DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Ukoliko, kod folijarne ishrane pojedinih stabala i grupa sjemenjaka, postojeći
aparati za orošavanje i zamagljivanje nemaju dovoljno visok domet, mogao
bi nam poslužiti specijalan balon posebne konstrukcije.


Za tretiranje sjemenskih sastojina upotrebiv je helikopter. Ako svega toga
nemamo, moramo se poslužiti davanjem boraksa u zemljište, prema R o t in
i j u (3). Obradio Beltram (4).


RASADNIČARSTVO


Folijama ishrana prema Šumakovu


Poznati ekspert FAO za pedologiju VI. S u m a k o v (5) iznosi:


— U posljednje vrijeme počelo se primjenjivati unošenje đubriva u vidu
slabih rastvora preko lista. Ovaj način prihranjivanja pokazao se vrlo efikasnim
pri njegovom ispitivanju u rasadnicima i kulturama.
Receptura za vankorjensko´ prihranjivanje drvenastih biljaka, razrađena od
Svesaveznog naučnoistraživačkog instituta šumarstva i mehanizacije SSSR, je
slijedeća:


Za vankorjensko´ prihranjivanje najefikasniji su azotni i fosforni rastvori.
Kalijeva đubriva ne daju veliki efekat, Azotni rastvor od 1% mokraćevine može
se pripremiti pred samu upotrebu; 2% do 5% rastvor superfosfata 4—5 časova
prije upotrebe, uz povremeno* miješanje. Norma potrošnje mineralnih i organskih
rastvora u rasadnicima iznosi 7—8 litara na 1 ar, u kulturama uz primjenu
prskalica 500—600 litara na 1 ha.


Vankorjensko prihranjivanje treba sprovoditi u večernjim časovima, poslije
16 časova. Prskanje biljaka rastvorom đubriva ne smije se vršiti u toku dana,
pri suncu, jer isparivanje vode povećava koncentraciju rastvora i može izazvati
opekotine lišća.


U toku vegetacijske sezone prihranjivanje se provodi 2—3 puta, u vrijeme
najintenzivnijeg rasta. Razmak između dva uzastopna prihranjivanja ne smije
biti manji od 2 nedjelje.


Za bljke sa čvrstom kutikulom i sa voštanim zaštitnim slojem, osobito´ za
četinarske vrste, vankorjensko* prihranjivanje treba vršiti mineralnim rastvorima
uz dodatak tzv. močila . Močila omogućuju pokrivanje lista tankim slojem
rastvora i njegovu daljnju difuziju u list (iglice). Močilo se dodaje neposredno
u rastvor đubriva u potrebnoj količini.


Primjenu vankorjenskog prihranjivanja biljaka mineralnim đubrivima u
vidu slabih rastvora je lako mehanizirati. Treba samo putem pokusa ustanoviti
vrijeme i doze koje bi dale najbolji efekat vankorjenskog prihranjivanja topole,
pri iskorišćavanju različitih vrsta prskalica.


Kao* što* su pokazala ispitivanja, u listovima topole i jasike nalazi se znatno
više (2—3 puta) kalija, negO´ u listovima drugih drvenastih vrsta. Stoga, bez
obzira na relativno, bogatstvo´ zemljišta u pokretnom kaliju, kod upotrebe azotno-
fosfornih đubriva treba također davati i kalij, iako u relativno manjim
količinama nego azot i fosfor.


F ,, 439