DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 45     <-- 45 -->        PDF

bivanje smole dolaze u obzir vrsta P. lei-


o p h y_ 11 a, P. 1 a w s o n i, P. p r i n g 1 e i,
P. t e o c o t e, P. m i c h oa c a n a, P. oocarpa.
G. Naučno istraživački rad
S obzirom na veliko prostranstvo zemlje,
bogatstvo šuma i vrsta drveća u šumama,
na veoma raznolike ekološke prilike,
koje variraju čak i na malim udaljenostima,
na neispitana biološko-ekološka i
tehnološka svojstva pojedinih vrsta, naučne
radnike u Meksiku čekaju ogromni
zadaci. Problem se sastoji u organizaciji
laboratorija i stvaranja naučnog kadra.
Dosadanji naučno istraživački rad pokazao
je izvjesne rezultate, ali taj rad nalazi
se u svom početku. Prije svega treba
riješiti .pitanje vrsta, rasa i njihovih biološko
ekoloških te tehnoloških problema.
Zatim treba utvrditi najbolji način gospodarenja
tim šumama, jer će brzi razvoj
drvne i kemijske industrije zahtijevati sve
više sirovina, pa će se i produktivnost šuma
postaviti kao važan problem. U nekim
šumskim uredima (Oaxaca) započeli su radovima,
koji će predstavljati značajan
prilog u naučno istraživačkom radu. To
su u prvom redu radovi inventarizacije,
određivanja dominantnih vrsta, odnosa intenziteta
sječe, regeneracije itd.


U Nacionalnom Institutu za šumarska
istraživanja u Meksiku isoituju kvalitet
sjemena, priređuju uzorke pojedinih vrsta
borova radi ispitivanja tehnoloških svojstava,
ispituju ekološke zahtjeve pojedinih
vrsta, bolesti i insekte koje ih napadaju
itd. Sve to daje uvjerenje da će ovaj
Institut odigrati važnu ulogu u daljnjem
unapređenju šumarstva Meksika.


IV. Prijedlozi
Naša zemlja ima veliku potrebu upravo
za mekim drvom kamo spadaju drva
četinjača. Stoga je u našem perspektivnom
planu .predviđeno da se u našim prirodnim
šumama gdje je god to -moguće introduciraju
četinjače, a osim toga da se osnivaju
nove kulture. Potrebe na tom drvu
su upravo obrnute sa njihovim fondom u
našoj zemlji. Jer dok je omjer četinjača
i listača u našim šumama 30:70, potrebe
su upravo obrnute. U NR Hrvatskoj osnovan
je Zavod za četinjače u Jaski (kod
Karlovca )koji ima za svrhu da na naučnoj
osnovi rješava pitanje osnivanja kul
tura četinjača i njihove introdukcije u šume
lišćara. Iako su prilike u našoj zemlji
različite od onih u Meksiku ipak je vrijedno
pokušati, da li bi se neke od vrsta
bora iz šuma Meksika mogle s uspjehom
uzgajati kod nas. Mi već imamo iskustvo


da se neke strane vrste vrlo lako prilagođuju
našim prilikama i imamo vrlo dobre
rezultate sa tim vrstama (P. Strobus,
Pseudotsuga).


Stoga sam iz Meksika donio sjeme oko
10 vrsta borova i stavio ga na raspolaganje
Zavodu za četinjače u Jaski radi ispitivanja
mogućnosti uzgoja tih vrsta u našim
uslovima. Donio sam također i uzorke
oko 12 vrsta da hi se anatomski i tehnološki
ispitali. Te uzorke dao sam Zavodu
za anatomiju šumarskog fakulteta u
Zagrebu.


LITERATURA:


Vila senior A. Les forets coniferes du
Mexique (Za učesnike seminara).


JEDAN OD PRVffl ISTRAŽIVAČA


HRVATSKOG PRIMORSKOG KRŠA


Josef Roman Lorenz
(1825.—1911.)


Bachovo doba u svojoj germanizatorskoj
osnovi dovede na riječku gimnaziju
dosta učitelja-germanizatora, ali među njima
i vrsnih nastavnika. Među njima isticao
se Josef R. Lorenz. Rođen u Linzu
1825. god., polazio u svom rodnom gradu
gimnaziju, a prirodoslovne nauke u Beču
gdje je promoviran na doktora. Iza službovanja
u Salzburgu bude 1855: god. premješten
na riječku gimnaziju gdje je službovao
sve do god. I860, kad je riječka
gimnazija pohrvaćena.


