proiz vodnju. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 42 <-- 42 --> PDF |
III Opći cilj šumskog gospodarstva, uzimajući u obzir koristi od glavnih i spo rednih šumskih proizvoda, sastoji se u tome, da na sveukupno raspoloživim šumskim zemljištima, optimalnim iskorištavanjem danih proizvodnih snaga, trajno proizvodimo što veće vrijednosti (2). Namjera nam je, da prikažemo konkretne ciljeve šumskog gospodarstva na označenom području, te način njihove realizacije, t. j . želimo da odgovorimo na slijedeća pitanja: 1. koja se zemljišta na ovom području treba smatrati šumskim zemljištem; 2. koji je konkretni cilj gospodarenja sa šumama i šumskim zemljištima na tom području, i 3. na koji način ćemo ostvariti konkretne ciljeve šumskog gospodarstva. Da bi se na ova pitanja moglo> tačno i detaljno odgovoriti, bilo bi potrebno, da se kod nas vrše dugotrajna i detaljna mnogostrana istraživanja na naučnoj bazi. Prema mišljenju Stj. Horvatić a (8), radi svojih posebnih odlika, kod rješavanja praktičnih šumsko-gospodarskih odnosno opće ekonomskih problema našega Krša ne mogu se naprosto primjenjivati naučni rezultati, koji se odnose na analogna područja drugih zemalja, već se moraju u punoj mjeri uvažavati rezultati vlastitih istraživanja i iskustava. Pošto su naša dosadašnja istraživanja na ovom području dosta skučena, odgovor na postavljena pitanja može se dati najvećim dijelom na temelju praktičnih iskustava, te ličnih opažanja i zaključaka. IV Koja se zemljišta na nižim položajima eumediteranske zone Dalmacije ima smatrati šumskim zemljištem. Smatramo, da se postojeće visoke šume, makije i garizi nalaze na šumskom zemljištu, i da se prema sadašnjem stanju uzgojem šume na tom zemljištu trajno može proizvoditi veća vrijednost nego uzgojem ma koje druge kulture. Pitanje je, da li se površine obraštene sa kamenjarskom i travnjačkom vegetacijom (kamenjare) ima smatrati poljoprivrednim zemljištem (pašnjacima) ili šumskim zemljištem, bilo to u cijelosti ili djelomično. Ovo pitanje postavljali su agronomi i šumari, i na njega su davali različite odgovore. Odgovor na ovo pitanje u uskoj je vezi sa geološkom građom ovog područja i klimatskim prilikama, a sam odgovor dobit ćemo ako razmotrimo razvoj prihodne sposobnosti ovih površina tokom prošlih vjekova, te ako usporedimo moguće maksimalne prihodne sposobnosti ovih zemljišta u svojstvu pašnjaka nakon njihove melioracije, i u svojstvu šuma nakon njihovog privođenja odgovarajućoj šumskoj kulturi. Prostrane i puste kamenjare nastale su pod utjecajem razornog djelovanja čovjeka i drugih faktora, uslijed čega je potpuno potisnuta vegetacija šuma koja je ranije postojala, i one sada predstavljaju jako degradirane površine ovog područja. Radi toga je produktivnost (plodnost) ovih površina sada vrlo niska. One su sada obraštene sa naročitom pašnjačkom vegetacijom, koja uglavnom pripada zasebnom redu (Cymbopogo-Brachypodietalia) i svezi (Cymbopogo- Brachypodion) eumediteranskih suhih travnjaka. Asocijacija je sastavljena relativno iz velikog broja vrsta, među kojima se ističe veliki broj jednogodišnjih biljaka (8). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Po našem mišljenju sadašnji biljnji pokrov ovih kamenjara nije u stanju da spriječi razorno djelovanje sunca za vrijeme ljetnih mjeseci i djelovanje oborina za vrijeme kišnih perioda, kao i uništavajuće djelovanje jakih vjetrova, te se degradacija ovih površina postepeno sve više povećava. Degradacija je naročito velika, ako se vrši nesistematsko (nomadsko) pašarenje, i ako su te površine preopterećene ispašom, kako ie to u stvarnosti većinom slučaj. Ostvarljivi brutto-produkt na tim površinama postepeno se smanjuje, dok konačno ne padne na nulu (potpuna golet). Prema podacima Bakotića Davora (1), ako se broj zastupljenosti stoke izrazi po Soštarčić-Pisačiću sa brojem stočnih jedinica (SJ = 500 kg žive vage) na 100 ha poljoprivredne površine (PP), uračunavši u tome i površine svih pašnjaka, tada za pojedine zemlje, odnosno krajeve imamo slijedeće podatke: — Dalmacija 9,8 — Danska 140 — Krš Hrvatske 11 — Njemačka 97,4 — NRH 28,6 — Italija 47,8 — FNRJ 30 ´ — Turska 25,4 Ispod 25 SJ na 10(0 PP smatra se slabom ili neznatnom zastupljenošću stoke. Na eumediteranskom području Dalmacije na 100 PP otpada 0,2—0,7 komada goveda, a ostatak otpada uglavnom na ovce. Težina ovaca kreće se između 20 i 30 kg žive vage, godišnji prinos na mlijeku iznosi im 25—30 litara (iz mužnje), a težina runa kreće se nešto ispod 1 kg po grlu. Uzrok ovako maloj zastupljenosti stoke na Kršu Hrvatske, a naročito u Dalmaciji (po 1 ha 49 ž. v.) jest velika površina slabo produktivnih pašnjaka (kamenjara). Mnoge površine ogoljene su toliko, da pokrovnost kamenom doseže do 90%. Na području Dalmacije, baš radi velike degradiranosti ispašnih površina, broj ovaca je nesrazmjerno velik spram broja goveda. Ovce na ispašnim površinama proborave čitavu godinu, a jedino se povremeno premještaju s jednog pašnjaka na drugi. Produktivnost ovih kamenjara u sadašnjem njihovom stanju vrlo je malena, a osim toga je u stalnom opadanju, što se vidi po tome, što je broj ovaca i goveda u Dalmaciji u posljednjih 50 godina, prema statističkim podacima, u opadanju (1), iako se je broj stanovništva za to vrijeme podvostručio. Broj ovaca i druge stoke ovisio je, a i sada ovisi o opterećenosti i plodnosti pašnjačkih površina, a ne o broju stanovništva. Na eumediteranskom području Dalmacije, na 22,7 ha kamenjara (ispašnih površina), prema statističkim podacima prosječno otpada 1 SJ (500 kg ž. v.), dočim u NRH na 1 SJ prosječno otpada 1,96 ha ispašnih površina. Na ovim kamenjarama, na 100 ha dolazi oko 40—130 ovaca već navedene kvalitete, što u prosjeku odgovara 4,4 SJ. Njihov prosječni godišnji prinos iznosi oko 1.500 kg mesa ž. v., zatim oko 2.130—2.550 litara mlijeka iz mužnje, te oko 80 kg neoprane vune. Ako se 1 kg ovčjeg mesa ž. v. obračuna sa 140 dinara, 1 litra mlijeka sa 60 dinara i 1 kg nečiste vune sa 800 dinara, tada ostvarljiva brutto vrijednost godišnjih proizvoda sa ovih površina (100 ha) iznosi oko 288 hiljada dinara, ili sa 1 ha oko 2.880 dinara. Osnovni je problem, kakve gospodarske mjere treba poduzimati, da se produktivnost ovih kamenjara podigne do najveće moguće mjere, odnosno, da li te mjere treba da budu usmjerene u pravcu podizanja šumskih ili poljoprivrednih kultura. Pri tome, pašnjake smatramo poljoprivrednim kulturama, a kultu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 44 <-- 44 --> PDF |
