DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 4     <-- 4 -->        PDF

vesak stranog kapitala, nije nikada mogla postati stabilna tvorevina. Njen razvitak
sve je jasnije potvrđivao da režim vladajuće buržoazije nije bio u stanjuda obezbedi privredni i kulturni razvoj zaostale zemlje.


Nerešeno nacionalno pitanje i metodi nacionalnog ugnjetavanja u politicivladajuće buržoazije, njena povezanost sa stranim kapitalom u iskorišćavanjuprivrednih bogatstava zemlje, oštre forme eksploatacije svih trudbenika, prouzrokovale
su težak položaj radničke klase, siromašnih i srednjih slojeva. Na
otpor radničke klase i narodnih masa eksploataciji i nacionalnom bespravlju i
na njihovu organizovanu borbu za poboljšanje životnih uslova, za rešenje nacionalnog,
seljačkog i drugih pitanja, vladajuća buržoazija odgovarala je sve surovijim
merama pritiska. Kao posledica toga, čitav politički život stare Jugoslavije,
počev od 1918 godine pa do aprilske katastrofe 1941 godine, prožet je permanentnim
zaoštravanjem klasnih i nacionalnih suprotnosti i produbljenjemoštre krize buržoaskog poretka. Takva situacija učinila je Jugoslaviju nesposobnom
za otpor agresiji i ona je kapitulirala pod prvim udarcima fašističkih sila.


Nezadovoljstvo širokih narodnih masa stalno je raslo. Radnička klasa predvođena
KPJ, koja je pod rukovodstvom druga Tita idejno-politički i organizaciono
ojačala, jedino je jasno uočavala uzroke takvom stanju i sagledavala njegovorešenje. Njen je uticaj svakodnevno rastao u najširim radnim masama svih jugoslovenskih
naroda. Razvio Se veliki antifašistički pokret čije su oštrice bile uperene
protiv unutrašnje reakcije, a odbrana od spoljne najezde sve više je postajala
stvar naroda. To se posebno i očigledno manifestovalo na velikim narodnim
zborovima i u drugim oblicima borbe protiv vladajućeg režima. Proces jačanjarevolucionarnog pokreta u borbi za demokratske slobode i za odbranu zemlje
uzeo je najšire razmere u toku martovskih i aprilskih događaja 1941 godine.
Partija, budno prateći aktivnost fašističkih osvajača i izdajničku delatnost tadašnje
buržoaske vlade i rukovodstva raznih političkih stranaka*, uvek je blagovremeno
upozoravala na opasnost i pozivala narad na otpor. U svom proglasu
»Protiv kapitulacije — za pakt o uzajamnoj pomoći sa Sovjetskim Savezom«;
sredinom marta 1941 godine Partija je energično ustala i pozvala narod u borbu
protiv prodaje nezavisnosti Jugoslavije. A kada je delegacija vlade Cvetković—
Maček pošla 24 marta u Beč da potpiše akt o pristupanju Jugoslavije trojnompaktu P. K. KPJ za Srbiju, odmah je reagovao. Partija je Organizovala demonstracije
koje su počele već 24 marta, i to ovde u Kragujevcu, i ubrzo obuhvatile
i druge gradove i mesta, dostižući svoju kulminaciju 21 marta.


Pokret narodnih masa 27 marta 1941 godine, predvođen KPJ, prevazišao jeokvire puča pro-zapadnjački orijentisane buržoazije. Oslanjajući se na zahtev i
težnje radnih ljudi, primenjujući stvaralačke ideje marksizma-lenjinizma u vrlo
složenoj međunarodnoj situaciji Partija je bila sposobna da organizuje i povedenarod u borbu za nacionalno i socijalno oslobođenje i da postane na taj način
odlučujući politički činilac u zemlji.


Događaji su pokazali da jedino KPJ može objediniti sve naše narode u borbi
protiv okupatora i domaće kontrarevolucije. Buržoazija je ne samo izvršila izdaju
već je nastojala da pomogne učvršćenje okupatora i da pod njegovimokriljem ojača svoje pozicije na liniji komadanja Jugoslavije i bratoubilačke
borbe. U takvim uslovima borba protiv okupatora i domaćih izdajnika morala
je biti povezana i sa borbom protiv uzroka koji su doveli narode Jugoslavije do
katastrofe. A to znači da je narodno-oalobodilački rat u is&o vreme morao da
postane i borba za socijalno oslobođenje i osvajanje demokratskih prava svih
naroda Jugoslavije.


250