Već je u Salzburgu naučno radio,
a na Rijeci istraživao naš Kvarner, pa je
god. 1863. izašla njegova rasprava: »Physikalische
Verhältnisse und Vertheilung
der Organismen im Quarnerischen Golfe«.
Njegov znanstveni rad na Rijeci bio je namijenjen
izučavanju primorskoga krša riječkoga
»Comitata«, a plod tog izučavanja
bilo je izvješće: »Bericht über die Bedingungen
der Aufforstung und Cultivierung
des kroatischen Karstgebirges«. Iza god.
1860. morao je Lorenz ostaviti Rijeku, a
njegova osnova o pošumljenju krša riječke
županije nije se provela i pada u zaborav.
Kasnije bude pozvan u Beč u Ministarstvo
trgovine i narodnog gospodarstva, a iza
dvije godine premješten je u Ministarstvo
za poljodjelstvo te osnuje poljodjelske škole
i prvu Šumarsku pokusnu stanicu u Mariabrunnu.
God. 1860. izdao je po drugi puta
svoju radnju o kršu no donekle skraćenu
i revidiranu pod naslovom: »Topografie
von Fiume und Umgebung«. Neko
je vrijeme službovao u Ministarstvu poljodjelstva
s Wessely-em koji je napisao poznatu
knjigu o našem krajiškom kršu —




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 46     <-- 46 -->        PDF

te su gođ. 1873. oba zajedno izdali poznato
djelo: Die Bodenkultur Oesterreichs«. Lorenz
je bio cijenjen u svim bečkim prirodoslovnim
udruženjima (predsjednik meteorološkog
i potpredsjednik bečkog geografskoga
društva). Umro je god. 1911. u Beču.


"w"**"^1» ´ !´"
Josef Roman Lorenz


Iza dvogodišnjeg boravka na Rijeci —
pošto je prilike krških pustoši pregledno
proučio — predloži namjesništvu u Zagrebu
da će on razložiti uvjete pošumljenja i
kulture krša na temelju prirodoslovnih
načela, ako mu se dadu za detaljno proučavanje
predmeta potrebna novčana sredstva.


Lorenz upotrebi za ovo svoje proučavanje
ljetne mjesece g. 1857. i 1898. a februara
1859. predloži izvješće, o rezultatu
svojih istraživanja Namjesničkom vijeću u
Zagrebu, a ovo ga uputi Ministarstvu unutarnjih
poslova u Beču. Ministarstvo dostavi
Lorenzovo izvješće Geološkom državnom
zavodu i Geografskom društvu u
Beču da obe ustanove prosude znanstvenu
vrijednost Lorenzova rada i njegovih prijedloga.
Iza kratkog vremena je o Lorenzovoj
radnji tajni savjetnik i odjelni predstojnik,
a ujedno predsjednik bečkoga


Geografskog društva Karlo Czerni g u
društvenoj odborskoj sjednici od 16.. novembra
1850. god. pročitao ovu ocjenu:
Prof. dr. J. R. Lorenz na Rijeci proputovao
je po nalogu zemaljske vlade Krš hrvatskog
Primorja i podnio izvješće o pošumljenju
ovoga pustoga i od bure toliko
napadanog kraja i ovom je izvješću koje
je Geološkom državnom zavodu, a i našem
društvu saopćeno na ocjenu, priznata potpuna
znanstvena i praktična vrijednost.
Pisac je sastavio kulturno-geografski prikaz
hrvatskoga dijela primorskoga Krša i
ovaj nam prikaz po prvi put između mnogih
sličnih daje neki znanstveni temelj,
spajajući geografiju s prirodoslovnim naukama.
S obzirom na znatnu vrijednost ove
radnje koja je potpuno uspjela, i što se
tiče osnove prema kojoj je izrađena kao
i glede njene provedbe, ona zaslužuje da se
za slična istraživanja o drugim krajevima
krša postavi kao uzor pa odbor društva
predlaže da se ona objelodani«. Bečko Ministarstvo
unutarnjih poslova i zagrebačko
Namjesničko vijeće, iza povoljne ocjene
izvješća odluče da prihvate n:egovu osnovu
i njegove mjere pošumljenja i kultiviranja
krša i da to imade provesti županijska
oblast na Rijeci. Ovo je izvješće
štampano u »Mittheilungen der k. k. geographischen
Gesellschaft, Wien 1860. 8
Jahrg. S. 97—140« pod naslovom »Bericht
über die Bedingungen der Aufforstung und
Cultivierung des Croatischen Karstgebirges
«.