re grmolikih šumskih vrsta, kojima je svrha uzgoj stočne krme, smatramo šumom. Prema podacima Instituta za šumska i lov. istraživanja NRH, na jednom dijelu ovih kamenjara vjerojatno bi se mogle podići i uzgajati brzorastuće kulture izvjesnih grmolikih leguminoza (Coronilla emerus L. i dr.) u svrhu proizvodnje visokovrijedne stočne krme. U rjeđim sastojinama alep. bora i u makijama na otoku Hvaru može se naći grmova od C. emerus-a, a tamošlnje žiteljstvo je pozna kao dobru hranu za stoku. Uz turnus (ophodnjicu) od 2 godine, prosječni dvogodišnji prinos ovih kultura navodno iznosi oko* 28 q suhe stočne krme, čija godišnja vrijednost iznosi oko 2.200 dinara. U ovom bi slučaju glavni šumski proizvod bila stočna krma, čija bi prosječna vrijednost po 1 ha za više od 7 puta premašila sadašnju ostvarljivu brutto vrijednost godišnjih proizvoda sa ovih površina. Već ranije sam prikazao (3), da se na 1 ha šuma alep. bora, koje se smolari, trajno ostvaruje prosječni brutto-produkt od 49.800 dinara. U obračunu toga brutto-produkta uzete su cijene produkata smole i drveta, koje su nešto niže od njihovih sadašnjih tržnih cijena, te je očito, da se uzgojem alepskog bora na ovim površinama može trajno proizvoditi veća vrijednost nego uzgojem ma koje druge kulture a naročito mnogo veća vrijednost (preko 17 puta), nego sadašnjim neracionalnim nomadskim pašarenjem ovih površina. Iako nemamo brojčanih podataka, ipak smatramo, da se nikakvim meliorativnim mjerama produktivnost ovih kamenjara kao pašnjaka (poljoprivrednih površina) ne može povisiti ni približno do te mjere, da bi ih trebalo smatrati poljoprivrednim površinama, a ne šumskim zemljištem. Stoga mi sve površine obraštene sa kamenjarskom i travnjačkom vegetacijom (kamenjare) smatramo šumskim zemljištem u cijelosti, i treba ih privesti odgovarajućim šumskim kulturama. V Koji je konkretni cilj gospodarenja sa šumama i šumskim zemljištima? Da bi se na ovo pitanje mogao dati ispravan odgovor, potrebno je posebno razmotriti šume i šum. zemljišta, koja treba da služe uglavnom za podmirenje lokalnih potreba, a posebno o>ne šume i šum. zemljišta, koja ne treba uglavnom da služe tim potrebama. Kod šuma i šum. zemljišta, koja treba uglavnom da služe za podmirenje lokalnih potreba, treba razlikovati takve, koje treba uglavnom da služe za podmirenje lokalnih potreba na drvetu, od onih, koje treba da služe uglavnom za podmirenje lokalnih potreba za ishranu stoke (stočna krma, paša). 1. Za šume i šum. zemljišta, koja treba da služe uglavnom za podmirenje lokalnih potreba na drvetu, konkretni cilj gospodarenja, treba da bude trajna proizvodnja dovoljnih količina svih drvnih sortimenata, koje traži lokalno tržište, a višak proizvoda iznad ovih količina treba da bude što veća ostvarljiva vrijednost. Potrebu lokalnog tržišta na drvnim sortimentima treba ustanovljavati statističkim i analitičkim putem. Višak proizvoda treba da se sastoji uglavnom od što vrednijih drvnih sortimenata, smole, eteričnog ulja, visokovrijedne stočne krme i drugih proizvoda što veće vrijednosti. 2. Za šume i šum. zemljišta, koja treba da služe uglavnom za podmirenje lokalnih potreba za ishranu stoke, konkretni cilj gospodarenja treba da bude trajno što veća proizvodnja što vrednije stočne hrane. U ovom slučaju stočna |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 45 <-- 45 --> PDF |
krma predstavlja glavni šumski proizvod, a kao sporedni proizvodi bit će uglavnom drvo, smola, eterična ulja i drugo. 3. Za šume i šum. zemljišta, koja ne treba uglavnom da služe za podmirenje lokalnih potreba, kao cilj gospodarenja na ovom području treba da bude trajna proizvodnja što veće količine borove smole i vrijednih drvnih sortimenata (tehničko i celulozno drvo), ako ih konkretne sastojine pored smolarenja mogu dati. U ovom slučaju je borova smola glavni šumski proizvod. U svrhu ispravnog ustanovljavanja konkretnog cilja gospodarenja u konkretnim šumama, potrebno je ispravno ustanoviti potrebe lokalnog tržišta na svima šumskim proizvodima u bliskoj budućnosti, te ispravno izlučiti one najpovoljnije šumske komplekse, na kojima će se trajno moći podmirivati te potrebe. Ovo je jedan od najvažnijih zadataka kod uređivanja šuma na ovom području. Pri tome treba uzeti u obzir, da su lokalne potrebe na tehničkom drvetu najvećim dijelom podmirivane dopremom iz drugih naših krajeva, kao i to, da prema spoznaji, koju je utvrdila i dokazala organizacija FAO, između povećanja nacionalnog dohotka i potrošnje industrijskog drveta postoji pozitivna korelacija (12), koja se ne može izbjeći. Potrebno je istaknuti, da na ovom području treba znatne komplekse šuma i šumskih zemljišta izlučiti u svrhu podizanja novih parkova i park-šuma, a cilj gospodarenja sa ovim šumskim kompleksima nije proizvodnja šumskih proizvoda, ali se isto tako ne bi moglo reći, da to nisu privredne šume, jer su one jedan od osnovnih materijalnih oslonaca za razvoj turizma kao privredne grane ovog kraja. Podizanju parkova i park-šuma sada se na ovom području ne posvećuje dovoljna pažnja, jer šumska gospodarstva, kao privredne organizacije, za njihovo podizanje nemaju ekonomskog opravdanja, a nikakve druge privredne organizacije, pa ni one kojima ekonomska baza leži u razvoju turizma, dosada nisu spoznale, da je prioritet turizma, pa prema tome i njihov prosperitet, usko povezan sa podizanjem parkova i park-šuma. Ovo predstavlja veliki nedostatak u pogledu ekonomskog razvoja ovog područja, gdje turizam treba da bude jedna od glavnih privrednih grana. Općenito se treba držati pravila, da se kao najbolji način za povećanje šumske produkcije ima smatrati unapređenje i dobro uređenje postojećih prirodnih šuma, odnosno melioracija postojećih šuma, te uvođenje jednog planskog i racionalnog gospodarenja, koje zasada još ne postoji, te potom osnivanje plantaža alepskog bora, a vjerojatno i grmolikih legumincza za uzgoj stočne krme, koje se može smatrati vrstama velike ekonomske vrijednosti. Osnivanje novih plantaža u svakom slučaju ima se prvenstveno vršiti na onim površinama, na kojima se može očekivati bolji uspjeh. VI Na koji ćemo način ostvariti konkretne ciljeve šumskog gospodarstva na ovom području? 