DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Procj- po elaboratu iz 1957. g. Procjena 1960. g. Razlika u masi Br. stab. Masa Br. stab. Masa G. pr. (S c Vrsta drve ta rs as Po A li ro (0 as 3 god.prir.po ha Masa sa 3 godiš, priiastom po ha Ukup. * Ukup. X, O Ukup. *> Ukup. =! o > so ha 3 ° 0 0-, 0 o o 5 (X. 0H On 9 PH a. o ha kom. 98 jela smrča 61432318 255 1648 abc bukva 123 9412522 133,5 Ukup. 737 98058349 46488 Iz prednje tabele se vidi: a) Broj je stabala približno jednak u obje procjene. Nešto veći broj stabala po procjeni iz 1960. god. je posve razumljiv, jer su neka stabla, koja su 1957. god. bila ispod taksacijske granice — sada do 1960. god. urasla u I deblj. raz.; b) Drvna se masa po 1 ha razlikuje za svega 7 m3 ili za nepuna 2% — prema stanju u 1960. god. Naravno da se stanju mase u 1957. god. (349 m3) mora dodati iznos 3-godišnjeg prirasta (22 m3) i tek ta Deblj inski razred I. 10 — 20 cm II. 21 — 40 cm III. 41 — 60 cm IV. 61 —80 cm V. 81 cm i dalje UKUPNO Broj stabala Ukupno u */o 51.538 51 43.852 ^4 5382 279 pojed. 20 pojed. 101.071 100:i o 3 3 33 mmkom. m m % 5,74 17 272 85266 291 38903 + 19 1,44 5 99 15805 87 11616 —12 957 371 101071 50519 2% 7,18 22 75J 378 + 7 masa (371 m3 po ha) — upoređuje se sa masom iz 1960. god. (378 m3). c) Jedino se primjećuje nešto veća razlika u masi po vrsti drveća — vjerovatno zbog pogrešnog javljanja klupanata — ali ukupno za čitav odjel ona se vrlo dobro slaže. 2. Sada će se dati tabelarni pregled broja stabala i drvne mase po debljinskim razredima i to prema procjeni iz 1960. god. — dok je procentualno učešće tih elemenata po uređajnom elaboratu iz 1957. god. vrlo sličan, a u nekim debljinskim razredima posve identičan. DrvnaUkupno 5.852 31.307 11.774 2.140 176 50.519 masa u /<> 11 63 21 pojed. 100»/. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Iz gornje se tabele vidi, da je učešće broja stabala u prva 2 debljinska razreda 95´"/o, a drvne mase 74l0/o. To znači da ova sastojina nema pre- borne strukture i ako se s njom namjerava gospodariti na preboran način. Ona se ovdje približava mlađoj do srednjedobnoj — jednođobnoj sastojini. Prema tome u ovakovim sastojinama nije nikako bilo umjesno klupirati sva stabla od 10 cm prsnog promjera pa na više. Ako se već pristupa punoj klupaži sastojina u svrhu uređivanja šuma — onda se taksaciona granica povisi na po prilici 17 ili nešto više cm prsnog promjera. 3. Na procjeni drvnih masa punom klupažom u 1960. god. radila su 4 šumarska tehničara i 4 lugara. Lugari su u glavnom vršili klupiranje mjesto radnika. Ovaj rad trajao je oko 30 dana. Utrošeno je samo za terenski rad oko 300.000 dinara — kada se uzmu u obzir plate sa doprinosima i putni računi. To znači da su ti troškovi iznosili 2.257 din. po 1 ha. Međutim rad na procjeni šume ovoga istoga odjela pomoću 49/o primjernih pruga — vršio je jedan šumar, tehničar sa 5 radnika svega 2 dana. Ukupni troškovi ove procjene iznosili su svega 10.000 dinara ili 75 din. po 1 ha. Prema tome odnos utrošenog vremena i novca za ove dvije procjene odnose se kao 1 : 30 na štetu procjene totalnom klupažom stabala. Ova bi se razlika nešto malo smanjila, da su u 1960. god. klupirali radnici umjesto lugara, ali bi još uvijek bila vrlo velika. Kancelarijski radovi na obračunu klupirane drvne mase i ostalih taksacijskih elemenata na ova dva načina također se