DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 18 <-- 18 --> PDF |
PRIRODA I FUNKCIJA RENTE U ŠUMSKOJ PRIVREDI Dr. ZVONIMIR POTOČIĆ UVOD ŠUMSKO PRIVREDNE ORGANIZACIJE proizvode u različitim prirodnim uvjetima, pa se pokazuje u rezultatu njihova privređivanja i različita visina postignutog viška rada, pretpostavivši inače podjednake njihove subjektivne zasluge. Novi sistem raspodjele ukupnog prihoda usmjeren je na razvijanje proizvodnosti rada izazivajući inicijativu neposrednih proizvođača stavljanjem u ovisnost visinu njihovih osobnih dohodaka s rezultatom njihova poslovanja. Ovakvo postavljanje stvari zahtijeva, da se svi radni kolektivi nađu u podjednakom položaju, sa istim, odnosno´ približno istim izgledima na uspjeh. Zbog toga se pojavio opći privredni problem, kako ustanoviti onaj rezultat poslovanja, koji proizlazi iz stvarnih zasluga radnog kolektiva, ili, što je isto, kako> utvrditi onaj dio novostvorene vrijednosti, koji nije proizašao- iz stvarnih zasluga radnog kolektiva, nego je posljedica objektivno povoljnijih prirodnih uvjeta. Taj dio novostvorene vrijednosti (poznat u političkoj ekonomiji kao opći termin renta) treba da pripadne zajednici.* U teoriji političke ekonomije osobito je mnogo razrađivana renta u poljoprivredi, premda se ona javlja i u industriji, a javlja se i u šumskoj privredi. Iz privredno političkih razloga je nužno, da se problem rente u šumskoj privredi obradi s jedne strane sa pozicija šumsko-privrednih organizacija, a s druge strane sa pozicija šumske privrede kao jedne oblasti narodne privrede. PREDMET RAZMATRANJA Kao predmet razmatranja postavljamo: utvrditi privrednu funkciju rente u razvoju šumske privrede uopće, razmotriti karakter troškova uzgajanja šuma, odnos radnog kolektiva prema renti obzirom na njenu prirodu, utvrditi objektivno moguća mjerila za ocjenu uspjeha radnog kolektiva i razmotriti problem oduzimanja rente u korist zajednice. Pritom smo prisiljeni, da na ovom mjestu ukratko objasnimo način postanka rente u šumskoj privredi, budući da to niti u šumarskoj stručnoj literaturi a niti u teoriji političke ekonomije ni kod nas, a ni u inozemstvu nije dovoljno jasno, a niti dovoljno^ precizno objašnjeno, a pogotovo nisu povučene pravilne dedukcije iz te pojave. Predmet razmatranja odnosi se na postojeći (klasičan) šumski fond. * Pod rentom, koja treba da pripadne zajednici, u ovom razmatranju se podrazumijeva apsolutna i diferencijalna renta I, Uostalom, čini se, da ni ne postoji objektivna mogućnost izračunavanja dif. rente II u ekspl. klasičnih šuma u našoj zemlji. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 19 <-- 19 --> PDF |
POJAVA RENTE U ŠUMSKOJ PRIVREDI Renta uopće je kategorija robne proizvodnje i nije svojstvena samo kapitalističkom sistemu: ona se pojavljuje kao< pratilac robne proizvodnje i vezana je uz nju; nestankom robne proizvodnje nestat će i renta. Budući da se naša zemlja nalazi još u razvojnoj fazi u kojoj postoji robna proizvodnja, postoji i uz nju vezana renta. Renta se općenito utvrđuje kao razlika između cijene proizvodnje i vrijednosti robe (apsolutna renta), a politička ekonomija je definira kao »dio viška vrijednosti iznad prosječnog profita«.1 Zbog toga je nužno poći od cijene robe na tržištu utvrđujući zakonitost njenog formiranja. U šumarskoj stručnoj literaturi (a i u praksi), poznate su dvije vrste cijena za šumske proizvode: cijena drveta »u šumi na panju«, i cijena drveta na drvnom tržištu. Vezu između tih dviju cijena općenito izražava poznata (u najjednostavnijem obliku: Barthina) formula:2 g = l.Op Ova formula, koju dnevno verificira praksa kao pravilnu, jasno izražava vezu između spomenutih dviju cijena, tj. cijena drveta u šumi na panju jest razlika koja se dobije, ako se od cijene´drveta na tržištu odbiju troškovi eksploatacije šuma (s priračunatom dobiti— profitom eksploatatora). Ovaj se odnos može vrlo jasno šematski prikazati u obliku grafikona. sps. renta prosj Troškovi eksploatacija =T 1 Uključuje se, naime, osim apsolutne i diferencijalna renta (položaja, plodnosti, ili obje). i 2 Ugrenović: Iskorišćavanje šuma, Zagreb, 1931, str. 159; Bartha—Polaček: Nekoliko riječi o ispravnom izračunavanju cijene na panju, Šum. List 1914, str. 431—437; izmijenjeni su samo slovni simboli. 