DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 18 <-- 18 --> PDF |
PROBLEM PROIZVODNOSTI PANJAČA U EUMEDITERANSKOJ ZONI HRVATSKOG PRIMORJA Prilog proučavanju introdukcije borova na otoku Rabu J. ŠAFAR ZIMZELENA listopadna vegetacija otoka Raba najznačajniji je vegetacijski objekt na području Hrvatskog primorja. Usred ogromne pustinje golog i degradiranog kontinentalnog i kvarnerskog Krša mnogo se ističu šume Dundo (106 ha) i Kalifront (1033 ha) razmjerno velikim prostranstvom bujnog zelenila. Zato su ove šume već odavna privlačile pažnju mnogih botaničara i šumara. Tako i nas u toku izrade smjernica gospodarenja za borove kulture šumskog gospodarstva Senj, pod čijom su upravom i šume otoka Raba. Iako su razni razlozi onemogućili da se provedu sistematska istraživanja, smatramo da se bar na temelju opažanja i ocjena mogu dati okvirne postavke o načinu gospodarenja. Stoga ćemo ukratko iznijeti pregled prijašnjih istraživanja i opažanja, geofizičke i vegetacijske odnose, razmotriti cilj gospodarenja i način za povećanje proizvodnog kapaciteta šuma. Dosadašnja istraživanja i opažanja Navedene šume najviše su proučavali botaničari, većinom stranci: J. Host (1802), R. Visiani (1826, 1842, 1852), V. Borbäs (1876 i 1877), G. Beck (1886), A. Ginzberger (1900), E. Nikolić (1904), L. Adamović (1906), B. Kümmerle i Nyaradi (1908), Morgan (1909), J. Baumgartner (1911). D. Hire (1913), F. Morton (1915), S. Horvatić (1937, 1939, 1957) i drugi. Najznačajniji su radovi Mortona i Horvatića. Morto n je na oko 270 strana dao prikaze geografske, geološke i klimatološke, vrlo opsežne vegetacijske opise, opće privredne značajke, katalog biljaka i dr. Nastavljajući svoja istraživanja vegetacije kvarnerskih otoka, Horvati ć je u opsežnoj studiji dao rezultate fitocenoloških istraživanja kao dopunu istraživanjima otoka Paga. Sa šumarskog gledišta imamo malo radova. Godine 1906. šume je pregledao D. L a s m a n (zajedno s poznatim upraviteljem šumarije Rab J. Belijom, kojemu je kasnije, u parku Komorčar narod podigao spomenik) i opisao »šumarenje na otoku Rabu«. U tom napisu dani su podaci o razvojnom stanju šuma Kalifront i gospodarenju. Glavna vrsta drveća bila je crnika. Neuredne sječe, paša i žirenje loše su utjecali na razvitak šume. Prema navodima gospodarske osnove god. 1894., prosječni godišnji prirast po- kat. jutru bio je 2,7 m.3 (4,6 ms po ha), oblik šume trebao je biti srednji s 20-godišnjom ophodnjom za podstojno drveće i 40-godišnjom za nadstojno. Čistine su se popunjivale pinjolom, al epskim, primorskim i crnim borom, a ispod borova sadio se žir crnike. Borovi su u dvadesetoj 100 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 19 <-- 19 --> PDF |
godini postigli debljine 30 cm, naročito primorski bor; kulture stare oko 6 godina razvile su se u visinu do 7—8 m. Rasadnik je bio kod lugarnice Sv. Mara. Sjeme pinjole dobavljano je iz Toskane a primorskog bora iz Pariza. Šuma Kalifront bila je pod nadzorom namjesništva u Zadru, a šuma Dundo, vlasništvo vjerske zaklade, pod upravom šumarije Klana. Godine 1933. S. Šuri ć u povodu izrade gospodarske osnove, objavljuje napis o šumi Dundo. Navodi da je stara osnova iz god. 1906. propisala uzgoj srednje šume, ophodnju za podstojno drveće 15 godina i za nadstojno 120 godina. Drvna masa po ha bila je prosječno 50 m3, a prirast oko 3 