DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 79     <-- 79 -->        PDF

one, koji su zaduženi ustanovljivanjem i
obračunom đrovnih masa hrasta lužnjaka.
Stoga se svima preporučaju, kao i napose
stručnim knjižnicama.


Ing. L. Pere


Vreme sadnje kao činilac u veštačkom
podizanju šuma. (Doktorska disertacija
prof. ing. Radovana Ivkova).


Kod veštačkih pošumljavanja u svetu
i kod nas, od svih faktora koii utiču na
njihov uspeh, najkritičnije je vrem e
sadnje . Nepoznavanje ovog faktora u
detalje dovodilo je i do katastrofalnih neusipeha
kod pošumljavanja, pa i onda kada
je provenijencija semena, uzgoj sadnica
i sama tehnika sadnje bila na savremenoi
visini.


Staro pravilo prakse da treba sadnju
biliaka sa golim korenom obavljati »na
početku ili na kraju vegetacione periode«
bilo je suviše široko i za samu praksu nedovoljno
određeno.


Autor u I. delu obrađuje problem najpovoljnijeg
vremena sadnje u svetlosti
d´osađanj´ih proučavanja i shvatanja. Ovđe
prikazuje rezultate proučavanja u Svajcarskoi,
Nemačkoj, SSSR i SAD. Takođe
iznosi iskustva stečena u Jugoslaviji, od
kojih su vrlo interesantna ona ing. M.
Jevtića iz Kraljeva i ing. M. Obradovica
iz Titograda.


U II .delu prikazuje svoja Istraživanja
gadnjom biliaka lišeara i četinara kod
Beograda (160 m nadm. vis.), na Tari
(1056 m), na Zlatiboru (1020 m) i kod Tutina
(940 ml. U god´nama 1955 i 1956 izvršena
je jesenja sadnja a l´9´5fi i 1957 prolećna
sadnja. Sadnje su vršene: kasna letnia
(u avgusihi), jesenja (u oktobru—novembru)
i prolećna (u februaru—aprilu).
Za oglede uzeti su: crveni hrast, cer, kataloa,
platan, gledičua. divlja kesten i topole
(robustna i serotina) te crni bor i
smrča.


Kriteriji za oeewu primanja sadnica bili
su: postotak primanja, visinski i deblijinski
prirast sadnica, razvitak i prirast
korenovoa sistema i vazdušna temperatura
za vrern«= i posle sadnie. Vođeno ie računa
i o fizičkim i hemiiskim osobinama
zemliiš+a "a koiima ie vršena sadnja, kao
i o ekološkim faktorima istog.


U zakliučnim razmatranjima (III. deo)


najupadljivije je poglavlje o ulozi tem peratur
e u primanju posađenih biliaka.
Dok ostali autori računaju sa srednjom
me=ečnom temioera turom, IVKOV
vodi računa o toku srednje dnevne
temperature u periodu pred sadnju,
za vreme i nosle sadnje. To je vr´o odličnog
značenia: ako i porpd vrlo ugodne
srednje rnesečne temperature od npr. 8* C
koja izaziva rast korena biljtee, uskoro nakon
presadnje temperatura padne znatno
ispod 0° C, rast korena se prekida i presađena
bilitka je temeljito ugrožena.


Važni faktori kod izbora vremena za
uspešnu sadnju su takođe: prethodna obrada
zemljišta, sneg, vetar, vlaga, padavine,
intenzitet disanja zemljišta i razvitak
korena, razvitak mikoriznih gljivica.


Na osnovu vlastitih temeljetih zapažanaj
i iskustava sa strane autor dolazi do
sledećih dokumentarnih


zaključaka:


Temperature vazduha i zemljišta´, za
vreme sadnje i izvasno vreme posle sadnje,
moraju da budu dovoljno visoke, kako
bi koren presađene biljke mogao odmah
da produži rast i da se učvrsti u zemlji.
Na taj način skraćuje se razdoblje
od sadnje do punog razvoaj vegetpcije i
time izbegavaju razne nepovoljne klimatske
pojave.


Pod normalnim uslovima daje prolećna
sadnaj dobre rezultate, ako se biljke posade
neposredno pred početak prolecnog
maksimalnog porasta korena. Jednako
uspešna je i jesenja sadnja pred početak
jesenjeg maksimalnog porasta korena.


Za područje NR Srbije, prolećna sadnja
trebala bi, u pravilu, da tafta rok od
najviše mesec dana i to za predele do 800
m nadmorske visine u granicama 15 mart
do 15 april, a za nadmorske visine 800—
1200 m u granicama 15 april — 15 maj.
Ovo je doba pred sam početak maksimalnog
porasta korena a srednja dnevna temperatura
iznosi ovde u to doba prosečno
7—12« C.


Vreme jesenje sadnje neka ne prelazi
rok od 1^2 meseca: za predele do 800 m
nadmorske vi´siine u granicama 15 septembra
— 31 oktobra a za nadmorske visine
800—1200 m u granicama 1 septembra —
16 oktobra. Srednia dnevna temoeratura
iznosi tada 10—15° C, pred početak i u toku
maksimalnog porasta korena.


Pitanje jesenje i prolećne sadnje time
je principijelno konačno rešeno!


Povoljna srednja dnevna temperatura,
kojoj redovno u skoro vreme ne slede
mrazevi, treba u pravilu tj. pod normalnim
uslovima da postane glavni faktor u
određivanju vremena kako za jesenju tako
i za prolećnu sadnju.


ObiPe hiđrometeorolcških stanica u
našoj zemlji daje nam mogućnost ori jentacionog
izračunavanja ovih
rokova. Pritom, kod svakog pojedinog slučaja,
moramo uzeti u račun i ostale brojne
činitelje kao vetar, padavine. vlagu,
sneg, strukturu zemljišta, ekspoziciju te


325