DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 24     <-- 24 -->        PDF

PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PEDOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA
Ing. MIRJANA KALINIC


UVOD


INTENZIVIRANJE bilo koje privredne grane zahtijeva i uvođenje novih
savremenih metoda rada koje su hrže i točnije od dosadašnjih. Stoga foftogrametrija
dobiva u posljednje vrijeme u raznim granama privrede sve veće značenje.
Fotogrametrija se danas primjenjuje gotovo u svim djelatnostima gdje
su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja na terenu. Tako je ona
našla znatnu primjenu u geodeziji, šumarstvu, rudarstvu, geologiji, geografiji itd.
Posljednjih decenija fotognamerija se sve više primjenjuje i u pedološkim istraživanjima,
uglavnom u svrhe kartiranja i klasifikacije tla. Za šumarske, pedološke
i geološke potrebe dolazi uglavnom u obzir aerofotoigraimetrija.


Pored geodetske primjene fatogrametrijskih snimaka (aerosnimaka;), kako
navodi Švidefski (11), najveći dio aerosnimaka rabi se u svrhe fotointerpretacije.
Naime, aerosnimka daje mnogo detalja terena, vjerno prikazuje svaki objekt
na terenu i konfiguraciju terena. Bogat sadržaj aerosnimaka omogućuje ne samo
goedetu, već i geografu, geologu, pedologu, građevinaru, hidrotehničaru, agronomu,
statističaru, šumaru itd., da bilo direktno, bilo indirektno zaključuje o
onim fenomenima koji su od interesa za njegovu užu djelatnost (11).


Istraživanje i kartiranje tala kombinacijom analiza aerosnimaka i studija
tada na terenu, a zatim u laboratoriju, pokazala su se veoma korisnim i efikasnim.


Za pedološke svrhe najpogodnija je stereofotogrametrijska metoda snimanja
koja daje parove snimaka. Za manje točne i orjentacione radove mogu nam poslužiti
pojedinačni aerosnimoi istraživanog terena.


MOGUĆNOSTI PRIMJENE AEROSNIMAKA


Spomenuto je da su za pedološka istraživanja najpogodniji parovi snimaka
(stereoparovi) koji omogućuju dobivanje stereomodela istraživanog terena. Kod
proučavanja snimaka pod stereoskopom zamjećuju se mnoge raznolikosti u pogledu
osobina tala, koje su ovisne o oblicima terena i reljefa. Jasno je da se u
dolinama, na podnožju brda, na obroncima, nagibima i na platoima pojavljuju
tla različitih svojstava. Te stanišne jedinice mogu se vrlo točno označiti na fotografiji;
istovremeno može se vidjeti koje su jedinice — s obzirom na analizirana
svojstva slične (Buringh po Belcher-u, 1950).


U predjelima vodotoka, riječni i potočni aluviji tvore često velike areale
aluvijalnih sedimenata koji se naoko čine potpuno jednolični. Nastali periodičnim
naplavljivanjem raznog materijala kroz dugi vremenski period (stotinama
godina), pokazuju oni znatne raznolikosti, kako u gradi samog profila, tako i u




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 25     <-- 25 -->        PDF

vanjskoj morfologija. Ove raznolikosti razgraničavaju se i odvajaju prilično
točno i brzo uz pomoć aerosnimaka zbog bolje vidljivosti i preglednosti na snimcima.
Pri terenskom snimanju, bez upotrebe aerosnimaka, one se obično teže
zapažaju i registriraju, te su potrebna opsežnija terenska ispitivanja i sakupljanje
mnogo većeg broja uzo-raka.


U aridnim pak područjima, sa salinim i alkalijskim tlima, opažaju se na
površini tla veoma jasne razlike, koje se sa snimaka mogu dobro analizirati.


Na sličan način mogu se analizirati i hidrološki uslovi tala. Jaružne i drenažne
prilike koje se obično mogu potpuno ucrtati, često mnogo variraju gdje su
uslovi tla znatno razlikuju. Za erozionu pak službu važno je da se analiziraju
tipovi erozije, prostranstvo i intenzitet erozije tla (1).