Lorenzovo se izvješće sastoji iz uvoda u
kojem je razložio način svoga istraživanja
i ujedno potanko opisao priloženu kartu
za pošumljenje Krša. Iza uvoda daje nam
kulturno-geografsku sliku i opis hrvatskoga
primorskoga Krša. (Jugo-zapađno hrvatsko
visočje), te opisuje najprije samo
visočje, krške stepenice i njegove vegetacijske
oblike. Raspravlja i obrazlaže svoje
prijedloge o kulturi Krša i to o pošumljenju
i o kulturi u užem smislu, a zaključuje
s opaskama o prijašnum šumskim prilikama
na hrvatskom Kršu.


Lorenz spominje, da je o primorskom
Kršu već gođ. 1853. pisano u »Oesterreichische
Vierteljahrschift f. Forstwesen« i to
pod naslovom »Hrvatsko-primorske državne
šume«, no to je bilo više s financijalnog
gledišta, pa ova kao i neke druge rasprave
o istom predmetu nisu raspravljale
o samom pošumljavanju niti su vodile o
tom brigu.


Ponajglavniji i upravo bitni dio Lorenzova
izvješća sastoji se u priloženoj karti
u kojoj je za svaki dio odnosnog kraja točno
naznačeno koji su ondje uvjeti vegetacije
te koja vegetacija već postoji i pre




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 47     <-- 47 -->        PDF

ma tome kakve su nade za budućnost. Kod
županijskog građevnog ureda na Rijeci izrađena
je karta riječke županije u mjerilu
1 stopa 4O0 hvati i u nju }e unio Lorenz
svoja opažanja. U ovoj karti koja je
imala služiti napose kod detaljnih radnja
oko pošumljejija Krša unsene su bile posebnim
znakovima sve vrste stabala i bilia
kojima su se imali pojedini krajevi kultivirati.
Tiskanom ovom izvješću priložena
je karta generalnog štaba, ali u nju nisu
radi premalenoga prostora mogli biti uneseni
svi znakovi. Ta se karta u originalu
nalazila još 1939. god. kod bivše Banske
uprave u Zagrebu i ona je ^oš i danas sjajan
dokaz ozbiljna rada i može da služi i
u buduće putokazom poslovanja u kultiviranju
i pošumljenju Krša. Na jednoj su i
drugoj karti tačno naznačene granice visočja
a i triju kraških stepenica prema moru
posebnim crtama, a tako i sastojine hrasta,
jele i uljike.


Daljnje poglavlje Lorenzova izvješća
razlaže: »O kulturno geograf-kim prilikama
hrvatskoga primorskoga Krša«, te mu
ustanovljuje granice od Učke, odnosno od
građa Kastva u Istri do mjesta Pevle kraj
Novoga u Vinodolu gdje hrv. Primorje
f-nrr´č´ s bivšom Voinom Kraünom; u širini
se ovaj naš Krš pruža od morske obale
do još oosto´ećih šuma koje imadu razlig:
tn udaHenost od mora a nočinju u´nejednakoj
apsolutnoj visini. Čitavo jugozapadno
visočie prikazuje nam se u svojim
v:šim kraiev-´ma kao dobr~ po´umlieno visočje
s kojeg se spuštaju prema moru u tri
stepenice. Naš primorski Krš potpuna je
fc^elina ko^a se nn nlastici razlikuje od krajeva
koii leže na zapadu i na istoku.


Visočie hrv. Krša pruža nam sliku širokog
ponešto svedenog sjemena u apsolutnoj
visini od 1O0O m. G´anice primorskoga
Krša označuju se ovim visovima:
Platak, P,;š- Jelenje. Tuhobić i Jelence,
">´-v~~- p-i , Zvirnjak, Ka´-čnica i
Dažnik, Ozrin i Stoiač. Sitovmk i Smolnik.
Ovi su visovi većim dijelom šumom obrasli.
Zapadni dio visočia — o^o Platka do
Jelenja — leži naiviše 101—13O0 m.


