DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Ukoliko, kod folijarne ishrane pojedinih stabala i grupa sjemenjaka, postojeći aparati za orošavanje i zamagljivanje nemaju dovoljno visok domet, mogao bi nam poslužiti specijalan balon posebne konstrukcije. Za tretiranje sjemenskih sastojina upotrebiv je helikopter. Ako svega toga nemamo, moramo se poslužiti davanjem boraksa u zemljište, prema R o t in i j u (3). Obradio Beltram (4). RASADNIČARSTVO Folijama ishrana prema Šumakovu Poznati ekspert FAO za pedologiju VI. S u m a k o v (5) iznosi: — U posljednje vrijeme počelo se primjenjivati unošenje đubriva u vidu slabih rastvora preko lista. Ovaj način prihranjivanja pokazao se vrlo efikasnim pri njegovom ispitivanju u rasadnicima i kulturama. Receptura za vankorjensko´ prihranjivanje drvenastih biljaka, razrađena od Svesaveznog naučnoistraživačkog instituta šumarstva i mehanizacije SSSR, je slijedeća: Za vankorjensko´ prihranjivanje najefikasniji su azotni i fosforni rastvori. Kalijeva đubriva ne daju veliki efekat, Azotni rastvor od 1% mokraćevine može se pripremiti pred samu upotrebu; 2% do 5% rastvor superfosfata 4—5 časova prije upotrebe, uz povremeno* miješanje. Norma potrošnje mineralnih i organskih rastvora u rasadnicima iznosi 7—8 litara na 1 ar, u kulturama uz primjenu prskalica 500—600 litara na 1 ha. Vankorjensko prihranjivanje treba sprovoditi u večernjim časovima, poslije 16 časova. Prskanje biljaka rastvorom đubriva ne smije se vršiti u toku dana, pri suncu, jer isparivanje vode povećava koncentraciju rastvora i može izazvati opekotine lišća. U toku vegetacijske sezone prihranjivanje se provodi 2—3 puta, u vrijeme najintenzivnijeg rasta. Razmak između dva uzastopna prihranjivanja ne smije biti manji od 2 nedjelje. Za bljke sa čvrstom kutikulom i sa voštanim zaštitnim slojem, osobito´ za četinarske vrste, vankorjensko* prihranjivanje treba vršiti mineralnim rastvorima uz dodatak tzv. močila . Močila omogućuju pokrivanje lista tankim slojem rastvora i njegovu daljnju difuziju u list (iglice). Močilo se dodaje neposredno u rastvor đubriva u potrebnoj količini. Primjenu vankorjenskog prihranjivanja biljaka mineralnim đubrivima u vidu slabih rastvora je lako mehanizirati. Treba samo putem pokusa ustanoviti vrijeme i doze koje bi dale najbolji efekat vankorjenskog prihranjivanja topole, pri iskorišćavanju različitih vrsta prskalica. Kao* što* su pokazala ispitivanja, u listovima topole i jasike nalazi se znatno više (2—3 puta) kalija, negO´ u listovima drugih drvenastih vrsta. Stoga, bez obzira na relativno, bogatstvo´ zemljišta u pokretnom kaliju, kod upotrebe azotno- fosfornih đubriva treba također davati i kalij, iako u relativno manjim količinama nego azot i fosfor. F ,, 439 |