DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 12     <-- 12 -->        PDF




O VLAŽNOM TIPU ŠUME HRASTA LUŽNJAKA I OBIČNOG GRABA


(Querceto — Genistetum elatae Horv. carpinetosum betuli subas. nov.)


Ing VJEKOSLAV GLAVAC


UVOD
OGROMNE POVRŠINE šuma u nizinskim područjima Posavine i Podravine
izgrađene su od hrasta lužnjaka u nadstojnoj i obično-g graba u pcdstojnoj
etaži. Usprkos velike jednolikosti ovih šuma u izgledu i građi, u ekološkom,
florističkom i šumsko-gospcdarskom pogledu nisu one jedinstvene. Analiza
pokazuje, da se spomenute šume bezuvjetno^ moraju raščlaniti na dvije fitocenoze.
Jednu od njih, koja nastanjuje povišene i nepoplavne položaje, grede,
opisao je Horvat još 1938. god. pod imenom Querceto-Carpinetum croaticum
subas. ruscetosum acuti. Drugu, koja zauzima vlažnije položaje (vidi fot. br. 1),
opisujemo ovdje prvi put pod imenom Querceto-Genistetum elatae subbas.
carpinetosum betuli, odnosno^ »vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba-«.


RASPROSTRANJENJE
Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba rasprostranjen je na velikim
površinama u nizinskim dijelovima Posavine i Podravine. Katkad pokriva
suvisle površine od više desetaka hektara, a katkad razvijen je na manjim površinama,
koje su čas u širem, čas u užem pojasu uklopljene između suhih i nepoplavnih
greda, te močvarnih ili poplavnih područja. Od Siska do Spačve, od
Varaždina do- Osijeka nalazimo je kao jednu zakonitu, zbog sličnih životnih
uvjeta ponavljanu grupaciju šumskog raslinstva, koja s obzirom na površine
koje zauzima, specifičnu ekologiju, floristički sastav, te šumsko-gospodarsko
značenje, nesumnjivo ima svoju individualnost.


ŽIVOTNE PRILIKE


Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba nastanjen je unutar i izvan
poplavne zone. Unutar poplavne zone razvija se na ocjeđitim površinama kratkotrajno´
poplavljanim. MnogO´ veće površine pokriva izvan poplavne zone na
mokrim ravnima i reljefno slabo> izraženim gredama na tzv. vlažnim gredama,
koje stoje pod snažnim utjecajima podzemne vode. Ekološki pojam »vlažna greda
« uveo je i objasnio Dekanić (1959). Njegova istraživanja podzemne vode na
tim staništima u Lipovljanima pokazuju, da je razina podzemne vode u jesen,
zimi i proljeće veoma visoka, te da dopire 10—20 cm ispod površine tla. U ljeti,
u sušnom periodu, spušta se na dubinu od 4 metra. Prosječni godišnji vodostaj
nalazi se na dubini od 2 metra. (Vidi graf. 1)


Tip tla predstavljen je vlažnim varietetima pseudogleja i prelazima prema
mineralnc-močvarnim tlima. U njihovom teksturncm sastavu najčešće pre




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 13     <-- 13 -->        PDF

vladavaju glina i ilovača. Propusnost tla za vodu obično je malena. Površinski
horizonti obično su zakiseljeni. Opskrba hranjivima je dobra, plodnost tla
je velika.


Velika vlažnost uvjetovana dugotrajnim prisustvom visokih podzemnih
voda u vlažnim razdobljima godine, te oborinama koje dugo zaostaju na već
navlaženom, nepropusnom, teškom glinenom ili ilovastom tlu, uvjetuje posebne
životne prilike i predstavlja presudni životni faktor za pridolazak i razvoj ovog
tipa šume.


IZGLED, FLORISTIČKI SASTAV I SOCIOLOŠKE ZNAČAJKE


Dok je sloj drveća šume hrasta lužnjaka i običnog graba suhog tipa, koji
nastanjuje suhe nepoplavne grede, gotovo isključivo^ izgrađen od obih spomenutih
vrsta drveća, vlažni tip kojeg ovdje opisujemo, izgrađen je s nešto većom
primjesom poljskog jasena, nizinskog brijesta, veza i crne johe u dominantnoj
etaži. U podstojnoj etaži značajno je nešto* povećano* učešće lipe. Osim toga prisutan
je ovdje klen, divlja kruška itd. Vitalnost drveća u nadstojnoj etaži je
velika. Izmjera visina kod sastojina potpunog sklopa uvijek pokazuje da se radi


Foto 1. Šumarija LipovCjan:. Izgled vlažnog tipa šume hrasta lužnjaka i običnog graba.
Foto: Glavač




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 14     <-- 14 -->        PDF