Nadalje razlaže Lorenz petrografske
prilike visočja te veli da su ove posve prikladne
da se s vremenom stvori zemlja
potrebna za vegetaci u. Snominje i klimatske
prilike v:~oč4a te ve´i da na niem 6—7
nveseci pada snijeg, a 5—6 mjeseci je zemlja
pokr´vena snijegom te najviše dva
mjeseca vlada ljeto. Zrak je zasićen vlagom,
a vladajući vjetrovi su bura i jugo.
Prema tome su prilike vegetacije takve da
s obzirom na +1o i klimatičke prilike upućuju
na uzgoj šume.


Doista na ovom visočju nema tako strmih
i golih obronaka gdje ne bi jela, ako i


narijetko, uzrasla što dokazuje da između
škrapa imade još dosta hranjive zemlje.
Panjevi imadu ovdje mjestimice i preko
jednog metra u promjeru. Lorenz raspravlja
nadalje koje su tu vrste šumskog bilja
pak napominje da osim jele dolazi sporadički
smreka, tisa, bor i ariš (ovaj potonii
je zacijelo u tom kraju kultiviran). Od
bjelogorice javlja se bukva, brijest, javor
i jasen a u nižim krajevima crni jasen.


Lorenz raspravlja o krškim stepenicama
koje padaju od šumovitog krškog visočja
sve to više gole i puste k moru. Prva
odnosno gornja stepenica jest najstrmija.
Ispod nje mijenja se plastika kraja tako
da srednja ili druga krška stepenica pokazuje
manji pad, ali pojedini vrhovi su više
rasklimani, a obronci strmi i isprekidani.
Na donjoj granici ove stepenice nanizana
su brda u obliku dugog od zapada prema
istoku protegnutog sljemena koje prema
jugu vrletno pada i time čini s morskom
obalom paralelna prodolja ili doline, i to
Rječinu, Dragu i Vinodol. — Treća se stepenica
proteže na skrajnjoj zapadnoj strani
primorskoga Krša i to od Studena preko
sv. Matije i Kastva te se spušta polagano
k moru.


Plastički položaj krških stepenica ie u
potpunoj suvislosti s geognos´ačkom građom
njihovom. Lorenz analizira potanko
sve vrste zemlje prve naiviše stepenice i
dolazi do zaključka da tlo ove stepenice
imade sve uvjete za uspješan uzgoi šumske
i livadne vegetacije. Druga krška stepenica
izgrađena je iz vapnenca krede te
analizirajući ovu stijenu upravo detalino
zaključuje Lorenz da su ne samo kemičke,
nego i fizikalne osobine ovog tla vrlo povoljne
za vegetaciiu. Zemlja troši (upija)
vlagu, ne suši se tako jako, a poradi svoje
svijetle boje manje se ugrije.


Klima čitavog krškog obronka nije
mnogo različna kao što bi se kod razmjerno
velikih visinskih razlika od gotovo 709
metara moglo misliti. Kamenite goleti brzo
se ugriju. I to se opaža ne samo ljeti nego
i zimi kada se snijeg poradi tooline brzo
otopi. Samo u neposrednoj visini visočja
vlada jaka zima i zemlja ie dobrih pet
mjeseca pokrita snijegom. K´imatsku karakteristiku
svih triju stepenica izražava
Lorenz ovako: Sve tri stepenice imadu zajednički
razmjerno rano visoku l.,etnu temperaturu,
veliku sušu i u svako se doba
godine i kod vedra neba brzo ugrije zrak.
Temoeratura stijena izloženih suncu za
10"R ie viša od temperature zraka, a za
12—14* R viša od temperature zemlje koja
je pokrita vegetacijom. Ljeti se temperatura
kadkad podigne i do +40* R. Kod ove
znatne temperature dakako restaie svake
vlage u zemlji i u zraku. S obzirom na to




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Sto se pošumljeno i vodom snabdjeveno visočje
kroz čitavu godinu svojom uvijek
mnogo nižom temperaturom u velike razlikuje
od ugrijanih krških stepenica nastaje
bura koja nije po svom postanku
drugo nego nastojanje da se hladni zrak
visočja izjednači s toplim zrakom stepenica.
Što je veća razlika u temperaturi to
je veća bura koja tjerana kroz gudure i
klance postaje sve jača. Često se čuje i
tvrdi da nestajanje šume na Kršu u velike
jača buru, jer sa šumom nestaje zapreke i
braniča. Za ovu mehaničku zaštitu šume
misli Lorenz da je razmjerno malena i na
malenim prostorima, budući da bura ne
puše izravno nego se kao vodopad upravo
ruši preko krških stepenica. Bura se jača
pustošenjem šume samo zato, jer se time
izlaže sve više golo tlo sunčanoj žezi i zato
razlika između uvijek jednake klime visočja
i neprestano sve toplije klime golih
stepenica postaje veća. Po tom biva jasno
da bi bura znatno popustila kad se i ne bi
Krš pošumio nego kad bi se stepenice pokrile
gustim zelenilom. Lorenz zaključuje
da je ovo pravi odnošaj između bure i
kulture na Kršu. Jakost bure da je razmjerno
na malo mjesta tako velika da bi
priječila svafifo pošumljenje. Ima mnogobrojnih
obronaka koji su posve izloženi
buri pa ima na njemu- ostataka šume i panjeva,
ako ih nisu veći neprijatelji od bure