349 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Ako se naime, pretpostavi jedno* centralno položeno tržište (»apstrahira« se postojanje više tržišta), a oko* tržišta pretpostavi šumska površina u obliku kruga, jedne vrste drveća, u ravnici, i ako se pretpostavi jednovrsno transportno sredstvo´, dobijemo ovu sliku:3 Npr. na 10 km bit će »cijena drveta u Šumi na panju« ili, uobičajenim terminom u praksi »šumska taksa« (S) onaj ostatak, koji se dobije ako´ se od stupca C (cijena drveta na tržištu) odbiju konkretni troškovi eksploatacije T (s priračunatim prosječnim profitom). Time se šumska taksa ili »cijena drveta u šumi na panju« ispoljava kao kristalno čista i jasna kategorija političke ekonomije, poznata pod terminom renta: i to kao apsolutna na rubnim položajima (specijalni slučajevi), odnosno kao apsolutna plus diferencijalna renta položaja na svim ostalim, bližim (povoljnijim) položajima. Drugim riječima: »cijena drveta u šumi na panju«, ili šumska taksa jest renta, tj. dio* viška vrijednosti iznad prosječnog profita, stvoren radom u eksploataciji šuma. Cjelokupni višak vrijednosti predstavlja stupac »V«, tj. zbroj šumske takse i prosječnog profita iz eksploatacije šuma.4 Budući da ova zakonitost vrijedi za sve vrste drveta i za sve šumske sortimente bez obzira da li su šume uzgajane ili su »prirodne šume« (neuzgajane), to jo pogrešno* shvaćati »cijenu drveta u šumi na panju« kao* cijenu proizvodnje uzgajanja šuma. Jednako* tako* je pogrešno* shvaćati, da se u bilo kojoj renti, pa ni u ovoj, može nalaziti uključen ikakav dio bilo´ kakvih troškova proizvodnje, pa se ni u šumskoj taksi, ili »cijeni drveta u šumi na panju« ne nalazi »sakriven« ni jedan jedini atom »troškova uzgajanja šuma«; to je nespojivo sa samim pojmom rente. KARAKTER TROŠKOVA UZGAJANJA ŠUMA Danas više ne postoji, čini se, nijedan ozbiljan privrednik, koji ne uviđa, da je ljudsko- društvo> prisiljeno* uzgajati šume, i pritom uvoditi sve intenzivnije metode. Ulaganje sredstava na uzgajanje šuma postalo je ekonomska nužnost u tolikoj mjeri, da se to* katkad opravdava postavkom: svaki posječeni kubni metar drveta zahtijeva troškove za njegovu reprodukciju. Potreb a ulaganja u uzgajanje šuma doprla je u svijest ljudi, no nužna veličina tih ulaganja ostala je maglovita i dalje. Zbog toga se ukazuje potrebnim rasvijetliti karakter tih ulaganja, karakter troškova uzgajanja šuma. Uporedimo troškove proizvodnje cipela s troškovima uzgajanja šuma; jedni i drugi su troškovi proizvodnje; kod jednih je roba: par cipela, kod drugih: drvo, npr. pilanski trupac u dubećem stanju. Premda su to* troškovi iste namjene (proizvodnja robe) i funkcije (pokretanje i odvijanje procesa), ipak je među njima bitna razlika. Troškovi proizvodnje cipela su ekonomski neizbježni , i bez njih nema cipela. Postoje točno* utvrđeni normativi sirovine, pomoćnih materijala, energije, radne snage itd., i ukoliko* se sve potrebno ne pribavi, neće biti niti robe — cipela. Istovremeno* je par cipela nosila c određenih troškova svoje proizvodnje. 3 Detaljnije o metodi apstrakcije: Ekonomika šumarstva, Zagreb, 1961, skripta prema predavanjima Z. Potočića na Ekonomskom fakultetu Zagreb. 4 Analizu zakonitosti formiranja cijene drveta na tržištu vidi: Z. Potočić, Zakon vrijednosti u šumarstvu. Ekonomski fakultet — Zbornik radova, knjiga IV, Zagreb, 195*8. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 21 <-- 21 --> PDF |