Pored tih prednosti snimaka, veliki broj detalja terena i oblika površina tla,
stvaraju mogućnosti upotrebe snimaka kao topografske podloge. Mogućnost
orijentacije pomoću snimaka točnija je i brža, osim ako se baš radi o nekim specifičnim
oblastima, kao veliki jednolični šumski kompleksi.


Aerosnimci mogu pedologu veoma korisno poslužiti prije izlaska na teren,
na samom terenu, a i pri dovršnim radovima u uredu.


Kada za područje, koje će biti pedološki ispitivano, ima već od ranije literarnih
ili kartografskih podataka, utvrđivanje izgleda i površine prostiranja
pojedinih tala na snimcima, znatno je olakšano. Ovo je veoma važno osobito za
predjele koji su dobro otkriveni, a imaju raznovrstan pedološki sastav. Ponekad
bi se na osnovu ovih postojećih podataka i aerosnimaka mogla učiniti pedološka
skica istraživanog područja još prije izlaska na teren. Prema tome proučavanje
snimaka prije izlaska na teren omogućiće dobivanje opće slike terenskih prilika,
konfiguracije reljefa, karaktera vegetacijskog pokrova, prohodnosti, hidrografije
područja, položaja puteva, cesta. Svi ovi podaci koristiće istraživaču, da
prije početka rada na terenu, dobije bolja uvid u cjelokupnost terena i time lakše
donese odluku o mjestu početka radova i njihovom izvođenju.


Kod terenskih radova upotreba aerosnimaka krupnog mjerila praktički se
ne razlikuje od sličnih radova uz upotrebu obične topoosnove, već se njenom
upotrebom povećava točnost kartiranja i ubrzava tempo rada. Ubrzavanje radova
postiže se stoga, sto aerosnimci, zahvaljujući bogatom sadržaju objekata,
prisustvu mnogih »-gotovih«, tj jasnih prirodnih kontura, dozvoljavaju da se
smanji broj´ profila tla i terenska pedološka rekognosciranja (14).


Pri radovima u uredu aerosnimci mogu biti, pored izrade karata, od pomoći
i kod dovršnih radova pedološke interpretacije za eventualne dopune, korekture,
kontrolu i drugo.


INTERPRETACIJA PEDOLOŠKIH PODATAKA NA SNIMCIMA


Prema Dokučajevu tla su funkcija zajedničkog djelovanja pedogenetskih
faktora matičnog petrografskog supstrata, reljefa, klime, vegetacije itd. Osim
klime, ostali faktori tvorbe tla mogu biti preslikani, te se prema tome mogu
identificirati na aercsnimkama.


Slika površine tla koje je obraslo veoma rijetkom vegetacijom ili je sasvim
otkriveno, daje izravn o mnogobrojne podatke koji ukazuju na pedološke osobine
istraživanog područja. Kod površina koje su pokrite šumskom, travnom ih
drugom vegetacijom, do rezultata istraživanja dolazi se indirektnim , posrednim
putem. U tom slučaju važno je utvrditi faktore koji su u najužoj vezi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 26     <-- 26 -->        PDF

sa osobinama i pojavom tala, a da su istovremeno dobro vidljivi na aerosnimku.
Ove karakteristike pripadaju u prvom redu vegetaciji i reljefu, jer
oni veoma vidno odražavaju gotovo svaku promjenu u svojstvima tla.


Smatramo, stoga, da je na pokrivenim područjima, terenima potrebno sakupiti
prva iskustva na samom terenu, služeći se pri tom prethodnom rekognosciranju
i aerosnimcima, ili postavljati »primjerne-« površine. Na taj način mogu
se, uz upoznavanje terenskih prilika jednog dijela područja, upoznati i osobine
preslikavanja pojedinih detalja tla na aerosnimku. Iskustva stečena kombinacijom
terenskog rada i upotrebe aerosnimaka olakšaće dobivanje točnih i brzih
podataka i ostalih dijelova istraživane površine.