— stoka i sjekira — uništili. Bura nam
dakle ne smije biti zapreka da pošumljavanje
i uzgoj drugih kultura na Kršu ne
provodimo.
Vodoopskrbne prilike na svim krškim
stepenicama su veoma nepovoljne. Pojedine
nakapnice i lokve u razmaku od skoro
jednog kilometra ne zadovoljavaju nimalo.
Samo na mjestima gdje se nalaze
pješčenjaci ispod vapnenca imade trajnih
i svježih izvora, jer propusni pješčenjaci
priječe da voda dalje otiče. Tako ima znatan
izvor kod Kamenjaka (iza Grobnika)
te izvori u dolovima Rečine, Drage i Vinodola.
Neposredno uz morsku obalu izvire
obilna voda kod Kantride kraj Rijeke,
u Rijeci, u Bakru i Bakarcu.


Ovim krškim stepenicama odgovaraju
i tri vegetaciona područja. Najniže područje,
što ga Lorenz zove i područjem uljike,
pruža se od morske obale do 120—170 m
apsolutne visine. Flora ovog područja našeg
Krša različna je i od susjedne istarske
i dalmatinske, ali začudo jednaka s onom
do 600 m visine na našem Kršu, a to je
posljedica prilično jednake klime. Prevlađuju
ove biljne vrste: kadulja, smilje i
vrisak. Dalje se nalaze brmfoeč, mekinjak,
gompava, bodalj, gladež i t. d. Gdje imade
ponešto zemlje između kamenja tu se javlja
glog, crni trn, trn, smrč, drača. U za


štićenim mjestima kao i u krajevima s jačom
naslagom zemlje dolazi: cer, medunac,
crni jasen, grab, crni grab, paklen, svib
rašeljka ruj, crni trn, glog, lijeska, brekinja
i smrdljika. Kulturni su nasadi u ovoj
zoni obzidani da se zaštite od vjetra i ođ
stoke. Ovih bi zidanih ograda (gromača)
trebalo mnogo više, opaža se naime da je
vegetacija bujnija gdje one postoje. Nekoji
su nasadi u ovoj zoni okruženi također
i živicom te se i tu vidi uspjeh. Stave li
se posječeni krajevi — koji sada leže pusti
i goli — u zabranu, već se nakon kratkog
vremena vidi izbojna snaga panjeva, a za
koju godinu pokazuje taj kraj sliku niske
šume. — U kraju vapnenca poljodjelstvo
je vrlo rijetko te su za poljodjelstvo obrađene
površine obzidane suhozidom i gromačom
i to s razloga da se umanji jakost
bure i da ona ne odnese i ono malo kulturne
zemlje. Drukčije su prilike na pješčenjacima
dolina Rečine, Drage i Vinodola.
Tamo vidimo mnogo izvora, bujnu
vegetaciju i znatne površine hrastovih šumica.


Izgled drugog vegetacionog područja
koje siže do visine od 5S0—700 m isti je
kao onaj prvog područja, a Lorenz nazivlje
ovo područje — područje hrasta i jasena.
Uz hrast i jasen nalaze se još u manjoj
mjeri i kadulja, smilje i prije navedene
vrste još u obilnoj mjeri. Osim toga
dolazi smrč i borovica. Nešto livada imade
i ovdje pa što su u većoj visini i približuju
se hladnijoj klimi postaju sve sočnije.
Kultura imade u ovom području najmanje,
nešto žita, krumpira i kupusa doista uspijeva,
— ali kraj toga ovo je područje na
svim krškim stepenicama najpustije i najnepovoljnije.
Zemlju je voda odnijela a
šume je odavno nestalo. Tek na gornjem
najvišem dijelu ovog područja imade nešto
grmlja i šikare što siromašni seljaci radi
oomanjkanja drva uništavaju. Jakost bure
je u ovom području najveća, — i ovaj je
kraj upravo tipičan za kršku golijet i pustoš.


