DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 12 <-- 12 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU RASTA I PRIRASTA ZELENE DUGLAZIJE I AMERIČKOG BOROVCA DUŠAN KLEPAC Zelena duglazija i američki borovac spadaju među vrste drveća brzog rasta i velikog prirasta. Zato su te vrste interesantne za našu zemlju, koja oskudijeva na četinjarima. S obzirom na to, da u Hrvatskoj ima nešto kultura zelene duglazije i borovca. postoji mogućnost, da se istraži prirast tih vrsta drveća, dakako, u uvjetima pod kojima su one uzgajane. Imajući to pred očima započeli smo istraživanja prirasta zelene duglazije i američkog borovca te prve rezultate tih istraživanja donosimo u formi prethodnog izvještaja.* U toku daljnjih istraživanja namjeravamo obuhvatiti preostale sastojine, grupe i grupice stabala tih dviju vrsta drveća, da bi našli u kojim uvjetima su one visokoprinosne vrste. Zelena duglazija (Pseudotsuga Douglasii Can) Rod Pseudotsuga pripada familiji Pinaceae a prema Schencku se dijeli po oblastima rasprostranjenja na ove vrste. 1. Zapadna Amerika; Pseudotsuga taxifolia Britton Pseudotsuga macrocarpa Mayr 2. Japan: Pseudotsuga japonica Beissner Pseudotsuga Wilsoniana Hayata 3. Kina (Jünnan): Pseudotsuga sinensis Dođe Pseudotsuga Forrestü Craib Najvažnija od tih vrsta je Pseudotsuga taxifolia, koja ima najveće prirodno rasprostranjen je od svih vrsta duglazije. Proteže se u Zapadnom dijelu SAD od 23. do 55. stupnja geografske širine. U toj velikoj oblasti prirodnog rasprostranjenja razvile su se pod utjecajem različitih klimatskih prilika mnogobrojne varijetete od kojih su najvažnije; «-viridis-«, »-caesia-« i »glauca«. Ovdje ćemo se ograničiti na zelenu duglaziju: Pseudotsuga taxifolia var. viridis ili Pseudotsuga Douglasii Carr. * Ova istraživanja inicirala je Sekcija za šumarstvo Poljoprivredno-šumarske komore NRH i povjerila Zavodu za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu zadatak, da istraži rast i prirast zelene duglazije i američkog borovca na području NTl Hrvatske. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 13 <-- 13 --> PDF |
S m AK ft-Ö Ar«* ´ Sr ´. . . . mu f f SP *S BH rwf. J3B fggJH RB^M 1 - *§^: i ´ ´Ä i i i 1´ 11 H ´ UH«! IHi SI HHL ju nm .. .. ^ Duglazija u Pičulinu. Gorski Kotar (Foto Milas) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Zelena duglazija raste od prirode u umjerenim područjima sjeverozapadne Amerike. Prirodno nalazište zelene duglazije se proteže cd Britanske Kolumbije do Meksika. U državama Oregon i Washington zelena duglazija dosegnula svoj maksimalni razvoj kako s obzirom na svoje dimenzije i brzinu prirašćivania, tako i s obzirom na kvalitetu drva. U tim državama oblast zelene duglazije zauzima površinu od 9,7 miliona hektara. Karakteristike te oblasti jesu ispresjecani brdoviti tereni sa širokim plodnim dolinama. Tla su šljunkovita, pjeskovita, glinasta, ilovasta sa svim mogućim kombinacijama tih individualnih kategorija. U pravilu tla u brdima su uglavnom glinasta i ilovasta, dok su tla u dolinama većinom šljunkovita i pjeskovita s različitim primjesama gline i ilovače. Klima u državama Oregon i Washington vrlo je povoljna za rast četinjača. Izuzevši pojedine planinske vrhunce, zime u toj oblasti su kratke i rijetko su kad oštre. Na taj je način vegetacijska perioda duga i obično bez ljetnih i zimskih ekstrema. Prosječna temperatura za vrijeme vegetacijske periode se kreće oko 13,5°C. Godišnje oborine variraju cd 500—2.500 mm. Najveći dio oblasti zelene duglazije ima godišnje oborine oko 1.000—1.500 mm, ali u .crpnju, kolovozu i rujnu oborine su oskudne. Premda zelena duglazija dominira u spomenutoj oblasti i raste u najrazličitijim okolnostima, ipak se šume zapadnog Oregona i Washingtona sastoje i od drugih vrsta drveća. Na Pacifičkoj obali, gdje ima mnogo vlage usljed čestih magla i obilne kiše sa Tihog Oceana, rastu Tsuga heterophylla, Picea sitchensis. a južnije Chamaecyparis Lawsoniana. U višim predjelima, istočno od Pacifika, nalazimo Thuju plicatu, Pinus monticolu i Abies nobilis. Sume zelene duglazije su čiste ili mješovite s malenom primjesom ostalih vrsta od kojih su najčešće Tsuga heterophylla, Thuja plicata i Abies grandis. Sastojine zelene duglazije u dobi od 10 godina imaju oko 2.200 stabala po hektaru. Taj broj stabala padne najmanje na jednu polovinu u 30. godini. U toj doti veći dio tih stabala ima prsni promjer cd 30 cm. U dobi od 80 godina broj stabala po* hektaru se kreće oko 200; većina stabala ima 60—90 cm prsne debljine. Najjača