1. Za šume i šum. zemljišta, koja budu izlučena za podmirenje lokalnih potreba na drvetu, treba odrediti najpovoljnije vrste drveća, te njihov omjer i odgovarajuću ophodnju, tako, da bi konkretne lokalne potrebe po mogućnosti bile u cijelosti redovno i trajno ne samo podmirivane, nego da bi iznad ovih količina bio ostvarivan višak prihoda što veće vrijednosti. Smatramo*, da će u tu svrhu trebati težiti za stvaranjem mješovitih šuma alep. bora, čempresa, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 46 <-- 46 --> PDF |
duglazije i česmine. Omjer ovih vrsta trebat će uskladiti sa stvarnim lokalnim potrebama na pojedinim drvnim sortimentima, s tim da najboljeg i najviše tehničkog drva za gradnju kuća daju čempres i duglazija (14), a građu za brodove i dijelom za kuće daju alep. bor i česmina. Borove, koji treba da dadu tehničko drvo, smije se smolariti samo »na mrtvo« nekoliko godina prije sječe, a ne smije se dugotrajno smolariti »na živo*« (5). Ophodnja u ovim šumama kretat će se uglavnom od 30 do 50 godina, što će dijelom ovisiti o stojbinskim uvjetima, a dijelom o debljini sortimenata koje se želi dobiti, ili će biti nešto veća od ophodnje najveće drvne mase, ako´ se potrebe lokalnog tržišta na ogrevnom drvetu budu velikim dijelom podmirivale iz konkretnih šuma. Glavni proizvod ovih šuma jest drvo, i to uglavnom oni sortimenti, koje traži lokalno tržište. Ostvarenje potrajnosti i ujednačenosti prihoda, te maksimalne proizvodnje treba da bude regulirano uređajnom osnovom, na temelju već utvrđenih principa šumarske nauke. 2. Radi ostvarenja cilja gospodarenja za šume i šum. zemljišta, koje treba da služe uglavnom za trajnu proizvodnju stočne hrane, potrebno je, da se na ovim površinama podignu i uzgoje kulture grmolikih leguminoza, koje su sposobne za proizvodnju visokovrijedne stočne krme. Prema podacima Z i a n i Petra (16), vršenim istraživanjima je utvrđeno, da neke naše domaće grmolike leguminoze već pet godina nakon sadnje na kraškim kamenjarama daju i do 20 mtc suhe visokovrijedne stočne krme, i to bez ikakvih naročitih agrotehničkih mjera, t. j . bez duboke obrade i bez đubrenja. U ovu svrhu mogu doći u obzir Coronilla emerus L., a na nešto hladnijim predjelima i Culutea arborescens L., a vjerojatno i druge vrste. Nasadi ovih vrsta, ikako uspijevaju na degradiranim površinama, nisu u stanju da tlo melioriraju. Meliorativnu funkciju morat će obavljati druge vrste, koje to svojstvo imaju, a to je u prvom redu alepski bor. Radi toga, da bismo proizvodnu trajnost ovih površina ne samo održali nego i postepeno povećali, potrebno je na njima osim kultura grmolikih leguminoza istovremeno podići manje grupe alepskog bora, koje bi zauzimale oko Vs cjelokupne površine, ili bi po cijeloj površini trebalo podići rijetku kulturu alepskog bora, vjerojatno sa oforastom 3—4. Ovakove kulture predstavljale bi mješovitu sastojinu grmolikih leguminoza niskog uzgoja i alepskog bora visokog uzrasta. Već nakon 5 godina podignute kulture grmolikih leguminoza davale bi znatne prihode, a nakon daljnjih 15 godina nadstojne kulture alepskog bora bi prihode podvostručile, takoi da bi prosječni godišnji brutto prihodi po 1 ha iznosili oko 31 hiljadu dinara. Pošumljavanje (popunjavanje) sa grmolikim leguminozama vjerojatno će trebati vršiti sadnjom jednogodišnjih prikraćenih sadnica, po mogućnosti u redovima na građene ili prikraćene građene, ako to dozvoljavaju terenske prilike, ili grupimično na okruge, uz eventualno krčenje elemenata makije i gariga. Tlo treba obraditi najmanje do 40 cm dubljine. Za ovo nije dobro upotrebi ti jako degradirana tla. Tla siromašna na fosforu i kaliju dobro* je gnojiti sa fosfornim i kalijevim gnojivima. Na 100 m2 obrađenog tla treba upotrebiti oko 7,5 kg fosfornog gnojiva i oko 2,5 kg kalijeve soli. Dušična gnojiva nije potrebno dodavati. Nakon eventualnog popunjavanja uginulih sadnica i nakon potrebnih uzgojnih i zaštitnih mjera, te proreda kroz prvih 3—7 godina, bit će stvorena do |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 47 <-- 47 --> PDF |
voljno gusta sastojina grmolikih leguminoza niskog uzgoja za iskorištavanje putem prebora uz ophodnjicu od cea 2 godine, ili putem femelšlaga. Pošumljavanje (popunjavanje) alepskim borom, ako ga na ovim površinama, uopće nema ili ga nema u dovoljnoj količini, treba vršiti na uobičajeni način, uglavnom sjetvom sjemena na manje ili veće obrađene okruge. Sjeme treba da bude sa stabala velike smolovitosti. Ovo je veliki problem, koji nije rješen propisima o kontroli šumskog sjemena. Obrađene okruge dobro je gnojiti. Proredama do cea 20-e godine trebat će stvoriti takav obrast alepskog bora, koji će najbolje odgovarati za ostvarenje njegove meliorativne funkcije i za istovremeno ostvarenje trajne i što veće šumsko-proizvodne funkcije grmolikih leguminoza. Vjerojatno najpovoljniji način uzgoja alepskog bora bit će uzgoj putem femelšlaga. Ophodnju grmolikih leguminoza trebat će uskladiti sa ophodnjom najveće krmne mase, a ophodnju alepskog bora sa ophodnjom najveće proizvodnje smole. Glavni proizvod ovih šuma bit će stočna krma, a vjerojatno i smola, dočim će drvo biti sporedni proizvod. Ostvarenje potrajnosti, maksimalne proizvodnje i ujednačenosti prihoda ovih šuma trebat će regulirati uređajnom osnovom, s naročitim obzirom da grmolike leguminoze ne bi bile potisnute od drugih jačih vrsta, kao i da obnova borove sastojine bude osigurana. Bilo bi potrebno, da Šumarski institut hitno pristupi daljnjem opsežnom i temeljitom ispitivanju sviju problema vezanih uz ovaj način uzgoja stočne krme na ovom području, i to kako u pogledu izbora najboljih vrsta grmolikih leguminoza za ovo područje, tako i u pogledu najboljeg načina njihova podizanja, uzgoja i iskorišoavanja u svrhu trajne proizvodnje što veće količine i što vrednije stočne krme. Ovo je potrebno naročito radi toga, jer bi ovakve mješovite sastojine alepskog bora i grmolikih leguminoza, u ovom slučaju predstavljale najbolju kombinaciju mješovitih sastojina srednjeg uzgoja, koje bi s jedne strane dale prosječno vrlo visok godišnji brutto-produkt na ovim površinama, a s druge strane, konačno.bi time bio rijeaten jedan od najvažnijih problema poljoprivrede (stočarstva) u ovom kraju, gdje već odavna postoji stalni manjak stočne krme. Time bi konačno bio riješen i permanentni sukob, koji je na mnogim šumskim površinama postojao između interesa racionalnog šumarstva i poljoprivrede. 