m3/ha. Propisan godišnji etat za period 1906—1915. bio je 360 m3; po ha to bi bilo prosječno, 3,5 m3; sjeklo se 234 m3. Od god. 1915. do 1933. nije bilo sječa. Od god. 1906. do 1915. sadile su se ove vrste drveća: crnika, plutnjak, orah, lovori, primorski bor, alepski bor i pinjol; uspjeh je bio malen. Kasnije su sađeni crnika, cedar i čempres. Prema Surićevom mišljenju, šumu Dundo treba uzgajati estetski, jer je ukras otoka Raba. Pod crniku treba unositi lovor tako da se stvori dvoslojna sastojina; usto osnivati grupe raznih vrsta četinjača, naročito uz putove. Na 14 primjernih ploha proredama je izvađeno 15 nvVha. Pisac preporuča nisku proredu. A. Petrači ć je opisao klimu, reljef, tlo, vegetaciju i način dosadašnjeg gospodarenja. Na temelju analize primjernih ploha pokazalo se da se golom sječom iz 20-godišnje sastojine može dobiti oko 55 m3 drvne mase; znači, prirast je bio po ha oko 2,7 m3. Prema prosječnim podacima šumarije, izvadilo se po ha oko 36 m3; znači, prirast je bio oko 1,8—2 m3 po ha. Prema rezultatima istraživanja B. Nikšić a u god. 1955. na primjernim plohama, ukupna drvna masa po ha (vjerovatno u 20-godišnjoj sastojini) bila je na I bonitetu 40,2 m3, na II bonitetu 35,3 m3 i na III bonitetu 13,7 m3; znači, prirast je bio po bonitetima oko 2 do 0,7 m3 po ha. Nijedna od navedenih gospodarskih osnova (iz god. 1894, 1906 i 1933) nije pronađena. Geofizički, vegetacijski i šumsko-gospodarski odnosi Reljef navedenih predjela je blago valovit. Pad zemljišta prema moru je najprije blag i kod obale strmiji. Najviša nadmorska visina je 84 m. Petrografsku podlogu čine vapnenci Gornje Krede. Tlo je do srednje duboko, većinom osrednje strukturno, plodno. Značajno je da ovdje nema zmija otrovnica i da se umjetno naseljene jarebice nisu mogle održati; uzroci ovoj pojavi nisu poznati. Prema studiji A. Sliepčevićev e za period 1946—1958., klima otoka Raba je blaga, pod jakim utjecajem aktivnosti meridionalne monsunske cirkulacije, s kontinentalnim i povremenim oceanskim varijantama. Relativna vlaga zraka prosječno je 65,8%; nema ekstremne vrijednosti. Godišnja oborina nije mnogo nejednolično raspoređena; ipak su proljeće i ljeto najsuši dio godine. Ukupna godišnja oborina je 1042 mm, od toga u toplijem dijelu godine 47%. Ljetna vrućina je podnošljivija nego npr. u Crikvenici. Na temelju podataka o temperaturama (srednja godišnja je 15,5°C) može se zaključiti da je klima na Rabu prelazna između kontinentalne i maritimne. Na ovom otoku manji je broj vrućih, hladnih |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 20 <-- 20 --> PDF |
i studenih dana nego u Crikvenici: U 13 godina bilo je 37 dana pojave snijega. Mrazovi su neznatni. Najčešći i najjači vjetar je jugo, zatim bura. Značajan je i zmorac (maestral); duva s mora u toplom polugodištu, razblažuje ljetnu popodnevnu žegu. Glavno obilježje zimzelene listopadne vegetacije daje crnika i zatim veliki vrijes (uljka), planika, zelenika i dr. Klimaks vgetacije crnikine vegetacije S. Horvati ć je nazvao Quercetum ilicis gallaprovinciale fraxinetum orni i, kasnije (god. 1957.). Orneto-Quercetum ilicis. Prema navodima istog pisca, regresivan razvitak šume crnike stvara se pod utjecajem antropozoičkih i lokalno-klimatskih faktora (bura) u ovom sukce- Slika 1. Makija visoka 3—4 m, stagnira. Proizvodni kapacitet staništa premalo je