DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 72     <-- 72 -->        PDF

zaštitu i eksploataciju. Veličina im se kreće
između 20 i 25 tisuća ha.


PošumljaVanje se provodi planski.
Ciste sječine, erodirane, gole i druge
državne šumske površine može Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva prepustiti
državnim poduzećima, socijalističkim zadrugama
ili društvenim organizacijama da
ih pošume i besplatno iskorištavaju. Tokom
00 godina (od 1835. do 1944.) pošumljeno
je 107 tisuća hektara, a od 1045. do
1955. učinjeno je 3 puta više tj. 328 tisuća
ha. Pošumljavanje je vršeno preko polovine
crnogoricom, a među listačama dominira
hrast, topola i bagrem.


Zaštit u šuma izvode šumska gospodarstva.
Državne su šume podijeljene u
revire, koje čuvaju čuvari šuma, koji su
podređeni višem čuvaru. Dužni su nositi
uniformu sa pravom upotrebe oružja. Da
bi se spriječile bolesti šuma, sjetveni i sadni
materijal prolazi kroz karantenu.


DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Stefanović V.: Zajednica bijelog bora
(Pinetum silvestris dinaricum prov.) i neke
njene karakteristike na području zapadne
Bosne. Radovi poljoprivredno šumarskog
fakulteta. B. Šumarstvo, VII, 2.


p.
p. 201—220, Sarajevo 1958.
U radu se iznose rezultati fitocenoloških
ispitivanja o bijelom boru u zapadnobosanskim
planinama (Šator, Staretina,
Cincar, Malovan, Kujače, Hrbljinske planine).
Ispitivanja su vršena u pojasu od
1000—1500 m. Ispitivano područje je pod
uticajem kontinentalne i submediteranske
klime (prelazno područje). Staništa pod
bijelim borom odlikuju se nizom specifičnosti
i autor sastojine s bijelim borom izdvaja
kao posebni tip šume Pinetum silvestris
dinaricum prov.
Šuma Pinetum silvestris dinaricum na
dolomitima je zastupana kao subasocijacija:
ericetosum (karakteristična vrsta Erica
carnea), a na krečnjacima je subasocijacija:
herbosum (kao sekundarna šuma).
Šuma Pinetum silvestris dinaricum se
nalazi unutar klimaksa vegetacije ielovobukovih
i smrčevih. Sastojine s bijelim
borom su bogatije termofilnim vrstama
nego šume jelove-borove i smrčeve. S porastom
nadmorske visine u šumi bijelog
bora povećava se zastupljenost elemenata
sveze Vaccinion Piceion, kao na primjer
Vaccinium myrtyllus, Pirola secunda, Luzula
silvestica, Picea escelsa, Rosa pen-


Pašarenje u državnim šumama vrši
se prema godišnjem planu, koga potvrđuje
ministar, a dozvole pojedincima izdaje
šumsko gospodarstvo. Koze ne smiju u šumu,
a marvu mora čuvati pastir.


Iskorišćavanje šuma vrši se prema
odobrenoj gospodarskoj osnovi, a iznimne
prehvate dopušta samo ministarski
savjet sa odredbom da se premašeni etat
ima u slijedećih 5 godina izravnati.


Transport. Šumskim su gospodarstvima
postavljeni točno određeni rokovi.
Tako na pr. bukovina sječena između 1.
aprila i 1. oktobra koja je određena za
građevno drvo, mora se u roku od mjesec
dana izvesti. Čuvari šuma imaju pravo da
stave i kontroliraju svako vozilo u kom
je drvo ili njegovi proizvodi. Kazne za
šumske*krađe veoma su oštre.
Prema Allg. Forstztg. febr. 1981.


E.
Schmidt
Đ. K.
đulina, a opada prisutnost termofilnih
vrsta sveze Qrneto-Ostryon.


U spratu drveća dominira bijeli bor,
a uz njega smrča, jela, bukva, trepetljika,
rjeđe crni bor, javor glavač i gorski javor.


Staništa s bijelim borom, indiciraju
ekstremnije uslove s obzirom na ekspoziciju,
dubljinu tla, inklinaciju i dr. nego
staništa pod jelom, smrčom i bukvom. Bijeli
bor zbog raznolikosti edafskih i ostalih
uslova zastupljen je s nekoliko ekotipova.


Šuma Pinetum silvestris dinaricum na
dolomitu ili vapnencu u istraživanom području,
a u pojasu iznad 1000 m je prelaznog
karaktera (kao sukcesija). Autor
donekle tvrdi, da su trajni stadiji ove šume
na toplijim grebenima.


Dr J. Kovačević


Stefanović V.: Areal prirodnog rasprostranjenja
bijelog bora (Pinus silvestris
L.) u NR Bosni i Hercegovini. Radovi Poljoprivredno
šumarskog fakulteta. B. Šumarstvo
III, 2. p. p. 147—200, Sarajevo
1058.


Autor u uvodu se osvrće na cjelokupni
areal bijelog bora u svijetu, te na Balkanu
odnosno u našim narodnim republikama.
Bosansko-hercegovačka nalazišta je
izdvojio u 11 područja prikazavši ih s ge