3. Za šume i Šumska zemljišta, koja ne treba da služe uglavnom za podmirenje lokalnih potreba, ostvarenje cilja gospodarenja vezano je za nekoliko problema, među koje spada: — izbor vrste borova, koji će dati prosječno najveće prinose smole, a eventualno i vrijedne drvne sortimente, — izbor najboljeg i najjeftinijeg načina za unašanje odnosno pošumljavanja sa izabranom vrstom, — izbor i primjena najpovoljnije metode, pomoću koje bi se mogle podići šume velike prinosne sposobnosti na smoli, te — izbor najpodesnijeg načina gospodarenja sa postojećim, odnosno novopodignutim šumama, da bi bila osigurana ravnomjernost i potrajnost najveće moguće proizvodnje smole. a) S obzirom na već prikazanu veliku smolovitost alepskog bora, koji na eumediteranskom području Dalmacije ima vrlo povoljne uslove rasta i veliku 213 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 48 <-- 48 --> PDF |
vitalnost, alepski bor je najpodesnija vrsta za ostvarenje prosječno najvećeg prinosa na smoli, a daje i dosta celuloznog drveta, te nešto i drveta 25a tehničku uporabu (naročite krive brodske građe). Ovakvo stanovište zauzela je i Radna grupa stručnjaka, koja je bila formirana 1960. godine od bivšeg Stručnog udruženja šum. privrednih organizacija Jugoslavije u svrhu rješavanja problema proširenja proizvodnje smole u našoj zemlji. Predloge ove Radne grupe razradio- je dr Pejosk i B., te je među ostalim naveo »da alepski bor pokazuje velike prednosti u odnosu na prinose smole prema crnom i belom boru, i radi toga ga treba uvoditi za jednu plansku i racionalnu terpentinsku industriju«. Prema ovom predlogu šume alepskog bora treba podizati u Dalmaciji, Crnogorskom Primorju i na području Đevđelije (Makedonija), i to u ukupnoj površini od približno 23.000 ha. Prema procjeni Pejoskog, na ovoj površini bi se smolarenje cea 150 stabala alepskog bora »na živo« po 1 ha godišnje moglo proizvoditi oko 7.000´ tona smole, čime bi uglavnom bile podmirene nastupaj uče potrebe naše kemijske industrije na produktima smole, u njenom razvoju kroz narednih 20 godina. Intenzivnim pošumljavanjem sa alepskim borom znatno se poboljšava kvalitet naših postojećih šuma po vrsti drveća, i time se rješava problem sirovinske baze za našu terpentinsku industriju, koja je u Hrvatskoj direktno i jedino- povezana sa šumskom privredom (Šumarija Hvar ima destileriju smole), a tako- bi trebalo- da bude i u drugim republikama, što- zasada nije slučaj. Ovo poštumljavanje alepskim borom po svome opsegu i vremenu treba uskladiti sa predvidljivim razvojem o-nih industrija (papira, boja i lako-va, sapuna, elektr. kablova, mirisa i dr.), kojima kolofonij i terpentin služe kao sirovina. b) Izbor najboljeg i najjeftinijeg načina za unošenje odnosno pošumljavanje sa alepskim borom, s obzirom na dosad´anja iskustva, dosta je lagan, a ovisan je uglavnom od postojećeg biljnog pokrova kojim je odnosna površina obraštena. Unošenje alepskog bora u postojeće guste makije i garige može se najuspješnije vršiti sjetvom sjemena od VIII do X mjeseca na obrađene okruge, na kojima treba prethodno iskrčiti makiju odnosno garige. Obradu tla treba vršiti 15—20 cm duboko-. Korisno- je gnojenje umjetnim gnojem (KAS ili drugo gnojivo- prema stanju tla) j to oko 1,9 kg/cm2, jer ono povisuje prirast drvne mase za cea 15%. Pojedini okruži treba da budu veliki 4—8 m2, a ukupna njihova površina treba da iznosi 8—12% od cijele površine, tj. 800 do 1200 m2 po 1 ha ili prosječno 200 okruga po 1 ha prosječne veličine 5 m2. Unošenje alepskog bora u guste makije i garige može se vršiti i na taj način, da se posijeku sva stabla osim najvećeg dijela česmine, gluhaća i smriča, a eventualno i planike, i to tako, da intenzitet sječe iznosi oko 50—60%, a prethodno se po površini omaške posije sjeme alepskog bora (oko 6—8 kg/ha). Nakon sječe i iznošenja drveta, po istoj površini se djelomično iskrči, obradi (15—20i cm duboko) i nagnoji umjetnim gnojem potreban broj okruga veličine 2—3 m2, a ukupna površina svih okruga treba da iznosi 4—6% od cijele površine (400—600 m2 po 1 ha ili oko 200 okruga po 1 ha prosječne veličine od cea 2,5 m2). Na obrađene i umjetnim gnojem nagnojene okruge sije se sjeme alepskog bora. Ovaj način sjetve se preporučuje, gdje se drvo, dobiveno sječom manje vrijednih elemenata makije (gariga), može iskoristiti za palenje vapna. U tom slučaju sječa i iznošenje drveta ne košta ni#ta, a stvoreni su povoljni uslovi za uspjeh sjetve sjemena, koja je izvršena omaške. Unošenje alep 214 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 49 <-- 49 --> PDF |