S troškovima uzgajanja šuma stoji stvar drugačije. Budući da paralelno postoje šume različitih starosti i dimenzija stabala (bez obzira dali su nastale uzgajanjem ili od prirede), to je moguće proizvoditi, npr. pilanske trupce, a da se cijeli niz godina ništa ne ulaže u uzgajanje šuma. Osim toga postoji mogućnost primjene i sasvim jednostavnog tehnološkog procesa uzgajanja šuma (preberne šume), u kojemu se troškovi uzgajanja šuma tako> reći i ne pojavljuju. Uzgajanje šuma može se obavljati na sasvim ekstenzivan i na vrlo- intenzivan način, od n:kakvih ili minimalnih troškova, pa preko- cijele skale troškova različite visine, do> veoma visokih. Koliko će se sredstava ulagati u uzgajanje šuma, to ovisi ci volji šumovlasnika, o njegovim materijalnim mogućnostima, o njegovu shvatanju, o cilju koji želi postići itd., dakle o< njegovoj konkretnoj privred no- j politic i u gospodarenju njegovim šumama (uz veću ili manju intervenciju države — društva). Troškovi proizvodnje cipela su ekonomski neizbježni (da ne kažemo: ekonomska zakonitost), dok su troškovi uzgajanja šuma izraz ekonomsk e po litike , nisu neizbježni, iako- su, što- dalje to- više ekonomska nužnost, zapravoekonomska potreba; oni nisu neposredno tržišno uvjetovani uz pojavu robe — drveta na tržištu. Troškovi uzgajanja šuma ne ulaze u strukturu cijene drveta na tržištu, niti je kubni metar drveta nosila c troškova uzgajanja šuma, kao što- je to slučaj kod žita, gdje se troškovi sjetve i žetve zbrajaju i sačinjavaju troškove proizvodnje žita. Proces, proizvodnje žita je kratak; troškovi sjetve neposredno utječu na stanje žitnog tržišta, oni reguliraj u tržište. Troškovi uzgajanja šuma nimalo ne reguliraju- drvno tržište zbog dugog procesa proizvodnje i zbog mogućnosti postojanja dviju neposredno- nevezanih, i međusobno- neizbježno neuvietovanih politika: politike sječe i politike uzgajanja šuma.3 Drvno- tržište reguliraju samo količine i troškovi eksploatacije šuma s jedne strane i platežna sposobnost (potražnja) s druge strane.6 PRIVREDNA FUNKCIJA RENTE Rentu (šumsku taksu, »cijenu drveta na panju«) ubiru šumovlasnici i troše je, općenito- uzevši, na tri strane: jednim dijelom rente plaćaju porez, drugim dijelom podmiruju svoje troškove života, a trećim dijelom unapređuju šumsku privredu ulaganjem u šumske komunikacije, uzgajanje i zaštitu šuma itd. Karakteristično- je, da šumovlasnik prethodno realizira šumsku taksu, pa tek tada ulaže sredstva u uzgajanje šuma, a ne postupa obratno-: da prethodno- ulaže sredstva (kao npr. obrtna sredstva u proizvodnju cipela), pa da iz realizirane robne proizvodnje vrati uložena sredstva. Isto- je tako- karakteristično, da se kod eksploatacije šuma prethodno- ulažu sredstva u proizvodnju, a vraćaju nakon realizacije, kao- što je to- redovan slučaj u svim privrednim granama. 5 Dr. Julius Speer (Kostenpreiskalkulation in der Forstwirtschaft, Miinchen, 1959), uočava, da troškovi proizvodnje (Herstellung) drveta niukol´iko ne utječu na cijenu drveta na tržištu. -Međutim, on tu pojavu tumači postojanjem slobodnog tržišta i »graničnom korisnošću« kupca i prodavača, što je teoretski pogrešno. 6 Vidi primjedbu br. 30 u: Potočić, cit. Zakon vrijednosti. Osobito su- poučni refe rati i diskusija sa zasjedanja Sekcije za šumarstvo njemačke akademije poljoprivred nih nauka u Berlinu 19-39-o temi: Zur Wiir!ku,~Risweise đes "vVer´tgf-s-etzes in der Fcrstvvirtschaft der Deutschen Demokratischen Republik, izdansje VEB Deutscher Landwi-rtischaftsverlag. Berlin N 4, Reinharđtstr. 