Za stvarne, posredne indikatore koji doprinose pedološkoj identifikaciji
snimaka mogli bi se uzeti slijedeći:


1. raspored i karakter vegetacije; 2. reljef (reljefne prilike područja); 3.
geološka podloga; 4. erozija; 5. vodne prilike — hidrografija; 6. boja ili ton tla
ili matič. supstrata — geološke podloge ukoliko je otkrivena.
1. Raspored i karakter vegetacije. Različita svojstva tla fizikalne,
kemijske i biološke prirode imaju veliki utjecaj i znatan odraz na sastav i karakter
vegetacije. Pojedine vrste drveća, šumske ili biljne zajednice vezane su
za određene vrste tla. Tako jedne nastavaju uglavnom duboka, vlažna tla određenih
karakteristika, a druge su vezane na plitka suša ili suha tla. Po njihovoj
vrsti, uzrastu, gustoći, veličini krošnje, mogu se donijeti neki zaključci i o svojstvima
tla. Na većim šumskim kompleksima ova činjenica omogućuje veoma
dobar pregled rasporeda pridolaska tala.
Stereoskopskom analizom aerosnimaka (si. 1, 2) jednog dijela šumskih predjela
u Slavoniji, može se uočiti da su sastojine bukve i mješovite sastojine
bukve i hrasta gornjeg dijela ovih predjela boljeg uzrast^ j sklopa od sastojina


SI. 1.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 27     <-- 27 -->        PDF

u njihovom donjem dijelu. Naime, ove sastojine uzrasle su uglavnom na dubljim
tlima. Za razliku od ovih, sastojine, uglavnom hrasta, na plitkim erodiranim
tlima, donjeg dijela područja, slabog su obrasta, uzrasta i sklopa.


Osim ostalih detalja snimka (si. 1), koji se ovom prilikom neće analizirati,
vrijedno je ukazati na sliku reljefa spomenutih, i u si. 1 naznačenih šumskih
predjela, koju nam pruža aerosnimak. Razvedenost reljefa ovog dijela Papuka
veoma je vjerno i točno prikazana.


2. Reljef — reljefne prilike područja. Utjecaj reljefa u razvoju tala toliko
je značajan», da se mnoge jedinice tala javljaju čest o na određenim
relefnim oblicima. Ovi oblici daju, u nekim slučajevima, dosta točne i oštre
granice pojedinih jedinica tala. I u područjima koja su pokrita vegetacijom na
snimcima su vidljive promjene u reljefu (različite reljefne depresije, padine,
protoke, toke itd.). Takva mjesta, osim toga, obrašćuju karakterističnom vegetacijom
(kao npr. depresije — niže, barskom vegetacijom), što također dopri-
LBGlN


orijentaciona granica


" ´ ~ šum. predjela


sastojine na plićim,
dd erodiranim tlima


Fs
\!3 sastojine na dubljim i
^ J dubokim tlima


jezera


O šumske enklave


SI. 2.


nosi indirektnom, posrednom utvrđivanju tipova tla. Na običnim crno-bijelim
snimkama te su promjene izražene u promjeni tona na snimku, a na obojenim
snimkama u promjeni boje ih´ nijanse (si. 1—4).


3. Geološk a podloga. Na dobro otkrivenom terenu, ili terenu gdje su
erozija ili denudacija odnijele sloj tla sa geološke podloge, boja ili nijansa te
podloge mogu ukazati na karakter i svojstva matičnog supstrata. Ovaj podatak,
uz analizu ostalih faktora tvorbe tla, pomoći će orjentaciji ili utvrđivanju karakteristika
ovih i susjednih pokritih terena,
4. Erozija . Karakteristična su područja koja lako erodiraju: vapnenačka,
flišna, dolomitna. »U ovom pogledu su naročito karakteristični krečnjaci
sa lako primjetnim škrapama, vrtačama i pukotinama, zatim dolomiti sa svojstvenim
reljefom, flišni sedimenti (laporci, pješčari, konglomerati) sa blagim i


ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 28     <-- 28 -->        PDF

zaobljenim oblicima, a često i magma teke stijene, kad obrazuju istaknute dijelove
terena blažeg oblika« (5). Naročito u pokrivenirn područjima ukazuju ovi
oblici i na određene pedološke karakteristike terena.