stabla dosežu visinu od 60 metara; debla su čista od grana do polovine visine stabla. Na sjeverozapadnom Pacifiku zelena duglazija je visoko, punodrvno- stablo, koje u starijoj dobi ima goleme dimenzije. Izuzevši Kalifornijske sekvoje, zelena duglazija je najviše stablo u sjevernoameričkim šumama. Stabla prsnog promjera od 150—180 cm i totalne visine cd 75 metara se mogu naći u zrelim šumama. Danas su već rjeđa stabla prsnog promjera cd 240—270 cm s totalnom visinom cd 80 metara. U dobro obraslim sastojinama zelene duglazije postrane grane na deblu se suše i otpadaju, tako da debela stabla imaju obično lijepa debla, čista od grana. Mlade sastojine zelene duglazije su u svem prirodnom nalazištu prilično otporne protiv bolesti i insekata. Zelena duglazija se regenerira jedino sjemenom; nema izbojne snage iz panja. Sjeme dozrijeva u augustu i septembru. U pravilu svake treće ili četvrte godine obilno fruktificira. Korijenje zelene duglazije je duboko, no- dubina korijenja zavisi od vlage u tlu, tako da je na vlažnim tlima korijenje pliće pa ondje izolirana stabla vjetar lako izvaljuje. 12 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Zelenu duglaziju često u Americi zovu »crvenom« ili »žutom jelom« zbog boje i 1. valitete drva. U jednom istom stablu mogu se naći dijelovi drva žute i crvene br je. Obično je drvo iz centralnog dijela stabla crvene boje, a ono iz periferni g dijela je žute boje. Žuto drvo se smatra boljim i vrednijim zbog finoće gelova, bolje obradivosti i ljepše boje. Stvaranje crvenog drva se pripisuje brzom prirašćivanju, a kako se tempo prirašćivanja smanjuje sa starošću, to samo starija stabla imaju određeni dio žutog drva. Zbog toga mlade sastojine zelene duglazije označavaju obično kao »crvene jelove šume« za razliku od starih šuma, koje zovu »žute jelove šume«. Drvo zelene duglazije je vrlo cijenjeno u SAD, gdje je našlo veliku primjenu u građevinarstvu, stolariji i preradi. Gotovo sve stambene kuće na obali Pacifika u SAD izgrađene su cd drva duglazije, koje je vrlo. dekorativno i kvalitetno. U oblasti zelene duglazije najbrži prirast je zabilježen na sjevernim, sjeveroistočnim i istočnim ekspozicijama. Pored ekspoz:cije, na prirast zelene duglazije utječe tlo. Najbrži i najveći prirast izmjeren je na dubokim, pješkevito- glinastim tlima. Na trn tlima i navedenim ekspozicijama bilo je godišnje oko 1.500 mm oborina. Uz manje oborine prirast je osjetljivo niži. Skup svih ekoloških faktora (kvaliteta tla, ekspozicija, inklinacija, nadmorska visina, oborine itd.) izražavaju u SAD pomoću »site index«-a, koga definiraju visinom stabala u stotoj godini starosti. »Site index« odgovara donekle našem pojmu boniteta. U oblasti zelene duglazije razlikuju 5 »site index«-a ili 5 boniteta: I 60 metara II 51 III 42 . „ IV 33 V 24 Na I bonitetu stabla u 100-gođišnjoj sastojini visoka su 60, na II bonitetu 51, na III bonitetu 42 metra itd. Na toj bazi izrađene su u SAD prirasnopri´>~dne tablice za zelenu duglaziju. Izmjereno je preko 2.000 malih pokusnih ploha u državi Oregon i Washington. Prema prirasnoprihodnim tablicama, koje su izradili Me Ardle, W. H. Meyer i D. Bruce navodimo u tabeli 1 podatke o drvnoj masi sastojine po hektaru za odnosne bonitete. Iz te tabele mogu se izračunati godišnji prirasti po> hektaru, koji su navedeni u tabeli 2. U kulturama i plantažama postignuti su veći prirasti cd onih koje iskazuju Me Ardlove prirasnoprihodne tablice za prirodne šume. Mnogo veći prirasti postignuti su primjenom fertilizatora. Na sjeverozapadnoj Pacifičkoj obali utvrđeno je, da u šumskim tlima nedostaje dušika. Zato se ondje uz pc>mcć fertilizatora dodaje oko 100—150 funta dušika po akru kroz više godina, što se pozit vno odražava na debljins.kom prirastu stabla zelene duglazije kako je to prikazano na slici 1. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 16 <-- 16 --> PDF |
