DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 60     <-- 60 -->        PDF

ZNAČENJE CITOLOSKIH ISTRAŽIVANJA U SADAŠNJOJ FAZI
RAZVOJA ŠUMARSKE GENETIKE KOD NAS*


BRANKA BEVILACQUA


RADOVI na citogenetskim istraživanjima kod šumskog drveća novijeg su
datuma. Razvojem šumarske genetike, koja se počela veoma intenzivno proučavati
tek nakon rata, počinju se obrađivati, u sve većem broju, i problemi
iz citologije kod šumskog drveća. Taj veliki interes za citološka istraživanja
šumskog drveća je razumljiv, jer su ti problemi usko povezani s ostalim problemima
iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća.


Kako su istraživanja iz oblasti citogenetike šumskog drveća novijeg datuma,
to su i dosada postignuti rezultati, skromni, Citogenetskim istraživanjima
kod šumskog drveća bavili su se do nedavno, uglavnom, citolczi, koji
su bili zainteresirani za neke parcijalne probleme. Pored toga, dugi vijek života
šumskog drveća odvraćao^ je istraživače od tih objekata. Nakon što su metode
oplemenjivanja šumskog drveća razrađene, i uvidjela se mogućnost, da
se rezultati mogu postići u relativno kratkom vremenskom periodu, sve se više
radi na istraživanju citologije kod šumskog drveća. Citologija proučava živu
stanicu, njenu građu i funkciju, to u ovo područje spada i proučavanje diobe
stanice. Kako znamo, u doba mitoze jezgrin sadržaj formira posebna tjelešca


— kromosome, koji su važni kod same diobe. Budući da su kromosomi zajedno
s plazmom i plastidima nosioci nasljednih svojstava, to su citogenetska
istraživanja od velike važnosti za oplemenjivača, jer se na taj način mogu
ustanoviti unutarnje promjene, koje se odnose na genetske varijacije, a koje
mogu biti korisne kod poboljšanja vrsta šumskog drveća. Citogenetika se bavi
izučavanjem živih dijelova stanice i ta istraživanja su veoma kompleksna i
suptilna. Objekti rada su najčešće oni organizmi, kod kojih se razmnažanje,
odnosno dobivanje novih generacija, odvija u kratkom vremenskom periodu
i koji pored toga imaju mali broj. ali velikih kromosoma, poznatih pod imenom
gorostasni kromosomi, na pr vinska mušica (Drosophila melanogaster) ima
n = 4; 2n = 8 kromosoma. Citogenetska istraživanja kod takvih organizama
su vrlo opširna i zalaze u veoma fine detalje, kao što su problemi gena i
njihove lokacije u kromosomima.
Budući da se na citologiji šumskog drveća intenzivnije radi tek kraće
vrijeme i pošto ono nije, u tom pogledu, tako sretan cbjekat. to su se istraživanja
iz te oblasti koncentrirala uglavnom na. ustanovljivanju broja kromosoma,
postanku poliploidije, species-hibrida i pojavi heterosisa. U ovom referatu,
pokušat ćemo prikazati dosadašnje rezultate toga rada.