skog bora u guste makije i garige na ovaj način, skoro je za polovinu jeftinije od prethodnog načina. Krčenje, obrada, gnojenje i sjetva sjemena po´ 1 ha (rad i materijal) prosječno košta u ovom slučaju oko 60.000 dinara, s tim da dnevna norma iznosi oko 15 m2 okruga. Troškovi upravno-prodajne i pogonske režije u ovim troškovima nisu uračunati, kao ni troškovi eventualnog prevoza radnika. Kod popunjavanja rijetkih makija i gariga alepskim borom mogu se primjenjivati slične metode, s tom razlikom, da kod primjene prvog načina obrađene okruge treba postavljati na mjesta gdje je potrebno što manje krčenje makija (gariga), a kod primjene drugog načina, intenzitet sječe je većinom jači (do 100´%), a po 1 ha prije sječe omaške treba posijati 8—12 kg sjemena po cijeloj površini, a poslije sječe po potrebi treba obraditi manji ili veći broj okruga, čija ukupna površina obično treba da iznosi 2,5—3,5´% od cijele površine (250—350 m2 po 1 ha ili oko 150 okruga prosječne veličine od oko 2 m2). Obrada okruga, gnojenje i sjetva sjemena po 1 ha (rad i materijal) u ovom posljednjem slučaju je za oko 25% jeftinije od ovakvih troškova kod gustih makija i gariga. Dosta se dobar uspjeh može postići, ;ako se po rijetkim makijama i garizima vrši omaške sjetva sjemena alepskog bora bez ikakve obrade tla, u slučajevima, ako naredna godina iza sjetve bude barem osrednje kišovita. Međutim, postiže se bolji uspjeh, ako se ovakve makije i garizi djelomično´ ili potpuno posijeku i drvo iznese (za paljenje vapna), i ako´ se prije sječe po> cijeloj površini omaške posije sjeme alepskog bora. U oba ova slučaja troškovi pošumljavanja (rad i materijal) po 1 ha iznose približnoi samo 50% od ukupnih troškova pošumljavanja ako se poslije sječe makije vrši obrada i sjetva na okruge, kako je to nap´red navedeno. Ako je naredna godina iza sjetve nepovoljna, sjetvu sjemena treba ponoviti, što obično povisi troškove ovakvog pošumljavanja za cea 100%. Kod ovakovog načina. unošenja alepskog bora, nije moguće vršiti gnojenje umjetnim gnojem. Sjetva alepskog bora po kamenjarama mora se vršiti uz prethodnu obradu i gnojenje tla na okruge veličine 0,5—2 m2. Po> 1 ha treba obraditi, nagnojiti i posijati oko 600—1.000 ovakvih okruga. Vrlo je korisno ovakve obrađene i posijane okruge dobro zasuti sitnim kamenom, u kom je slučaju uspjeh sjetve redovno bolji. Obrada tla uz krčenje kamena, gnojenje, sjetvu i posipanje sitnim kamenom (rad i materijal) po 1 ha u ovakvim slučajevima prosječno košta najmanje za 100% više nego kod unošenja alepskog bora u guste makije i garige uz djelomičnu sječu drvne mase uz prethodnu sjetvu sjemena omaške i uz naknadnu sjetvu na obrađene i nagnojene okruge, kako< je već opisano. Kako´ se vidi, unošenje alepskog bora u postojeće makije i garige uz primjenu djelomične ili potpune sječe njihovih malovrijednih elemenata, i uz mogućnost iskorištavanja posječene drvne mase, te uz eventualnu naknadnu sjetvu na obrađene i nagnojene okruge, predstavlja srazmjerno jeftin način podizanja intenzivnih kultura šuma. Uspjeh sjetve redovno< je dobar, ako naredna godina iza sjetve bude barem osrednje povoljna, t. j . ako ne bude previše sušna, ili inače nepovoljna. Međutim, jako sušne ili inače nepovoljne godine (sa kasnim proljetnim zimama iza toplih zimskih mjeseci) mogu već i starijim kulturama nanijeti znatne štete i prouzročiti sušenje v%Ukog broja mladih do 1,5 m visokih biljki, protiv čega zasada nemamo zaštite. Podizanje kultura alepskog bora, i pored nedovoljne sigurnosti u uspjeh, nesumnjivo^ predstavlja jedno od najrentabilnijih investicionih ulaganja u šumarstvu, koje će se već |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 50 <-- 50 --> PDF |
nakon vrlo kratkog vremena početi amortizirati, a svaki uloženi dinar dat će mnogostruku korist. Razmatranje o ovome bit će predmet posebnog članka, sa svrhom, da se iz ovih aspekata razmotri ekonomska opravdanost za podizanje šuma alepskog bora i rentabilnost smolarenja. c) Metode, pomoću kojih se mogu podizati borove šume velike smolovitosti, i koje se već primjenjuju u nekim zemljama, osnivaju se na prirodnom zakonu o nasljeđivanju. Kod nas se je na proučavanju ovog problema već nešto radilo (6), ali do primjene u praksi nije još došlo, iako ovo ima veliki značaj za povišenje smolovitosti borovih šuma i njihove produktivnosti. Prilikom smolarenja velikog broja stabala ustanovljeno je, da ima pojedinih borova, čiji je prinos smole do 10 puta veći od prosječnog prinosa ostalih stabala, a prosječno ima oko 10% stabala, čiji je prinos više od dva puta veći od prosječnog prinosa ostalih stabala. Ovakove razlike u prinosima smole ne mogu se rastumačiti takvim osobinama kao što su dimenzije stabala (debljina i visina), veličina krošnje, gustoća četina, starost i dr. Kod nas se nitko ne bavi tim problemima, da se ustanovi kojim se morfološkim, anatomskim i drugim osobinama odlikuju borovi velike smolovitosti, da bi se na temelju tih osobina lako moglo pronaći takve borove, kao i da li su te osobine, a isto tako i smolovitost stabala, nasljedne. U SSSR-u su vršena ova ispitivanja na bijelom boru, te je ustanovljeno, da borovi velikog prinosa smole osim razvijenog sistema smolnih kanala imaju još i slijedeće osobine: Sišarice smolovitih stabala u pravilu imaju svjetliju boju i karakterističan (plosnat) štitić, urod šišarki je 2 do 2,5 puta veći nego kod nesmolovitih stabala, šišarke sadrže više sjemena (za 15—17%), sjeme smolovitih stabala ima veću energiju klijavosti (prosječno za 16%), a ona ostaje povećana i kod dužeg čuvanja. Sadnice dobivene od takvog sjemena imaju razvijeniji sistem smolnih kanala (prosječno za 35—50% više), što pokazuje, da je smolovitost nasljedna osobina. Potomstvo smolovitih stabala kod presadnje se bolje prima i brže raste. Kod smolovitih stabala veće je učešće kasnoga drveta (prosječno za 6—7%), a drvo je jače prožeto sa smolom i otpornije je protiv parazitnih i saprofitnih gljivica (15). Sve ove osobine smolovitih stabala vrlo su povoljne u svakom pogledu, te je kod uzgoja postojećih i podizanja novih borovih sastojina potrebno vršiti odabiranje sjemena i stabala uz primjenu naučnih metoda. Vjerojatno je, da i stabla alepskog bora velike smolovitosti imaju ovakove ili slične karakteristične osobine, koje bi trebalo naučnim istraživanjem ustanoviti. Na temelju tako ustanovljenih njihovih karakterističnih osobina mogla bi se pronaći stabla velike smolovitosti u onim borovim šumama, gdje se ne vrši industrijsko smolarenje. Izabrana stabla velike smolovitosti, koja se nalaze razbacana po postojećim smolarenim i nesmolarenim borovim šumama trebaju da budu sjemenska baza za podizanje novih borovih sastojina, a posebno za podizanje nove odvojene sjemenske baze, koju će sačinjavati izabrana elitna stabla naročite kvalitete. Dok se ne podigne i ne uzgoji ova odvojena sjemenska baza, skupljanje sjemena alepskog bora trebalo bi vršiti isključivo sa izabranih (obilježenih) stabala velike smolovitosti. Iako sjeme sa ovih stabala nije nosilac samo nasljednih osobina samog stabla-sjemenjaka, nego i onih nepoznatih stabala (nosioca muškog cvjeta), koja su izvršila oplodnju, ipak je vjerojatnost učešća sjemena, koje je nosilac osobina velike smolovitosti, s obzirom na mali broj stabala ve |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 51 <-- 51 --> PDF |
