DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 24 <-- 24 --> PDF |
PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PEDOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA Ing. MIRJANA KALINIC UVOD INTENZIVIRANJE bilo koje privredne grane zahtijeva i uvođenje novih savremenih metoda rada koje su hrže i točnije od dosadašnjih. Stoga foftogrametrija dobiva u posljednje vrijeme u raznim granama privrede sve veće značenje. Fotogrametrija se danas primjenjuje gotovo u svim djelatnostima gdje su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja na terenu. Tako je ona našla znatnu primjenu u geodeziji, šumarstvu, rudarstvu, geologiji, geografiji itd. Posljednjih decenija fotognamerija se sve više primjenjuje i u pedološkim istraživanjima, uglavnom u svrhe kartiranja i klasifikacije tla. Za šumarske, pedološke i geološke potrebe dolazi uglavnom u obzir aerofotoigraimetrija. Pored geodetske primjene fatogrametrijskih snimaka (aerosnimaka;), kako navodi Švidefski (11), najveći dio aerosnimaka rabi se u svrhe fotointerpretacije. Naime, aerosnimka daje mnogo detalja terena, vjerno prikazuje svaki objekt na terenu i konfiguraciju terena. Bogat sadržaj aerosnimaka omogućuje ne samo goedetu, već i geografu, geologu, pedologu, građevinaru, hidrotehničaru, agronomu, statističaru, šumaru itd., da bilo direktno, bilo indirektno zaključuje o onim fenomenima koji su od interesa za njegovu užu djelatnost (11). Istraživanje i kartiranje tala kombinacijom analiza aerosnimaka i studija tada na terenu, a zatim u laboratoriju, pokazala su se veoma korisnim i efikasnim. Za pedološke svrhe najpogodnija je stereofotogrametrijska metoda snimanja koja daje parove snimaka. Za manje točne i orjentacione radove mogu nam poslužiti pojedinačni aerosnimoi istraživanog terena. MOGUĆNOSTI PRIMJENE AEROSNIMAKA Spomenuto je da su za pedološka istraživanja najpogodniji parovi snimaka (stereoparovi) koji omogućuju dobivanje stereomodela istraživanog terena. Kod proučavanja snimaka pod stereoskopom zamjećuju se mnoge raznolikosti u pogledu osobina tala, koje su ovisne o oblicima terena i reljefa. Jasno je da se u dolinama, na podnožju brda, na obroncima, nagibima i na platoima pojavljuju tla različitih svojstava. Te stanišne jedinice mogu se vrlo točno označiti na fotografiji; istovremeno može se vidjeti koje su jedinice — s obzirom na analizirana svojstva slične (Buringh po Belcher-u, 1950). U predjelima vodotoka, riječni i potočni aluviji tvore često velike areale aluvijalnih sedimenata koji se naoko čine potpuno jednolični. Nastali periodičnim naplavljivanjem raznog materijala kroz dugi vremenski period (stotinama godina), pokazuju oni znatne raznolikosti, kako u gradi samog profila, tako i u |