DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 34 <-- 34 --> PDF |
PROBLEM PROIZVODNOSTI KULTURA CRNOG BORA U SUBMEDITERANSKOJ ZONI Prilog proučavanju introdukcije crne topole i drugih vrsta dendroflore J. ŠAFAR Mada su na području Hrvatskog primorja tokom posljednjih sedamdeset godina (u Istri čltavo> stoljeće) postignuti razmjerno´ veliki rezultati u pošumljavanju crnim borom, ipak smatramo da je obnova šumske vegetacije na primorskom kršu još uvijek problem. Sadržaj problema nije u utvrđivanju sjemenskih baza, tehnici pošumljavanja ili meliorativnosti navedene četinjače. Ova su pitanja mnogo tretirana, pa su i pronađena sve bolja rješenja. Problem je u maloj proizvodnosti sastojina crnog bora: ne samo umjetno osnovanih nego i autohtonih. U vezi s iznesenim ukratko* ćemoi razmotriti: 1. prosječno sadašnje stanje kultura crnog bora ,2. problem obnove kultura i pošumljivanje. 3. problem izbora vrsta i oblika smjese. Značenje i razvojno stanje borovih kultura Na području submediteranske zone šumarija Crikvenica, Novi, Senj i Jablanac (primorske padine masiva Velike Kapele i Velebita )imamo danas 90 kultura crnog bora većih od 1 ha površine do oko- 25 ha i starih 20—70 godina; ukupna površina, nažalost, nije poznata, jer u nepotpuno dobivenim podacima površine su većinom iskazane za branjevine u kojima se nalaze kulture. (Kulture mlađe od 20 godina nisu predmet ovih razmatranja.) Mnoge branjevine ograđene su suhim zidom; samo´ na području bivšeg Inspektorata za pcšumljavanje Krša u Senju (osnovanog gcd. 1878.) podignuto´ je do godine 1936. oko 250 km suhog zida. Bila su osnovana četiri rasadnika; danas postoje tri: dva nedaleko Vratnika (osnovana god. 1880 i 1886—1890) i jedan kod Crikvenice. Nadmorske visine položaja kultura su od 10 do 700 m, ekspozicije njihovih staništa prosječno su prisojne, petrografska podloga većinom je vapnenac i manje dolomit; tla su karbonantna skeletna i skeletoidna, rijetko^ gdje duboka, uglavnom strukturna. Oko 90´´/o kultura je u području zajednice crnog graba (Seslerieto-Ostryetum Horv.), ostale su na granici zone crnog graba i bijelog graba i zone crnog graba i bukve; neznatno i u prirodnim enklavama hrasta kitnjaka (u Senjskoj draži). Prema topografskim područjima, ukupno je kultura u područjima: Crikvenica 24, Novi 13, Krivi Put 11, Senj 22, Jurjevo 10 i Jablanac 10; cd toga su pet uglavnom autohtone sastojine (v. si. br. 1 i 2): u području Senj 3 (Borova * Zbog malog raspoloživog prostora ne možemo se ovdje upuštati u dublja razmatranja (elaborat zauzima oko 200 strana). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Glavica, Sijaset i Borova) i u području Jurjevo 2 (Uijaševica i Borova draga). Autohtone borove sastojine postoje i drugdje, na grebenima Velebita, i grupe na dolomitima Vel. Kapele u Senjskoj draži; čitav areal je disjuntktan od jadranske obale do oko 1.200 (1.400) m n. v. (Autohtone sastojine crnog bora su i u unutrašnjosti, na Maloj Kapeli i Ličkoj Plješivici nedaleko Plitvičkih jezera, ali nisu predmet ovih razmatranja.) Mogu se izlučiti za sjemenske baze. Sastojine iznad Jurjeva treba izlučiti kao prirodan i turistički rezervat, napose otkad je (god. 1961.) izgrađen automobilski put za potrebe NE Grabova; ovaj kompleks sastojina crnog bora dopire do obale mora, pa je u tom pogledu jedinstven na Zemlji (v. si. br. 1). Slika br. 1 — Pogled na autohtonu sastojinu crnog bora (Pinus nigra) iznad obalnog mjesta Jurjevo kod Senja, u području buduće hidroelektrane Grabova. Čitavu šumu trebalo bi proglasiti prirodnim i turističkim rezervatom Uloga kultura je različita. Možemo- ih razvrstati u tri grupe: 1. kulture kojima je prvenstven zadatak da što više smanje loš utjecaj ekoloških faktora, ukupno 39; 2. kulture kojima je osnovni zadatak da služe za estetsko oblikovanje krajolika i rekreaciju, ukupno 10; 3. kulture kojima je bio- glavni zadatak da stvore ekološke preduvjete za druge vrste drveća, ukupno 41. Poslije izgradnje jadranske magistrale broj postojećih kultura u zelenom pojasu odn. za unapređivanje krajolika nešto se bio povećao i tako relativno smanjio broj kultura iz cstale dvije grupe. Kultura Tomišić draga, iznad kanjona ´kod Kozice (između Senja i Novoga) na jadranskoj magistrali, može služiti za brdski camping, kad |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 36 <-- 36 --> PDF |
