DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Kažemo´, da je broj kromosoma za pojedine vrste konstantan, ali,
budući da vrstu ne smatramo konstantnom nego< promjenljivom, to je i stalnost
broja kromosoma relativan pojam tj. promjenom same vrste može se
prcmjeniti i broj kromosoma. U prirodi uvijek nailazimo na oblike, koji više
ili manje, odstupaju od tipične vrste. Neke vrste su u tom pogledu više polimorfne
od drugih. To- odstupanje od tipičnog oblika najbolje se očituje u morfološkim
i. fiziološkim osobinama. No, takva odstupanja — razumljivo´, samo
ako su nasljednog karaktera —- imaju promjena u jezgri, odnosno kromosomima,
plazmi i plastidima. Te promjene u kromosomima, a naročito u plazmi,
su često nedovoljno istražene. Kod šumskog drveća, dosada su najviše istražene
promjene u broju kromosoma. Pojavu poliploidije odnosno< pclisomije
tj. povećanja broja kromosoma nalazimo često kod biljaka u priredi. Isto tako
poznati su i kod šumskog drveća poliploidni. oblici. Poznato´ je, da su poliploidni
oblici veći i snažniji cd diploiđnih tj. normalnih. To se tumači time,
što :e kod poliploida broj kromosoma veći, a samim tim i jezgra pa i čitava
stanica. Povećanjem pak veličine stanica, povećava se i čitav eragnizam. Takvi
oblici opisani su obično kao forme »gigas«. Kod šumskog drveća imamo takav
primjer: Populus tremula f. gigas, koji predstavlja triploidni oblik obične trepetljike.
Triploidna trepetljika,. kao i ostali triploidni oblici reda Populus, pokazali
su optimum prirašćivanja, dok drugi oblici s većim brojem kromosoma
imaju manji rast od normalnih, te se smatra, da je kod reda Populus triploidija
pozitivna, a svaka poliploidija višeg reda djeluje negativno na prirast biljaka.
Proučavanjem populacija diploidne i triploidne trepetljike u juvenilnom
stadiju. Johnsson je konstatirao, da triploidna ima veći prirast i drvnu masu
od diploidne. Većina vrsta konifera ima broj kromosoma 2 n = 24 ili 2 n = 26
ili pak 2 n = 22. Poliploidija je rijetki fenomen kod konifera, no ipak su nađeni
poliploidni oblici i kod ove grupe biljaka: na pr. Sequoia ssmpervw?.ns ima
n = 11, a nađeni poliploidni oblici imaju 44 i 66 kromosoma, Pseudolarix amabilis
ima n = 11, a poliploidni oblici 44, i Juniperus Chinensig ima n = 11, a
nađeni poliploidni oblici 44 kromosoma.


Kiellander je vršio pokuse s običnom smrčom, te je također proučavao^ i
poHploidiju. Ustanovio jef da kod smrče postoji i prirodna poliploidija. Od
1,200.000 biljaka 93 su odstupale u morfološkim osobinama. Od tih 93 biljki
49 su bile diplodne (2 n = 24), jedna je bila triolodna (2 n = 36). 22 su bile
tetraploidne (2 n = 48), 3 su bile mikso´ploidi. dok se kod 18 biljaka broi kromosoma
nije mogao ustanoviti.. Za razliku od triploidne trepetljike triploidna
i tetraploidna smrča rastu, prema istraživanjima Kiellandera, u prvim godinama
života sporije od diploidne. Nakon par godina, tetraploidne biljke počinju
rasti brže, no još uvijek polaganije cd diploidnih,


H. Christiansen je pronašao 1949. godine jedan tetraploidni evropski ariš,
koji po´ vanjskom izgledu odgovara formi pendula, ali nema tako dobar rast
kao´ tipična vrsta.
U odnosu na biljnu sistematiku konstatirano^ je, da neki rodovi, kao na pr.
Aoer, Betula, Fraxinus, imaju mnogo polipMdnih oblika, od kojih su neki nastali
u priredi, a drugi su proizvedeni umjetnim putem. Rod Betula ima 12
vrsta sa 2 n = 28 kromosoma, a osim toga i 7 vrsta s poliploddnim brojem
56, 70 i 84 kromosoma. Imade slučajeva, kada se unutar same vrste javljaju
oblici s različitim brojem kromosoma. Tako kod vrste Betula papyrifera dolazi


391