Na snimcima se mogu lijepo dešifrirati! i mineralno-karbcinatna sivožućkasta
i smeđa tla brežuljkastih terena. Razvijaju se na laporima sive ili sivožuekaste
boje. Mjestimično erodirane površine strmijih obronaka ovih tala, ili preorani
slogovi bjelkaste do žućkastosive boje mineralno-karbonatnih tala, ističu se
veoma lijepo među ostalim površinama.


5. Vodn e prilike — hidrografija. Razvijena hidrografija ukazuje uglavnom
na raznorodan, manje propuštan, matični supstrat i tlo, dok oskudne vodne
prilike upućuju na propuštan supstrat i suša tla. Riječne doline su kolijevka
mladih naplavljenih, veoma plodnih tala, osobito´ u svom donjem toku.
6. To n ili boj a tla ili matič. supstrata. Na aerosnimcima otkrivenog
terena, mogu se zapaziti tonovi, boje ili nijanse karakteristične za pojedina tla.
Na osnovu tona ili, boje može se donijeti zaključak o tlu i njegovoj rasprostranjenosti,
njegovim promjenama. »Promjene tona koje se zapažaju na fotografijama
mogu pokazati promjene u teksturi; ili uslovima drenaže koji bi se mogli
prilikom rada na terenu propustiti, osim ako se ne sakuplja svaki uzorak« (9).
Važno je spomenuti međutim, da ton predmeta na snimku ovisi o osvjetljenju
površine tla, kutu pod kojim sunčane zrake dolaze na površinu tla. te
najzad o fotomaterijalu (fotopapiru, izradi fotosnimaka itd.). Tako se, vlažne
površine tla, preslikavaju uvijek tamnije od suhih, a voda, rijeke i jezera preslikavaju
se uvijek crno, ukoliko se baš ne radi o totalnoj refleksiji.


Osim navedenih indikatora za pedološku interpretaciju snimaka, značajna
je i uloga sjen e predmeta na snimku. Sjena je naročito važna kod interpretacije
reljefa, jer nam različiti tonovi sjene ukazuju na reljefne oblike. No. ona
može biti i nepoželjna, jer se na osjenjenoj strani ponekad može teško bilo što
identificirati.


IZBOR AEROfFOTOSNTMAKA ZA PEDOLOŠKA ISTRAŽIVANJA


Da bi se snimci mogli sa uspjehom upotrebljavati u pedološke svrhe potrebni
su zato određeni tehnički uslovi kao: podesno mjerilo snimka, primjenjeni
fotcmaterijal, filteri i drugo. Slika predmeta na fotografskom snimku
postiže se različitim tonovima ili bojama na snimku. Tonovi1 ili boje ovisni su
0 osjetljivosti negativa prema bojama u prirodi. Na ton fotosnimka utječe i vrijeme
snimanja, kontrastnost fotopapira, ekspozicija, laboratorijska obrada i
drugo.


Spomenuto je već da su za pedološku interpretaciju hajpodesnije kontaktne
kopije aerosnimaka sa stereoskopskim preklopom, koje daju stereoefekt, čime
se olakšava interpretacija. Ako se želi izbjeći upotreba velikog broja snimaka
može se izrezivanjem i sastavljanjem pojedinih snimaka dobiti pregledima slika
nekog predjela — fotomozaik, asamfolaž.