Povoljnije su prilike u trećem vegetacijskom
području. Već plastika tla nije tako
rasklimana i strma nego je u većim cjelinama
i imade blaže oblike. Ovo područje
leži već u opsegu starijeg krškog vapnenca
te ima zemlje. Poradi blizine šume
ima vlažniju klimu, hrasta ponestaje a bukva
i jela prevlađuju. Lorenz tvrdi da je
ovdje najniža granica jele i bukve, no da
bi se svakako s uzgojem bukve moglo već
u nižim nadmorskim visinama započeti. Uz
bukvu i jelu nalazimo i različite vrste javora,
zatim svib, mukinju, pasdrijen itđ.


Sada prelazi Lorenz na glavni dio svoga
izvješća i to na svoje prijedloge o kultiviranju
Krša uopće; a najprije raspravlja o




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 49     <-- 49 -->        PDF

pošumljenj a Krša zatim o kulturama u
užem smislu.


Od svih vrsta kulture koje bi se na našem
Kršu mogle u većem opsegu provesti
imade pošumljen je najviše nade na uspjeh.
Jedino pošumljenje imat će sveopći utjecaj
na poboljšanje klime, jer će se time i suša
i jakost bure smanjiti. Uz to je veći dio
Krša — napose dvije gornje stepenice kao
što i krško visočje — apsolutno šumsko
tlo te nijedna druga kultura ne će davati
toliku korist koliko šuma. Kad se dakle
raspravlja o poboljšanju životnih prilika
na Kršu ima se prije svega pomišljati na
pošumljenje.


Rub visočja i dio najviše krške stepenice
prikazuju neprekidnu šumsku crtu i
to na zapadu i istoku pretežno bukovu, a
usredini pretežno jelovu šumu. Ove sastojine
pokrivaju i sjeverne strmine sve do
blizu vrhunaca, a često prelaze i vrhunce
do obronaka što prema jugu leže. Od ove
šumske graniec pada tlo sve više prema
moru te su krajevi koji leže blizu šume
zaštićeni od bure, dijelom od same šume a
dijelom od visova koji leže u njihovom
zaleđu. Na šumu se nadovezuju krajevi —
možda još prije nekoliko decenija posječene
šume, ali čije tlo nije još posve besplodno,
a k tomu imade još dosta dobre
zemlje. Tu je mnogo bukovih panjeva, a
niže i hrastovih, a gdje toga nema treba
samo zaštite pa će se i tamo podići vegetacija.
Tek u sredini druge stepenice biva
tlo neprikladno, suho i više izloženo buri,
a manje ostataka šume; takvo ostaje izim
triju dolina Rečine, Drage i Vinodol —
sve do blizu morske obale, gdje se na ono
malo dobre i zaštićene zemlje nalaze plemenite
kulture, na koje će se i poradi njihove
veće unosnosti morati uzeti osobiti
obzir.


Već se iz ovoga može zaključiti da sva


ko pošumljenje u većem opsegu po stal


noj osnovi i dosljedno provedeno može za


početi samo odozgo, od sadanje šumske


granice prema, dolje; no to ne znači da


kako da se uzgoj šume ne mora provesti i


u drugim povoljnim položajima Krša.


Samo suvislo pošumljenje u velikom


opsegu može imati za državu i pučanstvo


takvu važnost da zaslužuje posredovanje


vlade i uporabu osobitih sredstava za taj


posao. Pojedine izolirane kulture imadu


malo vrijednosti i s obzirom na narodno


gospodarstvo, a i zato što ne bi imale ni


kakve međusobne zaštite. Pisac polazi sa


stanovišta da se ovdje radi o pošumljenju


u pravom smislu riječi, a ne o kakvim »šu


micama«, a prema tome je i njegov pri


jedlog da se pošumljenje mora početi odo


zgo t. j . od postojeće (sadašnje) šume pre


ma dolje. Korist koja potječe odavle jest
očevidna: prirodna zaštita što je sam položaj
već daje; manja suša i ne prejaka
zima; dobro tlo najviše stepenice; povoljno
stanje još postojećeg grmlja i mlade šume,
— i napokon to da prirodno pošumljenje
s vjetrom napreduje odozgo prema
dolje. Sve ovo jamči da će se počevši od
sadanje šumske granice na čitavom opsegu
starijeg krškog vapnenca, dakle na najgornjoj
stepenici, u području bukve i jele
bez većih poteškoća podići visoka šuma a
tad pod njenom zaštitom i povoljnim klimatičkim
odnosaj ima i u nižim nadmorskim
visinama.