bi ee mogla do obale izgraditi jednosjedn* žičara. Mnogo je kultura osnovan© da se smanji i umiri akvatična erozija u perimetru bujica ;najvi|še u Senjskoj draži; mnogo manje u Vinodolu, u perimetru klizišta Slani Potok iznad Crikvenice; također i iznad Krmpota kod Novoga, oko ceste Senj-Krivi Put i drugdje sa manjim takvim objektima. Ogromna su sredstva uložena u osnivanje tih kultura; mnogo i u građevine (pregradni i obrambeni zidovi, procjednice, kanalizacija i dr.), najviše u Senjskoj draži i Slanom Potoku. Gotovo sve kulture su osnovane na temelju dobr© postavljenog cilja ;samo za nekoliko kultura nismo mogli utvrditi stvarnu njihovu ulogu. Najviše zasluga u izvršenim pošumljivačkim radovima pripada prvenstveno A. Kaudersu, zatim V. P1 e š i i V. K o h u t u. Sve kulture su se dobro očuvale. Jedino u doba fašističke okupacije neke su znatno oštećene: podmetnutim šumskim požarima, također i sječom listača i, ponegdje, iskapanjem korijenja za ogrjev i dobivanje soli iz morske vode (u zamjenu za sol narod je nabavljao hranu u kontinentalnom području: preko visokih planina, kroz oslobođen i okupiran teritorij čak i izvan istočnih granica Gorskog Kotara, žene su na svojim leđima prenosile sol; na leđima su prenosile i more i ogrjevno drvo). U mnoge osnovane kulture postepeno su prodirale listače: spontano naletom sjemena i neke sadnjom i sjetvom. Prirodna migracija listača ovisila je o svojstvima staništa, postojanju i blizini sjemenjaka i o šumskoj paši. Na toplija staništa više je prodirao crni jasen, ponešto maklen, ponegdje bijeli grab i dr.; na hladnija staništa više crni grab, ponegdje javori i dr., na vrlo maloj površini podmladila se i jela. Vrlo je značajno da podmlatka bora gotovo i nema u kulturama; na boljim staništima razvio se uglavnom izvan kultura. Osim borom, pošumljivlo se i drugim vrstama drveća: domaćim listačama, alepskim i primorskim borom, omorikom, lovorom, crnikom, bagremom, orahom, maslinom i dr. Domaće listače su se, prosječno, dobro održale, a ostale malo ili su posve uginule. Umjetnu podsadnju i spontano prodiranje šumske dendroflore mnogo je sprečavala paša stoke. Prije prvog svjetskog razaranja stoka je malo gdje ulazila u branjevine, zatim sve više; danas se pase u većini kultura. Prema obraslosti listača kulture se mogu, po okularnoj ocjeni, razvrstati u tri grupe: 1. čiste ili gotovo čiste kulture, ukupno 17; 2. kulture s oko 10—20% listača, ukupno preko 30; 3. ostale kulture su na prelazu od pretežno čistih u mješovite. Prema proizvodnosti staništa i sastojina, broj najboljih kultura u kojima bi se mogli obavljati slobodniji gospodarski postupci je oko 10. kvalitetno osrednjih oko 20. U ovim kulturama mogu se intenzivnije obavljati njegovanja i introdukcije novih vrsta drveća. Većina drugih kultura treba da uglavnom poboljšava kompleks ekoloških faktora a neke služe kao dio zelenog pojasa. Ostale kulture su na tako lošim staništima da bi njega i introdukcija bile posve nerentabilne. Problem obnove i pošumljivanja U odnosu na proizvodnost nedalekih šuma jele, bukve i smreke, proizvodnost gotovo svih kultura je tako malena da se do danas u njima gotovo nigdje nisu vršili sistematski gospodarski postupci: ni da se iskorišćava drvo ni da se usmjeruje daljnji razvitak. To je posve razumljivo kad se uvaži okolnost da bi ulaganje većih materijalnih sredstava bilo nedovoljno