14, 19´90; jasno se irazabiru lutanja rrdi nepoznavanja zakona vrijednosti u šumarstvu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Postoji, dakle, razlika u načinu, ulaganja sredstava u privrednu granu uzgajanja šuma i u ostale privredne grane odnosno oblasti, kao što su poljoprivreda, industrija pa i eksploatacija šuma. Svakako* da u osnovi ove razlike leži d u- Ijina prc>izvodnO´g procesa, tj. brzina obrtaja uloženih sredstava. Institucije, koje se bave financiranjem privrede, podešene su svojim uvjetima (rokovi vraćanja, kamatnjak) privrednim pothvatima kraćih obrtaja; one ne bi bile u stanju čekati sto i više godina na vraćanje sredstava, a šumovlasnik ne bi mogao podnijeti složene kamate uobičajenog kamatnjaka, pri čemu faktor vrijeme igra odsudnu ulogu. Zbog toga i nema slučaja novog pošumljavanja i uzgajanja šuma na osnovu kreditnih uvjeta, uobičajenih u ostaloj privredi.7 Odatle pojava, da je ubrana šumska taksa (renta) postala glavni izvor financiranja cjelokupnog uzgajanja šuma, kao i svih ostalih pothvata u unapređenju gospodarenja šumama, uključivši ovamo i gradnju šumskih komunikacija. Postojao je (a postoji i danas) još jedan izvor financiranja uzgajanja šuma: budžetske dotacije. Na osnovu budžetskih dotacija nastale su mnogobrojne nove šumske površine širom Evrope. I jedan i drugi izvor financiranja ne uvjetuje \rraćanje datih sredstava niti zahtijeva kamate. Uložena sredstva iz oba ova izvora financiranja trajno* cirkuliraju u sferi šumske privrede.8 RADNICKT KOLEKTIV I RENTA Renta (šumska taksa) ne pripada eksploatatoru šuma; njemu pripada njegov profit (vidi grafikon). Svi eksploatatori posluju u ekonomski podjednakim okolnostima, bez obzira na uvjete eksploatacije šuma; svakome od njih je »osiguran« (barem) prosječan profit na uložena sredstva u eksploataciji šuma. Eksploatatore postavlja u jednak položaj upravo renta. Ukoliko su, naime, troškovi eksploatacije šuma viši (zbog nepovoljnih uvjeta), utoliko plaćaju šumovlasniku manju rentu, i obratno. Ukoliko* bi i kod nas postojali radnički kolektivi, koji bi se bavili samo eksploatacijom šuma, ne bi im pripadala renta, nego samo neka odgovarajuća dobit (koju bi trebalo utvrditi administrativnim putem).9 Renta, kao dio´ viška vrijednosti iznad »dobiti«, vršila bi ulogu instrumenta, koji dovodi sve radničke kolektive zaposlene na eksploataciji šuma u podjednake uvjete privređivanja. Međutim, naši radnički kolektivi u šumsko-privrednim organizacijama bave se i poslovima uzgajanja šuma. Postavlja se pitanje, na koji način se može objektivno´ utvrditi njihov uspjeh poslovanja, njihova dobit iz uzgajanja šuma. Privredni uspjeh poduzeća. bik» eno privatan ili društveni sektor proizvodnje, moguće je ustanoviti samo nakon izvršene realizacije, cdbivši cd realizirane sume cijenu koštanja proizvodnje realizirane robe (uključivši društvena davanja): ostatak je mjerilo* uspjeha. Potrebno* je, dakle, znati troškove prcizvednie, bolje rečeno, potrebno je, da konkretna roba ima svoju strukturu cijene koštanja, naime, da konkretna roba bude »nosilac troškova proizvodnje«. 7 Uzgajanje šuma se u kapitalističkom društvenom sistemu ne odvija po zakonu kapitalističke reprodukcije (po zakonu prosječne profitne stope), Z. Potočić, cit. Zakon vrijednosti, str. 56. 8 Vidi: Z. Potočić, cit. Zakon vrijednosti, str. 47, tč. 5. 9 U socijalističkom društvenom sistemu ne postoji konkurencija kapitala, pa ne postoji ni njegova stihijska posljedica prosječna profitna stopa. Zbog toga treba administrativnim putem odrediti postotak dobiti na uložena sredstva, s kojim bi naša poduzeća kalkulirala svoju cijenu proizvodnje. 