SI. 1. Utjecaj fertilizatora na debljinski prirast Pokazalo se, da primjena fertilizatora ima najbolji uspjeh u sklopljenim sastojinama. kad su stabla dovoljno razvila svoje krošnje. Raspršivanje fertilizatora vrši se na manjim površinama ručnim uređajem a na većim avionskim. Najpovoljnije vrijeme je rano proljeće prije nego stabla počnu prirašćivati Tabela 1 Drvna mass sastojine u m´ po jednom hektaru Starost Bonitetni razred godine II III IV 20 128 108 87 61 36 30 332 288 231 159 93 40 525 458 367 249 148 ´ 50 710 .818 493 334 199 60 875 760 609 411 245 70 1015 886 710 478 286 80 1144 995 794 538 329 90 1251 1087 867 588 350 100 1339 1162 929 «30 374 H |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Tabela 2 Tečajni godišnji prirast u m-1 po jednom hektaru Bonitetni razred Starost I II III IV T od 20 do 30 god. 20,4 18,0 14,4 9,8 5,7 od 30 do 40 god. 19,3 17.0 13,6 9,0 5,5 od 40 do 50 god. 18,5 16,0 12,6 8,5 5,1 od 50 do 60 god. 16,5 14,2 11,6 7,7 4,8 od 60 do 70 god. 14,0 12,6 10,1 6,7 4,1 od 70 do 80 god. 12,9 10,9 8,4 6,0 3,4 od 80 do 90 god. 10,7 9,2 7,3 5,0 3,0 Za utvrđivanje drvne mase pojedinih stabala zelene duglazije donosim» u tabeli 3 dvoulaznu tablicu drvnih masa. Sastavili su je Me Arđle. W. H. Meyeti D. Bruce, a mi smo je preradili na metarsku mjeru. Smatramo, da se tabela 3 može primijeniti za utvrđivanje drvne mase duglazije u našoj zemlji. Nemamo, doduše, za to dovoljno mjerenja, ali ipak dosadašnja naša istraživanja nas upućuju na to. Evo za to jednog primjera. U Zelendvoru smo srušili 11 stabala zelene duglazije različitih dimenzija. Na temelju sekcioniranja utvrdili smo drvnu masu tih stabala i sastavili jednoulaznu tabl´cu (tarifu) (vi) za zelenu duglaziju u Zelendvoru. Nezavisno od toga, konstruirali smo za zelenu duglaziju u Zelendvoru na temelju izmjerenih visina oborenih stabala i dvoulaznih Me Ardlovih tablica tarifu (va). Ako usporedimo obje tarife (v. tabelu 4), vidimo, da razlike nisu velike. To se vidi iz tarifnih linija na logaritamskom papiru na kojem (vi) označava originalnu tarifu, a (vž) tarifu, dobivenu pomoću Me Ardlovih tablica. Primjenom tarife (vt) dobili smo u Zelendvoru drvnu masu od 467,82 m3/ha a primjenom tarife (V2) drvnu masu cd 446,60 nrVha. Razlika iznosi 4,5%. Tabela 4 Dem 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 vi m-1 0,168 0 229 0,294 0,363 0,442 0,530 0,634 0,748 0,866 0,988 1,112 1,245 V! m3 0,183 0,237 0,307 0,376 0,457 0,541 0,631 0,728 0,835 0,952 1,073 1,202 Dem 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 vi m3 1,445 1 614 1 796 2,000 2,200 2,420 2,648 2880 3,135 3,420 3,680 vi m3 1,334 1,468 1,603 1,800 1,940 2,146 2,342 2,540 2,738 2,950 3,170 S obzirom na svoj brzi rast i veliki prirast zelena duglazija je vrlo rano unesena iz Amerike u Evropu (Francusku, Njemačku, Austriju, Jugoslaviju i dr.), gdje je u određenim uvjetima dala vrlo dobre rezultate. Za našu zemlju RU najinteresantniji rezultati u onim evropskim zemljama, koje imaju slične li |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 18 <-- 18 --> PDF |
16 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 19 <-- 19 --> PDF |
17 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 20 <-- 20 --> PDF |
18 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Tabela 3a a Drvna masa zelene duglazije u m s korom (krupno drvo ´) h Promjer stabla u. visini od 1.3 m iznad zemlje (cm) h m 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 m 7 0,02 0,06 7 8 0,02 0,06 8 9 0,03 0,07 9 10 0,03 0,08 0,14 10 U 0,03 0,09 0,15 11 12 0,04 0,09 0,17 0,25 12 13 0,04 0,10 0,18 0,27 13 14 0,05 0,11 0,19 0,30 0,41 14 15 0,05 0,12 0,21 0,32 0,44 15 16 0,05 0,13 0,22 0,34 0,47 16 17 0,06 0,14 0,24 0,36 0,50 0,66 17 18 0,06 0,14 0,25 0,38 0,53 0,70 18 19 0,07 0,15 0,27 0,41 0,56 0,74 19 20 0,07 0,16 0,28 0,43 0,59 0,78 1,00 20 21 " 0,07 0,17 0,30 0,45 0,62 0,82 1,05 21 v 22 0,18 0,31 0.47 0,66 0,86 1,10 22 23 0,19 0,33 0,50 0,69 0,91 1,15 23 24 0,20 0,34 0,52 0,72 0,95 1,20 1,49 24 25 0,21 0,36 .0,54 0,75 0,99 1,26 1,55 25 26 0,37 0,57 0,78 1,03 1,31 1,61 1,96 26 27 0,39 0,59 0,82 1,07 1,36 1,68 2,04 2,45 27 28 0,41 . 0,61 0,85 1,12 1,41 1,74 2,12 2,55 28 29 0,42 0,64 0,88 1,16 1,47 1,81 2,20 2,64 3,14 29 30 0,44 0,66 0,92 1,20 1,52 1,87 2,28 2,73 3,25 3,80 4,40 30 31 0,69 0,95 1,25 1,58 1,94 2,36 2,83 3,36 3,93 4,56 31 32 0,71 0,99 1,29 1,63 2,01 2,44 2,92 3,47 4,07 4,71 32 33 0,73 1,02 1,34 1,69 2,08 2,52 3,02 3,59 4,21 4,87 33 34 0,76 1,06 1,38 1,75 2,15 2,61 3,12 3,70 4,34 5,03 34 35 1,09 1,43 1,81 2,22 2,69 3,22 3,82 4,48 5,19 35 36 1,13 1,48 1,86 2,30 2,78 3,32 3,94 4,61 5,35 36 37 1,17 1,53 1,92 2,37 2,86 3,42 4,05 4,75 5,50 37 38 1,21 1,58 1,99 2,44 2,95 3,52 4,17 4,88 5,66 38 39 1,25 1,63 2,05 2,51 3,03 3,63 4,29 5,02 5,81 39 40 1,29 1,68 2,12 2,59 3,12 3,73 4,41 5,15 5,97 40 41 1,74 2,18 2,66 3,21 3,84 4,53 5,29 6,13 41 42 1,80 2,25 2,74 3,30 3,94 4,66 5,43 6,29 42 43 2,32 2,82 3,39 4,05 4,78 5,58 6,45 43 44 2,90 3,49 4,16 4,91 5,73 6,62 44 45 2,99 3,58 4,27 5,04 5,88 6,79 45 (K , Hausser, 1956) Napomena: na račun panja smanjiti mase za S´/o. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ekološke prilike kao Jugoslavija. To je razlog, da ovdje citiramo Fourchyevaistraživanja o zelenoj duglaziji u Francuskoj. Evo ukratko Fourchyevihzaključaka. 1. Zelena duglazija je vrsta drveća brzog rasta, koja može dati godišnje po hektaru 30 do 40 m3 tečajnog prirasta, no tako veliki prirast zelene duglazije mcže se očekivati samo u vrlo povoljnim ekološkim prilikama. 2. Klimatska amplituda unutar koje zelena duglazija dobro uspijeva je velika. 3. Zelena duglazija je vrlo osjetljiva na edafske prilike, tako da se veliki prirast može postići samo na plodnim i svježim tlima, bogatim vodom. 4. Njezino je korijenje vrlo plitko zbog čega kulture zelene duglazije često stradavaju od vjetrova. 5. Zelenu duglaziju treba saditi rijetko. 3.000 sadnica po hektaru je dovoljno. Gušća sadnja ne samo da je skuplja, nego je i štetna. 6. Prorede treba obavljati često, barem svakih 5 godina. Veći turnusi prorjeđivanja i slabe prorede jako smanjuju prirast. 7. Podržavanje mladih, gustih sastojina, da bi se postignulo prirodno čišćenje debla od postranih grana je zabluda, jer se zelena duglazija vrk> slabo prirodno čisti. Preporuča se umjetno čišćenje debla od grana (piljenje!), što omogućuje dobivanje kvalitetnih sortimenata. 8. Visina srednjeg stabla ne zavisi od gustoće sastojine, što znači, da se u rijetkim kulturama ne gubi visinski prirast nego se povećava prirašćivanje u debljinu. 9. Proučavanje rasa duglazije značajno je za povećanje prirasta i za čišćenje debla cd grana. 10. Za kubiciranje zelene duglazije mogu se upotrebi ti Schaefferove tarife »tarifs lents«. 11. Stablimična smjesa zelene duglazije s ostalim autohtonim vrstama drveća nije povoljna. Preporuča se samo grupimična smjesa. U Njemačkoj je Wagenknecht došao do sličnih zaključaka te kaže da su duboka, rahla, svježa i topla tla preduvjet, za dobro uspijevanje duglazije. On preporuča, da se duglazija ne uzgaja na teškim i hladnim ilovastim tlima ni na jako degradiranim tlima. Prilikom naših istraživanja utvrdili smo, da većina naprijed navedenih zaključaka vrijedi u cijelosti za naše prilike s tom napomenom, da zelena duglazija u našoj zemlji strada od Rhabdocline pseudotsuge i Adelopus gäumanni o čemu su kod nas pisali Anić, Tregubov, Kišpatić i drugi. U toku naših istraživanja mi smo položili nekoliko pokusnih ploha u kulturama zelene duglazije, koje su svojevremeno podignute u Hrvatskoj. Godišnji volumni prirast mjerili smo po metodama uzoraka (Meyerova diferencijalna metoda, formule L. Schaeffera, autorova metoda, itd.). Rezultate tog mjerenja donosimo u tabeli 5. Iz te tabele vidimo, da se izmjereni tečajni prirast istraživanih kultura zelene duglazije kreće od 8,3—18,5 m3 godišnje po hektaru. Naša mjerenja potvrđuju već ranije Fourchyeve zaključke, da zelena duglazija samo u određenim ekološkim prilikama — a naročito na dubokom i vlažnom tlu — daje veće priraste od domaćih vrsta. Na sjevernoj ekspoziciji Zagrebačke Gore — na više manje kamenitom terenu nadmorske visine od oko 800 metara — zelena duglazija se pokazala slabo. Bolje prirašćuje zelena duglazija u arbo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Tabela 5 C0 e luokalitet pokusne plohe ** a a ja n U Godišnji drvne mase na prirast panju po ha 03W u: w > ^ u o T3 S OJ o tZ> ft tečajni poprečni godine m3 cm m" Zagrebačka Gora 22 88 11,0 8,3 4,0 Zelendvor (Varaždin) 48 468 33,0 14,4 9,7 Arboretum »Opeke« 50 384 30,0 9,8 7,7 »Pićulin« Gorski Kotar 70 «578 43,5 18,5 9,7 retumu »Opeke«, no ni tamo joj edafske prilike najbolje ne odgovaraju. Mnogo bolje ona prirašćuje u Zelendvoru, a najbolje u Pičulinu — u dolini rijeke Kupe na plodnom tlu s obiljem vlage. Ondje smo* izmjerili godišnji prirast od 28,5 ms/ha u 70 godišnjoj sastojini, što ukazuje na veliku prihodnu sposobnost zelene duglazije u određenim ekološkim prilikama naše zemlje. Veličina od 18,5 nrVha godišnjeg prirasta vrlo je ohrabrujuća pogotovu ako< se ima pred očima, da se taj prirast gomila na vrlo lijepim stablima, koja su visoka do 40 metara, da su im debla prilično čista od grana a da im je drvo odlične kvalitete.