Nasuprot tome u nižim krajevima nema
pošumljivanje pravog naravnog temelja:
loša vrst tla, velika suša, manje panjeva,
nemoguć rad protiv bure, sve ovo ovlašćuje
na zaključak da se tu ne da šuma
udomiti. Najviše bi se možda postiglo tako
da se poradi poboljšanih vegetacijskih
prilika odozgo pošume pojedini krajevi u
povoljnijim donjim položajima.


Sada prelazi Lorenz na vršite drveća koje
bismo morali uzgajati u pojedinim područjima
i kako ih kultivirati. Ako bi pošumljavanje
teklo od šumske granice prema
dolje tad bi se na najvišoj stepenici,
gdje tlo nije rasklimano i navlastito gdje
su livade, imala uzgojiti bukva. Ako je
gdje bukva uzrasla iz izbojaka imade se
ona uzgojiti postepeno u visoko stablo tako
da se sjemenom tih sastojina može opet
uzgojiti visoka šuma. Dalje se preporuča
jela — no kako njezini panjevi nemaju izbojne
snage, to je za uzgoj ovih sastojina
potrebno umjetno p´ošumjenje sjemenom
ili sadnicama. Uz ove vrste drveća preporuča
Lorenz obični i crni bor, dakle biljne
vrste koje se zadovoljavaju i sa sterilnim
tlom i podnose dužu sušu. Uz ove borove
moglo bi se pokušati i sa brijestom, a
eventualno i s lipom.


Na srednjoj stepenici poradi poznatih


prilika najviše je što bi se moglo postići


daše uzgoji niska šuma, a vrhunci kao i


treća stepenica da se pošume borom.


U našim bi se prilikama — kaže Lorenz
— izim hrasta i jasena morao uzeti
osobiti obzir kod uzgoja niske šume na
crni grab i grabrić. Bagrem se ne može
općenito preporučiti za Krš, jer on poradi
nježnog lista i rijetke krošnje ne pruža
dovoljno zasjene krškom tlu, dok je zasjenjivanje
i zaštita tla od osobite važnosti
za kršku kulturu.


Uz nisku šumu, uzgojit će se na pojedinim
od bure zaštićenim mjestima visoka
šuma. Lorenz preporuča da se što više sadi
polugrmlje, i to glog, koji oso"bito veže i
zaštićuje tlo, nadalje je uputno poboljšati


295




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 50     <-- 50 -->        PDF

tlo na kršu pobusenjem i to sa ovim biljnim
vrstama: vlasuljom, ovsikom i spužjom
djetelinom.


U pogledu sjemena za uzgoj biljki kojima
se kani Krš pošumiti ističe Lorenz
da se sjemenje hrasta, jasena, graba i t. d.
uzme od onih biljki koje su već na Kršu
uzrasle.


Na najnižoj stepenici našega Krša mora
pošumljen je zamijeniti kultura u užem
smislu riječi. Šumsko tlo prestaje već na
onim strminama i brdima koja dijele drugu
stepenicu od treće. Na većem dijelu
najniže stepenice unosnije će biti gojenje
vinograda i vrtova. Nu osim toga preporuča
Lorenz i u ovoj stepenici uzgoj niske
šume. Od pojedinih vrsta drvlja preporuča
se i bagrem, već i poradi vinograda,
u kojima se bagrem upotrebljava za prutove
i kolce. Pokušat bi se moglo kao na
otoku Cresu uzgojem crnike, Quercus coccifera
i Phiryrea media koje daju dobro
gorivo drvo. I Lorenz je zagovornik branjevina,
ali s pravom primjećuje da se
poradi velikog siromaštva pučanstva koje
mora na svom zemljištu da pase stoku,
zabrana paše i drvarenja ograniči na što
manji dio čitavoga posjeda. Prof. H1 u b e k
preporuča da se svaki put samo dvadeseti
dio stavi pod zabranu i da se ta zabrana
kroz deset godina strogo drži. Iza deset
godina stavila bi se pod zabranu iznova
druga dvadesetina posjeda i t. d. tako da
bi za dvjesta godina sav posjed određen
za šumu bio pošumljen. Lorenz predlaže
za naš Krš da se samo dvanaesti dio posjeda
stavi u zabranu i to kroz deset godina
jer je u nas paša dosta dobra, a ostalih
11/12 posjeda da je za pašu stoke dostatno,
osobito ako se dopusti da se na zabranjenoj
površini — kad drvlje već preraste
dohvatu marve — iza deset godina
požanje trava i da stoka može pasti. Pošumljenje
pojedinih površina moglo bi se
dakle u nas izvesti poprečno u 120 godina