352 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Kod uzgajanja šuma ta mogućnost ne postoji. Roba, koju uzgajanje šuma predaje tržištu, nema svoju cijenu koštanja, ni svoju cijenu proizvodnje; njen novčani izraz je renta (šumska taksa), tj. dio viška vrijednosti ostvaren radom u eksploataciji šuma. Na osnovu, opet, postignute mas e šumske takse nije moguće ocjenjivati uspjeh radničkog kolektiva na poslovima uzgajanja šuma. Postignuta masa šumske takse ne pripada radničkom kolektivu, ne samo zbog toga, što on nije na svoj rizik vodio cjelokupni proces uzgajanja šuma od početka do- kraja, nego i zbog toga, što je takva vrsta obračuna praktički nemoguća i neprovediva.10 Šumska taksa pripada zajednici, i troši se na unapređenje šumske privrede prema konkretnoj ekonomskoj politici, koju je zajednica zacrtala u ovoj privrednoj oblasti. Treba, prema tome, tražiti druge metode za ocjenjivanje uspjeha na poslovima uzgajanja šuma. Radnički kolektivi, premda nisu u stanju voditi cjelokupni proces od početka do kraja, oni ipak učestvuju u pojedinim vremenskim odsjecima cjelokupnog procesa (obračunska godina): neke površine po-šumljavaju, na nekima vrše čišćenje, zaštitu itd., tj. obavljaju planirane radove. Planirani radovi se izvede u okviru zacrtanih zadataka (koje društvo želi da se izvrše) i u okviru visine osiguranih sredstava (šumska taksa ili budžetske dotacije). Radnički kolektiv se ovdje ne pojavljuje kao< proizvođač , koji radi na svoj rizik obzirom na konačni rezultat proizvodnje, nego kao- izvršilac radova iz usluge na teret i u korist zajednice; uspjeh njegova poslovanja iz uslužnog rada mjeri se načelno kao u svim ostalim poduzećima uslužnog karaktera, vodeći računa o specifičnim okolnostima, kojih ima u uzgajanju šuma.11 PROBLEMI ZAHVATANJA RENTE Iz dosadašnjeg razmatranja proizlazi, da renta (šumska taksa) ne pripada kolektivu koji se bavi eksploatacijom šuma, kao i to, da ona ovdje služi ujedno kao instrumenat, koji stavlja sve takve kolektive u jednake uvjete privređivanja. U šumarskoj naučnoj i stručnoj literaturi razrađene su metode utvrđivanja rente (kalkulacija šumske takse), a šumarska praksa je vršila izračunavanje i naplaćivanje rente po propisanim metodama gotovo svakodnevno- i u razmjerima, koji daleko- prelaze sve ono, što- je u tom pogledu bilo poduzeto u ostalim privrednim granama. Prema tome, nema problema u samoj metodi izračunavanja rente ni danas, ukoliko- se u konkretne kalkulacije uvrste planiran i osobni dohoci i određen a kalkulativna dobit. Na radovima uzgajanja šuma ne pojavljuje se nikakva renta, pa ne postoji ni problem njenog utvrđivanja i zahvatanja. Zajednica iz ubrane rente (koja joj i pripada ako- potječe iz šuma općenarodne imovine) treba da financira radove na uzgajanju šuma i unapređenju šumske privrede u okviru svoje konkretne šumsko-privredne politike. Ovako postavljen problem utvrđivanja i zahvatanja rente (i stavljanja svih šumsko-privrednih radničkih kolektiva u jednake uvjete privređivanja), 10 Vidi diskusiju dr. Heknut Mann u- cit izdanju pod 6). 11 Postoji cijeli niz mogućnosti posebnog stimuliranja i nagrađivanja kvalitetno izvedenih radova na uzgajanju šuma. 353 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 24 <-- 24 --> PDF |
nema teoretsko g prigovora (sa stajališta zakonitosti robne proizvodnje u šumskoj privredi).12 Ništa se u ovom pogledu ne mijenja, ako´ se ista šumsko-privredna organizacija, u statusu poduzeća s radničkim samoupravljanjem, bavi ujedno´ uzgajanjem, i eksploatacijom šuma. Stavljanje svih radničkih kolektiva (ekonomskih jedinica) u jednake uvjete privređivanja, kada rade na eksploataciji šuma, zahtijeva kalkulativnc´ utvrđivanje i izdvajanje rente (dosadašnje šumske takse) iz obračuna njihova poslovneg uspjeha. Radovi na uzgajanju šuma treba da se izvode kao radovi iz usluga po cijeni pogodbe na osnovu konkretnih kalkulacija s uračunatim planiranim osobnim dohocima i kalkulativnom dobiti. Ovo su