ekonomično. Takav stav opravdavaju ove činjenice: kulture kao zaštitni objekti svagdje ispunjuju određenu ulogu (izuzetak je kultura u predjelu Slani Potok), prirast 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Slika br. 2 — Ostatak ostataka autohtone šume crnog bora (Pinus nigra) iznad Senjsko drage, na oko 500 m n. v. Ovaj osamljenik, izložen jakim burama, suhoći, vrućini i studeni polegao je donje grane do tla, i prkosi svima ekološkim nepogodama crnog bora i listača prosječno je malen, kakvoća stabala većinom je loša, praksa do danas nije pronašla ekološki odgovarajuće vrednije vrste drveća koje brže rastu, na navedenom teritoriju danas gotovo* i ne postoje pokusni nasadi vrednijih stranih vrsta drveća (osim, iz prošlih vremena, ariš). Ni kad se staništa kultura temeljitije pregledaju, ne može se lako naći rješenje za povećavanje gospodarskog kapaciteta; pogotovu u području zajednice Seslerieto-Ostryetum u kojoj je osnovano oko 90% kultura. Borovina, koia se prije Oslobođenja nije mogla prodati ni za ogrjev (velika količina čađi), danas se, doduše, može dobro iskoristiti za rudnike i za preradu u celulozu. Ali obnova borovih kultura, koje su mnogo popravile tlo i mikroklimu, sadnjom crnog bora bila bi neekonomična zbog vrlo malog prirasta ove vrste drveća. Također ni unošenje domaćih termokserofitnih listača ne bi mnogo povećalo gospodarski kapacitet sastojina, makar treba da su primješane bar do 20´7o radi održavanja bolje biogeneze. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Na području navedene zajednice nalaze se gola staništa s tako dobrim tlom da pošumljivanje samo crnim borom nije rentabilno. Crni bi bor u takvim eko-loškim okolnostima trebao da čini samo kostur u kojemu bi se bolje razvijale vrste drveća bržeg rasta. Glavna uloga bora je da obilnim i dobrim četinjakom stvara plodnije tlo i da jakom i razmjerno gustom krošnjom održava dobar kompleks klimatskih uslova. Na boljim staništima koja nisu mnogo izložena buri dovoljno bi bilo da ova vrsta drveća čini do 40% smjese. Na taj način crni bi bor obavljao određenu meliorativnu ulogu. Općenito, on bi trebao biti meliorativno-proizvodna vrsta drveća. Druge vrste, koje brže rastu nego crni bor, treba da su uglavnom produktivne. Ova i mnoga druga razmatranja nagonila su nas na razmišljanje: kojim novim vrstama drveća bj se mogla povećati proizvodnost postojećih i novih kultura. Jer poslije obavljenih terenskih radova, opširnih opisa staništa i kultura, raznih analiza, sinteza, komparacija, kombinacija i analogija trebalo je šumskom gospodarstvu konkretno predložiti: kako usmjeriti daljnji razvitak kultura. Da bi u određenim kulturama trebalo obavljati njegovanje, to je dovoljno poznato. Da se na više položaje s humidnijim staništem mogu unijeti bolje, mezofilne četinjače, to može zaključiti i svaki lugar na temelju temeljitijeg pregleda razvojnog stanja sastojina, broj takvih kultura je neznatan, svega dvije. Ali kojim bi se vrstama drveća mogao povećati proizvodni kapacitet na većini staništa, to nije bilo jasno. Pronaći prihvatljivo rješenje; bilo je još teže. I konačno, poslije mnogih uzaludnih pokušaja da se pronađe bar kakavtakav izlaz, uspjelo je probiti tamu naših razmišljanja. Slučajno. Ne, nije bilo posve slučajno. Iz davne prakse u šumarskoj operativi na području Crikvenice i Novoga nesvjesno su ili podsvjesno izbijala sjećanja na grupe topola u privatnim posjedima Vinodola. Ali ova su sjećanja bila, opet nesvjesno, potiskivana činjenicom da su u Vinodolu najbolja staništa na području Hrv. primorja. A staništa zajednice Seslerieto-Ostryetum gotovo sva su losa do vrlo loiša. I potkraj jednog umornog i beznadnog dana, u području ljutog Krša (u zaselku Klaričevac, između Senja i Krivog Puta), zapitam seljaka Prpića kakva su mu ono debela stabla na njegovu posjedu. Bila su to stabla domaće crne