like smolovitosti u šumi (oko 10%), u ovom slučaju veći za cea pet puta, nego kod sjemena koje je skupljeno u šumi sa svih stabala od reda. Radi provjere smolovitosti kod izabranih sjemenjaka u šumi, a naročito kod uzgojenih mladih biljki, budućih sjemenjaka, potrebno je po mogućnosti ispitati sistem njihovih smolnih kanala, kao najkarakterističniju osobinu smolovitosti stabala. Organizaciju, proizvodnju, skupljanje i kontrolu sjemena alepskog bora trebalo bi uskladiti sa osnovnim ciljem, da se na području Dalmacije podignu kulture bora velike smolovitosti, koje u skoroj budućnosti treba da budu glavna sirovinska baza za terpentinsku industriju u našoj zemlji. Potrebno je, da se na rješavanju ovog problema što prije angažiraju dovoljna materijalna sredstva i naučne šumarske ustanove. Na podesnom mjestu na području Dalmacije potrebno je izabrati odvojenu površinu, na kojoj će se uzgojiti budući elitni sjemenjaci velike smolovitosti i vitalnosti, buduća sjemenska baza za proizvodnju kvalitetnog sjemena alepskog bora. Na ovoj kulturi, za vrijeme njenoga rasta treba da bude organizirano sistematsko proučavanje raznih osobina ovih stabala i njihove nasljednosti, a isto tako i utjecaj spoljašne sredine i uzgojnih mjera na smolovitast ovih stabala u raznim stadijima njihova razvoja. Dobiveni rezultati treba da budu smjernica za daljnji rad na podizanju i uzgoju kultura alepskog bora. Nakon što bude podignuta sjemenska baza sa izabranim stablima provjerene veličine smolovitosti, skupljanje sjemena treba vršiti isključivo sa ovih stabala. Novopodignute kulture alepskog bora sa ovim sjemenom spadat će među naše šume najveće produktivnosti, jer će se njihov prinos na smoli prema sadašnjem stanju najmanje podvostručiti, a to znači, da će njihov prosječni godišnji brutto-produkt po 1 ha iznositi najmanje 100.000 dinara. d) Glede izbora najpodesnijeg načina gospodarenja sa postojećim i novopodignutim šumama alepskog bora sa ciljem da bi se osigurala ravnomjernost i potrajnost najveće moguće proizvodnje smole nemamo još dovoljno iskustva. Ovo se odnosi kako na jednodobne šume, tako i na šume prebornoga tipa. Ranija razmatranja o ovome problemu (4) nadopunit ćemo sa slijedećim. Šume prebornoga tipa treba nastojati svesti na uzgoj putem femelšlaga, jer je taj način jednostavniji za uzgoj i gospodarenje, a daje više izgleda za bolji uspjeh prirodnog pomlađenja sastojine. Osim toga, ovaj način omogućava bolju kontrolu nad održavanjem ravnomjernosti i potrajnosti proizvodnje smole. Ostvarenje najveće moguće proizvodnje smole uvjetovano je sa više nepoznatih nam faktora, koje, kako je to već ranije istaknuto, treba još ispitivati i ustanoviti. Iako je gospodarenje sa jednodobnim sastojinama jednostavnije, mi u pogledu njihovog sistematskog smolarenja tokom jedne ophodnje i glede ostvarenja maksimalne proizvodnje smole nemamo iskustva. Ovdje ćemo iznijeti naše mišljenje, kako bi trebalo uvoditi stabla u smolarenje u svima jednodobnim sastojinama alepskog bora. U mladoj (gustoj) sastojini, prije nego se otpočne sa smolarenjem prorednog materijala »na mrtvo«, treba vidljivo obilježiti buduća elitna stabla, Ova elitna stabla ne smije se smolariti, dok se ne izvrše sve prorede. Nakon provođenja posljednje prorede u šumi treba da ostane, po našem mišljenju, najmanje 220—250 elitnih stabala, a ako u mladosti nisu vršene prorede redovito, tada ih mora ostati i više. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Kada stabla iz prorede postanu zrela za smolarenje (4), pristupa se njihovom smolarenju. Smatramo, da uz normalne uvjete rada i uz srazmjerno dovoljan broj stabala za smolarenje na 1 ha, stabla alepskog bora postaju zrela za smolarenje »na mrtvo«, kada postignu debljinu od cea 12 cm prsnog promjera. Smolarenju ovih stabala pristupa se na slijedeći način. Neposredno´ prije početka smolarenja (poslije jedne prorede) obilježe se stabla, koja će biti posječena prve naredne prorede. Ova se stabla smolari »na mrtvo«, a sva ostala stabla, koja nisu obilježena kao buduća elitna stabla, smolari se»na živo«. Nakon prve prorede, ponovno se obilježe stabla koja dolaze na red za sječu u narednoj proredi. Kod ovih stabala prelazi se na smolarenje »na. mrtvo-«, a kod ostalih stabala koja se već smolare nastavlja se sa smolarenjem »na živo«. Ovako se radi sve dok ne bude završena posljednja proreda. Posljednja proreda vrši se 24—32 godine prije oplodne sječe (naplodnog sijeka). Neposredno poslije posljednje prorede, počinje se smolarenje »na živo« svih preostalih stabala, osim cea 50—70 stabala-sjemenjaka. Smolarenje ovih sjemenjaka vrši se nakon naplodnog sijeka, i to »na mrtvo«. Nakon posljednje prorede, do> naplodnog sijeka iz šume se vade samo izumrla stabla. Smatramo, da ovakav sistem smolarenja i uvođenja stabala u smolarenje osigurava najveću moguću proizvodnju smole u jednodobnim sastojinama. U posljednje vrijeme u Francuskoj se vrše opsežni ogledi na bazi manje širine bjeljenica od dosadašnjih (8—10 cm) i primjenom jednog specijalnog struga sa ugrađenom prskalicom (»telegem«). Smatra se, da će uža bjeljenica povoljno utjecati na prirast drvne mase smolarenih stabala, a to je naročito važno kod dugoročnog smolarenja (smolarenja »na živo«). Dosadašnji ogledi su pokazali, da jedna bjeljenica od 15 cm prosječno daje samo´ 20% više smole od jedne bjeljenice od 7 cm, a dvije bjeljenice od 7 cm daju oko 20% više smole od jedne bjeljenice od 15 cm (13). Iz ovog proizlazi, da je vjerojatno ekonomičnije vršiti smolarenje sa uskim bjeljenicama nego sa širokim, te bismo smolarenje trebali uskladiti sa ovim saznanjem, da bi se time pripomoglo ostvarenju najveće moguće proizvodnje smole. Potrebno je istaknuti, da kod grčke metode smolarenja alepskog bora, koja je poznata pod imenom »Sophiko«, širina bjeljenice