Upotreba snimaka u pedološke svrhe ovisana je i o njihovom mjerilu. Mjerila
aerosnimaka su različita; ona ovise o svrsi za koja su rađena. Snimanja se
kod nas, pored ostalog, vrše u svrhu izrade izvjesnih tehničkih projekata (urbanizam,
elektroprivreda, drenaže itd.), te za potrebe katastra.


Prema ruskim podacima (14) za pedološka kartiranja u mjerilu 1 :10000 do
1 :25000, bolje je upotrebljavati snimke gotovo istoga mjerila. Podrobnost aero


274




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 29     <-- 29 -->        PDF

snimaka ovih mjerila tako je velika, da se po njima može uspješno sastaviti
pedološka karta mjerila 1 :10000, bez opasnosti za njezinu točnost. Pri izradi
karata sitnijih mjerila (1 : 50000 — 1 :100000 — 1 : 200000) upotrebljavaju se
obično materijali aerofotosnimaka mjerila 1 : 25000 — 1 :35000..


Kod kartiranja u krupnom mjerilu, uporedo sa kontaktnim kopijama snimaka,
neophodno je upotrebljavati i topografske karte. Pri tome se obrada: kontura
tla izvedi pomoću aerofotosnimaka, a topografska osnova popunjava nedostatak
geodetskih podataka aerofotosnimaka i daje podatke o apsolutnim vrijednostima
predjela (mjerilo, visine).


Kartiranjem u srednjem mjerilu, cfouhvataju se obično veće teritorije. Izvođenje
radova obavlja se tada ili pomoću većeg broja kontaktnih kopija, ili je u
tom slučaju pogodnija upotreba fotoskica tj. povećanja originalnih negativa i to
svakog drugog. U područjima sa složenim, izlomljenim reljefom dobro je uz fotoskice
imati ipak sve kontaktne kopije, da bi se dobio stereoefekt pri dešifriranju
zasebnih dijelova terena. U oba slučaja kartiranje tla se provedi pomoću fotoskica
s narednim prenošenjem kontura tla na topoosnovu ili fotoplan.


VLASTITA ISKUSTVA


U posljednjih tridesetak godina fotogrametrija se sve češće primjenjuje u mnogim
zemljama kao pomoćno sredstvo u pedoio´skirn istraživanjima, klasifikaciji i
kartografiji tala. U evropskim zemljama Holandiji, Belgiji, Njemačkoj, SSSR-u i
drugima, mnogi radovi obavljeni su uz pomoć fotogrametrije. I američki pedolozi
primjenjuju aerosnimke već dosta davno, te su dali i neke korisne sugestije u vezi
izrade pedoloških karata, a s obzirom na opseg i način primjene aerosnimaka »tentative
soil map« ili »photo analitical map for soil survey purposes« = karta pripremljena
sistematskim analizama aerosnimaka, zatim »semidetailed soil map« = karta
sačinjena nakon izvođenja terenskih i laboratorijskih istraživanja itd.


Kako navodi Buringh, aerofotografija je dala mnogo novih mogućnosti u radu.
Upotreba aerosnimaka u nekim je radovima u naprednoj, a u drugim u početnoj fazi.


SI. 3.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Međutim, razumljivije je da će uloga aerosnimaka u budućnosti postajati sve važnija;
ona se neće primjenjivati samo u pomaganju razvoja novih teritorija, već i za
daljnji razvoj i unapređenje razvijenih zemalja.


Naša iskustva u pogledu primjene aerosnimaka u pedološkim istraživanjima
još su prilično skromna. Može se, međutim kazati da je i kod nas u novije vrijeme
njihova primjena u ovim istraživanjima sve opsežnija.


Prilikom radova na pedološkim istraživanjima i izradi agropedološke karte
za neka područja istočne Slavonije, jedan od naših zadataka bio je izraditi detaljnu
pedološku kartu Zadružne ekonomije i seljačkih posjeda sa toga područja.
Gotovo čitavo područje istraživanja leži na recentnom riječnom aluviju. Kod
terenskog rada, uz katastarski plan Zadružne ekonomije i seljačkih posjeda u
mjerilu 1 :2880, poslužili su nam aerosnimci (parovi aerosnimaka) i Stereoskop.