* Referat održan u Okviru proslave 100-godišnjice šumarske nastave u NRH.
390




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Kažemo´, da je broj kromosoma za pojedine vrste konstantan, ali,
budući da vrstu ne smatramo konstantnom nego< promjenljivom, to je i stalnost
broja kromosoma relativan pojam tj. promjenom same vrste može se
prcmjeniti i broj kromosoma. U prirodi uvijek nailazimo na oblike, koji više
ili manje, odstupaju od tipične vrste. Neke vrste su u tom pogledu više polimorfne
od drugih. To- odstupanje od tipičnog oblika najbolje se očituje u morfološkim
i. fiziološkim osobinama. No, takva odstupanja — razumljivo´, samo
ako su nasljednog karaktera —- imaju promjena u jezgri, odnosno kromosomima,
plazmi i plastidima. Te promjene u kromosomima, a naročito u plazmi,
su često nedovoljno istražene. Kod šumskog drveća, dosada su najviše istražene
promjene u broju kromosoma. Pojavu poliploidije odnosno< pclisomije
tj. povećanja broja kromosoma nalazimo često kod biljaka u priredi. Isto tako
poznati su i kod šumskog drveća poliploidni. oblici. Poznato´ je, da su poliploidni
oblici veći i snažniji cd diploiđnih tj. normalnih. To se tumači time,
što :e kod poliploida broj kromosoma veći, a samim tim i jezgra pa i čitava
stanica. Povećanjem pak veličine stanica, povećava se i čitav eragnizam. Takvi
oblici opisani su obično kao forme »gigas«. Kod šumskog drveća imamo takav
primjer: Populus tremula f. gigas, koji predstavlja triploidni oblik obične trepetljike.
Triploidna trepetljika,. kao i ostali triploidni oblici reda Populus, pokazali
su optimum prirašćivanja, dok drugi oblici s većim brojem kromosoma
imaju manji rast od normalnih, te se smatra, da je kod reda Populus triploidija
pozitivna, a svaka poliploidija višeg reda djeluje negativno na prirast biljaka.
Proučavanjem populacija diploidne i triploidne trepetljike u juvenilnom
stadiju. Johnsson je konstatirao, da triploidna ima veći prirast i drvnu masu
od diploidne. Većina vrsta konifera ima broj kromosoma 2 n = 24 ili 2 n = 26
ili pak 2 n = 22. Poliploidija je rijetki fenomen kod konifera, no ipak su nađeni
poliploidni oblici i kod ove grupe biljaka: na pr. Sequoia ssmpervw?.ns ima
n = 11, a nađeni poliploidni oblici imaju 44 i 66 kromosoma, Pseudolarix amabilis
ima n = 11, a poliploidni oblici 44, i Juniperus Chinensig ima n = 11, a
nađeni poliploidni oblici 44 kromosoma.


Kiellander je vršio pokuse s običnom smrčom, te je također proučavao^ i
poHploidiju. Ustanovio jef da kod smrče postoji i prirodna poliploidija. Od
1,200.000 biljaka 93 su odstupale u morfološkim osobinama. Od tih 93 biljki
49 su bile diplodne (2 n = 24), jedna je bila triolodna (2 n = 36). 22 su bile
tetraploidne (2 n = 48), 3 su bile mikso´ploidi. dok se kod 18 biljaka broi kromosoma
nije mogao ustanoviti.. Za razliku od triploidne trepetljike triploidna
i tetraploidna smrča rastu, prema istraživanjima Kiellandera, u prvim godinama
života sporije od diploidne. Nakon par godina, tetraploidne biljke počinju
rasti brže, no još uvijek polaganije cd diploidnih,


H. Christiansen je pronašao 1949. godine jedan tetraploidni evropski ariš,
koji po´ vanjskom izgledu odgovara formi pendula, ali nema tako dobar rast
kao´ tipična vrsta.
U odnosu na biljnu sistematiku konstatirano^ je, da neki rodovi, kao na pr.
Aoer, Betula, Fraxinus, imaju mnogo polipMdnih oblika, od kojih su neki nastali
u priredi, a drugi su proizvedeni umjetnim putem. Rod Betula ima 12
vrsta sa 2 n = 28 kromosoma, a osim toga i 7 vrsta s poliploddnim brojem
56, 70 i 84 kromosoma. Imade slučajeva, kada se unutar same vrste javljaju
oblici s različitim brojem kromosoma. Tako kod vrste Betula papyrifera dolazi


391




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 62     <-- 62 -->        PDF

nekoliko varijeteta. Varijeteti cordijloia i subcordata imaju 56 kromosoma, dok
var. Kenaica ima 70 kromosoma, a var. occidentalis 84.
Slično je i kod roda Alnus, 2 n = 28 kromosoma, ali ima i poliploidnih
tipova sa 42 i 56 kromosoma.
Kod ova dva roda može se pratiti, kako su se razvijale nove vrste i to
povećanjem broja kromosoma od prvotnog broja 7 (odnosno 2 n = 14).


Kod nekih rodova listača, poliploidija je baza za postanak novih vrsta,
odnosno, varijeteta. Klasifikacija vrsta i varijeteta prema vanjsko-morfološkim
karakteristikama bila je kod nekih listača i citološki potvrđena.


Kod četinjača je broj kromosoma, ne samo kod vrsta jednog roda, nego i
kod raznih rodova, često isti, te je za sada vrlo teško naći potvrdu vanjsko-morfološkim
razlikama u strukturi kromosoma. Vidaković je ustanovio jednu takvu
razliku između crnog i običnog bora. Broj kromosoma i u jednom i u drugom
slučaju iznosi 2 n = 24, ali postoji razlika u relativnim veličinama kromoso*ma
tih dviju vrsta.