* Činjenicu, da zelena duglazija raste i u našem Primorju, obrazlažemo svojstvom te vrste drveća, da ona dobro podnosi ljetne suše. Ipak u području submediterana čini se, da zelena duglazija nije visokopri nosna vrsta drveća, jer edafski faktori u tom području nisu najpovoljniji za nju. Prirasti zelene duglazije, koje smo> mi izmjerili, manji su od onih, koji se mogu naći u prirasnoprihodnim tablicama na I bonitetu. Razlog treba tražiti u tome, što´ je zelena duglazija u našoj zemlji uzgajana bez obzira na njezine zahtjeve na edafske prilike i što se kulture nisu intenzivno njegovale nego su rasle u pregustom sklopu, pa im je prirast u debljinu slab. Prema stranim prirasnoprihodnim tablicama sveukupna proizvodnja zelene duglazije do 50. godine po hektaru iznosi: prema engleskim tablicama prema njemačkim tablicama (Hummel i Christi) (Schober) na I bonitetu 1094 m8 940 m» na II bonitetu 936 m8 696 m* na III bonitetu . 785 m3 508 m* Ako te podatke kompariramo sa sveukupnom proizvodnjom obične smreke ili jele, onda vidimo, da zelena duglazija daje veće priraste od domaćih četinjavih vrsta, kad je uzgajamo u kratkim ophodnjama u ekološkim prilikama, koje joj odgovaraju. 1 O kvaliteti duglazije vidi više u radu I. H o r v a t a, Sum. list 1953. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Američki borovac (vajmutovac) (Pinus Strobus, L.) Američki borovac spada među najviša stabla u sjeveroistočnoj Americi. gdje ga zovu »Eastern White pine«. Raste od sjeverne Georgije do sjeverne Kanade. P. Strobus uspijeva u čistim sastojinama ali dolazi i u smjesi s listačama i ostalim četinjačama. U državi Tennessee i Sjevernoj Caro-lini postiže najbolji razvoj na nadmorskim visinama od 900—1.200 m. Ondje su stabla američkog borovca visoka do 67 m. U centralnom dijelu Nove Engleske borovac se proteže od morske razine do nadmorske visine od 750 m. Sto se tiče edafskih faktora, . američki borovac voli svježe, pjeskovitoglineno tlo, ali dobro uspijeva i u barovitim zonama, kao i na pijescima i dinama. Drvo američkog borovca je lagano, otporno i lako za obradu, te ga mnogo upotrebljavaju u izgradnji nastambi, u građevinarstvu i brodogradnji (za jarbole). U sjevernom dijelu svog prirodnog areala stradava više a na jugu manje od Cronartium ribicola. Prirodni areal američkog borovca je jako proširen u sjevernom dijelu Amerike, gdje su ga intenzivno sadili. U Evropu je unesen pred oko- 250 godina. Pokazao se uspješan u blažoj klimi na pjeskovitom i svježem glinenom tlu s prosječnim godišnjim oborinama od 635—890 mm. Na britanskom otočju američki -borovac također dobro uspijeva; pokazao- se rezistentan na smrzavicu i sušu na pjeskovitom i pjeskovito-ilovastom tlu s prosječnim godišnjim oborinama od 510´—1.020 mm. Ipak ga u Engleskoj nisu dalje forsirali zbog ozbiljnih napadaja od Cronartium ribioola. U južnom dijelu Evrope ta bolest nije tako opasna. U novije vrijeme poduzeti su ozbiljni radovi na polju selekcije i oplemenjivanja u cilju da se dobiju rezistentne sorte na tu bolest. Jedan hibrid s azijskim Pinus griffithii mnogo obećaje u tom smjeru. Evropske zemlje imaju danas već prilično iskustvo s američkim borovcem. Evo-, što kažu Francuzi o njemu. U pogledu ekoloških prilika američki borovac je vrlo plastična vrsta, indiferentna na zimu; podnosi zasjenu i spada među po-luheliofilne vrste drveća. Cesto strada od Cronartium ribicola, koja se javlja na kori i prouzrokuje velike štete. Američki bo-rovac se sadi u razmacima od 2x 2 m sadnicama od 1—3 ili 2—3 godine starim. U mladosti vrlo brzo raste. Dolazi u obzir za sadnju u teškim uvjetima, gdje druge domaće vrste drveća ne uspijevaju. Ne preporuča se osnivanje kultura većih površina zbog opasnosti cd spomenute gliive (Pourtet). ] Američki borovac voli svjetlo. Rezistentan je na hladnoću, ali traži određenu atmosfersku vlagu. Podnosi kiselo tlo; može rasti čak i na tresetastom tlu. Zbog njegova brzog rasta u mladosti, P. Strobus se mnogo upotrebljava u pošumljavanju nizinskih i brežuljkastih predjela, no napadaj gljive, koja uzrokuje rđu na kori, osujećuje gdjekad željeni uspjeh. (Guinier, Oudin, Schaeffer). P. Strobus je rezistentan na niske temperature; ima male zahtjeve na tlo; vrlo je plastičan u pogledu proširenja, no ipak je potrebno-, da tlo ima nešto svježine i da nije vapneno. Podnosi mokre terene. Dobro uspijeva čak i ondje gdje se javlja Sphagnum. Američki borovac strada od gljive Cronartium ribicola 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 25 <-- 25 --> PDF |
23 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Cista sastojina borovca 45 g. stara Zelenđvor S. G. Varaždin (Foto ing. Bura) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 27 <-- 27 --> PDF |
