DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 38 <-- 38 --> PDF |
SMANJIVANJE ŠTETA, KOJE NASTAJU BUŠENJEM STABALA PRESSLEROVIM SVRDLOM DUŠAN KLEPAC BUŠENJEM Presslerovim svrdlom ozljeđuju se stabla, pa od toga mogu nastati veće ili manje štete. Tim se problemom bavio u Njemačkoj W. Schöpfer te je na XIII Kongresu IUFRO u Beču god. 1961. objavio rezultate svojih istraživanja. Evo ih u kratkim crtama: Ako se rupice na stablu, izbušene svrdlom, odmah ne začepe, mogu štetne Basidiomycete iz porodice »Polyporaceae« inficirati kanal, gdje je sivrdlo ušlo u deblo. Ozljeđivanje stabla Presslerovim svrdlom uzrokuje katkad povećani prirast, tako da se na deblu, gdje je busenje izvršeno, mogu vidjeti nakon nekog vremena nabrekline. Stoga mjerenje prsnih promjera na takvim stablima nije više pouzdano. Štetno djelovanje bušenja Presslerovim svrdlom ispitivao´ je Schöpfer na smreki, jeli, bukvi, hrasrtu i grabu, tako da su rupice na stablu ostale 5—6 godina otvorene. Smreka. Pokusi su vršeni u odraslim smrekovim sastoj^nama različitjilh područja i staništa. Utvrđeno´ je, da je preko 80% rupica, izbušenih svrdlom, bilo inficirano micelijem crvene truleži. Prirodna obrana stabla, koja BC očituje kao curenje smole, nije bila dovoljna, da spriječi infekciju. Od 24 analizirana stabla mioelij gljive se raširio u 5—6 godina prosječno za 1,43 m iznad napadnutog mjesta i za 0,95 m ispod njega. Premda nije zapaženo da se drvo razara, ipak se vidjela promijenjena boja drva u okolini rupice. Ranjavanje, tj. bušenje stabla, prouzrokuje perturbaciju procesa rastenja u neposrednoj blizini rupice. Debljinski prirast, abnormalno velik, nastavlja Se još 5 godina nakon bušenja. Ako- su povrede vrlo jake, zamijećene su rane na stablu, duge 30 cm i 6—16 cm šiiroke. Mlada smrekova stabla su najjače deformirana. Jela. Ispitivanja su pokazala da se jela vlada kao i smreka.. Sva ispitana stabla bila su inficirana. Bukva. Ispitano je u svemu 17 stabala koja su bušena dijametralno. Svaka rupa od njih 34 služila je kao´ ulazna vrata za micelij bijele truleži. Tako je smanjena vrijednost najnižeg trupca. Vertikalno proširenje micelija bilo je jače nego horizontalno. Zbog bušenja i povrede kambija rad kambijalnog plašta je jako stimuliran pa se na deblu na izbušenome mjestu nakon 4—5 godina vide velike nabrekline. Hrast. Na 25 istraživanih stabala svaka je rupica imala znakove infekcije. Opažena je zona obojenog drva u dužini od 30 cm. Grab. Reagira kao i bukva. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Nakon tih pokusa Schöpjer predlaže e>vo: a) treba spriječiti bušenje stabala, ako se rupice na stablu ne zatvaraju; b) na stalnim pokusnim plohama treba odustati od bušenja stabala u prsnoj visini, ako* se na tim plohama periodički mjere prsni promjeri; prtobitačno je da se na stablu označi mjesto- gdje je bušenje izvršeno; c) na stablima s kojih je izvrtak uzet ne bi trebalo ponovno* uzimati izvrtke. Schöpfer i Beisel istražili su. mogu li se rupice dezinficirati i efikasno zatvoriti. Potpuno* začepljenje rupica nepropusnim i »fungi´ridfaim-« tamponima djeluje destruktivno na spore, koje su već ušle u rupe, te pored toga čine efirkasni vanjiski