DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Detaljnije je razrađeno pitanje starijih i novijih načina prorjeda s obzirom na raz ne zemlje u Evropi. Poklonjena je posebna pažnja raznim metodama prorjeđivanja u visokim, niskim i srednjim šumama. Od interesa su i prikupljeni podaci koji se odnose na metode njegovanja u prebornim šumama. Ovdje su zadržani i podaci o do sadašnjem njegovanju šuma u Srbiji. U četvrtom poglavlju iznesena su razmatranja o budućoj njezi šuma u Srbiji. Raspravljeno je pitanje koristi od njegovanja šuma u općedruštvenim, privatnim i zadružnim šumama. Razrađeni su opći uslovi za intenzivniju njegu šuma. Od posebnog su interesa razmatranja o izboru načina njegovanja šuma u Srbiji. Posebnu pažnju zaslužuju prijedlozi autora u kojima se daje prednost kombiniranoj metodi prorieda ili tzv. srpskoj prorjedi, koja se već dosad pokazala vrlo podesna za tamošnje prilike. Od interesa su, nadalje, razlaganja koja se odnose na izvođenje zahvata njege u raznim razvojnim oblicima visokih regularnih i prebornih, kao i niskih šuma. Od interesa su i izlaganja o postupku s pojedinim vrstama drveća. Detaljnije se govori o zahvatima njege u čistim i mješovitim sastojinama domaćih četinjača, odnosno lista.ča. Obraća se pažnja i unesenim vrstama listača i četinjača. Autori se kritički osvrću na važnije načine prorjeđivanja i iznose niz proble- STRANO ŠUMARSTVO ODRŽAVANJE JE SUMA ŽIVOTNO PITANJE EVROPE Danas se mnogo govori o potrebi održavanja šuma, ali se malo rad i na tom. Treba imati na uimu činjenicu da se na proizvodnu sposobnost šuma stavljaju zahtjevi koji su iznad njezinih sila, a kad treba da se učini nešto korisna po nju. onda se Škrtari. Taj se stav ne može opravdati, nego jedino objasniti time, da nismo svjesni svih posljedica tog maćuhinskcg postupka. To se naročito odrazuje na poljoprivredi, koja da bi -povećala žetvene prinose, znade lupiti glavom o zid uslijed manjka vode. Ne smijemo zaboraviti da naše kultivirane biljke u općem prosjeku za stvaranje pune žetve trebaju upravo toliko vcđe koliko tokom godine prosiečno padne kiše i da neizbježno slijedi slaba žetva ako su kiše rede ´:> eattou nskcn dugih prekida, a također da se povećanje prinosa (koje uvijek pretpostavlja odgovarajuću to ma koje će iz ove oblasti trebati u dalj njem radu uzeti u proučavanje. U petom poglavlju opisano ie 12 primjera iz oblasti prorjeđivanja šuma u Srbiji i Crnoj gori. Kod pojedinih primjera doneseni su opći ekološki podaci, prikazana je struktura sastojine, kao i njeno porijeklo. Doneseni su podaci iz smrčevih sastojina u Kopaoniku, Maglešu i Jelovoj Gori, iz sastojjnia običnog bora u ´Strmoj, i Maglešu, iz sastojine običnog bora na Deliblatskoj pješčari, iz sastojina bukve na Malom Jastrepcu. u južnom Kucaju i na Kukavici, iz sastojina hrasta u Ljubostinji i južnom Zegovcu, te iz mješovitih sastojina jele, smrče i bukve u Kovaču. Primjeri su dokumentovani taksacijskim podacima, a u tekstu su izvršene analize stanja prije i poslije zahvata, te povučeni praktični zaključci. Djelo predstavlja vrijedan doprinos domaćoj stručnoj literaturi. Pripada među najbolja stručna djela kod ncs. Zaslužuje pažnju i po svojoj sadržim i po načinu obrade, a i po opremi. Šumarstvo NR Srbije dobilo je ovim djelom važnu publikaciju, koja će biti od znatne pomoći i koristi u sve većem nastojanju na intenziviranju šumskog gospodarenja i jačanju šumske produkcije. Djelo treba da posluži kao odličan primjer i poticaj drugim našim republikama. Dr M. Anić plinu) može da postigne samo onda, ako ima na raspolaganju dosta vode iz obilnijih kiša ili iz rezervoara podzemne vode, a i ako se ona vještački dovodi. Ta mogućnost da se biljkama pribavi dosta vode navodnjavanjem ili što je jeftinije, uslijed dovoljno oborina, biva sve manja, jer se svuda — mada skoro neprimjetno — zapaža opadanje količine prirodne vode: bunari se moraju kopati sve dublje da bi doprli do vode temeljnice, izvori počinju (bar povremeno) ili da presušuju ili imaju sve manje vode, a to znači i padanje vodostaja rijeka. Srednji vodostaj Dunava npr. bio je u četvrtom deceniju ovog stoljeća (mjereno kod Zwentendorfa — 40 km uzvodno od Beča) niži za 62 cm nego u prvom deceniju! I sve se to događa u vrijeme kad nezađržlj. ivo, upravo na Skokove, rastu zahtjevi ljudi na vodu radi porasta civilizacije i abnormalno brze industrijalizacije. Nedavno smo trošili 20 litara vode dnevno po glavi (kako su samo bili maleni umivaonici početkom stoljeća!), a danas 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 82 <-- 82 --> PDF |