znatno razlikuju. Oni se odnose kao 1 : 15 do 1 : 20 — opet na štetu totalne klupaže. Iz ovoga primjera je jasno vidljivo, da su rezultati dobiveni kod procjene drvne mase šuma u svrhu uređivanja pomoću primjernih pruga i totalne klupaže — praktično isti, a odnos utrošenog vremena i novca je neuporedivo veći kod procjene totalnom klupažom. Ovo je naročito slučaj kada se procjenjuju veće površine šuma (1 gospodarska jedinica ili slično). Ovaj omjer to jasno pokazuje. Iz toga rezultira jasan zaključak, da se kod uređivanja šuma na većim površinama ekonomski i stručno može opravdati samo primjena primjernih površina, a naročito pruga, a da se primjena totalne klupaže može uzeti samo iznimno u ranije navedenim specifičnim slučajevima. Pored toga u prilikama kao što su u B. i H. — primjerne pruge kod procjene šuma daju još i druge koristi kao što su izlučivanje odsjeka i kontrola površine odjela — što totalna klupaža ne može dati. Ing. N. Eić . SPREČAVANJE UNOŠENJA I SIRENJA NOVIH ŠTETNIKA PO NAŠIM ŠUMAMA Šumsko drveće kao i njegove sastojine žive i rastu u zajednici sa čitavim nizom biljnih i životinjskih organizama. Neki od tih organizama postaju opasni štetnici i razarači šumske cenoze i drvne materije tek kad nastupe određene prilike, koje pogoduju njihovom razvoju. Oni su stalni poznati nam članovi šumske cenoze, sa kojima se svako šumsko gospodarstvo bori preventivnim a prema potrebi i represivnim mjerama. Međutim se povremeno i često nenadano pojavljuju u sastojinama, dosad nepoznati novi štetnici, koji nisu bili članovi njihove cenoze. Oni se u njima udomaćuju, te u određenim uvjetima postaju vrlo opasni, i nanose velike štete, kada njihovi napadaji poprime karakter epidemije ili epizootije. Borba protiv tih štetnika naročito je otežana, jer šumska gospodarstva često nisu dovoljno spremna za brze obrambene akcije. U tim se slučajevima redovno radi o štetnim organizmima, koji su u šumske sastojine na bilo koji način introduciran i iz nekog bližeg područja ili pak iz neke daleke zemlje. Stetnike introducira vjetar, voda i čovjek. Opasnost introdukcije porasla je razvojem i ubrzanjem prometnih sredstava. Introducirane štetne gljive i insekti u povoljnim se prilikama često brzo u sastojinama udomaće, pa nastaju velike poteškoće, da se spriječi njihovo daljnje rasprostranjivanje i štete, koje su redovn o u prvo vrijeme veće nego što ih one čine u području iz kojeg su došle. Kada se već jednom udomaće i rasprostranu, onda je borba protiv njih vrlo teška i dugotrajna, pa je mala nada, da će se takav introducirani štetnik ikad potpuno iskorijeniti. Stoga se u suvremenom šumskom gospodarstvu poduzimlju i ostvaruju n aročite mjere, kojima se nastoji spriječiti svaka introdukcija štetnih biljnih i životinjskih organizama. Jedan od najefikasnijih načina kojemu je svrha zapriječiti ulaz opasnih štetnika u neku zemlju je organizovanje karantene. Ukoliko ipak dođe do introdukcije štetnih biljnih i životinjskih organizama, dobro organizirana karatena treba da olakšava, od^ 129 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 48 <-- 48 --> PDF |