pokrivač na stablu. U tom omjeru Schöpfer je ispitao* nekoliko instrumenata, koji bi omogućili da se rupice pune uniformno*. Jakom prešom može se utisnuti u rupicu specijalna supstancija. U tu svrhu isprobani su voskovi različitih vrsta. Ručnom prešom treba nekoliko* puta pritiskivati kako bi se potpuno ispunila rupica i sve pukotine u njoj. Autor daje neke podatke o potrcšku voska po* jednoj rupici: SI. 1. Pištolj, željezni okvir za dobivanje voštanih metaka, voštani meci (Klepac) — cfagoj 3 cm 1.9 g — dugoj 5 cm : 2.0 g — dugoj 7 cm 3.0 g Zavod za uređivanje šuma Zagrebačkog šumarskog fakulteta našao* je također jedinu mogućnost kako bi se rupice na stablima mogle začepiti i dezinficirati. Službenik spomenutog Zavoda N. Sitvuk konstruirao´ je za tu svrhu posebni pištolj s voštanim mecima. Cijev toga pištolja prisloni se na rupicu stabla i ispali se u nju voštani metak, koji začepi i dezinficira rupicu. U koliko je rupica duboka, mogu se ispaliti dva pa čak i tri metka u nju. Voštani meci imaju ove dimenzije: Duljina 60 mm, debljina 8,7 mm; izrađuju se cd običnog voska, koji se zagrije i rastopi; radi ´dezinfekcije, tekućem vcsku dodaje se nešto lindana, pantakana i špirita, nakon čega se tekući vosak nalijeva u odgovarajuće kalupe iz kojih se poslije kratkog vremena dobiju voštani meci.. Na slici 1 prikazana su: pištolj, željezni okvir sa žljebcvima u koje sie toči tekući vosak i voštani meci. Pištolj se puni s 8 voštanih metaka. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 40 <-- 40 --> PDF |
SI. 2. Deformacije na poprečnom presjeku, hrasta lužnjaka u šumariji Lipovljani. Deformacije su nastale zbog bušenja stabala Pres^lerovim svrdlom. Bušenje je izvršeno pred 6 godina u prsnoj visini stabla na četiri mjesta, gdje se danas vide nabrekline (Klepac) COMMENT LIMITER LES DEGÄTS PROVOQUES PAR LES SONDAGES A LA TARIERE DE PRESSLER RESUME A la 25eme Session du 13eme Congres IUFRO ä Vienne en 1961 Walter Schöp fer a fait un rapport sur les »Problemes poses par les sondages ä la tariere«, oü il a decrit les degäts provoques par les sondages ä la teriere. U a aussi propose de fermer les trous de sondage par un tampon fungicide ä 1´aide d´une presse ä haute pression. L´auteur a aussi essaye de trouver les moyens pour diminuer les degäts, causes par les sondages ä la tariere,, etant donne que les dommages sont tres serieux. Sur la figure No2 on voit elairement les quatre deformations sur le Chene pedoncule oü, il y a six ans, l´auteur a pris quatre carottes du bois (echantillons du bois) avec la tariere de Pressler, sans fermer les trous de sondages. Actuellement l´auteur emploie un revolver special pour fermer les trous de sondages ou plutöt pour enfoncer les tampons dans les trous. Les tampons ressemblent aux cartouches de revolver; ils sont faits de cire ä greffer avec du fungicide et de l´insecticide. Les dimensions de cartouches sont d´une longueur de 60 mm et d´une epaisseur de 8.7 mm. Ce revolver est presente sur la figure No 1. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ING. BELA JELMAN Ing. Bela Jelman, v. šum. savjetnik u m. umro je 7. siječnja 1962. u Zagrebu. Rođen je 15. XII 1880. u Kološvaru (bivša Mađarska, danas Cluj u Rumunjskoj). Gimnazijske je nauke završio u Miškolczu, a šumarske na šumarskoj akademiji u Šelmetzbany, biv. Mađarska, danas Cehoslovačka). Po svršenom stručnom šumarskom studiju počeo je služiti 4. IX 1903. u Otočcu u Lici, kod tamošnjeg Šumarskog ureda, kasnije Direkcije šuma na Sušaku, zatim u Škarama, Fužinama, Novoj Gradiški i Vinkovcima, gdje je vršio dužnost direktora (1930. do 1932.). Službovanje je završio u Zagrebu, gdje je umirovljen 1939. Bela Jelman pokopan je 9. I o. g. uz brojno učešće kolega, prijatelja i znanaca, koji su ga ispratili na vječni počinak. U ime Saveza šumarskih društava Hrvatske oprostio se od pokojnika šum. savj. u m. ing. A. Perušić. Pokojni Jelman , rođen Mađar, snašao se vrlo brzo i dobro u Hrvatskoj. Oženjen je bio kćerkom šum. rav. na Sušaku ing. Tölgä i kao uzoran suprug i otac, bio je primjer vrlo dobrog, čestitog, nesebičnog, skromnog i marljivog čovjeka, vrlo dobar stručnjak i drug, koji je ostavio najljepšu uspomenu i u narodu i kod drugova, gdjegod je služio. Ing. Bela Jelman ostat će nam u trajnom i dobrom sjećanju. Ing. A. P. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 42 <-- 42 --> PDF |
RAZNE STRUČNE TEME I PRIKAZI POSLJEDICE SUŠNOG LJETA 1961. G. NA DENDROFLORI U SPLITU I OKOLICI Naša stručna štampa ima malo radova s fenološkim podacima, a osobito o utjecaju posebnih vremenskih prilika na pojedine vrste. Tako bar izlazi iz podataka »Šumarske bibliografije« (lit. 3.) kojoj, po mom mišljenju, ni s tog područja, nije izmakla registracija nijedne veće radnje ili obavijesti. Objavljivanja takvih opažanja potrebna su, kako bi se dobila što potpunija slika o biološkim i uzgojnim vrstama pojedinih vrsta i tako olakšao kako izbor kod sadnje tako i uzgojne mjere kasnije. S tog stajališta saopćavam i ove rezultate opažanja o utjecaju ljetnog sušnog perioda 1961. godine nekih vrsta u Splitu i okolici, odnosno njihovo reagiranje na pomanjkanje oborina. Ujedno, ukratko iznosim i o reagiranju biljaka posađenih u zimskom periodu u okviru praktičkih radova pošumljavanja učenika Šumarske kole za krš u toku tog sušnog perioda. Vremenske prilike u ljetu 1961. god. Za ocjenu vremenskih prilika donosim podatke o oborinama i o srednjim mjesečnim temperaturama Hidrometeorološkog opservatorija na Marjanu (nadm. visina 125,5 met.) i Ombrometrijske stanice u Kuni na Pelješcu (nadm. visina cea 400 met.)*. Ti su podaci, kao i prosječne vrijednosti izneseni u tab. 1. i 2. Prosječni podaci za Split predstavljaju 50-godišnji prosjek, a uzeti su iz knjige M. Durića (lit. 1.). Kako se iz podataka u tab. 1. i 2. vidi, u prvih devet mjeseci 1961. godine bilo je znatno manje oborina od prosječnih. U Splitu su te razlike iznosile: a) od I do VII mjeseca prosjek oborina iznosi 435 mm, a 1961. god. 329,2 mm ili 75,60/o prosječne količine; b) od I do VIII mjeseca prosjek oborina iznosi 476 mm, a 1961. god. 337,1 mm ili 70,6%; c) od I do IX mjeseca prosjek oborina iznosi 551 mm. a 1961. god. 337.3 mm ili samo 60,&>/o prosječnih vrijednosti. Manjak oborina osobito je izrazit u VITI mjesecu — svega cea 20a/o prosječnih količina *) Za ove podatke zahvaljujem drugovima ing. VI. Stipaničiću (za Split) i Kreši Pocrnji (za Kunu). za taj mjesec i u IX mjesecu, kada nije palo ni 1% prosjeka. VIII i IX mjesec 1961. god. bio je i na Pelješcu bez oborina, i to u punom smislu riječi, jer nije zabilježen ni mm kiše. Težište sušnog perioda u ljetu 1961. g. bilo je, dakle, u VIII i IX mjesecu, ali se posljedice na đrvolikoj vegetaciji opazilo tek polovicom IX mjeseca. Radi toga su i iznijeta opažanja vršena u drugoj polovici tog mjeseca odnosno konkretno 21. IX na Čiovu (istočni rt), 3. X u Kaočina gaju (na Kozjaku iznad Kaštel Sućurca (vidi si. u lit. pod 2), a u samom Splitu — na Marjanu 11. X. Opažanja su vršena u Splitu nekoliko dana iza jače kiše, jer je 5. X zabilježeno 24,4 mm oborina, prvih od 17. VIII. 7. XII opažanja su vršena i na jugozapadnoj strani Mosora na potezu Zrnovnica—Kučine. Posljedice sušnog perioda Lako uočljive posljedice sušnog perieda očitovale se samo na pojedinim vrstama. Alepski bor (Pinus halepensis Mili.): Na području Zrnovnica—Kučine zapaženo je sušenje pojedinih primjeraka jednogodišnjih biljaka, kao i starijih (visine oko 0,70 met.) prirodnog podmlatka. Od suše stradale su jedinke, koje su se razvijale na horizontalnoj ploči, a korijen im nije našao pukotinu kroz koju bi mogao prodrijeti u dublje slojeve ma i s minimalnim količinama zemlje sitnice. Međutim na sušni period reagirala su i starija stabla i to masovno. To se reagiranje očitovalo u boji iglica koja se od svježe iako svijetle zelene pretvorila u zelenu pepeljastog tona tj. boje i tona, koju iglice imaju tokom zime, izvan asimilacionog perioda. Nije bilo ni sušenja biljaka sađenih tokom zime 1960´61. godine na istočnom rtu Čiovu tj. sve one biljke koje su doživjele početak ljeta, a tih je bilo 72KVi> od ukupno posađenih, preživjele su i ljetni sušni period. Čempres (Cupressus sempervirens L.): Na istočnoj strani Marjana (u gornjem dijelu šetališta Vladimira Nazora) oko 1955. god. sađen je čempres, kojeg su stabla do 1961. god. postigla visinu od oko 4 met. Na jugoistočnoj strani uz »Judijski kamp« (b. židovsko groblje) posađeno je bilo također više komada čempresa. Stanište je stjenovito odnosno s malo pukotina u matičnom stijenju. Na čempresima kod židovskog groblja zapaženo je su |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 43 <-- 43 --> PDF |
šenje glavnog vrha i vrhova grančica, ali ne u tolikoj mjeri da bi bio ugrožen daljnji normalni razvitak stabla. Štete na šetalištu Vladimira Nazora međutim bile su znatno teže: u jednoj skupini od 5 čempresa 3 su se posve posušila, a u drugoj skupini od 13 komada 5 ih je uginulo. Sve su ovo bila stabla manje ili više piramidalne forme. Zimi 1960/61. god. na Čiovu sađen je i čempres. Tu međutim nije bilo nikakovih gubitaka. Doduše oni su radi suše dobili crvenkasto-ljubičastu boju, (kao što je dobivaju mlađi primjerci i tokom zime), ali se nakon prvih kiša potpuno vratili u život dobivši intenzivno svježe zelenu boju. Česmina (Quercus ilex L..): Stabalca visine od cea 1 met. koja su bila prije 3—4 godine posađena na šetalištu Vladimira Nazora, u blizini čempresa, posušila se. Na južnoj strani Marjana ni u stjenovitom dijelu sušenja nije bilo. Na ovom mjestu česmina