iznosi 6 cm, a smolarenje stabala »na živo« vrše i do 60 godina. Način gospodarenja treba da bude propisan uređajnom osnovom. Međutim, uređajna osnova u tom pogledu ne smije biti previše kruta, da bi se nova saznanja lako mogla primijeniti u pravcu ostvarenja cilja gospodarenja i unapređenja šumske proizvodnje. Naučne šumarske ustanove, pak, svoja istraživanja treba da usmjere u pravcu ustanovljivanja onih elemenata, koji mogu utjecati na povećanje maksimalne proizvodnje smole, a da pri tom ne će dovoditi u pitanje njenu potrajnost. Na području Dalmacije, a naročito na području općine Hvar, ima mnogo privatnih šuma, a osim/ toga ima mnogo i uzurpiranih šuma općenarodne imovine. U ovim šumama ne vrši se plansko i napredno gospodarenje, a ni nema sada mogućnosti da za te velike šumske komplekse bude propisano izvođenje određenih planskih gospodarskih ili meliorativnih mjera, i da izvođenje tih mjera bude obavezno, kao što je to na pr. uvedeno u poljoprivredi Zakonom o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Služb. list FNRJ br. 43/59), uz prijetnju stavljanja pod prisilnu upravu. Doduše, članom 39. Zakona o šumama propisano je, da se iskorištavanje privatnih šuma vrši pod nadzorom nadležnih državnih organa za šumarstvo u okviru privrednog plana, ali ni takvim |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 53 <-- 53 --> PDF |
nadziranim iskorištavanjem tih šuma ne će se moći unaprediti i meliorirati te šume, što bi morao, biti glavni cilj šumarske politike. Potrebno je istaknuti, da privatne šume, najvećim svojim dijelom ne služe za pokriće potreba samih svojih vlasnika sa produktima šume, nego velikim dijelom služe za prodaju malovrijednog ogrjeva, ili, pak, za paljenje vapna u svrhu prodaje. Ovakvi posjedovni odnosi, koje se ne bi moglo označiti kao socijalističko, i sadašnja ograničena uloga organa vlasti u nadzoru nad privatnim šumama, sprečavaju a u budućnosti će još daleko više sprečavati, da se šumarstvo1 u Dalmaciji unapredi i da dobije .onaj značaj, koji bi trebalo imati. U cilju gospodarenja šumama nije predviđeno ostvarenje višestrukih indirektnih koristi od šuma, koje su naročito naglašene na Petom svjetskom šumarskom kongresu, održanom 1960. godine u Seattle-u (USA). Iako se ove indirektne koristi od šuma (zaštita tla, klima i režim voda, rekreacija, lov i dr.) još nije uspjelo- razraditi brojčano što se pripisuje u grijeh nama šumarima, one po svojoj važnosti u mnogim slučajevima nadmašuju koristi od glavnih produkata šume. Baš radi toga, kako je to naglašeno na spomenutom kongresu šumarstva, »vlade pojedinih zemalja, ekonomisti i planeri pripisuju investicijama u šumarstvu mnogo manji značaj nego što bi to zaslužilo-«. Međutim, »nijedna zemlja s niskim nacionalnim dohotkom, ne će dostići viši nivo uz slabu potrošnju industrijskog drveta«. Unapređenje postojećih šuma u ovom dijelu naše zemlje, te podizanje novih, naročito borovih šuma, ima ogromnu važnost ne samo sa gledišta proizvodnje glavnih humskih produkata i sa gledišta višestrukih indirektnih koristi, nego i sa gledišta usklađivanja razvoja cjelokupne naše privrede u cilju podizanja nacionalnog dohotka i standarda života. Sadašnje investicije u šumarstvu treba uskladiti sa svima direktnim i indirektnim koristima od šuma, kao i sa budućim rastućim nacionalnim potrebama, uredujući postojeće šume i povećavajući njihovu produktivnost, te osvajajući nova šumska zemljišta, sa kulturama brzog rasta, uzimajući naročito u obzir rastuće potrebe na papiru (a time i na celuloznom drvetu i kolofoniju), na ambalaži, građevnom materijalu i mnogim drugim materijalima, koji svoje sirovine crpu iz šuma. Radi toga bi bilo potrebno, razraditi planove za šumsku proizvodnju i investiranje u šumarstvu, da nas eventualno pogrešna ekonomska politika investiranja, koja bi bila bazirana uglavnom na kratkoročnim razmatranjima i na osiguranju brzih ali nesigurnih profita, ne bi odvela na labave temelje prividno solidnog ekonomskog progresa. Treba imati na umu, da je naše šumarstvo u prošlosti predstavljalo, a i u budućnosti treba da predstavlja značajan elemenat u našoj, a takovu ulogu ima i u svjetskoj privredi. Zato svakako, šumarstvu kod nas treba poklanjati veću pažnju, nego mu se poklanja u zadnje vrijeme. Ovo važi ne samo za šumarstvo Dalmacije, nego i šumarstvo cijele naše zemlje. LITERATURA: 1. Bakoti ć Davor : Stočarstvo na kraškom području Hrvatske, »Krš Hrvatske«, Split 1&57. 2. Bićani ć Branko : O cilju šumskog gospodarstva i o njegovoj realizaciji išum. list br. 4—5 1953. 3. Bićani ć Branko : Korisnost smolarenja. Šum. list br. 5—6/55. 4. Bićani ć Branko : Potrajnost smolarenja u Dalmaciji. Uređenje borovih šuma. Šum. list br. 6—7/59. 5. B i ć a n i ć Branko : Šumska taksa za smolu i ekonomska opravdanost smolarenja. Šum. list br. 3—i/60. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 54 <-- 54 --> PDF |
6. Dudić Mi lan: Oplemenjivanje crnog bora kalemljenjem. Šumarstvo br. 1—2/60´. 7. Hera k Milan : Geološka podloga kraškog područja. »Krš Jugoslavije«, Split 1957. 8. Horvati ć Stjepan : Biljno-geografsko rasčlanjenje Krša. »Krš Jugoslavije «, Split 1957. 9. Jelavi ć Ante : Poljoprivreda na Kršu Jugoslavije. »Krš Jugoslavije«, Split 1957. 10. Jelavi ć Ante : Poljoprivreda na kraškom području Hrvatske. »Kras Hrvatske «, Split 1957. 11. Jug o Bogdan : Klimatske prilike Krša. »Krš Jugoslavije«, Split 1957. 12. Kl epa c Dušan: Peti svjetski šumarski kongres. Šum. list br. 1—2 1961. 13. Pejosk i Bran i slav : Neki poda,ci o smolarskim ogledima u Francuskoj. Šumarstvo br. 3—4 1961. 14. Piškori ć O s k a r: Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu Krasa. Šum. list br. 11—12 1960. 15. Prokazi n E.: Selekcija smolovitih formi belog bora i način njihovog privrednog korištenja. (Brzorastuće i privredno važne vrste drveća — Iskustva iz SSSR), Jugosl. savetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, Beograd 1960. 