nosno omogućuje, da se unesena epidemija suzbije ili iskorijeni. Svakako, da se tu uzima u obzir i gospodarski momenat. Stavljaju se u odnos troškovi provedbe karantenskih mjera prema štetama, koje bi uslijed epidemije nastale, da se karantena nije provela. K arantena će biti od koristi, ako bude osnovana na naučnim i zdravim biološkim temeljima. Principi karantenske organizacije opširno su raspravljeni u VI sveska djela Soraue r P.: Pflanzenschutz - Berlin Hamburg 1952. Oni su tu studiozno izneseni, pa su poslužili i za ovaj članak, kao i podaci, koje su nam pružili prof, dr 2. Kovačević, prof, dr J. Kišpatić te ing. B. Britvec. Dobro nam mora biti poznata biologija štetnika od kojih prijeti introdukcija, te njihova geografska rasprostranjenost. Svaka zemlja treba da ima točan pregled rasprostranjenosti svih bolesti i štetnika na svom području o čem treba da upozna i druge zemlje. Neki štetnik u svom domaćem području čini vrlo male štete, ali kada dospije u drugo područje postaje opasan i obratno. Tu često ima klima veliku ulogu, ali su od velikog utjecaja i paraziti štetnika, kao i njegovi domaćini, koje također treba dobro poznavati. Stoga je vrlo važno proučiti uvjete razvoja štetnika u starom području, kao i u onom kojega treba zaštititi. Unošenjem ili dolaskom štetnika mogu nastati najraznoličniji poremećaji biološke ravnoteže nekog kraja. Veliku nam korist može dati izrada pouzdanog postupka pomoću kojeg bi mogli predskazati, dali će introdukcija određenog štetnika i njegovo udomaćenje u novom području izazvati velike štete u šumskim sastojinama i kulturama. Za uspjeh karantenskih mjera osobito je važan način njihova provođenja. Nakon ispitivanja svih bioloških i gospodarskih momenata, te donošenja odluke o uvođenju karantene za pojedinu vrstu štetnika, treba da nam bude jasno u kojoj se formi mora zasnovana karantena provesti. Tu se mogu pojaviti dvije vrste zadataka: ili treba spriječiti unošenje epidemije, odnosno ako je već unesena ograničiti njeno širenje ili treba tek unešenu epidemiju suzbiti, odnosno iskorijeniti. Prema tome karantena može biti obzirom na neku zemlju ili područje — vanjskog ili unutrašnjeg karaktera. Prema pojavi i lokalitetu štetnika od kojega pri jeti introdukcija organizuje se vanjska unutarnja karantena. Rasprostranjivanje štetnika moguće je .tek, kada se on udomaći i prilagodi prilikama novog područja. Već udomaćenog štetnika treba u njegovim žarištima što prije suzbiti i iskorijeniti. Za uspjeh takove akcije odlučna je dobro i stručno organizirana opažačka služba, koja će stalno i što točnije pratiti kretanje i širenje štetnika. Karantena će se drugačije organizova ti u području, koje neposredno graniči sa područjem u kojem se štetnik proširio a drugačije u području, koje je od njega odijeljeno širokim vodama, visokim brd skim lancima ili drugim velikim zapre kama. Zaštita granica neke zemlje od introdukcije štetnika često se provodi bazuvjetnom i potpunom zabranom uvoza biljaka ili dijelova biljaka, koje bi mogle biti zaražene štetnicima, kao i zabranom uvoza svih predmeta i stvari, koje dolaze s njima u vezu i doticaj. U tom će se slučaju introdukcija štetnika moći spriječiti tek onda, ako svi načini unošenja budu onemogućeni. Treba spriječiti uvoz ne samo biljaka, glavnih domaćina štetnika, već i uvoz drugih biljaka i njihovih dijelova koje, prema iskustvu taj štetnik napada. Lista takovih predmeta je opsežna, pa ovaj način karantene zahtijeva dobre i za determiniranje specijalizirane stručnjake. Upravo zbog velike količine predmeta, koji bi mogli biti zaraženi nije -po ovom sistemu potpuno onemogućena introdukcija