se nalazi od prirode. Na navedenom mjestu na Čiovu zimi 1960/61. unošena je i česmina i to sadnjom žira. JMicanje žira bilo je vrlo dobro, a krajem ljeta (21. IX) utvrđen je gubitak od svega 3°/o. Među ostalim jedinkama nisu zapažene takve koje hi se. prema vanjskom izgledu, trebale osušiti, pa veći gubici nisu zapaženi ni kasnije. U prirodnoj sastojini — makijskog tipa u Kaočini gaju vanjskih znakova djelovanja suše nije bilo. Lemprika, lopočika (Viburnum ti- nu s L.): U Splitu bilo je sušenja cijelih grmova ili pojedinih izbojaka (grana). Na nekim primjercima zapaženo je samo sušenje rubova većeg ili manjeg broja listova. Sve su to posađeni primjerci, a jače sušenje bilo je na plićem tlu. U šumi Kaočina gaj lemprika se nalazi i od prirode i to na nadmorskoj visini od oko 300 met. To su pojedini grmovi okruženi stablima (grmovima) česmine. Primjerci koji se nalaze u zasjeni česmine imali su normalni izgled, dok na primjercima koji su bili izvan dosega zasjene početkom listopada lišće je imalo noluuveli izgled. Jačih oštećenja nije bilo te su tokom je-eni i ovi primjerci dobili normalan izgled. Lovorika (L a u r u s n o b i 1 i s L.): Sušenje dijelova ili cijelog lista, ali i sušenje cijelih stabala-grmova. Sve su to bili posađeni primjerci, a sušenje je bilo jače na plićem staništu. Oleandar (Nerium oleandar L.): Nije zapažen nikakav negativan utjecaj. Pokazao se otpornijim od ružmarina (na kamenitom staništu kod Sv. Nikole na Marjanu). Oleandar se pokazao mnogo otpornijim na sušu nego na studen (vidi lit. 2.), znatnije je oštećen i tokom zime 1961/ /62. godine, iako temperature u zaklonu nisu bile manje od —6°C. Planika (Arbutus unedo L.): U Kaočini gaju planike ima oko 20*Vo od ukupne dendroflore (lit. 4.) te je iza česmine najbrojnija vrst. Na dijelovima s plićim tlom zapažena je uvelost listova, ali ugibanje grmova nije zapaženo. Jedinke koje su osjetile udar suše tokom jeseni oporavile su se. Ružmarin (Rosmarinus officinali s L,.): Na istočnoj i južnoj strani Marjana osušio se znatan broj grmova. Većinom su to bili stariji grmovi, ali bilo je i mlađih. Kod ulaza u botanički vrt Više pedagoške škole osušili se grmovi koji nisu bili na dohvatu sjene stabala alepskog bora, dok se oni u zasjeni nisu osušili niti su zapažena kakva oštećenja. Pittosporum tobira L.: Na kamenjaru osušili se pojedini primjerci, dok se na primjercima na dubljem tlu suša očitovala uvelošću lišća. U toku mog dvanaestgodišnjeg promatranja ove vrste ovo je po prvi puta, da se nedostatak vlage — suša očitovala na vanjski način. Pyracntha eoceinea Rom.: Suša se odrazila sušenjem dijela lišća, ali i sušenjem cijelih stabalaca. Zapažena je i pojava smanjenja klorofila u lišću odnosno žućenje lišća. Cistus sp. (bušini): Na Čiovu i u Ka- očinu gaju gotovo svi primjerci izgubili su tokom IX mj. lišće. Međutim sušenja stabljika nije bilo. te je nakon jesenjih kiša izbilo novo lišće. Zaključak Prema iznijetim rezultatima opažanja posljedice sušnog ljetnog perioda 1961. g. kao općenito možemo zaključiti da jača oštećenja, sušenja cijelih jedinki, javljaju se samo na plićim tlima odnosno na staništima gdje u matičnom stijenju nema pukotina u koje bi moglo