DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 17 <-- 17 --> PDF |
mo, brojna diferencijacija znatno će olakšati rad studentima, kada se uredi i pitanje nastavnog osoblja, predavaonica, laboratorija i opreme. Najteži problem je ispravno zaposljenje novih stručnjaka sve dok bude slobodan upis na razne odsjeke i stepene, broj studenata neograničen, a potrebe operative više manje određene. Ova neplaniranost, zbog koje će na pr. stručnjak bujičar u praksi vršiti eksploataciju, a eksploatator pošumljavati itd., javljati će se češće tamo gdje ima manje šuma koje neki fakultet u glavnom snabdijeva stručnjacima. Poznato je da nijedan jugoslovenski fakultet nema za snabdjevanje sa kadrovima velikih šumskih područja. Jasno je, da se moraju fakulteti uvijek prilagođavati novim trajnijim potrebama operative. Momentanoj, kratkotrajnoj potrebi međutim nemogu se prilagoditi.. b) Kako rješava ovo pitanje ljubljanski fakultet. Na osnovi novih uvjeta Šumarski odsjek fakulteta za agronomiju, šumarstvo i veterinu ljubljanskog univerziteta (skraćeno: šumarski fakultet) rješava probleme nastave u pogledu katedre za šumske gradnje kako sledi: Sačuvao je dosadanji kompleksni studij šumarstva sa biološkim, tehničkim i ekonomskim predmetima. Smanjio je, više manje linearno, satove nastave i vježbi na prosječno 30 sati nedjeljno. Podjelu na nove odsjeke nije usvojio. Specijalisti, koji će trebati operativi, lako će se odgojiti pomoću postdiplomskog studija kojeg je zakon sankcionirao. Povremena putovanja i kraći kursevi u inostranstvu omogućit će specijalistima da budu ažurni u dostignućima struke. Svima je jasno da šumarski stručnjak mora da zna analizirati i sintetizirati, da zna logično misliti i da mora voljeti svoju struku u kojoj će se usavršavati čitav život. Svaka statičnost bila bi znak njegovog propadanja. Dosada nerješiv problem je organiziranje studija u prvom stepenu fakultetske nastave. U prvi semestar upisuju se s jedne strane studenti sa svršenom gimnazijom, u glavnom djeca građana, koja poznaju razmjerno malo prirodu, a s druge strane tehničari sa svršenom četiri-godišnjom šumarskom školom, sa izvjesnom praksom, uglavnom sinovi sa sela, kojima su razne prirodne pojave vrlo bliske. Prvi očekuju od fakulteta sve što moraju o šumi znati, dok drugi samo produbljenje onog što već znaju. Prvi vide, da svoje drugove tehničare ne će moći dostići (dvije prema šest godina stručne nastave). Jasno im je da ne će dostići ni one tehničare bez prvog stepena fakultetske nastave, a očekuju uz to viši rang i više prinadležnosti od ovih, jer će pohađati školu od njih ipak dvije godine duže. Prije osnivanja stepenskog studija nastavni plan ljubljanskog Šumarskog fakulteta odredio je, da se predavanja i vježbe iz predmeta »-šumske komunikacije « u petom i šestom semestru održavaju nedeljno po 4 + 2 sata, u svemu 30 nedelja, što iznosi ukupno 120 + 60 sati. Osim toga studenti su obavljali deset dana terenske vježbe za vrijeme velikih ferija. Za predmet «-šumske gradnje« određeno je u osmom semestru 2 + 2 sata, ili u svemu 30 + 30 sati i dva dana terenskih vježbi. Dok ljubljanski Šumarski fakultet još nije prihvatio preporučeni mu prvi dvogodišnji stepen studija, izradio je novi reducirani nastavni plan, u kojem je određeno za šumske komunikacije 3 + 2 i 3 + 2 sata, a za šumske zgrade 2 + 2 sata. 263 |