štetnika. Ipak radi velike mogućnosti introdukcije, koja bi nastala, da nema zabrane uvoza biljaka i njihovih dijelova ona nam često preostaje kao jedino rješenje. Soraue r je još 1898 objašnjavao, da se zabrana uvoza biljaka sa fitopatolcškog stanovišta može samo u rjeđim slučajevima dozvoliti a i to samo kao pokus, jer u praksi korist nije dokazana. Ona samo pod određenim i osobitim okolnostima može da bude uspješna. Tüboef je god. 1928 tražio, da se u Njemačku zabrani uvoz svih biljaka korjenjaka, da bi se na taj način uklonila opasnost uvoza uzročnika bolesti na korjenjacima u busenju ili ambalaži. Re h pak tvrdi, da se unošenje štetnika u susjedne zemlje i njegovo udomaćivanje ne može ni najstrožim mjerama zabrane uvoza dugo sprečavati. Takva zabrana uvoza može imati samo tu svrhu, da se introdukcija štetnika zategne tako, da ostane dovoljno vremena za organizovanje njegovog suzbijanja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Brau n je mišljenja, da je zabrana uvoza opravdana, kada treba spriječiti prenošenje uzročnika bolesti preko veLkih udaljenosti ili preko drugih prirodnih zapreka. Da li i u kojem slučaju to treba učiniti može se odlučivati samo na temelju najnaučnijeg ispitivanja svih bioloških i gospodarskih gledišta. Daljnja je metoda sprečavanja introdukcije štetnika, da se uvoz biljaka i njezinih dijelova dozvoljava ali uz uvjet, da svaka pošiljka bude popraćena svje dodžbom o porijeklu i zdravstvenom stanju bilja ka. Iskustvo je pokazalo, da se u mnogo slučajeva u pošiljkama opskrbljenim ovakovim svjedodžbama ipak pronašli uzročnici zaraze, te da ovakove svjedodžbe pružaju slabu garanciju sigurnosti od introdukcije štetnika. One više koriste izvoznim nego uvoznim zemljama. Stoga neke zemlje prije nego što dozvole prelaz pošiljaka preko svojih granica, preispituju podatke tih popratnih svjedodžaba. Ali, ako se radi o zarazi virusnim bolestima, one se redovno ni na taj način ne mogu otkriti. Zato kod primjene uvjetovanog uvoza nisu dovoljne svjedodžbe i kontrola njihove ispravnosti na granicama, već se i u unutrašnjosti zemlje, odnosno područja u koje se uvozi biljni materijal, moraju provesti određeni postupci. Uvezene se biljke uzgajaju više godina u karanteni pod strogom kontrolom. Sve gospodarski napredne države imaju na čitavom svo m području dobro organizovanu službu zaštite bilja. To se pokazalo korisnim ne samo za uvozne već i za izvozne zemlje. Prve su bile SAD, koje su god. 1912. donijele Zakon o zaštiti bilja . Taj zakon dozvoljava uvoz živih biljaka samo u slučaju, da je pošiljka popraćena svjedodžbom njihovog zdravstvenog stanja, koju izdaju državni stručniaci za zaštitu bilja one zemlje, koja te biljke izvozi. Po čl. 2 internacionalne konvencije o Zaštiti bilja (1950) svaka zemlja, koja toj konvenciji pristupa mora da ima službeno organizovanu Zaštitu bilja. Svakako je razborita i plemenita dužnost svih zemalja, da se ne samo osiguraju od introdukcije štetnika, već i da spriječe izvoz sa svog područja svakog vjerojatno bolesnog materijala, koji bi mogao drugu zemlju ugroziti. To se može provesti samo uz uvjet, da svaka zemlja ima na mjestu proizvodnje biljaka za vrijeme vegetacije dobro organizovanu opažačku službu. Zdravstvena kontrola bilja kod uvoza, izvoza i prevoza kontroliše se u nas na temelju Osnovnog zakona i zaštiti bilja od bolesti i