jedina, maksimalno´ objektivizirana mjerila za utvrđivanje stvarnih zasluga radničkih kolektiva (ekonomskih jedinica) u šumskoj privredi. Šumsko-privredna organizacija može normalno koristiti uobičajene kreditne institucije, za pribavljanje obrtnih sredstava potrebnih u eksploataciji šuma. Sredstva za uzgajanje šuma i unapređenje šumske privrede šumsko-privredna organizacija nije u stanju uzimati iz kreditnih institucija uz uobičajene uvjete; ta sredstva treba da se formiraju, u pravilu, iz postignute rente. U koliko bi zajednica zahvatila rentu, morala bi financirati te radove iz budžetskih (nepovratnih) sredstava u visini, koja bi osiguravala izvršenje zacrtanih planova u ovoj privrednoj oblasti.13 U koliko se šumsko-privrednim organizacijama ostavlj a renta radi financiranja uzgajanja šuma, onda su one i dužne u te svrhe uložiti cjelokupnu rentu, jer je renta, po^ naravi stvari, svojina zajednice. Niti jedan jedini njezin dio nije moguće obračunati kao zaslugu radničkog kolektiva. Instrumenti novog sistema raspodjele, koji važe za šumsku privredu u našoj zemlji, nisu postavljeni u smislu prethodnog razmatranja. Šumski fond sa osnovnim sredstvima predan je organizacijama kolektiva na daljnje privređivanje. Izvršavajući svoju opću obavezu prema društvenoj zajed w U Sloveniji je donedavno bila organizirana šumska privreda po navedenim principima. N. O. kotara je financirao radove na unapređenju šumske privrede iz ubrane rente; poduzeća su obavljala ove radove iz usluge. 13 Praktičnije je financiranje iz ubrane rente, a sa stajališta sigurnosti i stabil nosti financiranja je neuporedivo povoljnije. Moglo bi se postaviti pitanje privredno-političkog karaktera: nije li renta kod nekih šumsko-privređnih organizacija toliko visoka, da prelazi potrebe uzgajanja šuma i unapređenja šumske privrede na području odnosne organizacije? Analizirajući proizvodne snage šumske privrede FNRJ (stanje šuma, komunika cije i mehanizacija", radna snaga sa zastarjelim metodama rada i u krajnje nepovolj nim uvjetima života i rađa) lako je zaključiti, da će se morati ulagati dusi niz godina cjelokupnu rentu u razvoj proizvodnih snaga, kako bi bili izvršeni društveni planovi razvoja ove privredne oblasti. Pojedinačno promatrano, čini se, da ne postoji ni jedna jedina šumsko-privredna organizacija, keja je dostigla moguć i potreban nivo proizvodnih snaga, koji bi odgo varao nivou, koji su već postigle neke kapitalističke zemlje, a kamoli onom nivou, koji treba da postigne jedna socijalistička zemlja. Prema tome, i one ekonomski »najjače« su vrlo zaostale; one su samo relativno jake u odnosu na ostale, ekonomski slabije. Relativan »suvišak« sredstava mogao bi se pojaviti samo u onim organizacijama, koje u ovom momentu nisu spremne iz objektivnih ili i iz subjektivnih razloga, da ulože cjelokupnu postignuti rentu. Takav suvišak nije nikakva objektivn a eko nomska kategorija, a može se pojaviti i kod relativno ekonomskih slabijih organi zacija. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 25 <-- 25 --> PDF |
nici u odvijanju i unapređenju robne proizvodnje, radnički kolektiv treba usto da priskrbljuje i svoje osobne dohotke, poboljšavajući neprekidno- i uvjete svog života i rada. Privredni instrumenti, a i sistem raspodjele (uz izuzetak tzv. amortizacije za regeneraciju šuma) primijenjen je na šumsku privredu, bez odgovarajućih naknadnih korektura, kao- i na sve ostale privredne grane. Šumsko-privređne organizacije su sada »vlasnici« i rente, i to tako-, da zajednica gubi posve i sam uvid u njenu visinu. Usto je renta i službeno »nestala« (nema više šumske takse kao- »zastarjele kategorije«). Renta je sada zamućena više nego ikada ranije, umjesto- da bude sve jasnija. Jedina obaveza kolektiva prema ovim općim društvenim