iskorišten. Prirast je malen, prihod veoma malen sivnorri nizu: makija Erica arborea-Arbutus unedo, garig (sredina između makije i kamenjare), Brometo-Chrysopogonetum grylli, stadij Salvia officinalis, stadij Cytisus spinescens, (stadij Drypetum Jacquinianae). Crnika, česmina (Quercus ilex) ekološki je vrlo otporan element šumske i makijske dendroflore. Duboko se i široko zakorjenjuje, pa u doba suše može dobro iskoristiti malene količine vlage. Na lošijim bonitetima stvara malen obrast i rijedak sklop. U rjeđem sklopu stablo joj se razgrana već kod 2—3 (4) m iznad tla, ali i u gušćem sklopu deblo nije dugo. Kad se sklop naglo i jako otvori, grane i vrhovi stabla se suše. Na deblu se iz proventivnih pupova razvijaju sekundarne grane, to više što je krošnja manje razvijena. Crniku mnogo napadaju Corebus i Cerambix. Upo |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 21 <-- 21 --> PDF |
trebljivost crnikovine nekad je bila velika (za brodarsku građu); danas manja, jer se teško cijepa, čavli se u nju teško zabijaju; i za ogrjev se nerado upotrebljava. Ostale vrste dendroflore gospodarski su malo važne, jer se njihovo ogrjevno drvo zamjenjuje plinom i elektrikom. Također je malena potražnja vinogradskog kolja i ugljena od velikog vrijesa. Gotovo sva starija literatura navodi mišljenje da su šume otoka Raba najljepši ukras Hrvatskog primorja, pogotovu kad se razmatraju u odnosu na sive goleti padina obližnjeg Velebita. Navode se i činjenice o neracionalnim sječama crnike za izradu1 brodova i stvaranje laguna, o prenaglim legalnim i ilegalnim sječama stabala za tehničku građu, ogrjev i ugljen, o stalnoj paši, žirenju i požarima. U doba talijanske okupacije god. 1919 1921. i 1941—1943. šume Dundo i Kalifront mnogo su se iskorištavale eksploatacijskim sječama: makija golom sječom i nadstojna stabla prebornim odabiranjem. Pošumlljivanje na otoku Rabu počelo se provoditi već početkom druge polovice prošlog stoljeća; dakle, pred sto godina. Veća pošumljivanja bila su poslije god. 1885. Unošene su razne vrste borova, crnika i medunac, također i čempresi, cedrovi, tuje, bagrem, pajasen, topole, lovor, agava i dr. Zbog turističke važnosti šume Dundo projektirane su i izgrađene turističke staze u toku god. 1933. do 1935. (A. Premužić); ukupno oko 6 km staza. Poslije Oslobođenja, redovno iskorišćavanje nije se obavljalo. Bilo je pokušaja da se usmjerenim uzgojnim postupcima poveća proizvodnost. Ali ovi zahvati, zbog zabrane redovne sječe ograničeni na malene površine, bili su vrlo suzdržljivi; razlog je bio također i taj što nije bio određen cilj gospodarenja. Obavljala su se uglavnom niska čišćenja. Oslobađan je borov prirodno naseljen podmladak, koji u gustom sklopu nije mogao razviti dobar oblik krošnje, debla i korijena. U pojedine čistine, stvorene čišćenjem ili otvaranjem sklopa, umjetno su unošeni alepski i primorski bor. Ilegalnih sječa danas gotovo nema, jer je malena potražnja za ogrjevnim drvetom i koljem. Cilj gospodarenja Cilj gospodarenja određuje se na temelju rezultante, koja se dobije utvrđivanjem i usklađivanjem komponenata prirodnih i gospodarskih faktora šumske proizvodnje. Naprijed smo već iznijeli osnovne postavke o kojima ovisi utvrđivanje gospodarskog cilja. Zbog boljeg pregleda, ovdje ćemo ih ukratko sažeti: 1. Prirodni faktori za unapređenje proizvodnosti šuma su na 70—80% površine predjela Dundo i Kalifront odlični. Dobro tlo i blaga klima utječu da se vegetacija vrlo bujno razvija. U odnosu na ovako dobar kompleks ekoloških faktora sadašnji proizvodni kapacitet degradiranih šuma (makije) vrlo je nizak. Vrlo je malen kvantitativan prirast i, pogotovu, kvalitativan. Na ovakvim staništima mogu se dobro razvijati razne vrste drveća, domaće i strane, naročito četinjače. 