Lf

/


/ \ konfiguracija
reljefa
ĆD / .4 1 aluvijalnokarbonatna
glinenoilovasta
i ilovasta tla
\ ´ "8 X— ´ir 2 aluviialnokarb°j.
j fD ,„ *™7\m «´[hjLiM—^^ž*´/´ «
natna pjeskovitoilovasta
i ilovasta
/´.
„v
. .´JU
, ,´fg>
$ . >3y\
.´ Y/ >.
„ , .. , ,3 aluvij alnokarbonatna
ilovasta pjeskovita
tla
0 »*»
»4 i
i4 aluvijalnokarbonatna
hidrogenizirana
tla
5 antropogena tla


Proučavajući snimke pod stereoskopom (sL 3 i 4) uočeni su detalji terena, koji
su nam mogli biti važni u pogledu orijentacije i brže sistematizacije tala. Upravo
mogućnost stvaranja stereoskopskog modela terena, pomogla je da označimo
mnoge karakteristike reljefa i tala ovog područja. Konture reljefa skicirane su
u kartu prije izlaska na teren, i onda ove oznake kontrolirane na samom terenu.
Istovremeno su obilježavani zapaženi tamniji i svjetliji tonovi snimaka. Rezultat
je bio slijedeći. Na označenim reljefskim uzvišicama na terenu nalazili smo
lakše aluvijalna karbonatna tla, pjeskovito-ilovasta do ilovasto-pjeskovita. Na
nižim mjestima od spomenutih (visinske razlike mijenjale su se ovdje između
0,50—1—2, a mjestimično i do 3 i 4 metra), javljala su se nešto teža aluvijalnokarbonatna
tla, tj. pjeskovito-ilovasta do ilovasta. Tamniji ton na aerosnimcima
ukazivao je na terenske depresije sa tlima još težeg mehaničkog sastava, tj. ilovasto-
glinastog i glinastog, koja su već ponegdje bila i znatno hidrogenizirana.
Nadalje, pravilan raspored nekolicine drveća na aerosnimku, kod terenskog obilaska,
pokazao je da se na tim mjestima teren nešto oštrije lomi i da je tu protoka
obrasla niskom barskom vegetacijom.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Podaci u pogledu reljefskih karakteristika, zatim svjetlijeg ili tamnijeg tona
snimaka, rasporeda vegetacije i dr., provjereni na terenu, po povratku sa terena
ponovo su analizirani. Oni su nam dali korisne podatke za primjenu aerosnimaka
i u susjednim obalnim područjima rijeka, gdje se prilikom daljih radova
nije morao uvijek obilaziti sav teren, što je znatno ubrzalo i olakšalo istraživanja.


Kod istraživanja litogeno-karbonatnih tala Dalmacije (7), također su rabljeni
aerosnimci. Tako su u vezi sa identifikacijom laporovitih litogeno-karbonatnih
tala. uočene mogućnosit identifikacije ovih tala na temelju karakteristika
njihovog reljefa, vegetacije i boje. Vegetacija je na ovim tlima bujnija, nego na
susjednim. Na aerosnimcima prikladnog mjerila može se uočiti i karakterističan
stepenast mikroreljef ovih tala. Boja obrađenog tla pokazuje izmjene svjetlije
i tamnije nijanse, koje su uzrokovane neujednačenim procesima erozije. Identifikacija
dolomitnih litogeno-karbonatnih tala teška je, i moguća upotrebom
samo kvalitetnih stereoparova krupnog mjerila M = 1 :10000 i veće, uz temeljito
obavljen terenski rad. Vapnenčeva litogeno-karbonatna tla najlakše su
dešifrirana karakteristisčnim reljefom. Najjednostavnije se dešifriraju ako se
nalaze na pozitivnim formama reljefa. Šljunčana litogeno-karbonatna tla identificiraju
se također najlakše svojim značajnim reljefom. Granica ovih tala
prema drugim tlima, može se često ustanoviti po nagloj promjeni smjera i veličine
nagiba. U kontinentalnom dijelu, gdje postoji praksa sakupljanja skeleta
iz površinskog dijela tla. mogu hrpice sakupljenog skeleta poslužiti kao indikacija
za prisutnost ovih tala.