čija forma živi na ribizlima. Taj se parazit javio u Njemačkoj, odakle je prešao u sve dijelove Evrope pa je došao čak i u Ameriku i tako uništio u nekoliko godina cijele masive borovca različitih starosti. Pokazalo se, da P. Strobus manje trpi od te bolesti, ako je posađen među listačama, te ga u novije vrijeme upotrebljavaju više za očetinjavanje nego za osnivanje čistih sastojina (Perrin). Prema planu Komiteta za pošumljavanje Francuske, američki borovac dolazi u obzir za pošumljavanje u sjevernoj, zapadnoj i centralnoj Francuskoj kao drugorazredna četinjava vrsta drveća na svim terenima gdje nema vapna. U Njemačkoj se američki borovac počeo saditi pred 250 godina. Prema jednoj statistici iz 1927. godine stanje američkog borovca u Njemačkoj bilo je ovakovo: oko 6,8 ha 90-godišnjih sastojina; oko 140 ha sastojina od 61—90 godine; oko 500 ha grupe različitih starosti. U Njemačkoj imaju slična iskustva s američkim borovcem kao u Francuskoj. Evo što o borovcu piše Köstler. P. Strobus je poluskiofilna vrsta drveća; zahtjevi na tlo su maleni, tako da dobro uspijeva na osiromašenim tlima, kao i na vlažnim zemljištima. Brzo raste: produkcija drvne mase je velika. Vrlo je povoljna vrsta za pošumljavanje siromašnih, pjeskovitih terena, ali rđa na kori je vrlo´ opasna. Komisija za P. Strobus izdala je 1935. godine Uputstva za sadnju te vrste u Njemačkoj. Osnivanje čistih sastojina P. Strobusa danas je napušteno; sve se više preferiraju mješovite sadnje američkog borovca i drugih lista ča i četinjača. U novije vrijeme je u Njemačkoj E. Hengst (1959.) izradio tabelu drvnih masa za američki borovac. To je dvoulazna tabela, koja na temelju prsnog promjera i visine stabla iskazuje drvnu masu stabla. Donosimo je u tabeli 6. U toku naših istraživanja srušili smo i analizirali 33 stabla američkog borovca. Radi ilustracije navodimo primjer pokusne plohe u D. Stubici, gdje smo na pokusnoj plohi srušili i analizirali 18 stabala. Originalna tarifa (vi) američkog borovca u 35. godišnjoj sastojini (D. Stubica) nalazi se u tabeli 7. Analogna tarifa (v2), koju smo konstruirali na temelju visina oborenih stabala i Hengstovih dvoulaznih tabela ne pokazuje velika odstupanja od originalne tarife, što ukazuje na to, da možemo Hengstove tablice koristiti za utvrđivanje drvne mase američjkog borovca. To nam pokazuju i tarifni pravci na logaritamskom papiru. Primjenom tarifa (vi) i (V2) dobili smo» na pokusnoj plosi u D. Stubici ove drvne mase: Mi = 225,96 mVha; M2 = 245,08 m3/ha; razlika iznosi 8%. Tabela 7 Dem 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 vi m? 0,039 0,058 0,087 0,123 0,166 0,215 0,275 0,343 0,425 0,510 0,605 V2 m 3 0,038 0,063 0,099 0,145 0,192 0,248 0,318 0,390 0,478 0,550 0,650 Dem 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 vi ni3 0,716 0,835 0,968 1,114 1,272 1,448 1,650 1,840 2,050 2,270 V2 m 3 0,756 0,874 1,000 1,140 1,280 1,450 1,620 1,800 1,970 2,160 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 28 <-- 28 --> PDF |
26 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Da bi dobili uvid o tome kako raste i koliko prirašćuje P. Strobus u našim prilikama, mi smo položili 5 pokusnih ploha u različitim kulturama Hrvatske. Na tim smo plohama izmjerili sve taksacijske elemente. Prirast smo utvrđivali po metodi izvrtaka primjenivši različite metode (Meyerovu diferencijalnu, Meyer ovu metodu postotka prirasta, formule L. Schaeffera itd.). U tabeli 8 nalaze se rezultati naših mjerenja. Iz te tabele vidimo, da se godišnji tečajni prirast američkog borovca u našim prilikama kreće od 9,3—20,6 m3/ha. Ovdje treba istaknuti, da se godišnji poprečni prirast odnosi samo na glavnu sastojinu, te prema tome predstavlja samo jedan dio ukupne proizvodnje američkog borovca. Iznosima od 6,5—10,3 m3/ha trebalo bi dodati prethodne prihode, koji su ostvareni u formi proreda. No s tim podacima ne raspolažemo, jer nema evidencije o sječi stabala na istraživanim površinama. U sastojinama američkog borovca u Varaždinu, gdje smo postavili pokusne plohe, nije bilo redovitih Tabela 8 9 S Godišnji prirast drvne mase Pokusna ploha O ´o |j= po hektaru i w 8 godine Q D, m:i Tečajnim3 Poprečni Zagrebačka Gora Puntijarka, odjel 1 25 247 20,6 9,9 Donja Stubica 35 226 16,9 6,5 Samobor 45 362 14,3 8,0 Varaždin 48 450 10,3 9,4 Varaždin 48 493 9,3 10,3 proreda. U tim sastojinama posječeno je tu i tamo po koje stablo. Ako pretpostavimo., da je od osnivanja tih sastojina do> danas — tj. u toku 48 godina — posječeno u svemu oko- 100 m3/ba, onda bi drvna masa tih sastojina iznosila danas oko 600 m3/ha. To znači sveukupnu proizvodnju od oko 12 m3/ha za ophodnju cd pedeset godina, što po prilici odgovara prihcdnoj sposobnosti naše obične smreke za pedesetgodišnju ophodnju na najboljim tlima. U kraćim ophodnjama američki borovac bit će produktivniji od smreke. To nam potvrđuje prva pokusna ploha u šumi Zagrebačkog Šumarskog Fakulteta u Zagrebačkoj Gori, gdje drvna masa 25-godišnje sastojine američkog borovca iznosi oko 247 m´Vha, dok smrekove kulture u istim prilikama i istoj dobi imaju mnogo manju drvnu masu po hektaru. Na pokusnim plohama, koje smo istraživali, izmjerili smo ove srednje sasto jinske promjere: u 25. godini ...... . 