2. Gospodarski faktori ukazuju na to da danas i, još više, u budućnosti ne će biti toliko potrebno ogrjevno drvo, ugljen i kolje kao nekad. Prirast makije je, u odnosu na staništa, neznatan: prosječno1 oko 1 do 5 ms 103 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 22 <-- 22 --> PDF |
po ha. Potražnja za crnikovinom, planikovinom, vrijeskovinom, zelenikovinom i dr. je malena. Uzgojni radovi u makiji su skupi, ne daju velik prihod i vrlo malo povećavaju vrijednost sastojina. Potražnja za četinjačama je velika. Pod njima se može, kad uzrastu, dobro razvijati makija. Dakle: prirodan proizvodni kapacitet staništa mnogo je veći nego sadašnji gospodarski kapacitet šuma. Budući da je proizvodni kapacitet makije mnogo manji nego proizvodni kapacitet unesenih borova, treba u degradiranu šumu zimzelenih listača introducirati ekonomski potrebne i ekološki odgovarajuće četinjače. Na temelju orijentacijskih ispitivanja, koja bi trebalo nastaviti metodičkim istraživanjima, može se pretpostaviti ovo: — crni bor stvara mnogo manji prirast nego eumediteranske vrste borova; — alepski bor polaganije prirašćuje nego primorski bor; — pinjol manje prirašćuje nego primorski bor, više nego alepski; — crnika razvija mnogo manji prirast nego mediteranski borovi; — primorski bor i pinjol stvaraju mnogo pravnije, vitkije i manje razgranato deblo nego alepski bor i, pogotovu, nego crnika; —´ alepski bor u smolarenju daje bolju kakvoću smole nego drugi borovi; — primorski bor i pinjol, zbog većih iglica, vjerovatno stvaraju više četinjaka nego alepski bor; Slika 2. Prirodno stvorena grupa mediteranskih borova u makiji na skeletoidnom tlu. Introdukcijom borova, može se proizvodnost višestruko povećati. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— iz češera pinjola dobivaju se jestive sjemenke, koje se mogu prodati i u inozemstvu; — upotrebljivost borovine mnogo je veća nego upotrebljivost crnikovine; — primorski bor i pinjol otporniji su buri nego alepski bor; — brucijski bor bolje podnosi hladnoću i buru nego alepski bor, više prirašćuje nego crni bor. Cilj gospodarenja treba, dakle, biti: proizvodnja tehničke oblovine od četinjača za građevno drvo i celulozu, eventualno i za proizvodnju smole. Makija treba da služi za održavanje dobre sastojinske klime, stvaranje listinca i za proizvodnju ogrjevnog drveta i kolja. Takav cilj gospodarenja omogućuje da se stvara mnogo veći prirast i još veći prihod nego održavanjem i njegovanjem makije ili stvaranjem srednje šume listača: do 10—12 (15) m3 po ha. Način uzgajanja Sve veća potražnja drveta četinjača u svijetu i naročito u našoj zemlji (svega 29% drvne mase šuma u Jugoslaviji, samo 18% u Hrvatskoj) i navedena velika proizvodnost borova u šumama Kalifront i Dundo upućuju da se, u skladu s preporučenim ciljem gospodarenja, moraju proširiti četinjače. Proširivanjem četinjača znatno će se smanjiti učešće malo vrijedne makije, do 50%. Ali smanjenje