ZAKLJUČAK


Posljednjih decenija fotogrametrija dobiva sve veću primjenu u mnogim
privrednim granama gdje su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja
terena.


I u pedološkim istraživanjima postala je fotogrametrija u novije vrijeme
važno pomoćno´ sredstvo koje u mnogome olakšava i ubrzava radove na terenu.
Pored općenitih podataka, te podataka vlastitih istraživanja, u ovom su radu
navedeni indikatori koji mogu da posluže pedološkoj identifikaciji snimaka kao:
raspored i karakter vegetacije, reljef, geološka podloga, erozija, vodne prilike —
hidrografija, te boja ili ton tla ili geološke podloge (matičnog supstrata).


Istraživanja tala veoma su kompleksna i zahtijevaju mnogo vremena i
truda. Stoga se kombinirana analiza aerosnimaka i studija tala na terenu, a zatim
u laboratoriju, pokazala veoma korisnom i efikasnom i u ovim istraživanjima.


LITERATURA:


1. Bur in gh, P.: The Analysis a. Interpretation of Aerial Photographs in Soil
Survey and Land Classification, Delft, 1954, Netherland.
2. Buringh, P. a. van Li ere, W. J.: Example of a reconnaissance soil map produced
by the pedoloffical analysis of aerial photographs, followed by the study
of soils in the field, 1954.
3. Buringh , P.: The Role of Aerial Photography when drafting shemes for underdeveloped
countries, Delft, Netherland.
4. Clarke , G. R.: The Study of the Soil in the Field, Oxford, 1957.
5. Dimitrijević , M.: Primena fotogrametrije u geologiji, Geodetski list, Zagreb,
1966.


ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 32     <-- 32 -->        PDF

6. Jedlovski,
D. i Vrdol j a k, Z.: Primena fotogrametrije kod kartiranja šumske
vegetacije, Hidrograf. institut JRM, Split, 1056.
7. Juras , I.: Litogeno-kartoonatna tla Dalmacije, I960. Rukopis.
8.
Kurth , A. u. Rhody , B.: Typisierung von Aufforstungen mit Hilfe der Luftphotographie,
Schweiz. Zeitschrift für Forstwesen, 1960.
9. Lueder ,
D. R.: Aerial Photographic Interpretation, Principles and Applications,
1909.
10. T o m a š e g o v i ć, Z.: Fotogrametrija, Osn. geodezije III, Zagreb, 1950.
11.
Tomas eg ović, Z.: O problematici snimanja šumskih površina, Šumar, list
1—2, Zagreb, 1968.
12. Toma še gov ić, Z.: Savjetovanje geodetskih stručnjaka o snimanju zemljišta
aerofotogrametrijskom metodom, Sum. list 1—2, Zagreb, 1956.
13.
Viktorov, S. V., V os tokova, E. A., Višivkin, D. D.: Kratkoe rukovodstvo
po geobotaničeskim sjomkam, Izdatelstvo Moskovskogo Univerziteta, Moskva,
1959.
14. ***: Pöcvennaja sjomka. Izdateljstvo Akademii Nauk SSSR, Moskva, 19*59.
APPLICATION OF PHOTOGRAMMETRY IN SOIL, INVESTIGATIONS


SUMMARY


On the basis of general and one´s own works the author discusses the usefulness
of the application of photogrammetry in soil research. Aerial photographs facilitate
work in the field through presentation of the relief, contrast gradations of
soil, erosion, vegetation etc. Interpretation of the photographs in conjunction with
studies in the field and in the laboratory proves a great advantage in soil investigations.