DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 24     <-- 24 -->        PDF

PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PEDOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA
Ing. MIRJANA KALINIC


UVOD


INTENZIVIRANJE bilo koje privredne grane zahtijeva i uvođenje novih
savremenih metoda rada koje su hrže i točnije od dosadašnjih. Stoga foftogrametrija
dobiva u posljednje vrijeme u raznim granama privrede sve veće značenje.
Fotogrametrija se danas primjenjuje gotovo u svim djelatnostima gdje
su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja na terenu. Tako je ona
našla znatnu primjenu u geodeziji, šumarstvu, rudarstvu, geologiji, geografiji itd.
Posljednjih decenija fotognamerija se sve više primjenjuje i u pedološkim istraživanjima,
uglavnom u svrhe kartiranja i klasifikacije tla. Za šumarske, pedološke
i geološke potrebe dolazi uglavnom u obzir aerofotoigraimetrija.


Pored geodetske primjene fatogrametrijskih snimaka (aerosnimaka;), kako
navodi Švidefski (11), najveći dio aerosnimaka rabi se u svrhe fotointerpretacije.
Naime, aerosnimka daje mnogo detalja terena, vjerno prikazuje svaki objekt
na terenu i konfiguraciju terena. Bogat sadržaj aerosnimaka omogućuje ne samo
goedetu, već i geografu, geologu, pedologu, građevinaru, hidrotehničaru, agronomu,
statističaru, šumaru itd., da bilo direktno, bilo indirektno zaključuje o
onim fenomenima koji su od interesa za njegovu užu djelatnost (11).


Istraživanje i kartiranje tala kombinacijom analiza aerosnimaka i studija
tada na terenu, a zatim u laboratoriju, pokazala su se veoma korisnim i efikasnim.


Za pedološke svrhe najpogodnija je stereofotogrametrijska metoda snimanja
koja daje parove snimaka. Za manje točne i orjentacione radove mogu nam poslužiti
pojedinačni aerosnimoi istraživanog terena.


MOGUĆNOSTI PRIMJENE AEROSNIMAKA


Spomenuto je da su za pedološka istraživanja najpogodniji parovi snimaka
(stereoparovi) koji omogućuju dobivanje stereomodela istraživanog terena. Kod
proučavanja snimaka pod stereoskopom zamjećuju se mnoge raznolikosti u pogledu
osobina tala, koje su ovisne o oblicima terena i reljefa. Jasno je da se u
dolinama, na podnožju brda, na obroncima, nagibima i na platoima pojavljuju
tla različitih svojstava. Te stanišne jedinice mogu se vrlo točno označiti na fotografiji;
istovremeno može se vidjeti koje su jedinice — s obzirom na analizirana
svojstva slične (Buringh po Belcher-u, 1950).


U predjelima vodotoka, riječni i potočni aluviji tvore često velike areale
aluvijalnih sedimenata koji se naoko čine potpuno jednolični. Nastali periodičnim
naplavljivanjem raznog materijala kroz dugi vremenski period (stotinama
godina), pokazuju oni znatne raznolikosti, kako u gradi samog profila, tako i u