D/HAM/KA SRLDtfJL6 /*JLSLr/Y0G VODOSTAJA / P#0SJLCM
VODOSTAJ P0D2EMML VODL ZA T#/SOMDL HA VIAŽHOJ


GRLD/ (PO DfKAM/Ćf)
i // /// w v r/ \r// ef tk r // /// / // /// /r y W Y;/ ?/// // x X/ M
f´PSS -/Q57


c/n
o r
\
\ \\
/
/
/
v
\
/
/
\
l
\
t
1 \
t
\
1
1
1
1\
\ — \
\ 1
200
\
1
\
1
1
11.
100
40O
\
\
\
\
\
\
\
\
\
l
\
\
\
1
s
/
/
/
/
f
i
/
1
r
1
1
1
1
l
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
\
\
\
\
\
/
/
/
/
/
/
/
1
/ /
-—
—
N *


500


Graf. 1.


o I bonitetnom razredu sastojina i staništa. Nasuprot tome vitalnost graba, koji
ima inače veliku pokrovnost smanjena je velikom vlažnošću. Njegovo zakorjenjivan-
je vrlo je plitko. Zilište pokazuje posebnu građu (vidi sliku br. 2). Ono je
nadignuto´, izrazito neiloidnog oblika, sa jako izraženim nadzemnim ograncima
žila. Očito korjenov sistem uglavnom je ograničen na površinski sloj od lOi—30
cm, gdje se nalazi potrebna prozračncst za normalno vršenje njegovih fizioloških
funkcija.
344




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Na pojedinim površinama u sloju drveća gotovo potpuno prevladava poljski
jasen. Ponegdje sastojina pokazuje potpuno mješoviti sastav.


Sloj grmlja prosječno pokriva 1—-3% površine. Izuzev vrsta drveća tvori
ga poneka velika žutikwka (Genista elata), glogovi (Crataegus monogyna i C.
oxyacantha), kurika (Evonymus europaea), svib (Cornus sanguinea), krkavina
(Rhamnus cathartica), trušljika (Rhamnus frangula) itd.


Sloj prizemnog rašća izgrađen je od brojnih vrsta. Prosječna pokrovnost
iznosi 80—100%. Sa stalnim prisustvom i sa velikom pokrovnošću ističe se:
Cafex remota, Ranunculus ficaria, Athyrium filfcs femina, Myos\otis palustris,
Ajuga reptans, Ranunculus repens, Cardamine pratensis i dr. Posljednja spomenuta
vrsta, livadna režuha, česfc> u ranoproljetnom aspektu posve dominira
i svojim bijelim cvjetovima ukrašuje velike plohe. Lokalno, u pojedinim šumskim
predjelima, dominacija te vrste siguran je indikator staništa opisivanog
tipa. Čest je i facies sa vrstom Ranunculus ficaria. Sloj mahovina pokriva prosječno
0—5%. U njem s najvećom stalnošću pridolazi vrsta Catharinea undulata.


Floristički sastav i sociološke značajke prikazane su na priloženoj tabeli.


Iz tabele vidimo´, da se tip šume sastoji iz sociološki i ekološki tri različite
grupacije.


Foto 2. Šumarilja Lipovljani. Zilište običnog graba. Foto: Glavač




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Prvu grupaciju predstavljaju karakteristične vrste asocijacije poplavne šume
lužnjaka (Querceto-Genistum elatae Horv.), sveze šuma johe i lužnjaka Alno-
Quercion roboris Horv.) i reda Populetalia Br.-Bl. To su: Quercus robur,
Cdrex remota, Carex strigosa, Rumex sanguineus, Fraxinus ongustifolia, Ulmus
carpinifolia, Cerastium silvaticum, Circaea lutetiana, Carex brizoides itd. Sma^
tramo da ove vrste imaju najveće fitocenološko značenje, pa smo zbog toga ovaj
tip šume priključili poplavnoj šumi lužnjaka.


Drugu grupaciju predstavljaju diferencijalne vrste subasocijacije i vrste
razreda Querceto-Fagetea. Broj tih vrsta veći je od vrsta reda Populetalia. Međutim,
učestalost i pokrovnost pojedinih vrsta mnogo je manja. Grupacija ima
značenje samo kao karakteristični skup, a manje sociološko značenje imaju pojedini
njegovi članovi. Relativna brojnost tog skupa najznačajnija je fitocenološka
karakteristika istraživanog tipa. Kao diferencijalne vrste prema cstalim subasocijacijama
poplavne šume lužnjaka, navodimo: Carpinus betulus, Veronica montana,
Acer campestre, Tilia cordata, Arum maculatum, Polygonatum multiflorum,
Galeobdolon luteum, Anemone nemorosa, Evonvmus europea itd.


Treću grupaciju predstavljaju pratilice, koje uglavnom susrećemo´ na vlažnim
i močvarnim staništima livada i šuma. Ekološko značenje ove grupacije
pruža nam dokaz za ispravno priključivanje ovog tipa poplavnoj šumi lužnjaka.