prodirati korijenje. Ali i to, da zasjena u znatnoj mjeri ublažuje nedostatak vode u tlu (vidi lempriku i ružmarin). Također možemo zaključiti da je česmina otpornija na sušu nego planika, jer je planici venulo lišće na mjestima na kojima takva pojava nije zapažena na česmini. Moglo bi se primijetiti, da je lišće česmine jače »kožasto« nego od planike, ali i stariie lišće planike dosta je čvrsto, a osim toga još i sjajno, |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 44 <-- 44 --> PDF |
dakle sposobno da jače reflektira sunčašumljavanja izvršenog uglavnom u gnine zrake nego zagasito, i tamnije lišće čejezda i s jačim zastorom obrađene povrsmine. šine kamenom. Sušenja nije bilo ni´ kod Cistus sp. reagiraju na sušu kao i na alepskog bora ni kod čempresa ni kod zimu (lit. 2.) tj. lišće se suši i otpada, ali česmine. Nije bilo sušenja nj crnog bora, kada nastupe povoljniji uslovi odmah se koji je sađen iste zime na Pelješcu odi regenerira. nosno to je bilo neznatno, jer se tokom Suša nije imala negativnih posljedica ljeta od posađenih 60.000 biljaka posušilo ni na biljke tek izvršenog vještačkog po-svega oko 500 (u lipnju nije ih bilo ni 10). Tablica 1. Temperature i oborine u 1961. god. i prosjek u Splitu Mje sec I II III IV V VI VII Vili IX X U prosječne 7,00 7,80 10,50 14,20 18,50 22,50 25,60 24.80 20,90 16,80 +J 1961. 7,96 9,90 12,80 16,68 17,61 23,00 24,90 25,62 23,20 18,08 prosječne 80,0 46,0 82,0 77,0 65,0 54,0 31,0 41,0 75,0 113,0 B 1961. 57,3 17,3 11,9 80,4 66,4 67,4 28,5 7,9 0,2 116,8 T3 i 21,4 16.5 8,2 — 13,3 60,0 6,6 — 0,2 49,0 0) l i 19,9 0.8 1.9 31,4 21,0 7,4 0,1 7,9 — 39.0 .6 n i 16,0 — 1,8 36,7 14,5 — 21,8 — — 36,9 "u ´SS L dan 25. 2. 2. — — 8. 21. 17. 9. — o s e "C 10,5 7.0 7,0 — — 19.9 13,4 7,9 0,2 — Tablica 2. Oborine 1961. god. u Kuni i prosjeci za Dubrovnik i Split Iznos oborina u mm Mjesec II III IV V VI VII Vili IX X C I 49,9 16.2 138,1 KS II 31,0 75.9 TJ 3 III 33,7 mjesečno 178,5 27,0 27,4 146,8 62,7 80,6 49,9 Split 80,0 64,0 82,0 77,0 65,0 54,0 31,0 41,0 75,0 o H Dubrovnik 158,0 121,0 118,0 114,0 64,0 69,0 41,0 46,0 105.0 LITERATURA 1. Lj. M. D j uri ć : Klimatologija, Beograd 1949.. 2. Jedlowski — Piškorić : Posljedice hladnog perioda zime 1955./56. godine na dendrofloru u Splitu i okolici. Šumarski list br. 11—121957. 3. A. K a u d e i- s ; Šumarska bibliografija, Zagreb 1947. i 1958. 4. O. Piškorić : Prvi prilog o regeneraciji makije pođmladnom sječom, Split 1959., rukopis. Ing. O. Piškorić EKONOMSKE PREDNOSTI PRIMJERNIH za te svrhe iskoriste primjerne površine, a naročito primjerne pruge. PRUGA NAD PUNOM KLUPAZOM Primjena totalne klupaže u svrhu ure I Uvod đivanja šuma — može se opravdati samo U stručnoj literaturi izašla su dosada u iznimnim slučajevima kao što su za: razna mišljenja da li se i kada treba prisastojine male površine (ispod 5 ha), mjenjivati totalna klupaža svih stabala izsastojine vrlo rijetkog obrasta, nad taksacione granice u svrhu izrade ure-sastojine osobite vrijednosti i đajnih elaborata. u naučne svrhe. Većina zastupa mišljenje, da je posve U svim ostalim slučajevima ekonomski dovoljno, a i ekonomski opravdano, da se je opravdana upotreba primjernih površi 126 |