obrasta makije ne će loše utjecati na domaću potražnju i potrošnju ogrjeva i kolja niti na njenu ekološku ulogu održavanja dobre sastojinske klime i dobre proizvodnosti tla. Vidi pril. si. br. 1, 2 i 3. Sastojine, koje će se osnivati odnosno transformirati introdukcijom borova, treba da su što više dvoslojne . Gornji sloj obrazovat će se od sklopa borova a donji od sklopa makije. Ovakav oblik sastojine omogućit će da se stvara velik aditivan (dodatni) prirast. Sunčano podneblje mediterana ima dovoljno svijetla za oba sloja. Kad borovi odrastu, u donji dio sastojinske atmosfere prodirat će više postrane i difuzne svjetlosti. Borovi će dublje prodirati u pedosferu, pa će i u tlu biti dovoljno prostora za oba sloja podzemnih organa drveća. Izbor vrsta bora ovisi o njihovoj proizvodnosti. Najveći kvantitativan i kvalitativan prirast stvara primorski bor. Najbolja proizvodnost smole je na alepskom boru. Izbor vrste borova ovisi i o njihovim ekološkim zahtjevima: na dubljim tlima postotak smjese primorskog bora i pinjola treba biti veći, na plića tla može se uspješno unositi alepski bor. Na hladnijim i vjetru izloženim staništima treba više pošumljivati brucijskim borom. Na najhladnijim i buri mnogo izloženim staništima, izvan tipičnog područja zajednice Orneto-Quercetum ilicis, najbolji će biti crni bor, eventualno u smjesi s aridnim ekotipom crne topole (npr. provenijenca Klaričevac, iznad Senja): oko 30—40% bora i 60—70% topole, odnosno jedan red bora i dva reda topole; budući da nemamo nikakvih iskustava, treba prethodno osnovati pokusne nasade navedenog ekotipa topole. Borovi se mogu unositi u makiju na tri načina: na velikoj površini, na pruge i u veća gnijezda. Izbor ovisi o sastavu makije, staništu, gospodarskoj važnosti pojedinih predjela i njihovom turističkom značenju. Za provedbu transformacije i konverzije treba, dakle, prethodno izraditi sumsko-uzgojni plan. 105 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Introdukcija na velikoj površini može se izvršiti samo na najboljim staništima. Makija se iskoristi golom sječom, preostalo granje, panjevi i površinsko žilje korijenja se event, spali kontroliranim požarom. Tlo se, prema njegovoj strukturnosti, izbrazda i zatim se izvrši sjetva. Da će biti dobar uspjeh takvog postupka, upućuje ova činjenica: na obližnji predjel Frkanj neprijatelj je u toku II svjetskog razaranja bacio zapaljive bombe; poslije požara postepeno se naletom sjemena iz postojećih sjemenjaka pojavio i razvio podmladak borova, mjestimice vrlo gust. Budući da se požarom većinam ne može posve uništiti izbo j na snaga makije, razvit će se rijedak sloj zimzelenih i listopadnih listača, koje će konkurirati introduciranim vrstama borova. Zato treba bor sistematski oslobađati od konkurencije listača. Sličan pDstupak predlaže S i m u- n o v i ć. Isti pisac preporuča sjetvu ječma, koji biljke zaštićuje od jake insolacije (ali im oduzima dio vlage u tlu!). Ako iskustvo pokaže da se Slika 3. Kultura crnog bora na skeletnom tlu omogućit će da se, kasnije unesu eumediteranske vrste borova kojih je energija prirašćivanja mnogo veća požarom posve uništi izbojna snaga makije i kasnije se ona ne obnovi naletom sfjemena, požar, kao meliorativan postupak, treba ili ukinuti ili ga treba voditi tako da zahvati samo površinski dio pedosfere. Introdukcija na pruge (pojase) je polaganija. Pruge se polažu u smjeru okomitom na utjecaj najznačajnijeg ekološkog faktora ´(bura, insolacija); također i tako da se što više olakša izvlačenje i prijevoz 106 1 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 25 <-- 25 --> PDF |
