DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 50 <-- 50 --> PDF |
tlo na kršu pobusenjem i to sa ovim biljnim vrstama: vlasuljom, ovsikom i spužjom djetelinom. U pogledu sjemena za uzgoj biljki kojima se kani Krš pošumiti ističe Lorenz da se sjemenje hrasta, jasena, graba i t. d. uzme od onih biljki koje su već na Kršu uzrasle. Na najnižoj stepenici našega Krša mora pošumljen je zamijeniti kultura u užem smislu riječi. Šumsko tlo prestaje već na onim strminama i brdima koja dijele drugu stepenicu od treće. Na većem dijelu najniže stepenice unosnije će biti gojenje vinograda i vrtova. Nu osim toga preporuča Lorenz i u ovoj stepenici uzgoj niske šume. Od pojedinih vrsta drvlja preporuča se i bagrem, već i poradi vinograda, u kojima se bagrem upotrebljava za prutove i kolce. Pokušat bi se moglo kao na otoku Cresu uzgojem crnike, Quercus coccifera i Phiryrea media koje daju dobro gorivo drvo. I Lorenz je zagovornik branjevina, ali s pravom primjećuje da se poradi velikog siromaštva pučanstva koje mora na svom zemljištu da pase stoku, zabrana paše i drvarenja ograniči na što manji dio čitavoga posjeda. Prof. H1 u b e k preporuča da se svaki put samo dvadeseti dio stavi pod zabranu i da se ta zabrana kroz deset godina strogo drži. Iza deset godina stavila bi se pod zabranu iznova druga dvadesetina posjeda i t. d. tako da bi za dvjesta godina sav posjed određen za šumu bio pošumljen. Lorenz predlaže za naš Krš da se samo dvanaesti dio posjeda stavi u zabranu i to kroz deset godina jer je u nas paša dosta dobra, a ostalih 11/12 posjeda da je za pašu stoke dostatno, osobito ako se dopusti da se na zabranjenoj površini — kad drvlje već preraste dohvatu marve — iza deset godina požanje trava i da stoka može pasti. Pošumljenje pojedinih površina moglo bi se dakle u nas izvesti poprečno u 120 godina — dakako ako. se u pogledu vegetacije na Kršu uvaži ozbiljno i dosljeno sve ono što je već opetovano kazano. U istočnom dijelu našeg Krša, na onoj opustošenoj, prostranoj nekada šumskoj površini, otpada sasvim naravno razdioba u gajne čestice. Tu treba dosljedno braniti sječu, saditi bilje i gdje ima zemlje sijati sjemenke i u 10—20 godina će biti grmlje a u 30 godina i niske šume. U najvišoj krškoj stepenici — kaže Lorenz — treba livade isto tako uztrajno gajiti kao i na visočju. Srednja stepenica pruža u niskim položajima više prilike za kulturu kukuruza i vinograda, za kulturu oraha i trešnje. Treba ovdje odstraniti samo veće kamenje, nanositi zemlju i pojedine čestice obzidati. U ovo područje pada Grobničko polje i dolina Rečine. 21a Grobničko polje misli Lorenz da bi se pošumilo sa bijelim i crnim borom, a gdje ima više zemlje sa hrastom medunom. U dolini Rečine ima dosta vode te je ovo najvovoljniji kraj za vrtove, a ne manje za vinograde. Livade ove doline najbolje su na čitavom hrvatskom Kršu. Najniža stepenica, područje uljike, najznatnije je za kulturu. Ovdje uspijevajudomaće i strane korisne biline. Lorenz spominje samo one koje se mogu u većoj množini uzgojiti. Tu je na prvom mjestu loza, a na bolje zaštićenim mjestima rodi pšenica, kukuruz i ječam, gdje pak ima vode davat će veliku korist vrtovi. Osobito mnogo drži Lorenz do gajenja uljike. Navodi primjer otoka Cresa gdje pučanstvu daje uljika veliku korist, a klima otoka Cresa nije povoljnija od one na najnižoj stepenici našega Krša. Lorenz opisuje način sađenja uljike te navodi da uljikovo stablo daje već poprečno u osmoj godini ploda, a s 15 godina je stablo potpuno izraslo. U dolinama Drage i Vinodola preporuča Lorenz sađenje duda, breskve, oraha, trešnje i badema. Za kesten nije povoljna zemlja, jer treba više vlage, a lovorika će uspijevati samo u vrtovima i na zaštićenim mjestima. Rhus coriaria bi dobro uspijevao i bilo ga je prije dosta, ali je sada uništen. Ovo su domaće kulturne biline koje odgovaraju i tlu i klimi ovoga kraja te ne treba s njima dalje praviti pokuse niti posizati za ekzotičnim biljem. Iza odlaska prof. Lorenza — iza god. I860. — u hrvatskim se službenim krugovima koji su bili posve zaposleni novim prilikama zaboravilo na posao pošumljivanja. To je trajalo zapravo sve do 1877. god. kada je na zamolbu riječke županije, a na temelju Lorenzove rasprave, šum. savjetnik Salzer iz Trsta, obišao naš Krš i sastavio ogojnu osnovu. Orig´nalni zapisnik Salzerova obilaska Krša sačuvan je i bit će predan knjižnici Šumarskoga društva. A. Kauders PROPADANJE ALEPSKOG BORA U OKOLICI DUBROVNIKA Prirodna nalazišta alepskog bora protežu se u Dalmaciji obalom, južno od Splita, a na otocima južno od Šibenika i na Braču. (3.) Ova je vrsta znatno proširena izvan prirodnog areala, posumljavanjem Krša u Dalmaciji, a u novije vrijeme unosi se i u izvjesna područja Hercegovine. Smatra se danas za jednu od glavnih vrsta pošumljavanja Krša u Dalmaciji pa čak i u Hercegovini. |