16. Zian i Petar : Organizacija službe u oblasti biljnje proizvodnje na degradiranom kraškom području. Izdanje Šum. kluba u Splitu, 1957. OBJECTIVES OF THE MANAGEMENT OF FORESTS IN THE LOVER LOCALITIES OF THE EUMEĐITERRANEAN ZONE OF DALMATIA AND THEIR REALIZATION SUMMARY The lower localities of the Eumediterranean zone of Dalmatia (Dalmatian Islands as well as the coastal zone of Dalmatia, excludinig some highest parts of Brač, Hvar and Pelješac) distinguilsH therriselves by their climatic and soil conditions whence the forests of this region display specific characters and Itherefore they ought to promote special economic objectives. In this region ali forests can be classified into high forests, macchias and garigues. The high forests are formed by Evergreen Oak (Quercus ilex) and Aleppo- Pine (Pinus halepensis). The Cypress (Cupres´sus semlpervirenis) occurs to a great extent isolaited or in groups. The macchia is an evergreen coppice belonging in the whole to the forest community Orneto-Quereetum ilicis (Horvatić), while the garigue is an evergreen scrub composed of heliophilous plants whose community within the frame of Evergreen Oak woods and scrubs (Querceta ilicis) represents a special order (Cisto-Ericetalia) and the alliance (Cislto-Ericion) of the Adriatic garigues (Horvatić). Besides areas stocked with high forests, macchias and gariguefs there belong to the forest lands also the areas covered with lithophilous and grass-liike vegetation (rocky grounds). The actual objective of management of forests depends on vvhether a particular stocked area should serve to meet local needs or not. 1. For forests which should mainlv serve to supply the local market the objective of the management should be in harmony with the local needs which may consists in requirements for special assoiitments (house and naval construction timber, vine props and oUhers) and fuelwood, or in requirements for fodder. The supply of construction timber will be best secured by raising mixed forests of Aleppo-Pine Cypress, Douglas Fir and Evergreen Oak in a rotation of 30—^50 years. The requirements in fodder will be best meJt by growing shrublilke Leguminosae of high nutrient value (Coronilla emerus and others) vithin the frame of thinly stocked -plantations of Aleppo-Pine di>splaying a density of 0,3 to 0,4. In this case the Aleppo-Pine plays a. meliorative role but besides thait it will give considerable yield,s. 2i. For forests and forest lands which ought not to serve mainly as Docal supplying isources the objective of their management should consist in a continuous production, of as high an amount of Pine resin (as a roain forest product) as posible, as well as of valuable assortmerits (pulpwood and a little of construction wood). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 55 <-- 55 --> PDF |
The Aleppo-Pine can be consideređ as the most suitable speeies for achieving this objective. The introduction of Aleppo-Pine in´to ithe macchias and garigues can be carried out in the best and cheapest manner by sowing seed on the previously stubbed-out and prepared circular plots sized 4—8 ,sq. m., which ought ito be also manured with an adequate fertilizer. On each hectare there are to be eatablished about 200 of such circular plots. ff the wood obtained by cutting less valuable elernenfe of macchias and garigues can be used for lime burning, then rt is recommended to perform their cuitting with a 50—lOC´/o intensi´ty by applying previouisly a broadcast sowing of the Aleppo-Pine seeds over the whole area. Besides that after this cutting one can also apply partialljy a stubbing-out, preparation and manuring (with artificial fertilizer) of about 200 circular plots sized 1—3 !sq. m. In this case the ejcpenditures of sovving are by half lower ithan in the case described previously, and the sowing is usually isuccessful. Afforestation of stony grounds with Aleppo-Pine is carried out toy sowing seeds in circular plots sized 0,5^—2 sq. m. i. e. 600—1000 plots per heotare. Such sfforestation is more expensive than introducing Aleppo-Pine into macchias. For this purpose of establishing highly resinous stands it is necessary to collect only the seeds from highly resinous trees. Scientific investigation ought to establish the obvious characteristics of such trees. With seeds of such trees — besides regular afforestation — one should also establish a separate seed supplying štand which in the near future should bear seeds of special quality. The method of management of Aleppo-Pine forests (thinnimgs, choice of _elite trees, manner and time of introducing trees into tapping, method of resin-tapping, rdtation etc.) ought to be prescribed by Khe wor´king plan to irasure evennes and permanency of highest resin yields. For the improvement of the existing forests as well as raising and tending of new P.ine stands sufficient funds should be secured in order to harmonize the advancement of the whole economy of the country. PRILOG POZNAVANJU DUŠIKA U DRVETU Dr ing. Ivo Opačić Poznato je da drvo sadržaje vrlo malo dušika, odnosno malo kemijskih spojeva koji u molekuli imaju dušik. Prisutnost dušika veoma je važna za normalni razvoj i život, jer u nedostatku dušika biljka vidljivo počinje da nazaduje, žuti, kržljavi, a lišće počinje opadati. Dušik dolazi u biljci u spojevima koji se nalaze u proteinima, vitaminima, lipoidima, encimima i alkaloidima, a kod zelenih dijelova biljke u klorofilu. Prema Beckeru i Dillingeru, najmanje dušika ima u korijenu, sve više prema vrhu, a najviše u lišću. Podaci o istraživanju dušika u drvetu veoma su oskudni i nesistematski obrađeni. Prema Hagglund u sadržaj dušika u drvetu varira u granicama od 0,1—0,5%. Po. Schwalbeu i Beckeru, sav dušik je proteinskog porijekla, a ima ga 0,10—0,17%. Po Hartig u sadržaj dušika u drvetu bukve varira sa godišnjom dobi i stvaranjem ploda. U vrijeme jake oplodnje sadržaj dušika u drvetu je manji. Od posebnog interesa za ova istraživanja, bio je raspored i količina dušika sadržanog u drvnoj masi ispitivanih vrsta drva. Glavni nosilac dušikovih spojeva u drvnoj masi je kambij. Allsopp i Misra našli su da kambij jasena (Fraxinus elatior L.) sadrži 29.4´% proteina, a brijesta (Ulmus sativa Mili.) 30%, dok u isto vrijeme u drvnoj masi ima jasen 1,37%, a brijest 1,73% proteina. |