DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 38 <-- 38 --> PDF |
1908 ha, sa vanjskom međom 27 km. Dakle uz odnos površina 1,3 :1 odnos dužine međa je 3 :1. Na većem potezu vanjske međe nalazi se i veći broj graničnih znakova, omeđašenje poskupljuje, a otežano´ je i čuvanje i održavanje vanjske međe. Tako ima oko Zalesine prosječno 30, a ko »Lubardenika-Jamaričkog brda« 14 graničnih znakova na 1 km, dakle odnos je 2 :1. Prilikom reambulacija moraju se preispitati sve izgubljene međe šuma ONI, dakle i na granicama velikih kompleksa, a i na međama enklava i poluenklava. Sve te međe ulaze u cijenu koštanja pojedinih reambulacija. Kada je ona pak završena (uz dosadašnji način rada da se samo konstatira postojeće stanje na terenu), opet je ostala velika dužina međa sa svim lošim osobinama, uz opasnost da nakon nekog perioda opet dođemo do istog stanja. Tome doprinosi i nestabilizirana geodetska osnova, pa je onemogućeno lako obnavljanje nestalih dijelova vanjske međe i opet će vremenom biti potrebna veća mjerenja. II Prilikom reambulacija ulaže se znatan trud i materijalna sredstva. Da bi one što bolje odgovorile svrsi iznosimo neke prijedloge za racionalizaciju izvođenja reambulacija. 1. Reambulacije ne bi smjele biti deskriptivne, da samo konstatiraju postojeće stanje, bez obzira kakvo je. Morale bi biti konstruktivne, radikalne. Paralelno sa obnovom međa i likvidacijom uzurpacija trebao bi se rješavati kompleks šumarskih problema, koji se javljaju zajedno, kao razvedenost i dužina međa, rascjepkanost površina, veliki broj enklava i poluenklava, da bi se dobilo takvo stanje, koje stvara što bolju osnovu za racionalno šumsko gospodarstvo. Uporedo sa reambulacijom trebalo bi arondirati šumske površine. Arondaciju nam omogućuje »Osnovni zakon o šumama« (Službeni list br. 16-1961.), čiji članovi 42 i 43 rješavaju to pitanje, uz svrsishodnu primjenu poglavlja o afondacijama u »Zakonu o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta« (Službeni list br. 47-1959.). Od enklaviranih poljoprivrednih površina imaju njihovi posjednici većinom male koristi. One se nalaze često na lošem tlu, obrasle su uglavnom livadama sa slabim florističkim sastavom, negdje uzimaju maha bujad i vrijesak. Prihod od takovih livada je nizak, te se na lošim bonitetima, na pr. na višim položajima Gorskog kotara, može računati sa tek oko 2.000 kg sijena po ha godišnje. Proizvodnja bi se mogla povisiti gnojenjem, kaleifikacijom, fosfatizacijom, ali za to posjednik nema sredstava, a često ni interesa. Za uključivanje u organiziranu proizvodnju, kako to zahtijeva. »Zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta «, da bi se osigurala što bolja proizvodnja na svim poljoprivrednim površinama, nema uvjeta, naročito radi malih površina razbacanih unutar šumskih kompleksa sa slabim komunikacijama. Prilikom uređajnih i reambulacionih radova našao sam mnogo tih površina zapuštenih i napuštenih, kako obrašćuju korovom, kupinom, u njih pomalo prodire šumska vegetacija (trepetljika, breza, iva). Pretvaranje u prvobitnu poljoprivrednu kulturu bilo bi skopčano s dosta troškova, a za pretvaranje u šumu bilo´ bi potrebno izvršiti pošUimljavanje, što vlasnici uglavnom ne čine. Ako se te površine ne mogu privesti racionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, trebalo< bi ih uklopiti u šumsku produkciju. Primijenili bi članove 51 i 52 navedenog Zakona, koji govore o mogućnosti iskorištavanja poljoprivernog zemljišta i u nepoljoprivredne svrhe, što mora biti obrazloženo investicionim programom i odobreno odlukom Narodnog odbora |