Veoma je interesantna činjenica, da se kod nekih poliploidnih rodova, kao
na pr. Betula, Carya i Magnolia, paralelno s povećanjem broja kromosoma unutar
roda, povećava i težina suhe tvari drveta, odnosno njegova kvaliteta.


Koristeći se ovom činjenicom prišlo se u šumarstvu boljem proučavanju
takvih oblika, tzv. poliploida. Najprije se pristupilo proučavanju prirodnih oblika,
a kasnije se počelo tražiti faktore, koji uzrokuju postanak te pojave i kon-


POPULUS TREMULA


f prirodni j


©


[ triploid J


gamete gamete


n2n3n


gamete


gamete


2n 2n


n n


0


Tab. I




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 63     <-- 63 -->        PDF

POPULUS TREMULA


© Sj eme


kolhicin


4n


©


gamete gamete


2n 2n


n n


e


Tab. II


statirano je, da se to može postići na više načina. Kao prvo> navodimo tretiranje
s raznim kemikalijama kao što je na pr. kolhicin, dosada u tu svrhu najbolje
ispitan. Drugi faktori su razna zračenja, kao x-zraci, gama-zraci, alfa-zraci,
beta-zraci i dr., nadalje temperaturni šokovi i dr. Svi ovi faktori negativno djeluju
na proces diobe, te uzrokuju ili nerazilaženje kromosoma u anafazi ili pak
sprečavaju nastupanje citokineze. Kao rezultat i jedne i druge »anomalije« jest
povećanje broja kromosoma, koje će ostati stalno, ukoliko> dalje ne djelujemo
nekim sličnim sredstvom i uzrokujemo neku novu poremetnju. Dakle, poliploidia
je nasljedna, ali ovdje je važno napomenuti ovo, da se obično nasljeđuju
parne poliploidije, tj. 4n, 6n, itd., jer u tom slučaju svaki kromosom imade svoj
par za stvaranje bivalenta u mejozi, dok u slučaju neparne poliploidije nema
te pravilnosti, pa se dobiva šareno potomstvo-, a često dolazi i do sterilnosti.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Tab. III


Ovakve poliploidije su tzv. mutacione poliploidije ili autopoliploidije. One po
genetskoj konstituciji sadrže samo jedan genom (a b c) ponovljen n-puta.
Drugi oblik je hibridna poliploidija ili alopoliploddija, dobivena križanjem
i sadrži dva genoma, na pr. (aibici) i (aab2C2).
Dobivanje poliploddnih oblika moguće je i kod šumskog drveća. Prikazat
ćemo nekoliko* primjera dobivanja poliploidnih oblika prema Gathy-u: Tab. I.


Ovaj slučaj se dešava u prirodi sam cd sebe na nama nepoznati način.


Ova dva slučaja (Tab. II i III) predstavljaju poliploidiju dobivenu umjetnim
putem.
Slučaj II prikazuje autopoliploidiju izazvanu kolhicinom. Na taj se način
dobio´ tetraploid, koji je križan s diploidnim oblikom dao triploid.


Treći primjer je alopoliploddija, gdje je vršeno* križanje vrsta Populus tre-1
mula X P. tremuloides. I jedan i drugi novonastali oblik — triploid pokazuju
brži rast od pretka diploida. U međusobnom odnosu, alopoliploid nastao križanjem
vrsta pokazuje najveći prirast.


Slične primjere imamo i kod crne johe (Alnus glutinosa), kod koje je djelovanjem
kolhicina dobiven triploid (Tab. IV).
Osim autopoliploida, proizveden je i alopoliploid: — alotriploid između dvije
vrste joha. (Tab. V). Ovaj oblik pokazuje posebno bujan rast.


Johnsson je došao* do rezultata, da triploddna Betula verrucosa i križanac B.
(jap. X verr.) X B. verrucosa pokazuje manji rast u visinu od prve diploidne
forme, no* ovdje se pozitivni utjecaj poliploidije pokazuje u većem debljinskom
prirastu, a i ukupnoj drvnoj masi.