SINDINAMSKI ODNOSI


Opisivana subasocijacija Querceto-Genistetum elatae carpinetosum betuli
nadovezuje se sa smanjenjem stupnja vlažnosti na higrofitne subasocijacije
poplavne šume lužnjaka (Q.-G. elatae caricetosum remotae i caricetosum brizoides).
Snimke 1 i 4 upućuju na vezu sa subasocijacijom caricetosum brizoides.´
a ostale sa subas. caricetosum remotae. Daljnjim smanjenjem vlažnosti prelazi
ona u suhi tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum
ruscetosum acuti), koji se odlikuje posvemašnjim prevladavanjem vrsta Querceto-
Fagetea.


Naravno, oštrih granica između ovih tipova u prirodi nema, pa će u pojedinim
slučajevima biti teško odlučiti pripada li neka ploha ovoj ili onoj subasocijaciji.


SISTEMATSKI POLOŽAJ


Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Genistetum elatae
Horv. subass. carpinetosum betuli Glav.) pripada svezi Aln\o-Quercion roboris
Horvat 1938, redu Populetalia Br.-Bl. 1931 i razredu Querceto-Fagetea Br.-Bl.
et Vlieg. 1937.


ŠUMSKO-GOSPODARSKE ZNAČAJKE


Vlažni tip šume hrasta lužnjaka i običnog graba izraz je i pokazatelj određenih
stanišnih uvjeta, prije svega, određenog stupnja vlažnosti. Do sada imamo
indicija (Dekanić 1959), da je upravo taj stupanj vlažnosti (uz ostale povoljne
fizikalne, kemijske i biološke osobine tla), najoptimalniji za uspijevanje hrasta
lužnjaka. Za njegov uzgoj stvara pridolazak graba (čija je konkurentna sposobnost
smanjena) i lipe vrlo povoljne strukturne sastojinske uvjete. Zbog toga
treba ovom tipu šume i šumskog staništa obratiti pažnju.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 17     <-- 17 -->        PDF

LITERATURA:


1.
Dekani ć I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog
drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Disertacija, Zagreb 1959.
2.
Glava č V.: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog
i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb 1960.
3.
Horva t I.: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šumske
pokuse br. 6, Zagreb 1938.
4.
Horva t I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb 1959.
5.
Škori ć A. — Rac z L.: Istraživanlje tala posavskih šuma u Dipovljanima (rukopis),
Zagreb 1959.
ZUSAMMENFASSUNG


UBER DEN FEUCHTEN STIELEICHEN- UND WEISSBUCHENWALDTYP


Jn dieser Arbeit beschreibt der Verfasser einen neuen Wakltyp der Stieleiche und
der Hainbuche (Querceto-Genistetum elatae Horv. carpinetosum betuli subass. nov.),
der grosse Flachen in dem Sava^ und Drava-Gebiet (Nord-Kroatien) einnimmt. Der
geschiliderte Waldtyp kommt innerhalb und ausserhalb der Uberschvvemmungszone
vor. Innerhalb der Uberschvvemmungszone tritt er nur auf solchem Gelande auf,
welche lediglich eine kurze Zeitspanne unter Hochvvasser liegen. Grossere Flachen
sind von diesem Waldt|yp nur ausserhalb der Uberschvvemmungszone besetzt. d. h.
auf fiachem Gelande und sehr schvvach ausgepragte Erhebungen, welche unter
einem sehr starken Einfluss des Grundwassers stehen. Wahrend der feuchten Zeitperioden
steigt das Grundwasser bis 10—20 cm unter der Oberflache. Die Bewegung
des Grundwasserspiegels ist auf der Abb. 1. veranschaulicht. Die floristischen und
pflanzensoziologischen Kennzeichen sind aus der beiliegenden Tabelle wiedergegeben.
In syndynamischer Beziehung befindet sich der beschriebene Waldtyp in der Uberganszone
zvvieschen der ´VValdgesellschaft Querceto-Genistetum elatae Horv. 1938, die
die siimpfigen Standorten besiedelt und der Waldgesellschaft Ouerceto-Carpinetum
croaticum subass. ruscetosum acuti Horv. 1938, welche verhalltnismassig trockene
Erhebungen einnimmt. In systematischer Beziehung gehort dieser Waldtyp dem
Verband AlniO-Quercion roboris Horv. 1938, Ordnung Populetalia Br.-Bl. 1931, Klasse
CJuerceto-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 1937. Endlich weist der Verfasser darauf hin, dass
dieser Waldtyp einen Ausdruck und einen Indikator der gegebenen Standortsbedingungen
verkorpert, und vor allem den Feuchtigkeitsgehalt dersetoen. Nach den Forschungen
von Dekanić (1959) geht hervor, dass der geschilderte Standort ungefahr
mit dem fysiologischen Optimum der Stieleiche ubereinstimmt. Die Anwesenheit der
Hainibuiche und der Lihde in Bestanden bietet grosse Moglichkeiten. fiir die Erziehung
hochwertiger Stielechenstamme.