topole. Izbor vrsta drveća Autohtona crna topola (Populus nigra L.). Stabla domaće crne topole mogu se naći na raznim staništima u Vinodolskoj kotlini i iznad nje, npr. nedaleko kultura Pališin i Guč šumarije Crikvenica u predjelu zvanom Grohak i Solin; također i u Istri. Ali topole u zaselku Klaričevac i u njegovoj okolici rastu na brisanom prostoru poznate senjske bure. Na nadmorskoj visini oko 600 m. Dok bor u obližnjoj kulturi Greben vrlo sporo napreduje, čak se nemalen broj stabala i suši, topole u Klaričevcu uspješno odolijevaju i suhoj buri, i toplom jugu, i jakoj vrućini i insolaciji, i velikoj studeni, i lošem mehaničkom sastavu pedosfere, i pomanjkanju vlage u tlu (v. si. br. 3). Makar ovdje bura mehanički i fiziološki vrlo štetno utječe na razvitak i održavanje vegetacije, krošnje topola su normalno razvijene; nisu ni ekscentrične. Na deblu nema čičkavosti, tehničke mane koja smanjuje kvalitet deblovine. To je, recimo, aridni ekotip crne topole. Pred oko deset godina inozemstvo (Švicarska) je zamolilo da se pošalju klonovi takve topole (Trockenpappel) za osnivanje pokusnih nasada. Tada o njoj nismo ništa znali. Danas se rijetko gdje može naći po koje stablo takve topole. Lišće crne topole odlična je stočna hrana, pa se, možda, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 39 <-- 39 --> PDF |
baš pod utjecajem lisničarenja mnogo smanjila populacija topole na Kršu. Klonovi ove topole koje je seljak Prpić, po svojoj metodi u obliku kolaca, posadio dobro se razvijaju. Kad se po suvremenoj metodi obavi proizvodnja i sadnja korjenaka i njega kultura ovog ekotipa crne topole (provenijenca Klarioevac), uspjeh će biti mnogo bolji. Umjetnom hibridizacijom mogla bi se stvoriti dobra sorta: kserofitnotermofitan biotip, otporan suhoći, vrućini, studeni i buri (podjednak ekotipu provenijencije Klaričevac) i koji usto još brže raste, gradi bolji oblik debla i stvara bolja tehnička svojstva drveta. Mada su to samo prva opažanja i razmatranja i premda samo kompetentan specijalista može da dalje ulazi u razmatranja, istraživanja i pokuse, smatram da od suhog ekotipa crne topole provenience Klaričevac treba u sufomediteranskoj zoni i u unutrašnjosti kontinenta osnovati matičnjake. Treba da se organiziraju i provedu pokusi u raznim staništima zajednice crnog graba, možda i na graničnim dijelovima zajednica bijelog i crnog graba Prema dosadašnjim opažanjima može se preporučiti da operativa treba da osniva nasade prvenstveno na boljim staništima. Što više u smjesi s borom: 30—40% crnog bora i 60—70% crne topole, odnosno jedan red bora i dva reda topole. Jer bor je odlična meliorativna i dobra meliorativnc-produktivna vrsta drveća, a topola je danas vrlo proizvodna vrsta, usto i odlična pionirska vrsta.. Slika br. 3 — Stabla aridnog ekotipa domaće crne topole (Populus nigra) na goleti 600 m n. v. I ova se vrsta drveća uspješno odupire lošim utjecajima čitavog kompleksa ekoloških faktora. Ali krošnje, pod jakim utjecajima poznate senjske bure, nisu razvila oblik zastave |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Hi, na relativno najboljim staništima, pod osnovanim kulturama topole, koja brzo raste, osnivati podkulturu crnog bora, koji polagano raste. Topola razvija prosječno plitak sistem korijena (u Klaričevcu jedna korjenova žila je duga preko 7 m), a bor razvija prosječno dubok sistem korijena, pa ove dvije vrste ne će mnogo međusobno konkurirati ni u atmosferi ni u pedosferi, pogotovu kad se odredi dobar oblik smjese. Što je stanište lošije razmak topola treba da je veći, jer je sistem korijena na suhijim tlima ekstenzivniji. Ovaj ekotip topole mogao bi se upotrijebiti i za osnivanje »zračnih livada«, tj. za proizvodnju lisnika odn. zimske stočne krme, možda i u zajednici s grmastim leguminozama koje dobro podnose loš kompleks ekoloških faktora (po P. Z i a n i-u, Coronilla i