trebamo 200 — uskoro će možda trebati i 400. Prije prvog svjetskog rata dvomilijunskom gradu Beču bila su dovoljna dva vodovoda, a danas, uprkos dopunskim gradnjama i sa smanjenim brojem stanovništva (1,6 miliona) ponekad se kuburi vodom. Još mnogo više raste potreba vode u industriji. Računa se da za hektolitar piva treba 35 hektolitara vode; za tonu ugljena 3,5 kubna metra vode; za proizvodnju tone čelika 20 kutonih metara vode — a za istu količinu sintetičnog benzina 60 do 90; svile čak 800 kubnih metara. Industrijalizirani Ruhr troši danas 80 puta više vode nego početkom stoljeća. Već odavna se mora rabiti riječna voda za piće, ali pri tome se nailazi na poteškoće: sve je više prljave vode pune gnjileži, a često i otrova iz raznih ispiranja provođenih cijevima ispod kojih je vodovod. Dok se prljavština kreće u snošljivim granicama, nema značajnih poteškoća, ali ipak se na obalama rijeka povremeno talože žarišta opasnih epidemija iz tih gradskih spirina. Nažalost, prljavost je kanala sve veća, a tako i zagađivanje podzemne vode npr. uslijed nepromišljenog navoženja svakovrsnih otpadaka i ostavljena na otvorenom, pa se nečistoća taloži sve do vode temeljnice. Čak i gorske rijeke nose sve više nečisti. Tako je prof. dr Stund l iz Graca ustanovio da Mura kod Leobena prima dnevno do tog mjesta 250 tona raznog đubra, a potok Pols, koji nije duži od 35 km sadržaje 120 tona svakog dana. Pri tome se ne radi uvijek o bezazlenom mulju, nego i o veoma jakim otrovima. Tako npr. rječica Miirz koja utječe kod Brucka u Muru, prema istom autoru, prima dnevno 600 do 800, a nekad i 1500 kg fenola, koji ne samo da je otrovan (ribe ugibaju već kod 10 miligrama fenola u litri vode) nego tekuću vodu tako onečisti da je godinama neupotrebljiva. Već odavna, tamo gdje su prilike nepodnošljive, počelo se izgradnjom naprava za prečišćavanje, da bi se riječna voda mogla upotrebiti za piće\ U najgušće naseljenim predjelima Engleske, Francuske, Belgije, Holandije, Njemačke i SAD potreba se na vodi većinom podmiruje »prerađivanjem« riječne vode u »tvorni~ čama vođe« koje su izgradile grupe gradova i drugih interesenata i rade po tačno određenim pravilima, tako da se ista voda može više puta iskoristiti. Iza vodojaža u gornjem dijelu toka sabrana proljetna voda, da bi koliko je moguće popravila kvalitet vode, dodaje se pomalo prečišćenoj vodi tokom čitave godine. To su velika postrojenja od životne važnosti za stanovništvo koje živi na prostranim područjima koja se protežu i po više država. Tako »Ruhrski savez« koji opskrbljuje vodom sve gradove, rudnike i poduzeća na mrskom području, gdje živi na hektaru 10 ljudi, ima 82 postrojenja za prečišćavanje vode, a samo ono u Duisburg- Kasslerfeldu prečisti u sekundi 2575 do 5000 litara zamuljene vode; nadalje 4 umjetna jezera, 26 pumpi i bezbroj zagata. Naročiti su uređaji u Holandiji, gdje se pomoću izgradnje dugih nasipa na jugozapadu zemlje ne dobiva samo plodna zemlja, nego se također sprečava slanost podzemne vode. Svi su ti uređaji samo vanredna nastojanja da se zadovolji potreba ljudi na vodi, što je dosada uspjelo, ali s obzirom na porast ljudskih potreba na vodi i s druge strane na smanjivanje zaliha, neće biti moguće ubuduće da se Zapadna Evropa opskrbljuje sa dovoljno pijace vode. Na mnogo se mjesta zapaža rđav odnos koji se mora uzeti ozbiljno kao glasnik opasnosti na velikim područjima Zapadne Evrope. Naša je dužnost spriječiti dalje pogoršavanje današnjeg stanja i onemoguiiti prijeteću katastrofu. Prvi i najhitniji je zadatak održanje šuma, te majke svih izvora od kojih ovisi bar donekle jednomjeran pritjecaj vode. Samo u područjima sa trećinom površine obrasle šumom, ne postoji opasnost po opskrbu vodom, jer šuma stvara vremensko izjednačenje oborina na takav način, kako je ljudima najpovoljnije, a i obratno, opskrba vodom najgora je tamo gdje nema šume (što je slučaj u gotovo svim zemljama južno od alpskog lanca) ili gdje je raztoacana po sporadičnim skupinama. U tom smislu spomena je vrijedno istaći prvu pretpostavku koju je učinila Jugoslavija, što je zabranila brst koza. Italija pošumljava, a još više Portugal i Španija. U Spaniji je od 1939 do 1945 pošumljeno 700.000 ha, a samo jedne, 1955 godine — 115 000 ha. Zato je naša dužnost da se učini sve što je moguće, kako bi se sadašnji šumski fond ne samo održao, nego i povećao kultiviranjem tla koje je nesposobno za poljoprivredu ili leži pusto. Tačna je konstatacija prof. dr Abetz-a: Kao š´to je nekad krčenje šuma bilo najvažniji kulturni posao, tako je danas njihovo uzgajanje. Po Allg. Forstztg. 7/8 1961. Dr H. Kalibrunner, Wien f>. K. |