štetočin a izdanog god. 1954. Tim su zakonom obuhvaćene poljoprivredne i šumske biljke. Po čl. 20 tog zakona biljke, koje se uvozi moraju biti snabdjevene potvrdom o zdravstvenom stanju izdanom od nadležnog organa u zemlji izvoznici. Osim toga sve pošiljke i ambalaže moraju biti obavezno pregledane na pograničnim mjestima i željezničkim stanicama, kao i na pograničnim pomorskim i riječnim pristaništima a poštanske i avionske pošiljke prilikom carinjenja. Uvoz se dozvoljava samo preko onih luka, aerodroma i graničnih mjesta u kojima postoji služba za zaštitu bilja. Prema Pravilniku o zdravstvenoj kontroli bilja pri uvozu, prevozu i izvozu od god. 1955. zabranjen je uvoz živih biljaka i njihovih dijelova iz familija: Almaceae i Castaneae, te iz rodova Abies, Picea, Pi- nus, Pseudotsuga, Tsuga i Populus, kao i uvoz neoljuštenog četinarskog drveta. Savezna uprava za zaštitu bilja izdala je spisak karantenskih bolesti i štetnika u pojedinim zemljama. Ta je uprava također god. 1955. izdala i »Priručnik za pregled pošiljaka bilja na karantenske bo- sane ove karantenske biljne bolesti od kolesti i štetočine«. Tu su navedene i opijih prijeti introdukcija u naše šume: M a s t i 1 j a v a (tintana) bolest ke sten a (Phytophtora cambivora Peiri), Ra k topol e — Dothichiza popidea, Sacc. et Briard Sin. Chondrophea populea Sacc, Cenangium populneum Rehm., Rak kestenove kore Endothia parasitica Murr., Crvenilo borovih Cetina Lo phodermium pinastri (Schrad) Chev., Osip duglazije — Rhabdocline pseudotsugae Syd., Crni osip duglazije Adelopus Gäumanni R., Uvenuće hrasta Chalara quer cina Herry, Erwinia nimipressularis (Carter) jedna vrst gljivičnog oboljenja brijesta i Nekroza floema brijesta Phlo em necrosis. Od štetnih šumskih insekata navedeni su tu mali borov svrdlaš — pipa — Pissodes notatus Fabr. i d u d o v a c Hyphantria cunea. Taj je popis biljnih bolesti i insekata od kojih prijeti opasnost introdukcije u naše šume svakako manjkav i ne odgovera današnjem stanju pa ga treba upotpuniti 131 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 50 <-- 50 --> PDF |
odnosno korigirati. Većina navedenih štetnika, ne samo što su prije dulje vremena unesene, već su i udomaćene. Karantenske mjere nisu dovoljne, da se spriječi introdukcija i udomaćivanje štetnih gljiva ili insekata. Jer unatoč najrigoroznije provedenim karantenskim mjerama, redovno nije moguće spriječiti introdukciju već ju eventualno samo vremenski zategnuti. Zdravstveni nadzor u našim šumama mora biti tako organizovan, -da se introducirane opasne bolesti i insekti u što kraćem roku otkriju i suzbiju prije nego što se uspiju udomaćiti i poprimiti epidemijski karakter. Držimo, da današnja organizacija inspekcije za zaštitu bilja koja obuhvaća i zaštitu šuma nije u pogledu zdravstvenog nadzora nad šumama zadovoljavajuća, jer u njoj nisu na terenu dovoljno angažirani i šumarski stručnjaci, a u većini šumskih područja nije organizovana ni efikasna opažačka služba. Ono što se do sada učinilo nije dovoljno. Pred nama je primjer introdukcije r aka kestenove kore, koji je unesen iz graničnih talijanskih šuma, pa je najprije zapažen na području Gorice — Sežane u šumi Panovec, a kasnije i na području Kopra. U cilju suzbijanja te bolesti, kao i tintene bolesti kestena donio je »Uradni list LRS št. 32-1952« posebnu odredbu, koja je 1954. god. nadopunjena. Godine 