Cclutea). Jlnstitut za šumarska i lcvna istraživanja NRH već je unio u plan rada osnivanje matičnjaka, istraživanja na postojećem drveću i osnivanje pokusnih nasada; naš ekspert za topole I. Podhorsk i smatra da otkriće suhog ekc´tipa crne topole može biti vrlo važno za područje srednje Evrope. Ariš. (Larix decidua Mili.). U toku pregleda kultura utvrđeno je da postoje mali nasadi evropskog ariša u dva predjela: Zavidova Kosa iznad zaselka Mrzli Dol (Krivi Put) nedaleko Senja i Krilo ispod Oltara blizu zaselka Matešić Pod odn. iznad priobalnog mjesta Jurjevo (v. si. br. 4). Oba nasada su na mikrostaništima u kojima se nalazi donji dio disjunktne zone bukve. Stabla su, vjerovatno zbog rijetkog sklopa, vrlo granata, ali grane su tanje nego na boru. Visina stabala je veća nego u crnog boca. Ovo drveće je fiziološki zrelo i plod ima dobru klijavost. pa kad se budu bolje ispitala svojstva i dobiju dobri rezultati, mogu se ove grupe ariša izlučiti za sjemenske baze. Grupa ariša je i u kulturama okoliša Francikovac nedaleko Vratnika, iznad Senja. Na temelju dosadašnjih opažanja i prema poznatim ekološkim zahtjevima može se pretpostaviti da se arišem mogu pošumljivati hladna staništa s dubljim i svježim tlom u graničnom području bukve. Također i jela. Maksimalan prsni promjer u proizvodnji ovih vrsta drveća ne bi smio biti veći od 35—40 cm. Brucijski bor (Pinus brutia Ten.). Ekološki zahtjevi ovog bora su negdje na granici ekoloških zahtjeva crnog bora i alepskog bora, ali su bliži zahtjevima alepskog. Brucijski bor je, i prema sakupljenim podacima P a n o v a, otporniji buri i suši nego alepski, brže raste nego crni bor, ponegdje mu je veći visinski prirast nego alepskom boru i razvije bolji oblik stabla. Otporniji je studeni nego alepski bor, ali mnogo´ manje nego crni bor i mnogo manje podnosi loše mehaničke i fiziološke utjecaje bure. Bolje se razvija u malo strukturnim tlima nego alepski. Dakle, brucijski bor bi bio za pošumljivanje toplijih staništa mnogo´ bolji nego crni bor. Može se unositi u područje klimatogene zajednice Carpinetum orientalis i u granične dijelove prema području zajednice Seslerieto-Ostryetum; ah samo na one položaje koji nisu na udaru bure, tj. u zatvorenija staništa s boljim tlima; jer, makar mu odgovaraju klimatske okolnosti u doba vegetacije, studen i jake bure djeluju vrlo nepovoljno. Prema tomu, trebalo bi osnovati pokusne nasade ovog bora. Pokuse bi trebalo provesti također korzikanskim crnim bocom i grčkom jelom na zaštićenijim položajima u toplijoj zoni crnog graba i u hladnijoj zoni bijelog graba. Bršljan (Hedera helix L.). Da se u području turističkih naselja i jadranske magistrale što prije ozeleni sivilo našeg golog Krša, bilo bi dobro da se mjestimice, napose u rijetke kulture, unosi bršljan. Ova zimzelena puzavica i penjačica na boljim staništima razmjerno brzo raste, pa može brže nego drveće pokriti pećinaste tvorevine i rastresito kamer:je. Najbolje se razvija na humidni |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Slika br. 4 — Grupa ariša (Larix europea), osnovana u području zajednice crnog graba na oko 500 m n. v. iznad Jurjeva nedaleko Senja. U uvali, koju zauzima bukva, ariš razvija dobar rast i uzrast, stvara dobre plodove; sjeme se upotrebljava za pošumljivanje jim staništima. Ali se dobro održi i na prosječno aridnijim položajima, kao npr. ponegdje na vrlo skeletnim i toplim položajima u kulturama Stinica, Klačnica i Zavratnica kod Jablanca. Prema dosadašnjim opažanjima u području Jablanca, nedovoljno se. i loše razvija ili uopće ne može uspijevati na onim staništima na kojima rastu Pistacia terebinthus i Smilax aspera (i Rubia peregrina). Na prosječno toplim i suhim staništima bršljan treba unositi na zasjenjenije nanoekspozicije s dubljim tlima, u škrape, tj. na položaje s kratkom dnevnom fotoperiodom. Na smirenijim dijelovima perimetra bujica ova zimzelena povijuša mogla bi smanjiti udarce pljuskova i tako, u zajednici s drugim vrstama drveća ili grmlja, sprečavati eroziju. Sade se reznice i, još bolje, korjenjaci, proizvedeni od odrezaka stabljike ili korijena. Introdukcijom bršljana u grupama mnogo se mogu uljepšati mikropejsaži naših primorskih naselja, campinga i okoline jadranskog autoputa. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 42 <-- 42 --> PDF |