posječenog drveta. Sirina pruge može biti 2—3 (4) m; preostala panjača zaštićuje novi naraštaj od štetnih utjecaja klimatskih faktora i donekle sprečava razvitak novih izbojaka iz panjeva i korijenovih žila. Sječu obaviti u prvoj polovici vegetacije. Da se još više spriječi razvitak novih izbojaka, treba- ih uništiti dendrocidom; prethodno ispitati kako će nakon tretiranja neispran dendrocid utjecati na biljke. Introdukcija se obavlja sadnjom a na postojećim čistinama na kojima je makija bila rjeđa sjetvom. Borove biljke oslobađati od konkurencije panjača. Sastojina, osnovana sadnjom biljaka u pruge, biogenetski je bolja nego kad je osnovana na velikoj površini poslije gole sječe. Introdukcija u gnijezda može se racionalno obavljati u rjeđoj makiji, kroz koju se radnici mogu provlačiti kad iznose posječen materijal i kad pošumljuju. Obavlja se na najlošijim staništima. Površina gnijezda može biti 5—50 m2.- Što je gnijezdo veće, veća je i konkurencija novih izbojaka makije, ako se prethodno ne upotrijebe dendrocidi. B ić a n i ć preporuča obradu tla 15—20 cm duboko i gnojenje umjetnim gnojem (KAS ili dr.), jer se gnojenjem povisuje prirast drvne mase za oko 15%. Kombinacija p o š u ml j i v a n j a na pruge i gnijezda je mnogo racionalnija nego pošumljivanje samo u gnijezda. Taj se postupak može primijeniti npr. u predjelu u kojemu su boniteti tla vrlo različiti i u kojemu je makija gušća i rjeđa: u boljim i gušćim dijelovima pošumljuje se na pruge a u lošijim i rjeđim u gnijezda. Turističko značenje Dvoslojne sastojine mnogo će povećati estetiku šuma: zbog kontrasta boja i oblika tamnozelenih krošanja borova i svjetlozelenih krošanja podstojne makije. Održavanje same makije nije ni ekonomično ni estetski lijepo. Na mnogim mjestima je makija toliko gusta da posjetilac ni ne može u nju ući, ne može u nju ni pogledom dublje prodrti. Kad bi se uz putove i staze, prema usvojenom planu i programu, osnivale grupe drugih vrsta drveća, napose ekzota (čempresi, cedrovi, platane, plutasti hrast i dr., svaka vrsta posebno), šuma bi dobila još veću turističku važnost. Suma Dundo je god. 1949. proglašena prirodnom rijetkošću, odnosno upravljanim rezervatom. Zato u njoj treba očuvati dijelove dobro sklopljene makije i, naročito, grupe odrasle crnike. Ali i ovaj objekt bio bi ´turistički najznačajniji, kad bi se u njemu mjestimice stvarale dvoslojne skupine bora i makije. Za čitav zapadni dio otoka Raba, tj. zapadno od linije Kamporska draga-Eufemija, trebalo bi izraditi šumarsko-turistički projekt, baziran na šumsko-gospodarskom, estetskom i turističkom oblikovanju krajolika. Ekonomska šuma treba da je samo u predjelu Kalifront, Dundo pretežno prirodan rezervat, Frkanj park-šuma; ostali predjeli treba da služe prvenstveno za kupališni turizam, a izvan obalnog područja za šumsko gospodarenje. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
