DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 64     <-- 64 -->        PDF

Tab. III


Ovakve poliploidije su tzv. mutacione poliploidije ili autopoliploidije. One po
genetskoj konstituciji sadrže samo jedan genom (a b c) ponovljen n-puta.
Drugi oblik je hibridna poliploidija ili alopoliploddija, dobivena križanjem
i sadrži dva genoma, na pr. (aibici) i (aab2C2).
Dobivanje poliploddnih oblika moguće je i kod šumskog drveća. Prikazat
ćemo nekoliko* primjera dobivanja poliploidnih oblika prema Gathy-u: Tab. I.


Ovaj slučaj se dešava u prirodi sam cd sebe na nama nepoznati način.


Ova dva slučaja (Tab. II i III) predstavljaju poliploidiju dobivenu umjetnim
putem.
Slučaj II prikazuje autopoliploidiju izazvanu kolhicinom. Na taj se način
dobio´ tetraploid, koji je križan s diploidnim oblikom dao triploid.


Treći primjer je alopoliploddija, gdje je vršeno* križanje vrsta Populus tre-1
mula X P. tremuloides. I jedan i drugi novonastali oblik — triploid pokazuju
brži rast od pretka diploida. U međusobnom odnosu, alopoliploid nastao križanjem
vrsta pokazuje najveći prirast.


Slične primjere imamo i kod crne johe (Alnus glutinosa), kod koje je djelovanjem
kolhicina dobiven triploid (Tab. IV).
Osim autopoliploida, proizveden je i alopoliploid: — alotriploid između dvije
vrste joha. (Tab. V). Ovaj oblik pokazuje posebno bujan rast.


Johnsson je došao* do rezultata, da triploddna Betula verrucosa i križanac B.
(jap. X verr.) X B. verrucosa pokazuje manji rast u visinu od prve diploidne
forme, no* ovdje se pozitivni utjecaj poliploidije pokazuje u većem debljinskom
prirastu, a i ukupnoj drvnoj masi.


Eifler je tretiranjem obične smrče s kolhicinom dobio* tetraploidni oblik s
kratkim i tamno zelenim iglicama, no* rast mu je bio> slabiji od diploidne biljke.
On je također radio i s brezom te je dobio 6 tetraplodđnih i jednu miksoploidnu
biljku.