PROBLEME DE LA PRODUCTIVITE DES PLANTATIONS DU PIN NOIR D´AUTRICHE DANS LA ZONE SUB-MEDITERRANLENNE. Contribution ä l´etude de l´introduction du Peuplier noir ainsi que d´autres especes d´arbres RESUME Sur les terrains degrades et denudes en Yougoslavie on a pratique beaucoup le reboisement avec du Pin noir d´Autriche. Au cours de derniers 100 ans (entre 70—100) dans la region sub-mediterraneenne on a reboise seulement avec le resineux en question. Les objections ä 1 egard de ce procede ont ete faites il y a 10 ans tout specialement de la part des experts de la FAO. Cependant il n´etait pas facile ä trouver un remplacement ä cet -excellent resineux pionnier, et d´ameliration se distinguant par un bon rendement, tout specialement dans la region sub-mediterraneenne du karst. En etudiant ce probleme par rapport ä la transformation des cultures de Pins dans la region du Littoral croate l´A. a reussi ä decouvrir un ecotype autochtone du Peuplier noir (provenance de Klaričevac pres de Senj). Ce Peuplier indigene s´est localise dans la zone centrale de l´association de Seslerieto-Ostryetum Horv. Altitude: 600 m. Roche-mere: calcaire. Sol squelettique, superficiel, sec. A Senj (7 m d´altitude) la temperature moyenne annuelle est de 14,3° C (maximum en juillet 23,8°C), la pluviosite moyenne annuelle 1350 mm. Type climatique d´apres Koppen: Cfsax". Outre le sol sec et l´insolation forte le facteur ecologique le plus important est le bora, vent tres sec et violent (jusqu´ ä 50 m/sec)´, done, la secheresse. Cet ecotype aride du Peuplier noir est tres resistant ä la secheresse, ä la chaleur, au froid et aux vents forts et e´est par ces qualites qu´il est interessant pour les stations arides de l´Europe centrale et meridionale. L´A. propose đ´etablir les quartiers et puis les plantations d´essai sur des differentes stations dans les zones littorale et continentale. II recommande de creer sur des meilleures stations les plantations melangees du Peuplier noir et du Pin noir d´Autriche en proportion 60—70% Peupliers et 30—40Vo Pins, ä savoir, deux lignes des Peupliers et une ligne des Pins, ou le type melange ä deux etages de fagon que l´etage superieur est constitue des Peupliers et l´etage inferieur des Pins. Les Peupliers avec un sous-bois constitue de legumineuses buisonnantes (Coronilla et Colutea) peuvent fournir en forme de pretendus »pres aeriens« une base d´alimentation d´hiver pour le betail. Le Pin noir d´Autriche doit constituer en meilleures station l´essence principale de la plantation protegeant le peuplement contre les influences nuisibles du bora (vent du N-NE) et ameliorant le sol. On doit etablir les peuplements purs ou presque purs du Pin noir d´Autriche seulement sur des stations tres mauvaises. A la limite vers le Fagetum il est recommandable d´introduire un ecotype correspondant du Meleze d´Europe; ä la limite vers la region de 1´Association du Carpinetum orientalis sur des endroits abrites contre le bora on plante en Pinus brutia. Autour des lieux touristiques et le long l´autoroute principale adriatique (sur des stations plus humides, ä pente faible et l´insolation courte) on recommande de creer les groupes de la Lierre, ainsi qu´on peut l´appliquer dans la region des torrents. U ne conviennent pas ä la Lierre les stations occupees par Pistacia terebinthus, Smilax aspera et Rubia peregrina; ou la plante au moyen de boutures racinees. |