sredstvima je propisana odredbom da se iz njih izdvoji varijabilan dio (400 do- 1000 din. po- posječenom m´3) i uloži u uzgajanje šuma i unapređenje šumske privrede. Ovakav sistem raspodjele ukupnog prihoda, bez potrebnih korektura, otvorio- je znatne mogućnosti za nezdrave pojave; kod ekonomski jakih organizacija: mogućnost visokih osobnih dohodaka; kod ekonomski slabih: neznatna ulaganja u unapređenje šumske privrede. Sumsko-privredne organizacije treba da obave nekoliko- postupnih odvajanja cd rente: prvo odvajanje predstavlja amortizacija za regeneraciju šuma, drugo- odvajanje treba da predstavlja porez na promet proizvoda (o-ndje gdje je propisan), treće odvajanje je doprinos na dohodak, zatim su moguća i daljnja odvajanja (doprinos na izvanredni prihod, do-prinos društvenim fondo-vima i si.). Treba napomenuti, da je i doprinos komorama odvajanje od rente, i to sasma bezrazložno- svagdje ondje, gdje takve komore za šumsku privredu nemaju svrhe. Izuzev amortizacije za regeneraciju šuma, sva daljnja zahvatanja rente, biloda su propisana ili će se još propisati, znače smanjivanje sredstava za razvoj šumske privrede, budući da nisu predviđena nikakva budžetska sredstva ra razvoj ove privredne oblasti.14 ZAKLJUČAK Instrumenti novog sistema raspodjele ukupnog prihoda primijenjeni su na šumsku, privredu bez potrebne ko-rekture, koju zahtijeva specifičnost robne proizvodnje u ovoj privrednoj oblasti. Renta, kao- objektivna ekonomska kategorija i kao- instrumenat raspodjele viška vrijednosti između zajednice i radničkog kolektiva, nestala je i stopila se u jednu veličinu zajedno sa dijelom viška vrijednosti, koji pripada radničko-m kolektivu. Renta u šumskoj privredi je osnovni izvor financiranja uzgajanja šuma i unapređenja proizvodnje; obzirom na tu funkciju nužan je i njen analogan tretman u o-pćoj ekono-msko-j politici, drugačiji od tretmana renti u ostalim privrednim oblastima. Svaki eventualni zahvat zajednice u rentu treba da se posmatra sa pozicija zadataka koji su zacrtani društvenim planovima razvoja šumske privrede. Renta je posebno važan privredni instrument u uvjetima radničkog samoupravljanja za stavljanje radničkih kolektiva u podjednake uvjete privređivanja; ona nije zastarjela kategorija; naprotiv, nužno je utvrđivati njenu veličinu i namjenski je trošiti na unapređenje šumske privrede. 14 U posljednje vrijeme pojavile su se ideje o posebnom zahvatanju rente, uglavnom radi stavljanja privrednih organizacija u podjednake uvjete privređivanja. No, čini se, da su prijedlozi više slični neke vrste oporezivanju a prema ekonomskoj snazi pojedinih organizacija. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 26 <-- 26 --> PDF |
NATURE AND FUNCTION OF THE RENTAL IN FORESTRY SUMMARY In this article are discussed the phenomenon and function of the rental in forestry from the standpoints of the forest economic organizations and the national economy. Primarily the author discusses the theoretical principles of priče formation for wood on the market, which was treated by him in one of his earlier studies (The law of the value in forestry, Zagreb 1&57). Deductions made from the lawfulness of priče formation for wood are applied also to problems such as assessment of the business results of economic organizations, characteristics of the expenses in forestry, problems of taking away of the rental to the benefit of society (State), and financing in forestry. Having discussed the problem the author comes to the canclusiom that the rental (the stumpage priče) is an objective economic category, and that it fs necessary to assess its magnitude, because it irepresents an Amipor´tant economic means for the distribution of the surplus value between society (State) and the economic organization. |