VAŽNIJA LITERATURA B i ć a n i č, B.: O cilju gospodarenja u šumama na nižim položajima eumediteranske zone Dalmacije i njegovom ostvarenju. Šumarski list, 1961. Horvatić , S.: Pregled vegetacije otoka Raba. Prirodoslovna istraživanja Jugoslavije. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1939. ´Jovančević , M.: O brzini rasta i potrebi proširenja mediteranskih borova na južno-dalmatinskom kopnu. Šumarstvo, 1957. Lasman, OD.: Šumarenje na otoku Rabu. Šumarski list, 1906. Morton , F.: Pflanzengeographische Monographie der Inselgruppe Arbe. Leipzig, 1915. tNikšić, B.: Makije sjevernog Jadrana iz šumsko-gospodarskog gledišta (rukopis 1954.) iPetračić , A.: Zimzelene šume otoka Raba. Glasnik za šumske pokuse. Zagreb, 1938. fiimunović, M.: Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alepskog bora nakon pripreme tla požarom. Šumarstvo, 1956. (Sliepčević , A.: Klima otoka Raba. Hidrometeorološki zavod NRH. Zagreb, 1960. Š a f a r, J.: Problem proizvodnosti borovih kultura u submediteranskoj zoni. Prilog proučavanju introdukcije crne topole i drugih vrsta dendroflore. Šumarski list, 1962. Š u r i ć, S.: Šuma Dundo na otoku Rabu. Šumarski list, 1933. PROBLEME DE LA PRODUCTIVITY DES TAILLIS DANS LA ZONE EUMEDITERRANEENNE DU LITTORAL CROATE (Contribution ä l´etuđe đe l´introduction des Pins sur Pile de Rab) RESUME Les forets toujours vertes de l´ile de Rab ont ete etudiees par de nombreux botanistes etrangers et du pays, ainsi que par quelques forestiers ä partir du siecle passe jusq´ä nos jours. A travers les siecles les forets sur cet ile ont subi de fortes degradations par suite des coupes et des päturages excessifs ce qui a donne naissance ä des maquis. Par-ci, par-lä on a reboise pour la plupart aveć les Pins et avec le Chene vert, ä partir de la deuxieme moitie du siecle dernier et tout specialement apres 1885. L´altitude moyenne de la foret »Dundo« et »Kalifront« est d´environ 60 m (max. 84 m), la roche-mere est le calcaire, les precipitations annuelles sont de 1040 mm (dont 47´Vo tombent dans la periode chaude de 1´annee), l´humidite relative moyenne de l´air est de 65,8l0/o, et la temperature moyenne annuelle est de 15,5°C. Formation vegetale: Orneto-Quercetum ilicis H-ić. Les plans d´amenagement (1894, 1906, 1933) ont prescrit la creation du taillis sous-futaie de feuillus. L´accroissement moyen annuel est d´ 1 ä 5 m3 par hectare, et le materiel sur pied de 20 ä 60 m3 par hectare. Partant de ses etudes l´auteur a constate que la capacite de production de la station est beacoup plus grande que le rendement actuel des forets. Apres avoir bien considers tous les facteurs naturels et economiques de la production forestiere on a fixe le but de la gestion, la constitution du peuplement ainsi que la forme du melange de sorte que l´etage superieur est forme de Pins et l´etage inferieur de maquis. Partant de revaluation de l´accroissement en volume et en qualite, ainsi que des caracteristiques ecologiques des especes d´arbres l´auteur recommande pour les sols assez profonds d´introduire le Pin maritime et le Pin pignon et pour les sols pauvres le Pin d´Alep, alors que pour les stations exposees aux vents d´introduire le Pinus brutia. En dehors de la region typique de l´association d´Orneto-Quercetum ilicis on recommande la creation des plantations d´essai melangees: de 30 ä 40P/o de Pin noir d´Autriche et de 60 ä 70l:l/o de Peuplier noir de l´ecotype aride; cet ecotype a ete trouve par l´auteur dans la zone sub-mediterraneenne de l´association de Seslerieto- Ostryetum. |