— dakako ako. se u pogledu vegetacije na
Kršu uvaži ozbiljno i dosljeno sve ono što
je već opetovano kazano. U istočnom dijelu
našeg Krša, na onoj opustošenoj, prostranoj
nekada šumskoj površini, otpada
sasvim naravno razdioba u gajne čestice.
Tu treba dosljedno braniti sječu, saditi bilje
i gdje ima zemlje sijati sjemenke i u
10—20 godina će biti grmlje a u 30 godina
i niske šume.
U najvišoj krškoj stepenici — kaže Lorenz
— treba livade isto tako uztrajno gajiti
kao i na visočju. Srednja stepenica
pruža u niskim položajima više prilike za
kulturu kukuruza i vinograda, za kulturu
oraha i trešnje. Treba ovdje odstraniti samo
veće kamenje, nanositi zemlju i pojedine
čestice obzidati. U ovo područje pada


Grobničko polje i dolina Rečine. 21a Grobničko
polje misli Lorenz da bi se pošumilo
sa bijelim i crnim borom, a gdje ima više
zemlje sa hrastom medunom. U dolini Rečine
ima dosta vode te je ovo najvovoljniji
kraj za vrtove, a ne manje za vinograde.
Livade ove doline najbolje su na
čitavom hrvatskom Kršu.


Najniža stepenica, područje uljike, najznatnije
je za kulturu. Ovdje uspijevajudomaće i strane korisne biline. Lorenz spominje
samo one koje se mogu u većoj
množini uzgojiti. Tu je na prvom mjestu
loza, a na bolje zaštićenim mjestima rodi
pšenica, kukuruz i ječam, gdje pak ima
vode davat će veliku korist vrtovi.


Osobito mnogo drži Lorenz do gajenja
uljike. Navodi primjer otoka Cresa gdje
pučanstvu daje uljika veliku korist, a klima
otoka Cresa nije povoljnija od one na
najnižoj stepenici našega Krša. Lorenz
opisuje način sađenja uljike te navodi da
uljikovo stablo daje već poprečno u osmoj
godini ploda, a s 15 godina je stablo potpuno
izraslo.


U dolinama Drage i Vinodola preporuča
Lorenz sađenje duda, breskve, oraha, trešnje
i badema. Za kesten nije povoljna zemlja,
jer treba više vlage, a lovorika će
uspijevati samo u vrtovima i na zaštićenim
mjestima. Rhus coriaria bi dobro uspijevao
i bilo ga je prije dosta, ali je sada
uništen. Ovo su domaće kulturne biline koje
odgovaraju i tlu i klimi ovoga kraja te
ne treba s njima dalje praviti pokuse niti
posizati za ekzotičnim biljem.


Iza odlaska prof. Lorenza — iza god.
I860. — u hrvatskim se službenim krugovima
koji su bili posve zaposleni novim
prilikama zaboravilo na posao pošumljivanja.


To je trajalo zapravo sve do 1877. god.
kada je na zamolbu riječke županije, a na
temelju Lorenzove rasprave, šum. savjetnik
Salzer iz Trsta, obišao naš Krš i
sastavio ogojnu osnovu. Orig´nalni zapisnik
Salzerova obilaska Krša sačuvan
je i bit će predan knjižnici Šumarskoga
društva. A. Kauders


PROPADANJE ALEPSKOG BORA U
OKOLICI DUBROVNIKA


Prirodna nalazišta alepskog bora protežu
se u Dalmaciji obalom, južno od Splita,
a na otocima južno od Šibenika i na
Braču. (3.) Ova je vrsta znatno proširena
izvan prirodnog areala, posumljavanjem
Krša u Dalmaciji, a u novije vrijeme unosi
se i u izvjesna područja Hercegovine. Smatra
se danas za jednu od glavnih vrsta
pošumljavanja Krša u Dalmaciji pa čak i
u Hercegovini.