DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Ne raspolažemo sa podacima, koliko iznosi prinos smole po jednoj bjeljenici,
ako se na stablima nalaze po- 3, 4 ili više: bjeljenica, spram prinosa dobivenog
postavljanjem samo jedne bjeljenice na svakom stablu, ali se ovaj prinos po
jednoj bjeljenici svakako procentualno* smanjuje. Radi pomanjkanja ovih podataka
ne možemo razmatrati, u kojim je slučajevima smolarenje »na mrtvo«
ustvari ekonomično, a kada je neekonomično, te se moramo ograničiti samo na
detaljna razmatranja ekonomičnosti smolarenja sa jednom i sa dvije bjeljenice
na stablima.


Iz gornjih podataka proizlazi, da se smolarenjem stabala prsnog promjera
30—45 cm sa modificiranom francuskom metodom »na živo*< bez stimuliranja,
u uvjetima koji su vladali na »Đurđevačkim Pestima«, ako se broj bjeljenica
poveća, i to od jedne na dvije bjeljenice na svakom stablu, smanjuje dobivena
količina smole po jednoj bjeljenici za (100—74.5) = 25,5%, a odgovarajući utrošak
radne snage smanjuje se samo za (100—84) = 16%. Prema tome, u ovom
slučaju proizvedena smola opterećena je sa (84—74,5) : 74,5 X 100) = 12.7%
većim utroškom radne snage, nego< smola koja se dobiva od istih stabala, ako bi
se na njima nalazila samo- po jedna bjeljenica.


Dakle, postavljanjem više od jedne bjeljenice na stablima do 45 cm prsnog
promjera u uvjetima smolarenja koji su vladah na »Đurđevačkim Pestima«,
nije ekonomično i opravdano.


Pitanje je, u kojem će slučaju smolarenje modificiranom francuskom metodom
bez stimuliranja sa dvije bjeljenice na svakom stablu biti ekonomično, i
kada će ga trebati primijeniti.


Prema podacima S. B-a, smola koja se dobiva iz jedne od dviju bjeljenica
na stablu, osim jednakog utroška vremena za osnovne radne operacije kao kod
smolarenja sa jednom bjeljenico´m na stablu, opterećena je sa polovicom prosječno
utrošenog vremena za prelaženje i prenošenja, te sa polovicom vremena
potrebnog za obilaženje oko stabla od jedne do druge bjeljenice. Povodom
ovoga, povećavanjem utroška vremena za prelaženje i prenošenja, tj. pogoršavanjem
položaja stabala za smolarenje ukupni utrošak radne snage kod smolarenja
sa jednom bjeljenicom na svakom stablu brže raste nego ukupni utrošak
radne snage po jednoj bjeljenici, ako se na svakom stablu nalaze dvije bjeljenice.
Rezultat ovoga jest taj, da kod pogoršavanja položaja stabala za smolarenje
nastaje sve veća razlika između utroška radne snage kod smolarenja sa jednom
bjeljenicom i utroška radne snage koji opterećuje jednu od dviju bjeljenica na
svakom stablu.


Smolarenje sa dvije bjeljenice na stablu postat će jednako ekonomično kao
i smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu u onom slučaju, kada odnos utroška
radne snage koji opterećuje jednu od dviju bjeljenica na stablu spram
utroška radne snage kod smolarenja istog stabla sa jednom bjeljenicom bude
isti kao i odnos između njihovih prinosa na smoli po jednoj bjeljenici. Prema
tome, uz naznačeni način smolarenja, smolarenje sa dvije bjeljenice na stablu
postat će jednako ekonomično kao* i smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu
u onom slučaju, kada smola dobivena iz jedne od dviju bjeljenica na stablu bude
opterećena sa 74,5% od utroška radne snage, koji opterećuje smolu dobivenu
smolarenjem istih takvih stabala sa jednom bjeljenicom na stablu.


Kako je već navedeno, kod smolarenja sa dvije bjeljenice na stablu, u konkretnom
slučaju kojega je osmatrao S. B., smola dobivena iz svake od ovih dviju