1955. održana je međurepublička konferencija za suzbijanje raka kestenove kore u Ljubljani. Izdana je opsežna edicija sa zapisnikom i referatima održanim na toj konferenciji (Ljubljana juni 1956). Savezna uprava za zaštitu bilja izdala je god. 1956. u svrhu suzbijanja raka kestenove kore »Privremeno uputstvo«. Dok spomenuta odredba LRS propisuje dužnost opažanja na terenu i postupak sa zaraženim drvetom i plodovima u šumama, Uputstvo savezne uprave za zaštitu bilja govori samo o postupcima s plodovima pitomog kestena prigodom otpreme i prijevoza, U LR Sloveniji osnovana je »Komisija za zatiranje kestenovog raka«. Iz izvještaja te komisije od 25. VII o. g. se vidi, da se rak kestenove kore i dalje širi, pa je zapažen u šumama kestena i hrasta medunca na području šumarije Buje. Zaraza se širi još i dalje. Ona je već zapažena i na području, susjedne šumarije Poreč , a pojedinačno i kod Lovrana. Žarišta zaraze su radikalno uništena sječom i spaljivanjem stabala, ali opasnost daljnjeg širenja je ostala. Primili smo vijest i o sumnjivom oboljenju kestena na području šumarije Sisa k u šumama gospodarske jedinice Orlova. Daljnji su primjeri introdukcije ra k topol e (Dotischiza populea), te suše nje grana na topoli, kao i rđa topolovog lišća. Te se bolesti unose reznicama topola nabavljenim iz rasadnika stranih zemalja. Tu su potrebne naročite mjere zaštite kako bi planirane plantaže topola što bolje uspjele i dale u što kraće vrijeme onaj veliki prirast drvne mase, koji se očekuje. Zato je vrlo koristan oprez, kada su klonovi euroameričkih topola »1-214«, koji se uvoze u većoj količini iz Italije raspoređeni u tri karantenska rasadnika (Novi Sad, Osijek i Košutnjak), gdje ostaju dvije godine tj. tako dugo, dok se ne ustanovi njihova zdravost, a tek nakon toga će se prenijeti na teren. Svakako, da ti rasadnici zahtijevaju poseban režim i mjere, da se eventualno unesena bolest ne proširi u nezaražena područja. Ali sve te mjere za ove kao i za druge bolesti i insekte (Dreyfusia Nüslini, termiti drvaši itd.) od kojih prijeti opasnost unošenja preko granica našeg državnog područja, kao i unutar tih granica iz jednog nezaraženog predjela u drugi nisu dovoljne. Mišljenja smo, da u cilju sprečavanja introdukcije i udomaćivanja novih bolesti šumskog drveća, kao i novih štetnih insekta te drugih štetnih organizama u naše šume nije dovoljna organizacija inspekcija Opće zaštite bilja. Tu je potrebna i dobro organizirana inspekcija i opažačka služba specijaliziranih šumarskih stručnjaka na terenu . Introdukciju štetnih organizama ne možemo spriječiti samo kontrolom uvoza i provoza te karantenskim mjerama. Te mjere iako su često neophodno potrebne smatramo samo kao pomoćne i privremene. Glavno težište akcije za sprečavanje introdukcije novih štetnika treba da se vodi u šumama graničnih šumarija, koje leže uz područja iz kojih prijeti op snost. Tu akciju treba.svuda da vode specijalizirani šumarski stručnjaci, koji će ne samo dobro poznavati štetnika i njegovu opasnost, te način njegova suzbijanja, već i šume te ekologiju šuma koje treba zaštititi. Većinom neće biti dovoljne represivne mjere, koje često djeluju tek na kraći rok, već će biti potrebno odmah započeti i sa preventivnim šumsko uzgojnim i šumsko zaštitnim mjerama, a to će moći izvesti samo šumarski stručnjaci specijalizirani u zaštiti šuma. Z. Vajda |