Eifler je tretiranjem obične smrče s kolhicinom dobio* tetraploidni oblik s
kratkim i tamno zelenim iglicama, no* rast mu je bio> slabiji od diploidne biljke.
On je također radio i s brezom te je dobio 6 tetraplodđnih i jednu miksoploidnu
biljku.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 65     <-- 65 -->        PDF

ALNUS GlUTINOSA


koihicin ( 4n )


0


gamete gamete
2n 2rf n n


©


Tab. IV


ALNUS RUBRA ALNUS 6LUTIN0SA
2n ( hr\J


gamete gamete


n TI 2n 2n


Tab. V


Nadalje, s kolhicinom su dobiveni i poliploddni oblici kod vrsta Pinus ponđerosa
18%, naročito su istaknuti tetraploidi, zatim kod X P. attenuradiata
20´% i to uglavnom miksoploidi sa stanicama cd po 2n, 3n i 4n kromosoma. Na




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 66     <-- 66 -->        PDF

suprot toga kod vrste P. Lambertiana, P. contorta var. latifolia nisu uopće dobiveni
poliploidi a kod vrste P. Jeffrei dobiveni su miksoploidi sa stanicama od
2n i 4n, no tu je zapaženo, da oni često prelaze u diploidni oblik.


Tretiranje sjemena dalo je bolje rezultate nego djelovanje kolhicina na
izbojke.


Obrađujući pojavu poliploidije već smo djelomice dotakli i pogam mutacije,
jer i poliploidija spada u okvir mutacija. Mutacijom nazivamo prirodne i inducirane
spontane kvalitativne i kvantitativne nasljedne promjene nekog svojstva
organizma. I prema tome, kako su te promjene djelovale na samu strukturu
stanične jezgre, razlikujemo^ kao prvo promjene u čitavoj garnituri kromosoma,
što je bio slučaj i kod poliploidije. Takvu promjenu nazivamo mutacija kromotipa.
U slučaju mutacije na pojedinim kromosomima govorimo o kromosomskoj
aberaciji, a kod promjena na genima o< transgenaciji ili mutaciji gena.


Mutacije često nastaju same od sebe u prirodi, no mogu se postići i na
umjetni način, najčešće raznim naglim šokovima, npr. nagle promjene temperature
i slično.


Danas se naročito mnogo radi na dobivanju mutacija umjetnim putem pomoću
radioaktivnog zračenja s ciljem, da se dobiju pozitivni mutanti. Ovakva


I
i
i


t


P \


i \


\ >
\ \


K
5000 r


100 r


4 i A 5 6 7 6 9 ^(J M (J <5 <

Graf. 1. Relativne duljine kromosoma kod različiltdh doza zračenja




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 67     <-- 67 -->        PDF

istraživanja započeta su i u Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog
fakulteta. Razumljivo je, da ta istraživanja zadiru i u citogenetiku. Zbog
toga se vrše citološka istraživanja ozračenog sjemenja, da se ustanovi kakve
promjene nastaju u kromosomima somatskih stanica kod raznih doza zračenja.
Prema nepotpunim rezultatima, zasada možemo* reći slijedeće. Kod zračnog sjemena
obične smrče (Picea abies) s gama-zracima, pokazuju se u građi kromosoma,
već kod doze od lOOr izvjesne razlike u usporedbi s kontrolom, no to su
veoma male razlike. Kod doze od 5000r odstupanja veličine kromosoma od nazračenih
primjeraka su veća. Graf. 1.


Ova istraživanja trebaju nam u izvjesnoj mjeri razjasniti kakve promjene
nastaju kod kromosoma pod utjecajem zračenja i unutar kojih doza zračenja se
mogu očekivati neke promjene nasljednog karaktera.


Budući da su istraživanja ovakve naravi prilično dugotrajna, a ovo* su tek
započeti radovi, razumljivo* je, da se na osnovi dosadašnjih rezultata ne može
ništa sigurno zaključivati, ali ipak možemo* -reći, da razne doze gama-zraka
prc´Uzrokuju izvjesne promjene u kromosomima somatskih stanica kod obične
smrče, pa se mogu očekivati i neke nasljedne promjene.


