DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 15     <-- 15 -->        PDF

O UTJECAJU POLOŽAJA STABALA ZA SMOLARENJE I BROJA
BJELJENICA NA EKONOMIČNOST I RENTABILNOST SMOLARENJA


Ing BRANKO BlCANlC


IAKO JE OPĆENITO POZNATO, da položaj stabala za smolarenje i broj
bjeljenica na pojedinom stablu imaju velik utjecaj na ekonomičnost i rentabilnost
smolarenja, ipak je malo´ poznata zakonitost toga utjecaja. Kod nas dosada
nitko nije proučavao tu zakonitost, te nije bilo ni moguće, da bi se njegovom
primjenom u praksi moglo utjecati na povećanje rentabilnosti smolarenja, iako
je rentabilnost smolarenja povremeno dolazila u pitanje radi nepredviđenih
okolnosti, koje nisu bile na dohvatu djelovanja proizvođača smole.


Pod položajem stabala za smolarenje u ovom članku smatra se zbir svih
onih činilaca, koji utječu ili na prosječni utrošak vremena za prelaženje od jednog
smolarenog stabla do drugog (terenski uslovi, međusobna udaljenost stabala,
podstojno grmlje i dr.) i za prenošenje smole, lončića i dr. materijala do pomoćnog
skladišta, ili na prosječni godišnji prinos smole po 1 ha određene vrste i
starosti stabala (broj smolarenih stabala po> ha, sklop, ekspozicija i dr.). Prema
tome položaj stabala za smolarenje može se osmatrati sa dva aspekta:


— prvo, sa gledišta njegova utjecaja na utrošak vremena za prelaženje od
stabla do stabla i za prenošenje smole, lončića i dr, materijala.
—i i drugo, sa gledišta njegova utjecaja na prosječni godišnji prinos smole
po ha određene vrste i starosti stabala.
U oba ova slučaja radi se o utjecaju položaja stabala za smolarenje na ekonomičnost
i rentabilnost smolarenja.
Podaci Steve B o j a n i n a (2) doprinijeli su, da se pomoću njih može pristupiti
rasvjetljavanju utjecaja položaja stabala i broja bjeljenica na utrošak
vremena za smolarenje. te na ekonomičnost i rentabilnost smolarenja, kao i
ustanovljenju zakonitosti koja u tome vlada.


U ovom članku ne razmatra se utjecaj položaja stabala na prosječni godišnji
prinos smole po- 1 ha, odnosno ne razmatra se, koji broj stabala neke vrste borova
i koje starosti, uz određene stojbinske prilike i određeni način smolarenja,
treba da bude na 1 ha, da ibi prosječni godišnji prinos smole bio najveći. Ove
podatke mogu dati samo dugotrajna i svestrana naučna ispitivanja.


Razmatranja iz ovog članka treba da korisno posluže našem šumarstvu u
povećavanju ekonomičnosti i rentabilnosti smolarenja. a osim toga da ukazu na
potrebu za daljnje utvrđivanje tehničkih normi smolarenja analitičko-proračunskom
metodom normi ran ja, na što- se dosada u praksi nije obraćala ni kakova
pažnja. Dužnost mi je, da izrazim veliku zahvalnost kolegi ing. Stevi Bojaninu,
koji mi je dao na raspolaganje sve potrebne podatke koje je imao, i na taj način
mi omogućio, da dođem do što tačnijih zaključaka.