DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 20 <-- 20 --> PDF |
je i svakom stručnjaku jasno da spadaju u domenu šumara, nego isto tako moderne šumske žičare i ceste isključiva su domen a šumara. d) Da li mogu građevinari pomoći šumarima. Za izradu nastavnog plana isto tako važno je kakvi zadaci čekaju buduće šumare kod izgradnje modernih šumskih puteva. Odgovor na pitanje je težak, jer nemamo tačnih podataka o sadašnjoj mreži jugoslovenskih šuma a isto tako nedostaju nam kalkulacije kakva prosječna gustoća mreža i njihova kvaliteta odgovara našim šumama. U šumama Švajcarske imaju ponegdje koncentraciju po 1 ha i po 100 m cesta, pa i više. Uzmimo, da imamo u Jugoslaviji izgrađenih oko 10 m/ha, a da je za nsše prilike optimum 30 m/ha. U tom slučaju trebamo izgraditi još 20 m/ha, ili za 8 milijuna hektara jugoslovenskih šuma ukupno 160.000 km. (Ovom dužinom možemo četiri puta opasati ekvator zemlje). Recimo, da su naše procjene vrlo aproksimativne, da imademo za 50% manje, ili čak više izgrađenih produktivnih puteva i da potreba ne iznosi 30 m/ha, već samo 20 m/ha. I u tom slučaju treba još graditi od 40.000 do 120.000 km cesta. Ovo predstavlja, ako 1 km puta skromno kalkuliramo po 4 miliona, svotu od 160 do 500 milijardi dinara. Ako jedan šumarski stručnjak-traser izmjeri i izgradi godišnje prosječno 10 km cesta, to za 160.000 km, koje bismo gradili recimo 20 godina, trebamo 800 trasera. Strojnom gradnjom puteva smanjili bismo potrebu stručnjaka. Svakako trebali bismo ih i za taj slučaj nekoliko stotina. Da li da mi šumari takav ogroman zadatak, koji smo jučer i danas obavljali, sutra prepustimo trećim licima? Kakvu garanciju imademo da će to biti bolje? Da li nije takvo gledište opasno za struku i za zemlju? Nije li takvo gledište krajnje neodgovorno? Sta možemo očekivati od pomoći građevinaru? Oni bi mogli ukoliko bi imali vremena, sarađivatj sa šumarom kod trasiranja i izgradnje cesta. Naravno da bi šumar pregledao teren, odredio pozitivne linije trase, trasu uglavnom položio i dao direktive građevinaru o detaljnom trasiranju i izgradnji s obzirom na specifičnosti dotičnog terena i dotične šume. Ovaj početni i najvažniji zadatak može naime riješiti samo šumar. Jedino on studira ovu materiju i iz nje polaže ispite. , Razumljivo, da bi istu materiju mogao student studirati i na građevinarskom fakultetu. Trebalo bi samo dosadašnji njihov nastavni plan, koji je već natrpan raznolikom i opširnom materijom, proširiti sa predavanjima iz šumarstva enciklopedistično, te iz teorije šumskih komunikacija, o čem smo već govorili. Po našem mišljenju, ako postavimo ova predavanja u sedmi i osmi semestar, po 2 sata nedjeljno, ili ukupno za 60 sati, te dodamo kakvih šest dana terenskih vježbi, dobili bismo iz takvog fakulteta odlične trasere šumskih saobraćajnica. Bez dodatnog studija ne može građevinar, kako smo dokazali, uspješno trasirati i graditi specijalnih šumskih saobraćajnica isto tako, kako što ne može graditi specijalne komunikacije u rudnicima. Danas traže građevinari podjelu prevelike materije na manje odsjeke, zato nije nimalo vjerojatno, da bi njihov nastavni plan proširivah u korist šumarstva. Građevinari su i svojim dosadašnjim poslom preopterećeni. Pomislimo samo, kakvim tempom grade željeznice — lokomotiva je stara 135 godina — i ceste za novo vozilo auto, koje je staro tek 75 godina, i piste za još mlađe avione i pristaništa za rječne i pomorske brodove ;:td., te toliko zadataka ih čeka joä u budućnosti. Jugoslavija je na pr. investirala u sve građevinske radove od 266 |