Kod oplemenjivanja šumskog drveća imaju veliko značenje i dalekovrsni
hibridi. Mogućnost dobivanja dalekovrsnih hibrida u pojedinim slučajevima ima
i svoje teoretsko, objašnjenje ili ga pak treba naći, jer ćemo samo na taj način
biti u mogućnosti sa sigurnošću riješiti pojedinačne probleme .Teoretsko rješenje
svakog takvog problema leži u izučavanju citologije roditeljskog para kao
i samog eventualnog dobivenog hibrida.


Poznato je, da dalekovrsni hibridi često imaju pojavu luksuriranja, što> je
od naročitog značenja za šumarstvo. Znači, treba nastojati pronaći u prirodi
takve hibride te ih i proizvesti umjetnim putem. U prirodi su takvi hibridi veoma
rijetki te se mora raditi na tome, da se oni na umjetan način dobiju.


Ukoliko se i nađu izvjesni individuumi, koji prema svom izgledu odgovaraju
križancu između dviju vrsta, potrebno je na osnovi citoloških istraživanja ustanoviti,
da li postoji, i u kojoj mjeri, mogućnost križanja tih dviju vrsta. Ukoliko
takav individuum (dalekovrsni hibrid) pokazuje neke nepravilnosti kod mejotičke
diobe, sigurno je, da se tu radi o dalekovrsnom hibridu. Uzrok pojave
asindeze, tj. otsustva konjugiranja kromosoma u bivalente je otsustvo bližeg
podudaranja između kromosoma udaljenih vrsta. Kod mejoze konjugiraju, tj.
postave se u parove samo bliski kromosomi. Ukoliko je srodstvo među njima
manje, utoliko* je manja mogućnost konjugacije. Do pojave asindeze često dolazi
u onom slučaju, kada je broj kromosoma kod roditelja nejednak. No, ima mnogo
i takvih slučajeva, gdje je broj kromosoma kod roditelja jednak, a ipak teško
dolazi do stvaranja hibrida, a javljaju se i teškoće kod njegovog daljnjeg spolnog
razmnažanja, npr.: križanac između Pinus nigra i Pinus silvestris, Pinus
silvestris i Pinus pinea, Pinus silvestris i Pinus halepensis itd.


Isto tako ima primjera, gdje je broj kromosoma kod dviju vrsta različit, a
ipak dolazi do njihovog međusobnog križanja i stvaranja Fi-generacije kao npr.
kod breze — Betula verrucosa (broj kromosoma 2n == 28) X Betula papvrifera(2n = 84). Križanac ima 2n = 56 kromosoma. Sličan slučaj predstavlja i Betula
pubescens (2n = 56) X Betula papvrifera (2n = 84) = križanac sa 2n = 70
kromosoma.


Prema tome, sam broj kromosoma ne daje uvijek sigurnu garanciju za
uspješno križanje. U slučajevima, koje smo naveli (primjeri s borovima) uzrok


i


397




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 68     <-- 68 -->        PDF

poteškoćama treba često puta tražiti u samom mehanizmu oplodnje, tj. u razlici


kemijskog sastava izvjesne supstance kod polena i jajne stanice, a rješavanje


ovakvih problema zahtijeva i citološka istraživanja.


Iz svega izloženog možemo zaključiti, da su citološka istraživanja neophodno


važna kod daljnjeg razvoja genetike šumskog drveća. U sadašnjoj fazi razvoja


ove oblasti šumarske znanosti potrebno je obratiti naročitu pažnju na izučavanje


poliploidije, kako one nastale u prirodi, tako> i one dobivene umjetnim putem,


budući da su poliploidne biljke u nekim slučajevima dale veće priraste od di


ploidnih, a postoji mogućnost, da se na takav način poboljšaju i druga svojstva.


Citološka istraživanja trebaju se usmjeriti i kod radova dalekovrsne hibradiza


cije i kod pojave heterozisa.


Ovako usmjereni rad na citogenetici šumskog drveća riješio bi izvjesne pro


bleme, koji bi bili i od praktičnog značenja za oplemenjivača, a ujedno< bi se


pojavili novi i kompliciraniji problemi, koje bi s tako obogaćenim znanjem mogli


dalje rješavati.