20 cm u 35. godini 22 cm u 45. godin 32 cm u 48. godini 29 cm u 48. godini 30 cm |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Iz tih podataka naslućujemo, da američki borovac vrlo rano postiže kulminaciju svog debljinskog prirasta, ali da mu debljinski prirast brzo počne opadati. Bolji uvid u debljinski prirast borovca pružaju nam komparativna mjerenja debljinskog prirasta u jednoj 26. godišnjoj mješovitoj kulturi u Orahovačkoj Planini u Slavoniji. U toj kulturi su izmješane ove vrste drveća: obična smreka, zelena duglazija i američki borovac. Mjerenjem prirasta u debljinu utvrdili smo, da poprečni godišnji debljinski prirast bez kore iznosi: za zelenu duglaziju 1,3 cm, za američki borovac 1,2 cm i za običnu smreku 0,6 cm. Iz toga se vidi, da je u toj kulturi do 26. godine američki borovac prirašćivao dva puta više od obične smreke. Da bi bolje upoznali tok rasta i prirasta američkog borovca, analizirali smo nekoliko njegovih stabala. Ovdje ćemo se ograničiti na analizu američkog borovca iz gospodarske jedinice »Krndija — Našička« u Slavoniji, gdje je on unesen u prirodne sastojine hrasta kitnjaka. U odjelu 225. spomenute gospodarske jedinice srušili smo> jedno stabk> američkog borovca i jedno stablo hrasta kitnjaka. Oba stabla rasla su u istim ekološkim i gospodarskim prilikama — jedno pored drugoga. Zato su podaci analize tih stabala interesantni, jer se može uspoređivati rast i prirast tih dviju vrsta drveća. Na slici 4 prikazali smo rast i prirast tih stabala u visinu i debljinu te rast i prirasit njihove drvne mase. Na lijevoj strani slike nalazi se razvoj i prirast u visinu; na desnom kraju te slike prikazan je razvoj i prirast drvne mase, a u sredini se nalazi razvoj i prirast stabala u debljinu. Iz spomenute slike vidimo, da američki borovac mnogo brže raste od hrasta kitnjaka. U pojedinim godinama postigle BU te dvije vrste drveća ove dimenzije: Visina Starost 20 30 40 50 60 godina Američki borovac 9,3 16,1 19,6 22,4 24,4 metara Hrast kitnjak 8,7 12,9 16,3 19,3 22,3 metara Debljina u prsnoj visini Američki borovac 13,6 23,0 29,6 33,6 36,6 centimetara Hrast kitnjak 6,6 11,8 16,3 20,1 22,9 centimetara Drvna masa Američki borovac Hrast kitnjak 0,08 0,02 0,330,077 0,71 0,19 1,11 0,32 1,490,46 m3 m3 Ako se ograničimo na 30t-godišnji produkcioni proces, vidimo, da američki borovac u tom vremenu postiže dva puta veću debljinu a oko četiri puta veću drvnu masu negoli hrast kitnjak. Što se tiče prirasta u visinu, on je kod američkog borovca veći nego kod hrasta kitnjaka. Debljinski prirast američkog borovca također je veći; izjednačenje nastupa u 50. godini. Volumni prirast američkog borovca je stalno viši od volumnog prirasta hrasta kitnjaka. Veća produktivna sposobnost drvne substance američkog borovca u odnosu na hrast kitnjak u gospodarskoj jedinici »Krndija — Našička-« je evidentna. Pritom treba istaknuti, da veća produk |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 31 <-- 31 --> PDF |
29 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 32 <-- 32 --> PDF |
tivnost borovca dolazi do izražaja to više. što je produkcioni proces kraći. To nam ilustriraju odnosi drvnih masa tih dviju vrsta drveća u pojedinim godinama starosti, koji nam kažu, da je drvna masa borovca u 20, u 30. i u 40. godini oko 4 puta veća, a u 50. i 60. godini oko 3 puta veća od drvne mase hrasta kitnjaka u istoj starosti. U kasnijim godinama drvne mase obiju vrsta drveća će se vjerojatno izjednačiti. Iz toga proizlazi zaključak, da Pinus Strobus dolazi u obzir za proizvodnju tankih sortimenata u odgovarajućim ekološkim prilikama i gdje nema opasnosti od Cronartium ribicola. LITERATURA: Anić M.: O zelenoj i plavoj duglaziji s naročitim obzirom na. bolest Rhabdocline, Šum. list 1933. Fourchy P.: Etudes sur le developpement et la production de quelques peuplements de Douglas, Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets, Nancy 1954. Gessel P. Turnbull J. K. Tremblay T. F.: How to fertilize trees and measure response, 1960. Gore K.: Die Douglasie und ihr Holz, 1958. Giiinier, Oudin, Schaeffer: Technique forestiere, 1946. Hawley R. C, Smith D. H.: The pactice of Silviculture, New York, 1958. Hengst E,: Allgemeine Bemerkungen zur Weymouthskiefer und zu ihrer Form, Archiv für Forstwesen, 1959. Horvat I.: Prilog poznavanju tehničkih svojstava duglazijevine, Šum. list 1953. Hummel F. C, Christie J.: Revised Conifer Yield Tables for Great Britain, 1953. Kišpatić J.: Dvije bolesti Duglazije u našoj državi, Šum. list 1952. Köstler J.: Silviculture, 1956. Me Arđle, W. H. Meyer, D. Bruce: The Yield of Douglas Fir in the Pacific North west, Washington D. C, 1949. Marković Lj.: Zelena duglazija u Srbiji, Savezna uprava za unapređenje proizvodnje, 1951. Munger T. T.: The groth and Management of Douglas fir in The Pacific Northwest, U. S. Dept. Agr. For. 1911. PARDE J.: Dendrometrie, 1961. Perrin H.: Sylviculture, tome I, II i III. Piškorić O.: Četinjače u okolini Rovinja, Šum. list br. 12, 1946. Piškorić O.: Zelena duglazija na Krasu, Šum. list br. 7—8, 1955. Piškorić O.: Duglazija kao vrsta ekonomskih sastojina na degradiranom dijelu Krša, Šumarski list br. 11-12, 1960. Pourtet J.: Veštačka pošumljavanja, Beograd 1948. Radulović S.: Duglazija u svetlosti podataka njenog razvoja na Avali, Šumarstvo br. 9—10 od 1960. Wiedemann — Schober: Ertragstafeln, 1957. Tregubov V.: Duglazija, Savezna uprava za unapređenje proizvodnje, 1951. Urbas J.: Egzote v gozdnem gospodarstvu Slovenije, Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1920. FAO: Le choix des essences forestieres, Rome 1960. A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF DOUGLAS FIR AND EASTERN WHITE PINE INCREMENT In Yugoslavia and especially in Croatia there are to be found many Douglas Fir and Eastern White Pine stands of various ages. Therefore we had an opportunity to investigate how do these American species grow in our country. First we found out that the Cubic — Foot Volume Table for second — growth Douglas Fir, established by Mc Ardle, H. Meyer and D. Bruce (Tab. No 3) is applicable also to our Douglas Fir stands. In the Table No 5 are given data on the increment of Douglas Fir Stands of various ages ranging from 22 to 70 years. The current annual increment varies from 8,3 to 18.5 cu. m/ha. We found out that a high productivity c,i Douglas Fir |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 33 <-- 33 --> PDF |
can be expected only under favourable ecological conditions as interpreted by Fourchy in France. This was proyed in our 70 — year — old stand »Pičulin« (see p. No 11) growing on a rich, deep and porous soil in the River Valley of the Gorski Kotar Regien. In this stand the current annual increment amounts to ca 18,5 cu. m/ha; the volume of the standing crop being 678 cu. m/ha and the mean d. b. h 43.5 cm; the top height is about 40 m. However the productivity of Douglas Fir in our stands is lesser than that given in the Yield Tables by Hummel, Christi and Schüber. There are many reasons for this: Douglas Fir planted was in these localities without regard to the edaphic conditions, the stands being too dense, the thinnings too moderate etc. For Eastern White Pine we found out that the Volume table, established by Hengst in Germany can be applied to our Eastern White Pine stands (see Tab. No 6). Increment data of the investigated Eastern White Pine stands are to be found in Tab. No 8. The current annuel increment ranges from 9,3 to 20,6 cu. m/ha. For the purpose of comparison of the growth of Eastern White Pine to that of the Oak (Quercus sessiliflora), we made an analysis of two stems — the one of Eastern White Pine and the other of Oak — grown side by side under the same conditions in the menagement unit of »Našička Planina«. The results of the stem analysis (height growth at left, diameter growth in the middle and volume growth at right) are given in Fig. No 4 in which number (1) represents the growth of Eastern White Pine and (2) the growth of Oak. In spite of a high productivity of Eastern White Pine it is recommended to use this species only for the production of small dimension assortiments and this in the localities which are not exposed to the hazards of Cronartium ribicicola. Kad se ovaj članak štampao, naišli smo na Häusserovu tablicu drvnih masa za zelenu duglaziju u Pardeovoj dendrometriji. S obzirom na to. da je Hausserova tablica praktičnija od Me Arđlove, donosimo je u tabeli 3a, u toliko više, što smo na temelju nje izračunali u Zelendvoru drvnu masu od 453,4 m3/ha, tj. gotovo isto kao i po Me Arđlovoj tablici. |