LITERATURA:


1.
Andersson , E.: The Ass.ociation of Forest Tree Breeding. Svensk Pappersfidning
Nr 1—3, 1948.
2.
Christiansen , H.: A tetraploid Larix decidua Miller. Det Kgl. Danske Videnskabernes
Selskab, Biologiske Meddelelser, bind XVIII. Nr. 9, Kopenhagen,
1950.
3.
D a r 1 i n g t o n, C. D. and La C o u r, L. F.: The Handling cf Chromosomes.
London,-1950.
4.
D a r 1 i n g t o n, C. D. and Janaki Ammal, E. K.: Chromosome Atlas of Cultivated
Plants. London, 1945.
5.
D a r 1 i n g t o n, C. D. and Wy 1 i e, A. P.: Chromosome Atlas of Flowering Plants.
London, 1955.
6.
Dorman , W. K.: Forest Trees. Station paper No. 15, 1952.
7.
Eifler, I.: Kunstliche Polyploiđie-Erzeugung bei Picea abies und Betula verruccsa.
Z. Forstgenetik 4, 1895.
8.
Gathy , P.: La Genetique forestiere dans quelques pays d´Europe occidentale.
Station de Recherches des Eaux et Forets Groenendaal-Hoeilaart Belgique, Travaux-
Serie B, No. 21.
9.
Griško, N. N. i D e 1 o n e, L. N.: Kurs genetike. Beograd, 1948.
10.
Hyuo , S. Kyu : Inldluctiibn of Polyplbid´y iln Pines by rneains of Colchiieine
Treatment. Z. Forstgenetik 3, 1954.
11.
Johnsson , H.: Studies on Birch Species Hybrids. Hereditas XXXV., 1949.
12.
Johnsson , H.: Development of Triploid and Diploid Populus tremula during
the juvenile period. Z. Forstgenetik 2, 1953.
13.
Johnsson , H.: Auto- and Allotriploid Betula-families, Derived from Colchicine
Treatment. Z. Forstgenetik 5, 1956.
14.
Khan , M. I. R.: Forest Tree Breeding. Z. Forstgenetik 4, 1955.
15.
Kiellander , C. L.: Polyploidy in Picea Abies. Hereditas XXX., 1950.
16.
Langner , W.: Einfuhrung in die Forstpflanzenzuchtung. Allgemeine Forstzeitschrift
Nr. 48/ lff-57 bis Nr. 16/1958, Bayerischer Landwirtschaftsverlag, Munchen.
17.
Rohmeder, E. — Schonbach, H.: Genetik und Ziichtung der Waldbaume.
Hamburg, 1959.
18.
Sbornik statjej: Poliploidija. Moskva, 1956.
19.
Schutt , P.: Ziichtung mit Kiefern, Teil II, Kreuzengen, Resistenzzlichtung
und Zytologie. Forstgenetik und Forstpflanzenzuchtung Nr. 42, 1959.
20.
Ta v čar, A.: Osnove genetike. Zagreb, 1952.
21.
Vidaković , M.: Investigations on the Intermediate Type between the Austrlan
and the Scots Pine. Silvae Genetica 7, 1958.
ono




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 69     <-- 69 -->        PDF

SIGNIFICANCE OF CYTOLOGIC RESEARCH IN THE PRESENT PHASE OF


DEVELOPMENT OF FORESTRY GENETICS IN THIS ĆOUNTRY


SUMMARY


This report contains the thus far achieved results of oitological investigations
in the breeding of forest tree species, i. e. in the obtaining of useful mutantš. Reviewed
are the results of several authors, who, in various ways were performing the
breeding of individual forest tree species. The report contains in the main studies
cf polyploidy as the basis for obtaining new apecies. Reviewed are polyploidic formš


— hoth natura! and antificial ones — as well as methods by which the latter are
obtained.
Treated is also the obtaining of autopo´lyploids by the action of various eX.ternal
factcrs — some chemicals, various radiations, sudden shocks etc. — as well the
obtaining of allopo^p´loids by the interspecific crossings within a genus. Presented
is in detail the obtaining of the triploid European Aspen (Populus tremula) i. e. first
the autopolvploid — autotriploid obtained by treating the seed with colchicin and the
sllotriploid obtained by crossing the Populus tremula X Populus tremuloides species.
The genu,s of Alnus and Betula received a similar treatment. Mentioned is also the
importance of the discovery of distant hybrids as well as their eytologlcal treatment.
At the end mention is made of the first results of investigations into the effect of
X-rays on the somatic cells of Norway Spruce, works that are bei´ng carried out at
this Institute. The author points to the điscrepancies among the relative sizes of
chromosomes.